Moj internet dnevnik
Sretan život
Sretan zivot
Zivot
Arhiva
« » sij 2013
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Share it!
Blog - siječanj 2013
nedjelja, siječanj 6, 2013
Kako se riješiti briga
Naučio sam gledati istini u oči
U studentskim danima bio sam poznat kao čovjek koji vjećno o nečemu brine, pa su mi drugovi prišili nadimak "zabrinuti Ðim". Opsjednutost brigama bila je u meni toliko jaka da sam često oboljevao od zabrinutosti, i to tako često da su u studentskoj bolnici uvijek imali rezerviran krevet za "zabrinutog Ðima". Čim bih se pojavio na vratima ambulante, bolničarka bi mi gurnula tabletu za smirenje, pa bi me tek nakon toga odvela liječniku. Brinuo sam zbog svega i svačega, ponekad i zbog toga što bih zaboravio zbog čega brinem. Bio sam loš student, pa sam se bojao da će me izbaciti iz koleđa. Brinuo sam zbog slaba zdravlja, zbog slabe probave, zbog nesanice, zbog novčanih neprilika, a i nzbog toga što sam umišljao da će me napustiti djevojka kojom sam se namjeravao oženiti.
Jednog dana sam u očaju sve ispričao profesoru Bairdu, ekonomistu po struci. Petnaestominutni razgovor s Bairdom otvorio mi je oči i naučio me pravim vrijednostima u životu. "Ðime", rekao mi je profesor, "Čini mi se da bi jednom zauvijek morao pogledati istini u uči. Kad bi barem polovicu vremena što ga trošiš opterečujući se brigama trošio na konstruktivno rješavanje problema što te muče, ti više ne bi imao briga. Opsjednutost brigama nije ništa drugo nego loša navika, kao piće ili pušenje. Jednom rječju, to je porok.
Profesor Baird mi je potom dao tri savjeta za svladavanje briga:
1. Toćno definiraj problem koji te muči.
2. Pronađi uzrok problema.
3. Smjesta poduzmi nešto čime češ na konstruktivan način početi rješavati problem.
Poslušao sam Bairdov savjet i odmah počeo analizirati kako sam i zašto pao na ispitu iz fizike. Znao sam da nisam pao zato što sam glup - to nije bio jedan od mojih problema.
Došao sam do zaključka da sam pao zbog toga što me fizika kao predmet nikad nije zanimala. Odlučio sam promijeniti stav prema fizici, jer sam znao da će mi u mom budućem inženjerskom poslu biti i te kako potrebna. "Ako je fizika uvjet za diplomu, moram je položiti", rekao sam sam sebi.
Stoga sam ponovo prijavio ispit. Učio sam marljivo i - položio ga.
Novčane brige razrješio sam tako da sam se zaposlio preko studentskog servisa i stao posuđivati novac od oca, te mu ga kasnije, kad sam diplomirao i dobio posao, pošteno vratio.
Ljubavne brige su nestale onog trenutka kad sam zaprosio djevojku - danas gospođu Birdsall..
Sada kad sam se potpuno sredio, kaže Đim Birdsall, čini mi se da je moj problem bio u tome što nisam imao hrabrosti da gledam istini u oèi, i da rješavam životne probleme.
bolji-zivot.hr


sretanzivot @ 16:40 |Isključeno | Komentari: 0
Znakovi otkrivaju osobe koje izmišljaju i lažu
Tko ne bi htio uhvatiti lažljivca u njegovoj pomno osmišljenoj laži? U savršenom svijetu, iskrenost je najbolja politika, ali svi znamo da će mnogi ljudi lagati kako bi postigli ono što žele. Ovaj princip se može primijeniti na bilo koji osobni ili poslovni odnos, gdje je povjerenje najvažnije. Ako želite znati kako uhvatiti kolegu koji vam stalno laže ili supružnika koji vas vara, ili ste samo znatiželjni i želite znati jesu li ljudi oko vas iskreni, onda trebate znati znakove laganja. 
1. Kako osoba govori?
Iako promjena glasa (koliko god suptilna bila) može biti znak laganja, stručnjaci kažu da biste, ako želite biti sigurni, morali obratiti pozornost i na brzinu govora i disanja – ako se ono ubrza ili uspori, velike su šanse da ono što čujete nije istina. 
2. Što vam osoba govori?
Lažljivci često izbjegavaju isključive riječi poput "ali", "niti", "osim" i "a", jer oni imaju problema sa složenim procesima misli. Manje je vjerojatno da će koristiti riječi poput "ja", "mi" i "moje". U pokušaju da se distanciraju od svojih laži, izgovarat će manje osobnih zamjenica i pridjeva. 
3. Pitajte neočekivana pitanja.
Jedna tajna taktika koju možete koristiti kako biste uhvatili lažljivca na djelu je da postavljate izravna pitanja, kada on/ona to ne očekuje. Zamislite kolegu koji vam je lagao i koji je iznenada i neočekivano suočen s teškim pitanjima koja mu vi postavljate. On će vjerojatno biti zatečen, pa će zamuckivanjem i zbunjenošću pokušati smisliti nove laži kako bi pojačao svoju verziju priče. Kasnije mu se možete ponovo suprotstaviti i vidjeti postoje li proturječnosti u detaljima.
4. Kakav je govor tijela?
Ako lažova želite uhvatiti u laži, morat ćete obratiti pozornost na njegov govor tijela. Kada se suočite s lažljivim kolegom (ili supružnikom), obratite pozornost na njegovo ponašanje – potražite znakove anksioznosti kao što je igranje s prstima na ruci, promjene tona glasa, dodirivanje lica i glave, te nedostatak izravnih pogleda.
5. Odaje li ga lice?
Možda misllite da se prikrivanje vaših istinskih osjećaja lako može postići uz pomoć osmijeha, ali eksperti za facijalne ekspresije kažu da postoje nesvjesni “mikro” izrazi lica koje ne možemo sakriti. Budući da traju veoma kratko i skoro su neprimjetni, važno je obratiti pažnju jer oni pokazuju govori li vaš sugovornik istinu. 
6. Kako se osoba smiješi?
Osmijeh može ponekad maskirati istinske osjećaje osobe. Obratite pozornost na to kako se osoba smiješi, kao i na druge pokrete lica i onda ćete vjerojatno biti u mogućnosti otkriti emocije koje on ili ona pokušavaju sakriti - kao što su strah, ljutnja i gađenje. Pravi osmijeh će uvijek uključivati i usne i oči.
7. Ponaša li se neobično?
Stručnjaci vjeruju da svaka promjena u cjelokupnom ponašanju pojedinca može biti sumnjiva. Trebali biste uporediti način govora, ton glasa, držanje i gestikulaciju koji su pred vama sa onim što je uobičajeno za tu osobu, i tako donijeti odluku govori li ta osoba istinu.
8. Je li pitanje jednostavno ili neugodno?
Normalno je da netko skrene pogled kad se radi o nekoj neugodnoj ili jako teškoj situaciji, no ako odvraća pogled kad ga upitate jednostavno pitanje, to je onda već jako sumnjivo. 
9. Previše detalja. 
Kad nekog pitate: '”Gdje si bio?", i on kaže: "Otišao sam u dućan, trebala su mi jaja, mlijeko i šećer, i tamo sam sreo ujnu s kojom sam porazgovarao, pa sam na putu skoro udario psa i morao sam se sporo voziti…”, i tako dalje i dalje - on vam daje previše detalja. Previše detalja može značiti da je puno razmišljao o tome što reći i kako će se izvući iz neke situacije, pa je smislio kompliciranu laž kao rješenje. 
10. Potražite proturječnosti.
Kako biste uhvatili lažljivca u laganju, morate biti dobar slušatelj. Lažov će često izostaviti ili zaboraviti neke ključne informacije koje mogu razotkriti proturječja dok vam pričaju svoje izmišljotine. Na primjer, ako je kolega rekao da je bolestan, pa ste vi sve morali odraditi, ali je kasnije uhvaćen da je rekao kako se odlično proveo s prijateljima na koncertu – očito je da je lagao o bolesti.
11. Obratite pozornost na intuiciju.
Ljudi kažu: "To je bila ženska intuicija ", no mi bismo to što ste osjetili definirali više kao odstupanja od istinskih emocija. Često znamo da nešto baš nije onako kako bi trebalo biti – samo treba to znati prepoznati. 
relaxforum


sretanzivot @ 16:39 |Isključeno | Komentari: 0
Manipulacija po definiciji podrazumijeva pokušaj prikrivene kontrole nad drugima, dakle izvrtanje činjenica i korištenje riječi na način koji je teško na prvi pogled razlikovati od iskrenosti. Zato često dolazi do zbunjenosti oko toga što je manipulacija, a što ne, a nerijetko se manipulatori mogu koristiti optužbama da drugi pokušavaju manipulirati njima.
Između ostalog, često se ljudi nađu zbunjeni u vezi zahtjeva u odnosima. Kad je neki zahtjev ili čak ultimatum korektan i "legitiman", a kada se radi o emocionalnoj ucjeni? To nije uvijek lako prepoznati, a lako je površno nazvati zahtjev ucjenom (ili obratno). Zbog toga ovdje donosimo niz smjernica za razlikovanje emocionalne ucjene od "običnog" zahtjeva.
Karakteristike emocionalne ucjene:
prijetnja neproporcionalnom kaznom za ne tako važna ponašanja i odluke (ne uvijek, ali često)
drugu osobu se kažnjava izazivanjem neugodnih emocija, najčešće krivnjom ili odbacivanjem ("ti to činiš jer me ne voliš!" Jedan od mogućih odgovora: "volim tebe, ali ne volim način na koji se postavljaš u ovome!")
izazivanjem neugodnih emocija manipulator nastoji izbjeći odgovornost za svoje osjećaje, kao i odgovornost za jasnu komunikaciju i pregovore. Ponekad se ucjenom nastoji prikriti lijenost ili sebičnost.
stav nepoštivanja granica, osjećaja i odluka druge osobe ("ako nećeš spavati sa mnom odmah, onda nema smisla niti da pokušamo biti zajedno")
stav odbacivanja osobnosti druge osobe, umjesto kritike pojedinačnog ponašanja ("sebičan si" umjesto "ne sviđa mi se što ne vodiš računa o...")
oduzimanje drugoj osobi prava na izbor, postavljanje svog stanovišta kao jedine mogućnosti. Bit emocionalne ucjene je u nastojanju da se drugoj osobi onemogući ili oteža da slobodno odabere što je u skladu s njezinim osjećajima i integritetom, ako bi osobi koja ucjenjuje to bilo neugodno.
Karakteristike zahtjeva ili korektnog ultimatuma:
izražavate svoje zahtjeve, osjećaje i potrebe bez okrivljavanja
usmjeravate se na ponašanje, a ne na omalovažavanje osobnosti
jasno izražavate da nešto tražite zato što je to vama važno, a ne zato što bi to bilo apsolutna istina
jasno dajete do znanja drugoj osobi koje su (realne i primjerene) posljedice njezinih izbora i držite se svojih odluka
otvoreni ste pregovorima
spremni ste prihvatiti odabir druge osobe i njegove posljedice za sebe i vaš odnos, te se ponašati u skladu sa svojim integritetom (uključujući prekid odnosa ako su iscrpljene druge mogućnosti)
Naravno, često je teško definirati koje su posljedice primjerene za koje ponašanje, pogotovo ako su kriteriji za prihvatljivo ili neprihvatljivo ponašanje nejasni. Zato je važno biti sami sa sobom jasni u vezi svojih prioriteta i osjećaja. Isto tako, neprimjerenost posljedica ili kazne nije jedini kriterij prema kojemu ćete prepoznati emocionalnu ucjenu.
Osobama koje su odgojene uz puno nametanja krivnje, može biti teško slušati svoje osjećaje i prepoznati nezdrave zahtjeve i nezdravu krivnju, jer im je to "normalno" stanje iz djetinjstva. No ipak, uvijek postoji neki unutarnji glas koji nas upozorava što je nezdravo, nerijetko u obliku ljutnje ili otpora.
© Kosjenka Muk, 2010


sretanzivot @ 16:36 |Isključeno | Komentari: 0
Svatko od nas ima poneku osobinu za koju smatramo da je karakteristična isključivo nama. Žao nam je što vam moramo to ovako otvoreno reći, ali ako je vjerovati brojnim znanstvenim istraživanjima, nitko od nas nije poseban. Svaka osobina ili navika koju imate, ma koliko neobična bila, znanstveno je dokumentirana u psihologiji i medicini. Međutim, dok je većina navika potpuno bezazlena i medicinski nezanimljiva (da ne kažemo irelevantna), postoji ih nekoliko za koje nikada ne bi pomislili da ih je znanost prepoznala kao svoj predmet proučavanja.
Vjerujte nam, nakon čitanja ovog članka sigurno ćete se sjetiti da i među vašim prijateljima i rodbinom postoji barem jedna osoba koja se savršeno uklapa u opis pojedinog stanja. Pa krenimo..
1. Pareza
Stojite nad pisoarom na pumpi u Ziru i spremate se u miru obaviti svoje kad tišinu odjednom prekine čistačica i zadere se „Evo stigao je makarski!". Nakon nekoliko sekundi začujete gomilu glasova koji dolaze izvana i korake kako se približavaju i svjesni ste da je prekasno da obavite nuždu prije negoli u prostorije toaleta uleti 10 ljudi koji putuju već 3 sata i spremni su okupirati sve nužnike.
Ukoliko ste jedan od nesretnika koji u takvoj situaciji nikako ne mogu obaviti nuždu ili jedan od ljudi koji stoje u redu iz takvoga i pitaju se zbog čega frajer ispred njih već 3 minute razgovara sa pisoarom te vam nije nepoznato o čemu govorimo, znajte da niste jedini. Ovaj se poremećaj zove pareza, što je znanstveni izraz za sramežljivot pri mokrenju, „strah od pozornice" ili kako god ga želite nazvati.
Ljudi sa ovim poremećajem ne mogu urinirati dok su drugi oko njih prisutni, bili oni stvarni ili imaginarni. Pareza se puno češće javlja u muškaraca, ali nije potpuno neobična pojava ni kod žena. Smatra se da samo u SAD-u oko 17 milijuna ljudi živi sa ovim poremećajem.
Pareza je, srećom, prestala biti bauk i otkako je prepoznata kao medicinski problem, relativno se uspješno liječi. Najbolje su rezultate pokazala liječenja grupnim terapijama koje su uspješne kod 8 od 10 pacijenata.
Isto tako, u SAD-u pareza je legitimni razlog zbog kojeg možete odbiti „jury duty" odnosno dužnost da budete porotnik a u Velikoj Britaniji zbog pareze možete odbiti da vam testiraju urin na drogu.
2. Onikofagija
Onikofagija je znanstveni izraz za griženje noktiju i jedno je od najčešćih medicinskih stanja na svijetu. Smatra se da oko 45% ljudi na svijetu između 10 i 18 godina pati od onikofagije (češće pogađa muškarce) a među najpoznatijim onikofagistima (sic!) su i Britney Spears, Jacqueline Kennedy Onassis, Eva Mendes i Phil Collins.
U najblažem slučaju loša navika, u težim slučajevima griženje noktiju može izazvati bolne i ponekad trajne posljedice za jagodice, nokte, zube i higijenu usta. Osim tih fizičkih posljedica, griženje noktiju ostavlja i psihološke, poput samopouzdanja, kvalitete interakcije sa drugim ljudima, pa čak može utjecati i na šanse za zaposlenje.
Srećom, nekoliko je dostupnih rješenja trenutno na tržištu, od lakova za nokte koji imaju iznimno neugodan okus, posebnih „rukavica" za nokte te medicinski utemeljenih terapija odvikavanja.
3. Poremećaj nekontroliranih emocija
Upravo ste slomili bakinu 200 godina staru vazu koja je u vašoj obitelji već generacijama. Dok baka urla od bijesa i nevjerice, vaša prva reakcija, umjesto isprike i pokunjenosti, neodoljiv je poriv za histerični smijeh. Pokušavati se suzdržati, ali vaša podignuta obrva pretvara se u smješak, smješak u jedva zadržani smijeh a smijeh na kraju postaje histerično vrištanje od smijeha.
Ako vam se ikad dogodilo ovako nešto, dobre su šanse da patite od poremećaja nekontroliranih emocija. Ovaj je poremećaj točno ono što mu i samo ime kaže; suprotne reakcije od onih koje bi u određeoj situaciji bile očekivane, poput depresivne reakcije na dobru vijest te smijanje u napetoj ili neprimjerenoj situaciji, kao što su sprovodi.
Vjerovali ili ne, smatra se da sirup protiv kašlja i Kinidin pomažu u ublažavanju ovog poremećaja, iako nismo sigurni da je „biti onaj tip koji mahnito cuga sirup protiv kašlja na sprovodima" idealno rješenje.
4. Mizofonija
Svatko od nas ima neki zvuk koji ga posebno iritira, bio to zvuk grebanja noktima po školskoj ploči, pucketanje prstima ili glas Dolores Lambaše. Što se međutim događa kada ljudi jednostavno polude na zvuk nekih potpuno uobičajenih zvukova? Mizofonija, eto što.
Mizofonija je stanje u kojem osoba koja pati od nje pobjesni na normalne, većini ljudi potpuno svakodnevne zvukove, poput kašljanja, žvakanja, disanja ili bilo kojeg drugog sličnog zvuka. Ovdje pritom ne govorimo o situaciji kada netko vama pored uha jako glasno mljacka bananu ili radi bilo što drugo dovoljno dugo i glasno da vas iritira, već mislimo na ljude koji jednostavno „puknu" čim čuju određeni zvuk.
Zanimljivo, stupanj agresije u takvih ljudi i reakcija biti će gori što je osoba od koje zvuk dolazi s njima emocionalno povezanija, poput članova obitelji ili prijatelja.
Razumljivo, ljudi koji pate od mizofonije trpe mnoge popratne socijalne, ljubavi, profesionalne i ostale posljedice koje dolaze uz takav poremećaj. Za liječenje mizofonije koristi se kombinacija terapije sa lijekovima a u težim slučajevima ljudi si moraju reorganizirati život na način da više nikad ne čuju zvuk koji im smeta.
5. Aleksitimija
Koliko ste samo puta slušali prijateljice kako vam se jadaju da im se njihovi partneri nikad ne povjeravaju niti im otvaraju dušu?
Vjerovali ili ne, ova se situacija u nekim slučajevima može objasniti jednim zanimljivim medicinskim stanjem zvanim aleksitimija. Aleksitimija je pojam kojim se opisuje nedostatak razumijevanja, procesuiranja i opisivanje emocija.
Gotovo svi ljudi imaju određeni stupanj ovog stanja, ali se problemi javljaju samo kod ljudi čiji je stupanj previsok. Smatra se da oko 10% ljudi pati od poremećaja visokog stupnja aleksitimije, što daje više nego dovoljno razloga djevojkama diljem svijeta da budu ljute na svoje frajere.
Metro-portal.hr


sretanzivot @ 16:35 |Isključeno | Komentari: 0
Tužno je što postoji puno ljudi u svijetu koji su nesretni. Tragično je što bi večina njih mogla živjeti sretniji život samo da odbace kriva mišljenja koja imaju o sreći.
Čak i oni koji se smatraju relativno sretnima još uvijek se drže nekih od tih neistina. Zašto? Vjerojatno zato što je lakše kriviti druge za našu nesreću iako je jednostavna činjenica da nitko drugi nema kontrolu nad našom srećom. Mi dajemo tu moć drugima svojim odabirom. Jednom kada preuzmemo kontrolu nad svojom srećom bit ćemo sretniji, ali da bismo to mogli napraviti, moramo se riješiti tri popularna kriva mišljenja o sreći.
Jedno od najvećih krivih shvaćanja povezanih sa srećom je to da vam je potreban novac kako bi bili sretni. Ako si date malo vremena proučiti ljude oko sebe vidjet ćete da to vjerovanje nema pokrića. Bogati ljudi nisu automatski sretni i siromašni ljudi nisu automatski nesretni. U stvari, jednom kada počnete promatrati osobe i njihove obitelji, bez sumnje ćete vidjeti da ima puno bogatih ljudi koji su nesretni i čak i više siromašnih ljudi koji su sretni.
Prava je istina da, jednom kada su vam zadovoljene osnovne životne potrebe, novac nema veliki utjecaj na vašu sreću. U stvari, povezivanje sreće sa nabavljanjem određene količine novca je najčešće recept za vrlo nesretni život. Za ljude koji novac smatraju največim mjerilom uspjeha nikada neće biti dovoljno novca, tako da nikada neće biti sretni.
Još jedno krivo mišljenje o sreći je to da vam treba još jedna osoba da bi bili sretni. Sreća dolazi iz vas samih. Vi ste jedina osoba koja kontrolira svoju sreću. Ne trebaju vam prijatelji ili bolje polovice za nju. Ne trebaju vam djeca ili unuci za nju. Možete biti sretni i bez tuđeg odobravanja ili slave. Iako je za ljudsko zadovoljstvo, a time i za sreću važno imati osobu do koje vam je stalo, bila bi velika greška staviti preveliki naglasak na potrebu za određenom vezom.
Treće krivo mišljenje o sreći je to da morate imati sreće (good luck) kako bi bili sretni. Sreća ne ovisi o tome da li imate sreće, nego o tome da se otvarate prema njoj, da ju tražite na nevjerojatnim mjestima i da si dozvoljavate biti sretni. Isti ljudi koji vjeruju u tu teoriju da morate imati sreće da bi bili sretni su oni koji vjeruju da ne zaslužuju biti sretni. Svatko zaslužuje biti sretan i svatko može biti sretan. Nemojte čekati sreću nego joj se otvorite i pronači ćete ju.
Možete biti sretni i voditi sretniji život samo ako se oslobodite ova tri kriva mišljenja o sreći. Ne treba vam novac, drugi ljudi ili sreća da bi bili sretni. Vi imate moć nad svojom srećom ukoliko otvorite svoje srce i život. Budite sretni.
relaxforum


sretanzivot @ 16:31 |Isključeno | Komentari: 0
Komunikacijske vještine su iznimno važne u ljudskim odnosima jer nepažljivom komunikacijom možemo stvoriti brojne nesporazume i probleme. Često je, međutim, vrlo tanka granica između svjesnog korištenja komunikacijskih tehnika u svrhu poboljšanja odnosa i komunikacije, te u svrhu utjecanja na drugu osobu da bi učinila nešto što mi želimo a što možda nije ono što ona istinski želi, ili, što je još češći slučaj, ako nije u potpunosti upoznata s našim namjerama. Primjerice, roditelji upoznati s tehnikama komuniciranja s djecom, nerijetko ih primjenjuju upravo u tu svrhu, umjesto iz želje da istinski razumiju što želi i osjeća njihovo dijete.
Pobornici korištenja komunikacijskih vještina u svrhu upravljanja drugima rekli bi da, ako postignemo da druga osoba stvarno želi tako se ponašati, ili da se osjeća bolje sa samom sobom, zapravo joj činimo dobro. Ova ideja, međutim, implicira stav nepoštovanja, odnosno da znamo bolje od druge osobe što je dobro za nju. To je čak i u odnosu roditelj – dijete često prilično egoističan i nezreo stav, a posebno ako se radi o odnosu s drugom odraslom osobom.
Čak i ako smo uvjereni da drugoj osobi činimo dobro, upitajmo se kome može činiti zadovoljstvo ili tko se može osjećati čisto sam sa sobom znajući da je utjecao na drugu osobu bez njezina znanja? Je li moguće činiti to s poštovanjem prema drugoj osobi, ako je svjesnom kontrolom automatski stavljamo u poziciju slabije, manipulirane osobe? U takvom odnosu iskrenost i bliskost postaje sve manje moguća. S druge strane, je li uopće moguće utjecati na drugu osobu s njezinim znanjem i pristankom, ako često niti sami ne znamo kako utječemo na druge?
Možda je jedno od pravila da što više pokušavamo drugoj osobi sakriti da pokušavamo utjecati na nju, to je vjerojatnije da to činimo iz pozicije nepoštovanja. Komunikacijske tehnike najiskrenije su i najpoštenije ako ih možemo primijeniti bez da skrivamo da ih primjenjujemo.
Potreba za moći prisutna je kod svakoga. Želimo blistati prema vani, biti privlačni drugima, osjećati se moćnima – za svakoga to su vrlo privlačne slike i lako je naći opravdanje da to pokušamo postići. Pitanje koje si pritom rijetko postavljamo jest, zbog čega osjećamo potrebu za time? Koji unutarnji osjećaj nam nedostaje, a želimo ga postići na taj način? Zbog čega se osjećamo dovoljno vrijedni jedino ako se možemo osjetiti posebni, bolji od drugih? Raditi na vlastitom samopoštovanju umjesto na vanjskom uspjehu može nam uštedjeti ne godine, nego desetljeća napora. Još i više: nikakav vanjski uspjeh ne može zamijeniti, niti izazvati, istinsku ljubav prema sebi. Ona mora doći iznutra umjesto izvana; osjećaj koji je neusporedivo bolji od osjećaja moći nad drugima – a tada ćete vjerojatno otkriti da će vas i drugi cijeniti i voljeti više i iskrenije nego što se to može postići bilo kakvim trikovima.
Kao pravilo, ako se u nekoj komunikaciji osjećate suptilno izmanipulirani čak i ako ne znate na koji način – prilično je vjerojatno da i jeste. Ključna je unutarnja namjera i percepcija druge osobe, dok vanjsko ponašanje može biti toliko slično da je vrlo teško razlikovati ono iskreno od neiskrenog – no gotovo je nemoguće na duži, pa i na kraći rok igrati tu igru a da nas ne odaju sitni neverbalni signali: minimalne promjene tona glasa, ukočenost mimike, sitne neusklađenosti ili korištenje fraza umjesto spontanog govora – signali koje svjesno često niti nećemo primijetiti kod druge osobe, ali hoćemo nesvjesno. Obično će to izazvati osjećaj koji ćemo protumačiti otprilike kao ‘nešto mi je tu čudno, ali teško mi je odrediti što’. Što prije registriramo i protumačimo taj osjećaj, to bolje – a da bi to mogli činiti uspješno, po mogućnosti u samoj situaciji, a ne tek nakon nje, potrebno je uvježbati promatranje i prepoznavanje svojih osjećaja.
Daleko je lakše živjeti otvoreno i iskreno nego stalno se kontrolirati i glumiti nešto što ne osjećamo istinski, neprestano voditi računa o tome igramo li igru savršeno ili smo nešto propustili i postoji li mogućnost da nas drugi prozru, neprestano strahovati da će se to dogoditi – koliko je to vrijedno truda i energije, čak i ako ne smatramo da želja za moći ukazuje na unutarnji problem?
Ako smo svjesni da igru igramo na kraći rok, onda trebamo biti svjesni i da je to istinska manipulacija i da nam istinski nije stalo do druge osobe. Druga je, također česta mogućnost, da želimo na duži rok impresionirati druge (odnosno, biti karizmatični) kako bi se osjećali bolje sami sa sobom. U tom slučaju, nepoštovanje prema drugima je često više nesvjesno nego svjesno, kao i nepoštovanje samih sebe – unutarnji osjećaj nemoći ili nevažnosti kojeg prikrivamo utjecanjem na druge. Osoba koja ne cijeni dovoljno sebe bit će privučena tehnikama koje nude moć, karizmu i utjecaj kako bi popunila unutarnju prazninu uz koju je vezano nesvjesno vjerovanje da ne možemo dobiti ljubav i poštovanje ako smo iskreni – ako pokažemo kakvi stvarno jesmo, odnosno kakvima se duboko u sebi osjećamo.
Kad koristite komunikacijske tehnike, upitajte se koristite li ih da bi sakrili svoju pravu namjeru i prave osjećaje, ili da bi ih na pristupačan način izrazili. Svaki put kad koristimo određene komunikacijske vještine kako bi izbjegli biti prirodni i iskreni prema drugoj osobi, udaljujemo se i od vlastitog istinskog bića, istinskih osjećaja i mogućnosti da zavolimo sebe.
Cijena prividne moći nad drugima – čak i ako je postignemo – jest da nikad nismo u stanju opustiti se i biti ono što jesmo, jer smo pod pritiskom da nastavimo održavati privid, u pravilu ne samo u odnosu s drugima, nego i sa samima sobom. Uvijek smo na oprezu i u strahu da nas drugi ne bi prozreli. Ono što vam autori takvih knjiga neće reći, je da kontrola nad drugima podrazumijeva i mnogo drastičniju, bolnu kontrolu nad samima sobom, i to onim najizvornijim i najiskrenijim dijelovima sebe. Možda nema boljeg primjera ‘bumerang – efekta’ od tehnika pokušaja kontrole nad drugima.
Ako smo u iskušenju da koristimo ovakve pristupe, upitajmo se i sljedeće: želimo li opuštene i otvorene odnose s emocionalno zdravim ljudima koji ne podnose takvu vrstu igrica – ili želimo vidjeti ljude kao marionete, pokušavati ih oblikovati kao takve, te time privlačiti nezrele ljude koji su skloni igrama, glumi ili podložnosti manipulaciji?
U svom iskustvu s osobama koje su koristile slične načine komunikacije te čak i imale određenu moć i karizmu nad drugima – nikad nisam imala dojam da su istinski sretne, da vole i poštuju sebe. Cijena uspjeha u kontroli komunikacije je da će drugi ljudi voljeti i možda se diviti našoj masci, ali ne našem istinskom biću – a to je stav iz kojeg i sami krećemo i kojeg, što je veći uspjeh, postaje sve teže osvijestiti i promijeniti. S druge strane, poznajem i ljude koji zrače istinskom privlačnošću. Njihova karizma proizlazi iz zdrave ljubavi prema sebi – uživanja u vlastitom tijelu i vlastitom postojanju.
relaxforum


sretanzivot @ 16:29 |Isključeno | Komentari: 0
Ljubav... Teško ju je prikladno definirati. Nije li ona preduboka, prekompleksna, da bi stala u dvije riječi? Kaže se da je ljubav osjećaj. Sljedeća mi se definicija čini prikladnijom od one što se veže samo uz osjećaj: ljubav je „htjenje da hranimo vlastiti duhovni razvoj ili razvoj nekoga drugog.“ Dakako, onaj osjećaj, ali i snaga. Dubok, neodređena snaga od koje se razvijamo i rastemo, koja nam nezaustavljivo razgaljuje srce i dušu.
Što ako je onaj koji vam je zarobio srce običan manipulator? Mentalno manipuliranje glavno je oruđe pojedinih osoba koje nas okružuju. Bili muškarci ili žene, manipulatori najčešće pokazuju svoje najljepše i najzanimljivije lice s jednim ciljem: psihički zarobiti svoj plijen. Na početku, sve djeluje kao iskazivanje ljubavi. S vremenom, maska pada i ono što se činilo ljubavnom vezom, ubrzo vas počinje uništavati.
Nije li onaj tko je smrtno zaljubljen mazohist? Nije li sukrivac za to što mu netko crpi životnu snagu? Kaže se da smo slijepi od ljubavi. Ali dođe i vrijeme da progledamo, razbudimo se. Gdjekad taj dan dođe poslije 10, 20 ili 30 godina... Buđenje je tako okrutno da bismo radije prekrili lice i zapali ponovno u komatozno stanje u kojem smo bili tako dugo. Čega se, zapravo, toliko bojimo?
Osobine manipulatora
Termin „manipulator“ zadržan je jer oni ponajprije ne pokazuju svoje mračno i demonsko lice. Kao i svi drugi, i manipulatori imaju svoje ljudske kvalitete. Upravo je zbog toga teško brzo i jasno razotkriti njihovu pravu osobnost. Svojim govorom, onim što čine i svojim ponašanjem izazivaju neprestano mentalnu pomutnju u ljudi iz svoje okoline.
• On okrivljuje druge u ime obiteljskih, prijateljskih, ljubavnih veza, profesionalne savjesti i slično.
• Uvjerava druge da je savršen, da ne mora nikada mijenjati mišljenje, da mora sve znati i smjesta odgovoriti na sva pitanja.
• Služi se moralnim principima drugih da bi zadovoljio svoje potrebe (kurtoazija, humanizam, solidarnost, antirasizam, „ljubaznost“, „velikodušnost“ i proglašavanje „dobrom“ ili „lošom“ majkom itd.)
• Manipulator osporava kvalitete, sposobnost i osobnost drugih, kritizira, obezvređuje i osuđuje
• Može biti ljubomoran, makar bio roditelj ili životni suputnik
• Da bi nas osvojio, laska nam, donosi darove ili je iznenada brižan prema nama.
• Prihvatio je ulogu žrtve da bi ga svi sažalijevali (preuveličava bolest, živi u „teškom“ okruženju, preopterećen je poslom itd.)
• Ne prihvaća svoje odgovornosti, nego ih prebacuje na druge.
• ne iznosi jasno svoje zahtjeve, potrebe, osjećaje i mišljenja
• Vrlo često daje nejasne odgovore
• Slobodno mijenja temu tijekom razgovora
• Izbjegava sastanke i druženja ili bježi s njih
• Preko drugih ili preko posrednika šalje poruke (telefonom umjesto u lice, bez pisanih tragova)
• Poziva se na logiku da bi prikrio svoje zahtjeve
• On poučava krivo da bi doznao što je pravo, izvrće i interpretira po svome
• Ne podnosi kritiku i niječe ono što je očito
• Prikriveno prijeti ili otvoreno ucjenjuje
• Sije razdor i sumnju, dijeli da bi lakše vladao i potaknuo prekid veze
• Ovisno o prilici i osobi, mijenja svoje mišljenje, ponašanje i osjećaje
• Laže
• Podcjenjuje druge i vjeruje u svoju nadmoć
• Egocentričan je
• Njegov se govor čini logičnim i smislenim premda on svojim ponašanjem, svojim djelima ili načinom života dokazuje posve suprotno
• Često u posljednji trenutak zahtijeva, zapovijeda ili pokreće druge
• Ne obazire se na prava, potrebe i želje drugih
• Ignorira zahtjeve (premda je i sam rekao da će se njima pozabaviti)
• Stvara bolesno ozračje ili ozračje neslobode (zamka)
• Tjera nas da činimo ono što svojom voljom nipošto ne bismo učinili
• Uspješan je u ostvarivanju vlastitih ciljeva, ali na štetu drugih
• O njemu neprestano govore svi koji ga poznaju, pa i kad nije nazočan
Izvor: Manipulatori i ljubav
Autor: Isabelle Nazare-Aga


sretanzivot @ 16:27 |Isključeno | Komentari: 0
subota, siječanj 5, 2013
U dobru i zlu, u bogatstvu i siromaštvu, u bolesti i zdravlju, sve dok vas smrt ne rastavi – zavjeti su koje dajete pred ulazak u brak. No, da li vam pođe za rukom uspješno ih održati? Morate uvijek imati na umu da puno stvari može poljuljati vaš brak - dolazak djeteta, gubitak posla, preseljene radi posla, gubitak voljene osobe, bolest...A kako se vaš partner nosi s njima?
Dolazak prinove u obitelj
Svatko tko ima dijete reći će vam da ono promjeni baš sve u vašem braku, okrene život naopačke, i na neki način zapostavite jedno drugo. 'Dijete donosi dinamiku u brak. Cijelo ste vrijeme posvećeni jedno drugom, i sad se odjednom sve vrti oko djeteta. Stoga, reagirajte na vrijeme. Nemojte čekati da pronađete vrijeme za posvetiti se jedno drugom, jer ono nikada neće samo doći ako ga vi ne stvorite. To ne znači da slažete tjedne ili vikend rasporede, ako ste preumorni za to. Ako provedete zajedno tek deset minuta nakon večere dok dijete spava, to vas može itekako zbližiti. Čak i ako punih deset minuta šutite i samo se nježno mazite, to će vaš brak učiniti boljim', tvrdi doktorica za podršku obitelji i braka, Smantha Litzinger. 
Gubitak posla
Šok od gubitka posla djeluje jako uznemirujuće. Kada dobijete otkaz vaš je ego srozan na nulu. Nedostaje vam samopouzdanja i u vama se budi strah da više nećete moći uzdržavati vlastitu obitelj. Tada vam vaš partner pokušava biti podrška, no ponekad nailazi na problem kako izraziti svoje osjećaje. Tada dolazi do udaljavanja jedno od drugog i nemogućnost iskazivanja osjećaja. Stručnjak za obitelji i brak, doktor Cordova, savjetuje da je u takvim situacijama jako bitno razgovarati. No, pritom budite oprezni. Ako partner od vas ne traži da mu pomognete u traženju posla, nemojte to ni činiti. Ponekad je emocionalna podrška puno važnija i učinkovitija. U svakom slučaju, razgovor i razmjena mišljenja uvelike će vas zbližiti.
Postali ste skrbnik svojim roditeljima
Ako se nađete stisnuti u 'generacijskom sendviču' s djecom (vama) i roditeljima koji stare (možda i obolijevaju) velika je vjerojatnost da ćete se naći u ulozi skrbnika. Ako se svakog dana brinete oko roditelja – vodite ih doktoru, preuzimate njihove financijske probleme, pa čak i pronađete sobu za njih u svojem stanu – budite sigurni da se tada previše brinete o sebi. No i ako svojeg supružnika stavite na vrh liste prioriteta, naći ćete se u situaciji da ste ogorčeni i na njega, jer se toliko morate brinuti o njemu. Ipak, uvijek morate imati vremena za sebe. Ako se, prije svega, brinete za sebe, biti ćete zadovoljniji okolinom i oni vama.
Izgubili ste roditelja
Kada se u obitelji dogodi gubitak voljene osobe, svojem supružniku morate dati prostora za žalovanje. Iako se vrlo brzo nakon smrti voljene osobe vaš supružnik vratio svakodnevici i poslu, nemojte ga zaboraviti svako toliko pitati kako se nosi s gubitkom. Nekim ljudima dobro dođe dodatni posao oko kuće, neki više vole odmak od svega, dok neki jednostavno vole i žele pričati o gubitku svojeg roditelja.
Kada se razbolite
Kada se jedno od supružnika teško razboli, oboje pate. Zdrav supružnik zabrinut je za bolesnog i vodi brigu oko svega što mu treba. Često zdravom supružniku nedostaje pažnja i intimnost koju je godinama primao od svoje voljene/voljenog. Stoga, iako se brinete o svojem bolesnom supružniku nemojte preuzimati ulogu skrbnika i skrivati svoje osjećaje. Naprotiv, shvatit ćete da, iako je vaš supružnik bolestan, on brine za vaše osjećaje i vaš odnos.
Vrijeme je za selidbu
Selili se vi u zajednički stan, ili pak selili vi cijelu obitelj u drugo grad – selidba je stresan proces. Osim financija i pakiranja, gubitak stare sredine i ljudi jako će vas pogoditi. U takvim trenucima razgovarate o drugim opcijama i svojim osjećajima. Također, u ovakvim situacijama humor puno pomaže. Umjesto da se istresate jedno na drugo, dobro se nasmijte na novonastalu situaciju i bit će vam je puno lakše podnijeti. Kada preselite, pokušajte čim prije pronaći nove ljude i stvoriti sredinu u kojoj je vama i vašoj boljoj polovici ugodno živjeti.
Jedno od vas dvoje nalazi se pred teškom životnom odlukom
Kada jedno od vas dvoje odluči promijeniti karijeru ili se vratiti na fakultet, postoji mogućnost da će se poljuljati staloženost vašeg braka. Taman kada ste mislili da ste posložili dugoročne planove, jedna mala promjena vas zabrine. Počnete se pitati što to znači za vašu financijsku konstrukciju, planove za djecu. Ako ste vi ti koji želite promjenu, važno je da razgovarate s partnerom i pitate ga što on misli o vašoj ideji. Velike odluke nemojte nikada donositi sami i servirati ih partneru. A ako se nalazite na drugoj strani, budite razumni i shvatite da će razgovor učiniti da se osjećate manje jadnima. Saslušajte jedno drugo i izbjegnite svađu. Potrebno je pregovarati, a ne žuriti sa zaključkom, jer vas takvo ponašanje nikada neće dovesti do dobrog ishoda.
Jedno od vas imalo je aferu
Ušli ste u vezu jedno drugome pružajući svo povjerenje, stoga kada dođe do prevare, laži i nepovjerenje ono je što zapravo rastura vašu vezu. Ako odlučite ostati zajedno, morate znati da je put oporavka dug i težak. Povjerenje je jako teško vratiti, ponekad su potrebne godine da se vratite u stanje kada je sve bilo dobro. Podrška ostatka obitelji s obje strane također je vrlo bitna, kao i bračno savjetovanje. Terapija bračnog savjetnika može vam pomoći da otkrijete prevaru, ali i da je oprostite.
Djeca su otišla od kuće
Baš kako dolazak prinove napravi dinamiku u vašem braku, jednog dana kada djeca odsele, vaša će se veza nastaviti razvijati. Tada možete iznova početi s upoznavanjem. Nemojte se zavaravati da poznajete svojeg supružnika onako dobro kako ste ga poznavali na dan vašeg vjenčanja. Ljudi se mijenjaju, stoga sada ono što ste nekada zajedno voljeli raditi, on ili ona više ne voli. Razgovarajte o tome što želite raditi odvojeno, a što zajedno. Kada jednom shvatite što je to, možda otkrite što vas je spojilo na samom početku veze.
Magazin.hr


sretanzivot @ 14:16 |Isključeno | Komentari: 0
Veliki broj bračnih parova svoje probleme rješava kod bračnog savjetnika. Kako on svoj posao uvijek radi profesionalno postoje stvari koje mu prolaze kroz glavu, ali vam ih nikada neće reći. Američki portal Shine donosi 13 stvari koje vam vaš bračni savjetnik sigurno nikada nije rekao.
1. Volim parove koji se tuku u čekaonici. To pokazuje da im je barem malo stalo jedno do drugog. Ako su oboje indiferentni otežavaju mi posao.
2. Kada kažeš da tvoji osjećaji 'jednostavno više nisu na istom mjestu kao što su bili na početku veze', znam da varaš.
3. Ponekad kažem paru: 'Nema seksa do iduće seanse. Da se niste ni dotaknuli'. Ono čemu se zapravo nadam jest da će posustati i osjetiti zajedništvo.
4. Ako s prijateljima razgovarate o problemima u braku to bi moglo pomoći, ali isto tako i pogoršati situaciju. Nikada nemojte ni sa kim razgovarati o problemima koje prije niste probali riješiti sa svojim partnerom. 
5. Nikada neću reći paru da nemam pojma što njih dvoje uopće rade zajedno, ali ću to dati naslutiti izjavom: 'Oboje biste trebali donijeti odluku o tome kuda vaš odnos vodi'.
6. Ponekad poželim samo uzviknuti: 'Odrasti! Prestani cendrati! Živi svoj život!'. Tada mi je zaista potreban godišnji odmor.
7. Nemojte me ni pokušavati uvjeriti da ste vi 'dobara strana' vaše veze. U lošem braku ne postoji dobrih strana.
8. Da, trebate ponekad otići ljuti u krevet. Ako ćete baš sve probleme rješavati prije spavanja, u drugo ćete jutro biti neispavani i čangrizavi. Radije, se dobro naspavajte, prespavajte problem i riješite ga ujutro.
9. Tri činjenice koje nijedan bračni par nikada neće prevladati jesu: psovanje, upiranje prstom i kao roditelj preuzimanje odgovornosti za novonastalu situaciju.
10. Ponekad se neki ljudi jako vole, ali imaju toliko različit način života da im preporučim da žive zajedno, ali stanuju odvojeno. Zvuči pomalo čudno, ali pomoglo je nekim ljudima.
11. Upoznao sam parove za koje sam mislio da nema nikakve šanse da ostanu zajedno. Najčešće zbog toga jer su se jednostavno prestali truditi. No, ponekad se znalo ispostaviti da su nemaju volje ni rastati.
12. Velika stvar koju mnoge žene ne razumiju: Muškarci ne mogu čitati misli! Ako mu ne kažete kako se osjećate, on to ne može znati. Velika stvar koju muškarci ne razumiju: Ako, tijekom dana, ne dajete ženi za pravo, ona navečer neće htjeti spavati s vama.
13. Ako vas pitam koliko dugo imate probleme u braku i vaš odgovor je: 'deset godina', ne nadajte se da ćete ih riješiti u deset minuta ili nakon deset seansi.
N.B.


sretanzivot @ 14:11 |Isključeno | Komentari: 0
Upoznali ste sjajnog tipa s kojim vam je jako zabavno, ali ne možete se oteti sumnji da je u duši još uvijek dječak, a ne pravi muškarac spreman na ozbiljnu vezu
Možda vam je to na početku veze bilo zabavno, ali nakon par mjeseci veze shvatit ćete da i dalje vikende radije provodi opijajući se sa svojim prijateljima umjesto na romantičnoj večeri s vama.
Nitko ne želi tako završiti, zato na vrijeme uočite znakove koji otkrivaju da je vaš muškarac zapravo dječak u duši.
1. Ima cimera iako je stariji od 30 godina
Muškarac koji nakon 30. živi s cimerom jednostavno se boji odreći studentskog načina života. Možda vam govori da samo želi uštedjeti, ali prije je do toga da odbija odrasti, što ga drži podalje od važnog djela života odraslih, a to su obveze i odgovornost.
2. On je mamin dečko
To su tipovi najgori, ali srećom, odmah će se otkriti. Već na prvom ili drugom spoju reći će vam da je svojoj mami pričao o vama. U vezi, stalno će tražiti odobrenja i mišljenje majke. Pripazite s takvim tipovima - stalno će vas uspoređivati s mamom, a vi joj nikada nećete moći parirati.
3. Nema nikakav plan
Pravom dječaku u duši nedostajat će fokus na puno načina. Govori li vam stalno o stvarima koje želi napraviti, ali ih nikada ne napravi? Ima li ikakve posebne ambicije? Ako se još uvijek čini zbunjenim po pitanju karijere i životnog puta s 30 godina, prilično je vjerojatno da je još dječak u duši.
4. Još uvijek želi biti vikend 'ratnik'
Četvrta i konačna stvar kod dječaka u duši je da se ne žele odreći izlazaka s prijateljima preko vikenda. Konstantno se opijaju sa svojim jednako 'zrelim' prijateljima. Naravno, on će se pobrinuti da odvoji vrijeme za vas i posveti vam se, ali čak će i tada razmišljati o tome što sad radi ekipa. Ili još gore, prepričavat će vam slavne provode iz prošlosti, poput posjeta striptiz klubu. On se nikada ne može odreći planova, koji rijetko uključuju vas. Ako ne može preskočiti baš nikakav plan s ekipom kako bi bio s vama, nije vrijedan vašeg vremena.
Zaslužujete upoznati odraslog muškarca koji se spreman odvojiti od čopora i upoznati vas da dubljem nivou. Izbjegavajte dječake u duši i težite pravom muškarcu.
luda.go forum


sretanzivot @ 14:08 |Isključeno | Komentari: 0
 

Ako ste depresivna kućanica vjerojatno ste se već priviknuli na svoje stanje, da vjerojatno ni ne pomišljate kako stvari mogu biti bolje. Ali mogu. Uz malo truda veselje se može vratiti u vaš život.
-1- Vesele boje – Praćenje mode može biti stresno, pa je odijevanje neutralnih boja postao vrlo popularan izbor. Možda hodate u tmurnim bojama svakodnevno, a da to ni ne shvaćate. Pokušajte smeđe nijanse zamijeniti bojom breskve, tamno zelenu citrusno zelenom, te rijeđe birajte nijanse sive. Ponekad depresivne boje automatski uzrokuju depresiju bez da shvaćate što ju je potaknulo.
-2- Biljke – Izbacite iz doma sušene bukete i umjetno cvijeće. Morate svome domu udahnuti života. Kupite neko tropsko cvijeće i biljke, po mogućnosti s cvjetovima u boji.
-3- Prozračne zavjese – Teške zavjese i zastori mogu iscrpljivati. Osvijetlite dom birajući prozračne boje. Duge bijele zavjese učinit će svaki prozor vedrijim i većim. Bez obzira koliko bilo primamljivo držati rolete spuštene svakodnevno, podignite ih svaki dan i dopustite suncu da uđe u vaš dom.
-4- Čistite – Nered u stanu stvara zbrku u glavi, a zbrka potištenost. Dom bi trebao biti blistavo i čisto mjesto u kojem se možete potpuno opustiti nakon posla (u kući ili u uredu).
-5- Vježbajte – Sva istraživanja pokazuju da ljudi koji više brinu o vlastitom izgledu bolje se i osjećaju.
-6- Pozitivno društvo – Svi imamo osobe u životu kje su jednostavno negativne. Što manje se družite s njima i gradite odnose sa zabavnima i ljupkim osobama.
-7- Vodite dnevnik – Dnevnik je odličan način da izbacite anksiozne i depresivne osjećaje. A čitajući ono što ste ranije zapisali shvatit ćete kako je mnogo brige i tjeskobe bespotrebno.
-8- Veseli događaji – Veseli događaji ne trebaju uključivati mnogo ljudi. Ponekad gužva i zbrka iscrpljuju. Ali morate imati vremena za piknike, organizaciju imendana, rođendana, posebnih događaja.
-9- Nemojte se uvlačiti u sapunice – Neke osobe toliko gledaju sapunice da počinju sanjati likove ili prepričavati događaje iz serija kao da se desilo njihovim prijateljima. I sami znate da to nije zdravo.
-10- Pronađite hobi – Otkrijte što vas zanima i usavršavajte se u tome.
Najvažnije nemojte se opterećivati onim što drugi ljudi govore i rade. Budite svoji i gradite život kakav vi želite, a ne susjedi ili rođaci.
luda.go forum
 

sretanzivot @ 13:58 |Isključeno | Komentari: 0
Neki naoko psihički simptomi mogu zapravo biti posljedica fizičkih problema, a moguća je i obrnuta situacija. Muči li vas i samo jedan od navedenih simptoma, posjetite liječnika.
U ljudskoj prirodi je i loše raspoloženje, žalost ili tjeskoba. Osjećate li ih i vi, to automatski ne znači da imate psihičke probleme', kaže Charles Goodstein, profesor psihijatrije na NYU Medical Centeru u New Yorku.
'Ključno je koliko se često tako loše osjećate, koliko vam je teško i koliko dugo to traje. O tome ovisi je li vaše stanje ozbiljno', kaže Abby Aronowitz, direktorica SelfHelpDirectives.com.
Postoje simptomi koje ne smijemo zanemariti, a ako vas muči i samo jedan od dolje navedenih, popričajte s liječnikom kako biste utvrdili je li riječ o fizičkom ili psihičkom problemu.
1. Poremećaji sna
Spavate li više ili manje nego je to uobičajeno, ne možete li zaspati ili se budite nakon samo nekoliko sati, te ne možete opet zaspati, stručnjaci smatraju da se u vašem životu vjerojatno naziru teži emocionalni problemi. Ukoliko se poremećaji sna javljaju češće od jednom ili dva puta tjedno, a liječnik ne može utvrditi bilo kakav fizički uzrok, najčešće je riječ o tjeskobi ili depresiji.
2. Dramatične promjene tjelesne težine i prehrambenih navika
Ako ste se naglo udebljali ili smršavjeli, prečesto razmišljate o hrani ili vam se ona gadi, sve to može biti posljedica emocionalne uznemirenosti. Neprestana zaokupljenost hranom, težinom i vlastitim izgledom crpi energiju iz drugih područja u vašem životu. Žene i mlade djevojke koje uz apetit izgube i menstruaciju, trebaju odmah posjetiti liječnika. Dr. Goodstein ističe da je gubitak apetita jedan od jasnijih znakova depresije.
3. Neobjašnjivi fizički problemi
Ako je s vama fizički sve u redu, a to su vam potvrdili i specijalisti, možda je riječ o psihosomatskim problemima. Um nam tako signalizira da je pod velikim stresom. Emocionalna uznemirenost često se manifestira kao glavobolja, uznemirenost želuca, zatvor i kronična bol – posebno leđa.
4. Slabije samosvladavanje i nakupljen gnjev
Mirni ste dok ste sami, ali često eksplodirate ako komunicirate s bračnim drugom, djecom, prijateljima ili kolegama? Možda ste pregorjeli od stresa, što je nezdravo i za um i za tijelo, a ne uživaju ni ljudi oko vas.
'To što nemaju kontrolu nad gnjevom je opasna stvar. A to što se osjećaju dobro dok su sami, uljuljkava ih u krivo mišljenje da je sve pod kontrolom. Gnjev se javlja samo kad dođe do interakcije s drugima, pa je vrlo lako okriviti druge ljude za simptome koji proizlaze iz vaše psihe', kaže Anie Kalayjian, profesorica psihologije na Fordham Universityju u New Yorku.
Ako vam ljudi iz vaše okoline često kažu da se trebate smiriti ili pripaziti na temperament, vrijeme je da se dublje zamislite i potražite pomoć.
5. Kompulzivno-opsesivno ponašanje
Često perete ruke ili imate potrebu to učiniti iako ne postoji opravdan razlog? Sve se manje zabavljate jer se neprestano brinete da će se dogoditi nešto loše? Treba vam jako puno da izađete iz kuće jer se stalno zaustavljate obavljajući seriju 'rituala' kao što su primjerice dodirivanje stvari ili provjeravanje instalacija, električnih uređaja i brava? Ako je tako, u vašem životu očito ima previše tjeskobe da biste se s tim mogli nositi sami.
'Opsesije su misli koje se ponavljaju, podsjećaju na brige, a prati ih tjeskoba. Kompulzije su radnje kojima se želimo riješiti opsesije. A ponekad, kad je um preopterećen opsesijama, a dan prepun kompulzivnih radnji, život je izmakao kontroli zbog tjeskobe i kontraproduktivnih rituala', kaže Aronowitz.
6. Kronični umor i nedostatak energije
'Ako se tijelo ne može nositi s uznemirujućim mislima, funkcije polako počinju otkazivati. A to se često manifestira kao osjećaj velikog umora', kaže Kalayjian. Dr. Goodstein dodaje da osjećaj umora zbog kojeg ne možete obavljati ni stvari koje ste nekad voljeli može biti znak emocionalne uznemirenosti i depresije. Prije ovog zaključka trebate eliminirati fizičke uzroke umora.
7. Problemi s pamćenjem
Puno toga može ometati pamćenje, od hormonalnih promjena menopauze, preopterećenosti poslom, do neispavanosti. No, slabije pamćenje može biti i posljedica stresa ili reakcija na traumatsko iskustvo, pa i bolesti kao što je Alzheimerova. Kako znati što je u pitanju?
'Prije svega treba napraviti sistematski pregled kako biste odbacili fizičke razloge', kaže Kalayjian. Ukoliko je sve u redu, iza zaboravnosti se može kriti depresija, trauma ili neko drugo uznemirujuće mentalno stanje.
8. Izbjegavate društvene aktivnosti
Nekad ste voljeli ići s prijateljima u kino, a sad ne? Na poslu se još i držite, ali čim stignete kući morate leći u krevet i zaboraviti na sve, pa čak i sanjariti. Odbijate pozive za druženje jer se jednostavno puno bolje osjećate kod kuće? Stručnjaci smatraju da je sve to mogući znak da ste postali psihički nestabilni.
'Bilo kakva značajna promjena u vašem odnosu prema društvu može ukazivati na preopterećenje ili neke druge emocionalne probleme', kaže Kalayjian. Dr. Aronowitz dodaje: 'Ako su fobije i strahovi od nekih mjesta ili događanja prepreka da biste činili ono što želite, tjeskoba je očito preuzela kontrolu nad vašim životom.'
9. Više ne uživate u seksu
Seks vam više nije tako važan niti uživate kao nekad? Volite li svog supružnika, ali jednostavno ne želite voditi ljubav? Ako je fizički s vama sve u redu, možda je riječ o depresiji ili kroničnoj tjeskobi.
Smanjena seksualna želja i nemogućnost da osjećate radost može biti znak emocionalnih problema. Stručnjaci napominju da ova tjeskoba uopće ne mora imati veze s partnerom, nego daleko češće dolazi iz sasvim drugog područja života.
10. Promjene raspoloženja i nepredvidivo ponašanje
Ukoliko ovo nepredvidivo ponašanje i raspoloženje primijeti više osoba, vrijeme je da se preispitate. Možda se vama čini da je sve po starom, ali kod psihičkih problema posebno je važno slušati i mišljenje ljudi oko vas, naročito najboljih prijatelja i članova obitelji.
Magazin.hr


sretanzivot @ 11:11 |Isključeno | Komentari: 0
Moždani udar (moždana kap) moguće je spriječiti ako na vrijeme unesemo neke promjene u svoj način života, to je najvažnija prevencija. Naime, ljudi trnce u rukama i nogama obično pripisuju tegobama s kralježnicom, a ako se jave smetnje u govoru, misle da je to od umora...LOŠA vijest: čak 10.000 Hrvata svake godine umire od posljedica moždanog udara, bolesti koja je već godinama prvi uzrok smrti i invaliditeta u našoj zemlji.
Taj tihi masovni ubojica Hrvatsku je doveo na visoko četvrto mjesto u svijetu po stopi smrtnosti. Osim toga, više nije rezerviran isključivo za treću dob, posljednjih godina javlja se i kod ljudi mlađe dobi koji su još radno aktivni. Prema mišljenju prof. Vide Demarin, predstojnice Klinike za neurologiju KB Sestara Milosrdnica u Zagrebu, od velikog su utjecaja moderan način života, napetost i stres koji doslovce melju ljude. Iako se prevenciji posvećuje velika pozornost, učestalost moždanih udara i dalje raste, a dobna granica se snižava, što je više nego dovoljan razlog za zabrinutost.
Dobra vijest: ako na vrijeme unesemo neke promjene u svoj način života, moguće je rizik od obolijevanja svesti na najmanju moguću mjeru. U razgovoru s prof. Vidom Demarin saznali smo kako i zašto nastaje moždani udar, što možemo poduzeti da ga izbjegnemo te kako prepoznati prve znakove udara koji nam, ako ih uočimo i reagiramo na vrijeme, mogu spasiti život.
Nastaje naglo, a priprema se godinama 
Moždani infarkt ili kap, apopleksija, cerebrovaskularni inzult ili narodski "šlag" - sve su to nazivi za moždani udar ili, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, naglo nastali poremećaj moždane cirkulacije koji traje duže od 24 sata. Riječ je zapravo o bolesti koja nastaje naglo, ali uvjeti za njen nastanak pripremaju se godinama, ponekad i desetljećima. Mnoga stanja ili bolesti, što se u naš život ušuljaju još u mladosti, postupno tijekom godina oštećuju stijenke krvnih žila dok one ne puknu te dođe do izljeva krvi u mozak. Može se dogoditi i da krvne žile izgube protočnost zbog taloženja masnoća iz krvi na unutrašnjoj strani njihovih stijenki, a to dovodi do potpunog začepljenja, odnosno, ishemijskog moždanog udara. Dio mozga tada ostaje bez krvi, koja ga opskrbljuje kisikom i hranjivim tvarima, te više nije u mogućnosti kontrolirati ili vršiti sve funkcije kojima upravlja i zbog toga nastaju simptomi moždanog udara. Oko 85 posto svih moždanih udara su ishemijski, a preostalih 15 posto čine hemoragijski, tj. uzrokovani krvarenjem zbog prsnuća krvne žile. Postoji i grupa uzroka što se ne prepoznaju te manji broj onih neuobičajenih, koji također mogu dovesti do moždanog udara. Kao posljedica nekoliko uzastopnih moždanih udara može doći do vaskularne demencije, odnosno, do kognitivnog propadanja i smetnji u pamćenju. 
Izvor: http://gorila.hr/vijesti/2011/02/21/modani-udar-nastaje-naglo-a-priprema-se-godinama


sretanzivot @ 11:08 |Isključeno | Komentari: 0
Kad vas obuzme bijes usredotočite se na tjelesne osjete, izađite i prošećite se. Ako vam pomaže, pustite si omiljenu glazbu, malo vježbajte i brojite do deset
Enlarge this image 
Nitko nije imun na ljutnju, no neki je izražavaju divljajući kao Gargamel, a neki dureći se poput Mrguda. No, za razliku od likova iz crtića, ljudi mogu promijeniti ponašanje. Osjećaj ljutnje nije ni dobar ni loš. Sasvim je normalno i zdravo osjećati ljutnju ako je prema vama netko bio grub ili nepravedan. Pitanje je samo kako ćete se nositi s tim osjećajem. Ljutnja postaje problem ako šteti vama ili vašoj okolini. Ako lako planete, možda mislite da je to nemoguće promijeniti. 
Možete naučiti kako izraziti svoje osjećaje a da pritom ne povrijedite druge. Kad to učinite, ne samo što ćete se osjećati bolje, nego ćete i lakše ispuniti svoje ciljeve, izgraditi bolje odnose s ljudima te živjeti zdravije i ispunjenije. Važno je shvatiti da ljutnju ne izazivaju samo tuđi postupci nego i vaš način razmišljanja o njima. 
Među negativnim misaonim obrascima koji vode do bijesa je generaliziranje (nikada me ne slušaš, nitko me ne poštuje), krut stav o tome kako bi se drugi trebali ponašati i “čitanje misli”, odnosno pretpostavljanje da “znate” što netko misli i osjeća te pomisao kako vas je namjerno naljutio. Ljutnji su skloni i oni koji imaju naviku okrivljavati druge za sve što im u životu pođe naopako te oni koji su zlopamtila.
I na tijelu se vidi da smo uzrujani i ljuti
Čvorovi u želucu, stiskanje šaka ili vilice, ubrzano disanje, glavobolja, snažna potreba za kretanjem, napetost u ramenima i udaranje srca fizički su znakovi napadaja bijesa.
Ljutimo se jer vidimo sebe u drugima
Ljudi se lakše naljute kad su umorni i iscrpljeni. Često se ne ljute zbog onoga što misle, nego zbog nečega što nisu dobili u djetinjstvu ili vlastitih osobina koje prepoznaju u drugima.
Lažni rezultat 
Neki ljudi reagiraju naglo i burno jer misle da to donosi rezultate, no tako štete sebi i drugima
Ispeci pa reci 
Ako vas tko naljuti, najprije se smirite, razmislite o situaciji i smislite razuman odgovor. Ako treba, uvježbajte “govor” pred zrcalom
Može i bolje 
Ljudi koji naglo planu ili potiskuju osjećaje trebali bi raditi na svojim komunikacijskim vještinama, no one koriste i izravnima
Smirite se nabrzinu
Kad vas obuzme bijes, usredotočite se na tjelesne osjete - lupanje srca, navalu krvi u lice i sl. To će Opustite se slušajući omiljenu glazbu, uživanjem u mirisu cvijeća ili zamišljanjem sebe na nekome lijepom mjestu.
Brojite do deset kako biste dali vremena svomu razumnom dijelu uma da sustigne emocije. Ako treba, brojite ponovno.
Protegnite se - ako su vam ramena napeta, kružite njima ili zamolite nekoga da vam nježno izmasirajte vrat i tjeme.
Ako možete, izađite i brzo prošećite oko zgrade. Tako ćete se osloboditi nagomilane energije i razbistriti glavu.
Test - Što biste učinili u ovoj situaciji?
Nakon žestoke svađe sa suprugom u suzama ste nazvali sestru i izjadali joj se. Ona vam daje dobar savjet i obećava da nikomu neće reći što se dogodilo. Tjedan poslije, na ručku sa širom obitelji, bratić vas upita jeste li se pomirili sa suprugom. Budući da se niste povjerili nikomu drugom, očito je da je sestra izigrala vaše povjerenje. Što činite?
a) Ustajete od stola, zovete sestru u kuhinju i grdite je što vas je izdala sve dok ne bude na rubu suza.
b) Ostatak večeri provedete u tišini, s grčem u želucu i cijeli vikend razmišljate o tome. Ne kažete ništa sestri, no odlučite da joj se nikad više nećete povjeriti.
c) Stisnete zube i ne gledate sestru u oči. Kad vas upita što se dogodilo, kažete kako je sve u redu, no izbjegavate njezine pozive nekoliko tjedana.
d) Ne brzate nego sljedeći dan pozovete sestru na kavu. Kažete joj kako vas je povrijedilo što vas je izdala i kako će trebati vremena da ponovno zasluži vaše povjerenje.
Rješenja: 
a) Reaktivni Gargamel
Reagirate odmah, vikanjem ili lupanjem vratima. Iako vam to donosi trenutačno olakšanje, ljudi bi vas mogli prestati poštovati ili vas doživljavati kao nasilnika. Možda se i kasnije osjećate krivima jer ste povrijedili koga ili ga nepravedno optužili zbog toga. Istraživanja također pokazuju da takva reakcija opterećuje srce i povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti.
Što učiniti: Pokušajte ne eksplodirati nego razmislite o svojim osjećajima. To nije znak slabosti nego snage i samokontrole. Osjetite li da vam srce brže lupa i poželite vikati, deset puta duboko udahnite “iz trbuha”. Tako ćete dobiti više kisika i smiriti se. Progovorite tek kad vam se puls normalizira i možete racionalno razmišljati. Nekim ljudima za to treba 10 minuta, nekima i sat. Izrazite svoje osjećaje, bez vrijeđanja. Za dugoročno rješenje iskušajte tehnike opuštanja poput joge.
b) Pasivno-agresivni Mrgud
Većina ljudi bar povremeno reagira tako. No takvo ponašanje (neizravni napadi, sabotiranje, ogovaranje ili uvrijeđena šutnja) ljudi lako prepoznaju, a to vodi do sukoba koji ste pokušali izbjeći. Pasivno-agresivni ljudi mnogo razmišljaju o tome kako im je netko naškodio i zbog toga se osjećaju loše.
Što učiniti: Vjerojatno smatrate da nemate pravo na snažne emocije. Prvi je korak da priznate kako vas je netko uzrujao. Ako vam je teško izraziti osjećaje, pred zrcalom vježbajte što želite reći. Razgovor počnite isticanjem zajedničkog cilja (očuvanje veze, pomirba, bolja atmosfera), a zatim recite što osjećate.
c) Izbjegavatelj Azriel
Ponašate li se kao da se ništa nije dogodilo, zaista se možete razboljeti, tvrde stručnjaci. Osjećat ćete se slabima i nesposobnima, a to može prouzročiti depresiju i brigu. Istraživanja pokazuju da potiskivanje bijesa uzrokuje probleme sa srcem i probavom,, baš kao i eksplozivna reakcija. Potiskivanje bijesa izaziva nalet hormona stresa koji opterećuju tijelo.
Što učiniti: Teško prepoznajete kad ste ljutiti pa, ako primijetite da izbjegavate koga ili tvrdite da ste “pod stresom”, razmislite koji vas je događaj na to naveo. Ljudi obično izbjegavaju sukobe jer se brinu hoće li izražavanjem osjećaja upropastiti neki odnos i što će drugi o njima misliti. No taj je strah često neosnovan. Stoga vježbajte. Pokušajte svakog dana barem jedanput biti otvoreni, iskreni i odrješiti. S vremenom će vam to postajati sve lakše.
d) Izravni Papa Štrumf
Nije vam teško priznati da ste ljutiti, no birate riječi te smišljate racionalan i konstruktivan odgovor prije nego što otvorite usta. Samo tako nastavite, to je najbolji način za rješavanje sukoba. Tako pokazujete da poštujete druge, ali ne date da vas gaze.
Što učiniti: I vi imate prostora za poboljšanja. Svaka situacija ne zahtijeva reakciju. Primjerice, ako vam je sestra lako uvredljiva, takav razgovor može prerasti u dugotrajan sukob. Možda bi najbolje bilo prihvatiti da je izigrala vaše povjerenje i krenuti dalje. Vježbajte i svoje komunikacijske vještine. Možda se odlično snalazite u većini situacija, ali s nekim ljudima reagirate pretjerano ili premlako. Razmislite jeste li tad pasivno-agresivni ili izbjegavatelj pa prilagodite svoje ponašanje.
luda.go forum


sretanzivot @ 11:07 |Isključeno | Komentari: 0
6 razloga zašto je zdravo bježati u svijet vlastitih misli.
Sanjarenje za sobom povlači podosta negativne konotacije. Najčešće se povezuje s gubljenjem vremena, djetinjastim pogledom na svijet, neodgovornim osobama kojima je lako odvući pažnju od važnih stvari kao što su posao i ozbiljna svakodnevica. Mnogi ljudi bježe u svijet mašte u različitim dijelovima dana. Tuširanje, ležanje u krevetu prije spavanja, putovanje na posao, a mnogima je i vrijeme na poslu, vrijeme kada sanjare.
Fantazije su kod nekih toliko jake da se mogu pretvoriti u prave noćne more, koje je još Charles Dickens u svom romanu David Copperfield nazvao 'daymare'. Dnevne more javljaju se tijekom dana i stanja potpune budnosti, a može ih pratiti snažan pritisak u prsima, što osjećamo i tijekom noćnih mora.
Iako neprestan osjećaj zabrinutosti i straha mentalno opterećuje, razmišljanje o negativnim osjećajima može nam i pomoći jednako kao i razmišljanje o pozitivnim osjećajima. Takvo razmišljanje nas upozorava i pomaže da reagiramo u opasnim situacijama koje se mogu dogoditi.
Osim toga, sanjarenje donosi još mnoge dobrobiti.
1. Otvara um
Kada smo uljuljkani u svakodnevicu, često nam se događa da potpuno zaboravimo što zapravo želimo od svog života. Sanjarenje nam pomaže da shvatimo jesmo li nezadovoljni i s čim i što bismo htjeli napraviti da promijenimo svoje trenutno stanje. Na taj način učimo o sebi i upoznajemo se.
2. Smanjuje stres
Sanjarenje nas opušta i prirodan je lijek protiv stresa. Zamišljanje lijepih slika i trenutaka tijekom stresnog dana punog obaveza, pomaže u smanjenju razine stresa. 
3. Potiče motivaciju
Često se kaže da pozitivan stav i razmišljanja o vlastitim ciljevima mogu uvelike pridonijeti njihovom ostvarenju. Uostalom, svaki uspjeh počinje od nečijeg sanjarenja.
4. Sprječava dosadu
Mnogi ljudi rade na radnim mjestima gdje provode puno vremena sami ili rade rutinske poslove tijekom kojih im sanjarenje pomaže da lakše prožive radni dan. Također, sanjarenje pomaže da se malo odmorimo od dosadnog poslovnog sastanka ili rođakove priče koju smo čuli već tisuću puta na obiteljskim okupljanjima. 
5. Učvršćuje ljubavne veze
Daleko od očiju, daleko od srca – ne mora biti točno jer sanjarenje o voljenim osobama učvršćuje dobar odnos s njima, a posebno ljubavne veze. Kada razmišljamo o ugodnim uspomenama i lijepim zajedničkim trenucima, čini nam se kao da ih ponovno proživljavamo.
6. Sprječava konflikte
Mnogo puta u razgovoru s nekim kažemo nešto što nismo mislili i ne kontroliramo svoje postupke. Sanjarenje nam pomaže da se vratimo u prošlost i ponovno razmislimo o nekoj situaciji. Pomaže nam da shvatimo zašto je nešto krenulo po zlu i sljedeći put znamo kako reagirati u sličnoj situaciji, ali i da otkrijemo da smo možda sami bili u krivu.
luda.go forum


sretanzivot @ 11:01 |Isključeno | Komentari: 0
Sreća je nešto što je svima nama potrebno s vremena na vrijeme. neki se mole za nju, neki 'drže palčeve', neki pušu u svoje kockice prije nego ih bace na stol, drugi se samo potiho nadaju da će sve krenuti onako kako su si oni to zamislili. 
Nijedna od ovih metoda nije dokazano učinkovita, no to ne znači da ne postoje određene metode koje vam mogu povećati sreću. Donosimo vam pet činjenica koje o sreći zasigurno niste znali:
Poželite sreću ljudima, to zbilja može utjecati na njihove rezultate
Aktiviranje pozitivnog praznovjernog uvjerenja može znatno poboljšati samouvjerenost kod ljudi, što zauzvrat poboljšava rad, pa pod takvim uvjetima stvari za koje vam inače treba pet minuta možete obaviti za 191.5 sekundi, pokazalo je istraživanje.
Kuće koje su numerirane nekim sretnim brojem brže se prodaju i za više novca
U Britanskoj Kolumbiji provedeno je istraživanje koje je dokazalo kako se kuće koje su numerirane sretnim brojem prodaju za 2.5% veću cijenu, dok se one numerirane nesretnim brojem prodaju po 2.2% nižoj cijeni.
U Las Vegasu, gdje su praznovjerna uvjerenja o sreći dio svakodnevice, mnogi veliki casino-hoteli (poput MGM-a, Wynna i Palms Placea) izostavili su katove pod brojem 4, 14, 24, 34 te one od 40 do 49 jer se broj 4 u kineskoj tradiciji smatra nesretnim brojem.
Osjećaj sreće dramatično može promijeniti ponašanje kod ljudi
Upoznavanje potrošača sa sretnim brojevima u jednom je istraživanju pokazalo utjecaj na njihovoj procjeni vjerojatnosti osvajanja lutrije, spremnosti da sudjeluju u lutriji, njihovim ocjenama različitih promidžbenih strategija i iznosu novca kojeg su bili spremni investirati u različite financijske mogućnosti.
Mnogi ljudi vjeruju kako mogu oprati lošu sreću
Mnoge praznovjerne prakse podrazumijevaju uvjerenje da se dobra ili loša sreća može 'isprati'. Psihološki efekti fizičkog pranja premašuju domenu moralnog suda i neovisni su o onome što ljude motivira. No, pranje ne samo da uklanja neželjene tragove loše sreće, već uklanja i tragove dobre sreće, onu koju biste vjerojatno htjeli zadržati.
Postoje određene metode koje će vam pomoći da imate više sreće
Metoda #1: Uvećajte šanse za uspjeh stvaranjem novih prilika
Sretni ljudi su vješti u stvaranju, primjećivanju i djelovanju na mogućnosti koje se pružaju. Ovo čine na nekoliko različitih načina, uključujući povezivanje s drugim ljudima, usvajanju opuštenijeg pogleda na život i otvorenosti za nove mogućnosti.
Metoda #2: Slušanje intuicije
Sretni ljudi donose odluke bazirane na njihovom predosjećaju ili intuiciji, kojoj posvećuju posebnu pažnju, pa je nerijetko 'njeguju' meditiranjem i čišćenjem uma od suvišnih stvari.
Metoda #3: Očekujte dobru budućnost
Sretni su ljudi uvjereni kako im predstoji dobra i povoljna budućnost. Ova očekivanja postanu samo-ispunjenja koja sretnim ljudima pomažu da prkose licu neuspjeha i njihovu interakciju s drugima oblikuju u pozitivnom smislu.
Metoda #4: Lošu sreću pretvorite u dobru
Sretni ljudi usvajaju razno razne psihološke tehnike koje im pomažu da se nose s povremenim navalama loše sreće. Primjerice, oni spontano zamišljaju kako su stvari mogle ispasti puno gore i ne oplakuju svoju dobru sreću istovremeno prihvaćajući onu lošu, već stanu na svoje noge i preuzmu kontrolu nad situacijom.
Magazin.hr


sretanzivot @ 10:59 |Isključeno | Komentari: 0
10 koraka do jednostavnijeg života uz minimalistički lifestyle.
Život u modernom svijetu može biti jako kompliciran što dovodi do nakupljanja stresa i nezadovoljstva. Osjećaj smirenosti je neprocjenjiv, a put do njega je lakši kroz jednostavnost. Jednostavnost u svim područjima života pomaže nam da se riješimo nepotrebne brige i stresa, a omogućuje da se okrenemo stvarima koje doista volimo raditi. Današnji svijet je opterećen materijalnim stvarima i neprestanom težnjom da imamo više i bolje.
Učiniti život jednostavnijim ne znači imati manje stvari, obaveza i odgovornosti. Pojednostavljenje života ne odnosi se samo na rješavanje stvari koje nas opterećuju i čine nezadovoljnima. Jednostavnost znači da konačno imamo slobodu da možemo raditi ono što volimo i da imamo više mjesta i vremena da ga provodimo onako kako želimo. Paulo Coelho je napisao da sloboda nije izostanak obaveza, već mogućnost odabira i obveze samom sebi i onome što je najbolje za nas.
Donosimo deset koraka do jednostavnijeg života. Budite više s manje!
1. Odredite prioritete
Prvi korak u pojednostavljivanju života je identificirati ono što vam je zaista važno. Ono što vam donosi pozitivne stvari u život, poput plaće, emotivnog zadovoljstva, poboljšava fizičko zdravlje, približava vas vašim ciljevima – to su stvari koje morate odrediti kao svoje prioritete. Napravite popis nekoliko stvari koje su vam važne i koncentrirajte se na njih.
2. Procijenite svoje vrijeme i obaveze
Razmislite o svom danu, kako ga provodite od jutra do odlaska na spavanje i koje obaveze nastojite svakodnevno ispuniti. Izbacite iz svog dana ono što nije u skladu s vašim prioritetima.
3. Pojednostavite obaveze
Multitasking je kompliciran i može voditi stresu, a često je manje produktivan. Na poslu, ali i kod kuće, odredite obaveze koje su važnije i koje treba prvo obaviti. Nikad nemojte započinjati drugu obavezu, ako još niste završili prvu.
4. Radite ono što volite
Pronađite i oslobodite vrijeme za važne stvari, a posebno za ono što volite. Naravno, ne možete se riješiti svega, ali eliminirajte ono na što gubite vrijeme, što vam povećava stres, čini nezadovoljnim i što vas udaljava od vlastitih ciljeva. Provodite vrijeme s ljudima koje volite.
5. Naučite reći NE
Mnogo puta želimo udovoljiti svima oko sebe i tada dolazimo do toga da zaboravljamo na ono što sami želimo i trebamo. Ljudi koji ne znaju odbijati i reći NE dodatno si kompliciraju život.
6. Ograničite upotrebu tehnologije
U današnje vrijeme nemoguće je živjeti bez tehnologije, a posebno bez telefona ili mobitela te Interneta, a mnogi ljudi ne mogu ni zamisliti da izađu iz kuće bez mobitela. Napravite vlastiti raspored i držite se toga. Provjeravajte e-mail poruke samo jednom ili dva puta dnevno i smanjite vrijeme koje provodite na chatu i u telefonskim razgovorima. Ovo se odnosi i na izloženost medijima. Nemojte dopustiti da vam televizija, radio u automobilu i Internet kod kuće i na poslu postanu dominantni u životu.
7. Riješite se nepotrebnih stvari
Uredan i pregledan dom i ured pojednostavljuju život, olakšava vam da pronađete stvari koje trebate, a pridonosi i osjećaju bezbrižnosti. Riješite se svih stvari koje niste koristili godinu dana i odjeće i obuće koju ne nosite i koja vam ne treba.
8. Nemojte kupovati ono što ne trebate
Morate shvatiti što znači imati dovoljno. Mnogi ljudi ne znaju se zaustaviti i neprestano kupuju nove tehnološke gadgete, odjeću i obuću, neprestano žele imati novo i više. Prekinite taj začarani krug.
9. Provodite vrijeme sami
Vrijeme koje provodimo sami u tišini omogućuje nam da shvatimo što nam je doista važno u životu. Pronađite vrijeme koje ćete provoditi u samoći i razmišljanju.
10. Vodite zdrav stil života
Nezdrava prehrana dovodi do zdravstvenih problema, a to dodatno komplicira život. Vježbanje i zdrava prehrana pomažu da se osjećamo bolje i zdravije. Ukoliko vam svakodnevno planiranje dnevnog menija oduzima vrijeme i pridonosi stresu, probajte jednom tjedno isplanirati meni za cijeli tjedan.
luda.go forum


sretanzivot @ 10:58 |Isključeno | Komentari: 0
7 koraka do uravnoteženih osjećaja u životu.
Često nam se čini da negativno razmišljanje i negativne emocije prevladavaju nad pozitivnima. Želimo izbaciti iz života sve ono što nam uzrokuje osjećaj tuge i bespomoćnosti prema samima sebi i drugima. Iako su sve emocije, pozitivne kao i negativne, potpuno prirodne, važno je kako, u kojoj mjeri i koliko dugo one utječu na naš život.
Donosimo sedam koraka uz pomoć kojih ćete savladati negativno i dopustiti povratak onom pozitivnom u svoj život.
1. Razumjeti svoje emocije
Potiskujemo li negativne emocije i ignoriramo ih, događa nam se da one izađu van u drugačijem obliku. Negativne emocije ne moraju uvijek biti loše, stoga moramo otkriti što nam one govore. Iako se smatra da su strah, ljutnja, tuga, ljubomora i mržnja nepoželjni osjećaji, oni nam zapravo mogu pomoći da donesemo neke odluke i upozoravaju nas da nešto u našem životu nije u ravnoteži.
2. Promijeniti što je moguće sada
Kada shvatite što i zašto vam stvara negativne emocije, imate mogućnost utjecati na njihove pokretače. Možete li nešto promijeniti u ovom trenutku kako biste unijeli neku pozitivnu promjenu u svoj život, učinite to. Konkretna akcija može nas pokrenuti da se maknemo od trenutnog stanja uma u kojem se osjećamo bespomoćno.
3. Ne razmišljati stalno o prošlosti
Prošlost ne možemo promijeniti, ali nije jednostavno zaboraviti je. Sjećajte se samo dobrih stvari iz prošlosti i zapamtite da ćete opet doživjeti pozitivne osjećaje. Neprestano razmišljanje o negativnim stranama prošlosti ne dopušta nam da živimo u sadašnjem trenutku.
4. Prihvatiti promjene
Kada se naglo dogode negativni događaji, potrebno je prijeći nekoliko faza prije nego se vratimo u prijašnje stanje uma. Pri tome je važno znati prihvatiti promjenu i novonastalu situaciju.
5. Izbjegavati negativne ljude i situacije
Okolina u kojoj živimo ima velik utjecaj na naše razmišljanje, a i osjećaje. Provodite li puno vremena u nezdravoj atmosferi, primjerice u komunikaciji i sukobima s teškim ljudima, teže je kontrolirati i usmjeriti svoje emocije u pravom smjeru. Ukoliko je moguće, udaljite se od ljudi koji vas ponižavaju i obeshrabruju.
6. Pronaći potporu
Ponekad se nalazimo u situaciji kada na nas negativno utječe osoba koja nam je jako bliska. Želite li uvesti pozitivne promjene u svoj život, okružite se ljudima koji vam daju podršku i potiču vaše samopouzdanje.
 
7. Fokusirati se na pozitivno
Puno puta nam se događa da se udaljimo od vlastitih snova i ciljeva, što uzrokuje negativne emocije. Fokusiranje na najmanje stvari koje su pozitivne, možda se čini nevažno, ali i to je bolje nego opterećenost samo negativnom stranom. Način razmišljanja je važan. U svojoj glavi jednostavno promijenite negativna razmišljanja u pozitivna, primjerice, umjesto poraza zamišljajte uspjeh.
luda.go forum


sretanzivot @ 10:56 |Isključeno | Komentari: 0
Ljutnja je snažna emocija koja te može „obuzeti“ toliko da osjećaš kako se ne kontroliraš. Ako si prečesto ljut, presnažno i burno reagiraš, ljutnja traje dugo i prerasta u agresivnost ili remeti tvoje odnose i rad – znači kako imaš problema s ljutnjom. Možda misliš kako je izražavanje ljutnje pokazivanje snage – no upravo je to znak nezrelosti i slabe samokontrole. Stoga – nauči upravljati svojim snažnim osjećajima, umjesto da oni upravljaju tobom.
Ljutnju možemo osjećati od umjerene iritacije do preplavljenosti bijesom. Kad osoba dođe u fazu potpunog bijesa teško se zaustavi. Bolje je reagirati na rane simptome i „sasjeći ih u korijenu“.
Ljutnja postaje problem kad:
- je presnažna
- događa se prečesto
- traje predugo
- eskalira u agresivnost ili nasilje
- remeti odnose ili rad
Okidači za ljutnju
- Vanjski – problemi s drugima (npr netko te kritizira pred drugima, ili te usporavaju greške druge osobe), stresne i frustrirajuće situacije i događaji, nedostatak vremena za sebe, materijalni i praktični problemi…
- Unutarnji (misli, sjećanje, brige…)
Ljutnju osoba osjeća kao nemir, napetost, razdražljivost, „kao da je na rubu“, pa sve do stanja bijesa.
Tjelesne su promjene priprema tijela na reakciju „bijeg-borba“: lupanje srca, osjećaj vrućine, zategnutost, napetost u prsima, grčevi u trbuhu, slabost u nogama, napetost u mišićima, znojenje, zujanje u glavi
Ljuto ponašanje - vičeš i svađaš se, izjuriš demonstrativno iz situacije (lupajući vratima i sl…), bacaš stvari, napadaš nekoga, govoriš ružne stvari, ciničan si, prijetiš…
Kad smo ljuti naše je mišljenje drugačije – iskrivljeno, otežano, ne možeš se koncentrirati, imaš dojam da ti se „um pomrači», misliš najgore o drugima i čine ti se nepošteni, smatraš da su postupci drugih namjerni i provokacija tebi.
Kad smo ljuti naše je mišljenje drugačije – iskrivljeno, otežano, ne možeš se koncentrirati, imaš dojam da ti se „um pomrači», misliš najgore o drugima i čine ti se nepošteni, smatraš da su postupci drugih namjerni i provokacija tebi
Tipične ljute misli: „Ne poštuješ me!“, „Glup si! Sebičan!“, „Misliš da si bolji od mene“, „Praviš budalu od mene!“, „Iskorištavaš me!“, „Ovo je jedini način da te naučim pameti»
Osoba sklona ljutnji opravdava često svoju ljutnju kao normalan odgovor na provokacije. Često iznosi i ove stavove:
- "Ne mogu kontrolirati svoju ljutnju, takav sam po prirodi." - ALI - način izražavanja emocija je uvelike naučen i može se promijeniti
- „Ako ne izventiliram svoj bijes – eksplodirat ću“. - ALI - već samo učestalo osjećanje ljutnje je štetno, a i mnogi se osjećaju još gore nakon što im ljutnja ode van kontrole.
- „Moja ljutnja ljude uplaši i zaustavi ih da me ne iskoriste“ – Zapitaj se „mogu li dobre odnose temeljiti na strahu?“ Osim toga drugi skloni ljutnji mogu tvoje ponašanje doživjeti kao prijeteće što će izazvati česte svađe i obračune.
- "Ako ne pokažeš ljutnju si slabić." - No upravo je nekontrolirano i često ljućenje znak nezrelosti i slabe samokontrole.
Kako se nositi s ljutnjom?
Prepoznaj rane znakove napetosti i ljutnje i „sasijeci ih u korijenu“
Udalji se od situacije kad si u afektu (odmakni se od osobe, okreni glavu, iziđi iz prostorije, odbrojavaj u sebi, duboko diši nekoliko puta, skreni pažnju na nešto drugo – gledaj TV, slušaj glazbu…). Kad se rashladimo u stanju smo početi drugačije gledati situaciju i tražiti moguća rješenja.
Nađi način da se nosiš s kroničnom napetošću (trčanje, sport za ispuhivanje energije i napetosti, brze šetnje, ples...). Drugi više vole korištenje mašte i zamišljanje opuštajućih scena ili polagano disanje.
Koristi umirujući samogovor – npr „smiri se“., „bijes mi neće pomoći“, „samo zaboravi“
Prepoznaj što prethodi situaciji i koje su posljedice tvog ljutog ponašanja.
Zapitaj se - zašto te situacije, što ti one znače? Što je pravi problem? što mi tu zapravo smeta? Ovo pomaže otkriti koje su situacije i zašto problematične – te otkriti kako se s njima nositi drugačije.
Trenutne posljedice ljutog ponašanja mogu biti da dobiješ što želiš (drugi te „puste na miru“, prestanu pritiskati i sl..). No, dugoročno ljutnja dovodi do narušavanja odnosa i da te ljudi izbjegavaju, ili možda snosiš konkretne kazne i sankcije (u školi pedagoške mjere, doma zabrane i sl). Čini ti se da si ispao „faca“, no pred kim i koliko to vrijedi? Oni koji tim načinom dižu svoje samopoštovanje i dokazuju se pred drugima nemaju svijetlu budućnost. Želiš li takvo društvo koje je impresionirano agresivnim ponašanjem, gubitkom samokontrole, ispadima i incidentima?
Razmisli što možeš napraviti drugačije?
Sastavi listu stvari koje si mogao napraviti umjesto ljutog ponašanja. Odaberi ono koje bi najbolje odgovaralo situaciji. Možda će u početku biti teško primijeniti ih, no kad ih dobro uvježbaš u manje uznemirujućim situacijama, lakše će ih biti primijeniti u situacijama s više ljutnje.
Nauči izraziti nezadovoljstvo i ljutnju na drugačije (prikladnije i konstruktivnije) načine.
Možeš izražavati svoje potrebe, zauzeti za sebe, rješavati konflikte i pregovarati bez prijetnji, uvreda i grubih riječi. U četiri oka i "rashlađene" glave reci osobi kako se osjećaš i koje te njeno ponašanje smeta. Predloži moguća rješenja i iznesi svoja očekivanja. Budi spreman saslušati i drugu stranu. (Ako nisi navikao ovako razgovarati – dobro je da se za to pripremiš, bilo uz pomoć odrasle osobe kojoj vjeruješ, bilo uz pomoć stručnjaka.)
Nauči se rashlađivati svoje ljute misli
Sjeti se kako u ljutnji iskrivljujemo i srljamo sa zaključcima. Stoga pokušaj razmisliti kako bi još mogao shvatiti situacije koje ti pobuđuju ljutnju?
Kad pomisliš kako te netko namjerno provocira kad pređe preko reda, zapitaj se: „Uzimam li stvari preosobno?“ Ljudi najčešće ne rade stvari da nama napakoste – nego zbog svojih potreba ili drugih okolnosti (možda je zamišljen, jako mu se žuri…). Vruću misao „Namjerno provocira i misli da smo budale svi koji čekamo“ zamijeni rashlađenijom „Ne sviđa mi se što prelazi preko reda dok mi ostali čekamo. Zamolit ću osobu da poštuje red."
Kad nakon svađe s prijateljicom o njoj misliš sve najgore (iako ste do tad bili u jako dobrim odnosima, zapitaj se „Zanemarujem li pozitivno?“ Rashladi ljutu misao: „Sebična je i licemjerna, sad je pokazala pravo lice“. Realističnije je razmišljanje: „Znam da ponekad nije fer, no većinom se trudi biti ok i znam da joj je stalo do mene“…
Sjeti se kako i drugi mogu pogriješiti u nekom postupku. Pomisli kako bi vidio taj postupak da si ga sam napravio? Ili tvoj dragi prijatelj u kojeg vjeruješ? Bi li za njega našao objašnjenje?
Kad imamo kruta očekivanja i stroga pravila (od sebe ili drugih) uglavnom se i više razljutimo kad se stvari ne odvijaju kako mislimo da bi trebale. Zapitaj se: "Koliko je realno očekivati da neće biti gužva, da nikakvi problemi neće iskrsnuti, da će drugi imati iste stavove kao i ja?" Dopusti da drugi vide stvari drugačije i daju im druga značenja. Ne znači da ako osoba kasni – da te namjerno omalovažava. Možda jednostavno loše procjenjuje vrijeme i nema sposobnosti planiranja.
Ne srljaj sa zaključcima o tome što osoba stvarno misli, koje su joj namjere. Umjesto da čitaš misli – radije provjeri i pitaj osobu. Reci kako si shvatio situaciju i što te je tu zasmetalo. To je teško dok smo u ljutnju, no uvježbavaj takav način razmišljanja i komuniciranja u manje uznemirujućim situacijama – dok ti ne postane uobičajen način komuniciranja i rješavanja problemskih situacija (koje su normalan dio svakodnevice svakog od nas).
Razriješi dugoročno konfliktne situacije i odnose.
Dovoljno spavaj, imaj rutinu, jedi zdravo… Nađi vrijeme za sebe, odmor, zabavu, bavljenje hobijem i aktivnostima u kojima uživaš. To pomaže da imamo više snage nositi se sa frustracijama i situacijama koje pobuđuju ljutnju.
Ako si pogriješio, rekao grube riječi ili postupio preburno – ispričaj se osobi i pokaži da si zbilja to i mislio time što se to više neće ponoviti.
Intenzivne i nekontrolirane ljutnje nisu znak da si jak - nego da nisi u stanju kontolirati se i nositi sa problematičnim situacijama. Ako se to događa često, te si tako uznemiren da osjećaš da bi mogao povrijediti sebe ili druge – potraži pomoć stručnjaka!
Autor: Jadranka Orehovec, prof.psihologije


sretanzivot @ 08:30 |Isključeno | Komentari: 0
-1- Usredotočite se na danas
Ako se usredotočite samo na danas, a na sutra kada ono stigne, poštedjet ćete sebe mnogo stresa, te poboljšati fokus i produktivnost. Naravno, morate planirati za ono što vas očekuje, ali kompulzivno razmišljanje o budućnosti će vas početi ometati u vašem svakodnevnom životu. Možete izgraditi naviku da se cijeli dan fokusirate na sadašnji trenutak, a o budućnosti razmišljate ograničeno vrijeme. Recimo 15 minuta dnevno ili ovisno o vašim potrebama, ali nikako u svakom trenutku i svugdje.
-2- Suočite se s preprekama
Lako je sjediti i zamišljati sve strašne stvari koje vam se mogu dogoditi, ali najčešće su to samo velika čudovišta koja postoje samo u mislima. U pravilu većina životnih prepreka je savladiva, ako se oko njih potrudite.
Nakon što ste dobro razmislili, napravili istraživanje i dobar plan kako postići nešto, nemojte pasti u zamku izgradnje čudovišta. Samo krenite korak po korak u ostvarivanje cilja.
-3- Potrudite se razumjeti
Razgovarajte s ljudima, napravite istraživanje kroz knjige i internet stranice i vidjet ćete kako anksioznost i strahovi nestaju. Razumijevanje je uvijek korisno, ali pretjerano razmišljanje, kao što smo već spomenuli nije.
-4- Pronađite dobre strane problema
Problemi nam pomažu da bolje razumijemo sebe i razvijamo se. Neka vas problemi ne obeshrabre potpuno, jer u pravilu uvijek ima više prilika nego problema, a ako se usredotočite na jedan problem, nećete vidjeti druge opcije.
Kada se pojavi problem upitajte se što mogu naučiti iz ove situacije.
-5- Pripazite koje fraze koristite
Nemojte govoriti ili misliti negativno. Uvijek koristite riječi poput nada, vjera, pobjeda…
Iz riječi koje koristite proizlazi velika moć. Ako koristite negativne riječi osjećat ćete se sve negativnije i negativnije, a ako koristite pozitivne riječi i vaš odnos prema životu će biti pozitivniji.
-6- Nemojte srljati
Ako imamo neki cilj u vidu sigurno ćemo se žuriti, ali ako nesmotreno trčite mogli biste pasti. Da biste stigli tamo gdje želite često je sporiji pristup bolji i učinkovitiji.
-7- Nemojte učiti samo iz svojih pogrešaka
Naše pogreške su zanimljive jer nas mogu naučiti nečemu vrijednom, ali promatrajte i druge ljude. Ne morate sve iskusiti na vlastitoj koži. 
luda go


sretanzivot @ 08:25 |Isključeno | Komentari: 0
Riječ "ali" najčešći je saboter dobre isprike jer implicira prebacivanje krivnje i umanjivanje pogreške. Uvijek se koristite riječima, koje darovi ne mogu zamijeniti
Većina ljudi za sebe tvrdi kako se ne znaju ispričati te da im je to jedna od najtežih stvari koje moraju učiniti, pa čak i u situacijama u kojima znaju da su pogriješili. Zlatno pravilo svake isprike je da ona treba biti veća "grijeha" kojeg ste napravili, kaže psihologica i autorica knjige "5 minuta razgovora mijenjaju vaš odnos", Laurie Puhn.
Ako ponudite polovičnu ili blagu ispriku s kojom želite umanjiti ono što ste učinili, ne samo da ćete uvrijediti onoga kome dajete ispriku, već ćete i dodatno pogoršati situaciju. Umjesto "pa nije to tako strašno","nisam tako mislio" ili "pretjeruješ" recite nešto poput "napravio sam veliku pogrešku" ili "nisam to trebao napraviti".
Priznajte da ste bili u krivu
Ključan dio svake isprike treba biti preuzimanje odgovornosti i priznavanje da ste bili u krivu. Dobra isprika uključit će i razlog zbog kojeg je do pogreške došlo, jer je bez nekog očitog razloga ne možemo razumjeti onoga tko nas je povrijedio. Razlog zbog kojeg ste pogriješili ne smije bit opravdavanje ili izmotavanje, već potpuna istina. Umjesto "Oprosti što sam zaboravio na naš dogovor" recite "zaboravio sam na dogovor jer sam bo zaokupljen drugim stvarima, a to nije bilo u redu od mene".
Nikad ne recite "ali"
Riječ "ali" najčešći je saboter svake isprike, jer uz nju ona zvuči neiskreno i svodi se na prebacivanje krivnje.
Nikada nemojte reći "oprosti što sam zaboravio na večeru, ali trebala si me podsjetiti" jer time pogoršavate problem i pokazujete da smatrate kako ste vi ipak u pravu.
Koristite riječi i geste, a ne novce
Skupocjeni pokloni ne mogu zamijeniti toplu i iskrenu ispriku u kojoj će druga strana na vašem licu i u tonu moći uvidjeti koliko vam je žao. Darovi ne poručuju da vam je žao već se shvaćaju kao mito. Ako želite, pokušajte se iskupiti lijepom gestom ili sitnim poklonom, poput čokolade, no verbalnu ispirku nikako nemojte izostaviti.


sretanzivot @ 08:22 |Isključeno | Komentari: 0
Tuga zbog odlaska djece sastavni je dio života i ne zahtjeva stručnu pomoć već prilagodbu, jačanje društvenih mreža i braka te ponos radi uspješnog odgoja
Enlarge this image 
Sindrom "praznog gnijezda" opisuje depresiju, tugu i nostalgiju koju roditelji često osjećaju nakon što njihova djeca napuste roditeljski dom i započnu samostalan život. Bilo da je riječ o preseljenju radi školovanja, braka ili posla, majke su obično teže pogođene odlaskom djece od očeva, kažu psiholozi. Razlog za to je urođeni osjećaj majke za brigu o obitelji i "dužnost" stvaranja toplog doma. Čim dijete ode iz kuće, one gube dio važnog majčinskog zadatka, zbog čega kreće ponovna potraga za vlastitim identitetom i ciljevima. Očevi nisu potpuno imuni na sindrom "praznog gnijezda", mada su njihovi osjećaji blaži i usmjereni na rješavanje situacije dodatnim okupiranjem hobijima i poslom.
- Sindrom praznog gnijezda kao takav postoji, ali smo ga kao i druge fenomene uvezli iz američke kulture pa roditelji smatraju da se od njih očekuje tuga radi odlaska djece. Kako se prema pražnjenju gnijezda postavljamo određuje kako na nas utječe osamostaljenje djece - ističe psihologinja Mirjana Krizmanić.
Utjecaj odlaska djece na brak
Kvaliteta bračnih odnosa usko je povezana s odlaskom djece iz doma. Tako oni brakovi koji su funkcionirali samo radi forme nakon pražnjenja gnijezda često pucaju, jer više ne postoji potreba za glumom. Zbog toga se sve više ljudi u 50-ima rastaje. 
- Ipak, ako je brak bio klimav i razlike su počivale na drugačijim stavovima u odgoju ili financijama, odlazak djece može biti odlična prilika za zbližavanje partnera i produbljivanje odnosa - smatra Krizmanić.
Samohranim majkama najteže pada
Samohrane majke najčešće su iznimno vezane za djecu i statistike otkrivaju da njima "pražnjenje gnijezda" najteže pada. Problem se javlja kod onih majki koje su bile pretjerano angažirane oko djece te su zanemarile svoje druge životne uloge, ističe Krizmanić.
- Osim roditeljske, čovjek ima brojne uloge. Uloga supružnika, prijatelja, susjeda, stručnjaka, člana nekog kluba ili bilo koja druga predstavljaju bogatstvo u životu. Ako su zanemarene, treba im se ponovno posvetiti i izgraditi ih, što je moguće u vrlo kratkom roku. Tako se dolazi do istinskog ispunjenja, a opterećivanje s djecom popušta - objašnjava Krizmanić.
Problem posesivnosti rezultat je vlastite neispunjenosti
Majke koje ne mogu prihvatiti osamostaljenje djece to niti ne žele, jer se tada moraju posvetiti ispunjenju vlastitog života,kaže Krizmanić. Sindrom praznog gnijezda nije problem radi kojeg je potrebno tražiti pomoć stručnjaka, već se nadilazi zdravim i zrelim pristupom problemu.
- Tko osjeća veliku tugu jer su ptičice odletile ima snažnu želju da se osjeća potrebnim. To se može riješiti na razne načine, primjerice volontiranjem i pomaganjem djeci s invaliditetom ili u staračkom domu - savjetuje Krizmanić.
Prednosti situacije
-Većina mojih prijateljica su nakon odlaska djece odahnule. Time su zapravo dobile priliku da se ponovno posvete sebi - ističe Krizmanić.
Ispravan stav roditelja je da sami sebe hvale što su uspjeli odgojiti uspješnu i samostalnu djecu koja su spremna odvojiti se i izgrađivati svoj život. Na red će doći i druge uloge, poput one bake i djedova, a život je prekratak da bi u njemu bili posvećeni samo jednoj stvari kao što je roditeljstvo, samim time jer to opterećuje djecu koja žude za više slobode, objašnjava Krizmanić.
Naposljetku, živimo u društvu u kojem je veći problem prenapučenost gnijezda, gdje ponekad i tri generacije žive pod istim krovom, a samostalan život postaje privilegija.
Pretvori tugu u izazov
Odlazak djece ne smije biti tabu tema jer ćete negiranjem situacije samo produbiti usamljenost i tugu zbog prirodnih životnih promjena, savjetuju psiholozi.
Kod ljudi koji su zadovoljni svojim životom kriza zbog “pražnjenja gnijezda” je manja, pa i prije odlaska djece isplanirajte kako ćete sami ili s bračnim partnerom popuniti višak vremena. Gledajte na to kao izazov u kojem još jedanput u životu možete ponovno oblikovati hobije i interese.
Svakodnevno gledanje obiteljskih albuma i plakanje u praznoj sobi pretjerana je reakcija jer odvajanje nikako nije oproštaj. Razdoblje u kojem se djeca sele iz doma obično se poklapa i s razdobljem života u kojem žene ulaze u menopauzu, pa imajte na umu da hormonalne promjene mogu pojačati osjećaje praznine. Ipak, ako je tuga snažna i dugotrajna, tada je najbolje potražiti pomoć psihologa.
Kako se lakše nositi s odlascima iz gnijezda
Pripremite se na vrijeme
Izbjegavajte uspoređivanje života vašeg djeteta s vašim vlastitim te ne projicirajte vlastite strahove. U tinejdžerskim godinama djeteta razmišljajte o tome kako je sasvim prirodno da ono odrasta i osamostaljuje se te se koncentrirajte na načine s kojima mu vi možete u tome pomoći. Potičite njegovu neovisnosti pružajući mu ljubav i podršku.
Ne gubite kontakt
Iako vaše dijete treba biti samostalno i nije u redu da ga zovete desetak puta na dan, dogovorite se s njime u koje vrijeme i koliko često će vas kontaktirati. Također, potrudite se da se što češće vidite i licem u lice, čak i ako to znači da vi morate doputovati do djeteta.
Razgovarajte s drugima
Bilo da je riječ o vašem suprugu, najboljoj prijateljici ili majci, iskreno priznajte kako vas i zašto odlazak djeteta pogađa. Tako ćete moći čuti i tuđa iskustva, osjećati se manje usamljeno i dobiti potrebnu podršku.
Ostanite pozitivni
Ne razmišljajte negativno o višku vremena i energije koje ćete imati, već se posvetite svojim ciljevima i skrivenim željama koje ste se dosad odricali ili niste znali da imate. Upišite se na satove vježbanja, počnite trčati, nagovorite partnera na tečaj plesa, putujte ili čitajte knjige, savjetuju psiholozi. Mogućnosti je bezbroj, a na vama je da pronađete ono što vas usrećuje.
luda go


sretanzivot @ 08:21 |Isključeno | Komentari: 0
Počnite iz temelja: Rad na intelektu, promjena izgleda i slušanje intuicije važni su ako želite okrenuti novu stranicu, a najbolje je započeti rad na jednom cilju
Enlarge this image 
Osjećate li da ste zapeli u rutini, mislite da ne iskorištavate svoje potencijale te ste općenito nezadovoljni životom, vrijeme je da iz temelja promijenite navike i način razmišljanja. 
Za početak pokušajte raditi na svojim mentalnim sposobnostima - slušajte klasičnu glazbu, učite strane jezike, rješavajte križaljke... Čak i fizička aktivnost poput učenja dvoranskih plesova te često pijenje vode stimuliraju rad moždanih stanica, pokazuju najnovija američka istraživanja. Tek tad lakše ćete dobiti ideje kako pokrenuti život nabolje. No da biste krenuli ispočetka, dobro je i poraditi na fizičkom izgledu. Odvažite se iskušati potpuno novu frizuru, boju kose, način odijevanja ili šminkanja... 
Eksperimentirajte sve dok ne otkrijete stil kojim ste najzadovoljniji. Slušanje intuicije također će vam pomoći da dođete na novi, bolji životni put te ne propustite potencijalne prilike za uspjeh. Unutarnji glas rijetko je u krivu, stoga ga nemojte ignorirati. No osim na slušanju intuicije, poradite i na govoru tijela. Hodajte uspravno, gledajte ljude u oči i odmah ćete djelovati samopouzdanije, a time i biti spremniji na nove izazove. Također, važno je i razmisliti o lošim navikama koje vas koče. Primjerice, ako uvijek izgubite živce kad vas netko naljuti, radije sjednite, počnite duboko disati te smireno brojite do deset. 
Utišajte glas u glavi koji sputava 
Razmislite o čemu najviše maštate, koje su vam skrivene želje, ciljevi... Zapišite ih i počnite malim koracima prema njihovu ostvarivanju. Pritom je važno da si ponavljate: “Znam, hoću i mogu”, te utišate “zao” glas koji vam govori da ste nesposobni. 
Ne ignorirajte talente i komplimente
Ako ste suviše skromni, podcjenjujete se i ne znate prihvatiti kompliment, vrijeme je da odmah promijenite takav obrazac ponašanja jer tako sigurno nećete ostvariti svoj puni životni potencijal. Također, ponajviše ćete pogriješiti ako imate bilo koji talent, a ne odlučite mu posvetiti pozornost koju zaslužuje. 
Nemojte se bojati izazova
Nemojte odmah reći “ne” svakoj novoj situaciji ili izazovu koji vas plaši. Prihvatite li ga, ojačat ćete samopouzdanje te možda steći nove, vrijedne vještine koje ćete uvijek moći iskoristiti.
luda go


sretanzivot @ 08:19 |Isključeno | Komentari: 0
Veliki korak naprijed: Svaka promjena je zastrašujuća, način da prebrodite strahove je zakoračiti u srž situacije koja vas plaši, ističe autorica ‘biblije’ samopomoći
Enlarge this image 
Zbog straha povlačimo ručnu i odustajemo od svojih snova. Mantra koja vas može pokrenuti da se oslobodite iz okova straha stoji u naslovu bestselera Susan Jeffers “Osjeti strah i usprkos njemu kreni dalje!”. Autorica, koja je i sama pobijedila svoje strahove te se, nakon što je postala majka, vratila studiranju i ostvarila svoj cilj, otvorila je nove dimenzije samopomoći. 
Njezina je knjiga postala “biblija” milijunima ljudi koji se bore sa strahom, među kojima su i brojne zvijezde. Knjiga se prodala u 15 milijuna primjeraka i ponovno je izdana nakon 25 godina. Susan Jeffers poručuje da treba uvijek imati na umu da je svaka promjena u životu zastrašujuća te da nitko nije imun na strah od nepoznatog. Korijen svih strahova je u bojazni da se nećemo moći nositi s novonastalom situacijom ako se dogodi najgori scenarij.
Autorica knjige savjetuje - recite si: “Ja to mogu, izaći ću na kraj s novim okolnostima i krenut ću dalje!”. Jedini način da prebrodite strahove jest da izađete iz svoje zone udobnosti i zakoračite u srž situacije koja vas plaši. 
Stoga ne oklijevajte zatražiti povišicu, ustati u obranu svojih stavova na poslu, napraviti zaokret u karijeri ili krenuti na put oko svijeta. 
Pet istina o strahu
Jedini način da pobijedite strah od nekoga koraka jest da konačno napravite taj korak.
Da biste se osjećali bolje u svojoj koži, odbacite strah i krenite u akciju.
Niste jedini - i drugi ljudi osjećaju strah kad se nađu na nepoznatom teritoriju.
Strah neće sam otići i nestati sve dok ga puštate da i dalje buja i raste. 
Svladati strah je lakše nego živjeti u strahu koji stvara osjećaj bespomoćnosti.
Bez paralize 
Strah je prirodna impulzivna reakcija na iznenadnu promjenu okolnosti, no ujedno i najgora reakcija u vrijeme životnih kriza, upozorava osobna trenerica Pat Barone. Bojazan je moćna emocija koja djeluje paralizirajuće te sprečava da krenete dalje u pravcu svojih snova. 
Temelj svih strahova je nedostatak povjerenja u sebe
Tjeskoba i strah okidači su za niz reakcija - mišići postaju napeti, dolazi do erupcije adrenalina i hormona stresa, spuštamo pogled te od drveta ne vidimo šumu. Ne kaže se bez razloga da su u strahu velike oči jer, kad se bojimo, stvari ne vidimo onakvima kakve jesu. Primjećujemo crnu stranu života dok lijepe stvari prolaze nezapaženo. U takvim mračnim okolnostima situacija nam se čini lošijom no što jest te ishitreno odlučujemo. Ipak, postoji način da unatoč strahu stignete do cilja u samo četiri koraka.
Akcijski plan za pobjedu u četiri koraka
1. Procijenite svoj život
Dobro promislite i odredite koji je vaš istinski životni cilj. Odvagnite koliko vam on znači te razradite detaljan plan puta do njegova ostvarenja.
2. Stavite strah u karantenu
Materijalizirajte strahove. Pretvorite ih u riječi na papiru, a potom papir poderite na komadiće i s njim odbacite strah.
3. Krenite u ofenzivu
Ne okupirajte se strahom nego sobom. Radite na sebi, učite i usavršavajte se, gradite karijeru. S porastom samopouzdanja strah će postajati sve manji. 
4. Drukčije trošite novac
Financijska sigurnost oslobađa od straha, stoga obuzdajte svoje potrošačke apetite, štedite i ulažite novac promišljeno.
Posložite prioritete 
Jasno sagledajte koji su vam životni ciljevi - želite li štedjeti i ostvariti financijsku sigurnost, završiti fakultet, smršavjeti, biti unaprijeđeni na poslu... Nakon što utvrdite ciljeve, analizirajte što vam oni konkretno znače te koliko su važni u vašem životu.
Strahove bacite u bocu
Kad god osjetite da strah i tjeskobu, zapišite na papir od čega strahujete, a potom ga poderite i bacite. Papirić možete i saviti te ubaciti u bocu. Ako se brzo ispuni papirićima, to je znak da živite u okovima straha te da je vrijeme za promjene.
Napredak je najbolji alat
Ulažite u sebe, obrazujte se i pronađite vlastite vrijednosti. Promijenite odnos prema novcu, razradite plan akcije te oslobodite kreativnost. Poradite na stavovima i napravite mjesta za zahvalnost jer uz zahvalnost ćete doživjeti pozitivne promjene raspoloženja.
Povremeno se nagradite
Promišljeno odlučujete o kupnji i ulaganju te se oslobodite financijskih strahova. Iznimno je važno da budete zadovoljni svakom investicijom. Stoga trošite novac na ono što volite i na mjestima na kojima se osjećate dobro poput omiljenog restorana ili na putovanjima.
luda go forum


sretanzivot @ 08:16 |Isključeno | Komentari: 0
Svađanjem učvršćujete vezu s tinejdžerom jer poručujete da ga prihvaćate i dok se ne slažete. Ljudi koji uspješno rješavaju sukobe su bolji partneri, ali i roditelji
Enlarge this image 
Napustite prostoriju tijekom žestoke svađe. No dopustite svome tinejdžeru da učini isto.
Napuštanjem prostorije šaljete signal da je svađa otišla u nepoželjnom smjeru i da ćete si dati nekoliko trenutaka da se ohladite prije no što nastavite raspravu. Tako učite dijete kvalitetnom svađanju, koje će mu pomoći u svim kasnijim odnosima. 
Sukob je dio života, a dobro svađanje učvršćuje vezu s djetetom jer mu dopuštate da ima vlastito mišljenje, a istodobno poručujete da ćete ga, neovisno o svemu, voljeti. 
- Kako bi svađe bile konstruktivne, pridržavajte se triju pravila - savjetuje psihologinja Joanne Stern. Prije svega, uspostavite granice. Dogovorite se s djetetom da je nedopustivo psovanje, vrijeđanje ili divljanje po kući. Nakon što se usuglasite oko granica, dijete je svjesno da ga vi, kao roditelj, možete kazniti ako ne poštuje dogovor. Stavite se u djetetovu kožu i sjetite se što sve ono prolazi. 
To će vam pomoći da ga shvatite. Vi budite ti koji će usred žestoke rasprave ostati smireni, a dramatičnost prepustite tinejdžerima.
Okidači koji će (s pravom) razbjesniti svakog tinejdžera
Ne vraćajte se u prošlost, nego se držite teme o kojoj se trenutačno raspravlja. Nipošto ne uspoređujte dijete s drugima. Fraze tipa: “Tvoj brat to nikad ne bi napravio” su nedopustive. Zaboravite na izraze poput: “Kraj razgovora”ili “Dosta mi te je” jer pokazuju nedostatak uvažavanja djetetova mišljenja.
Život nakon loše svađe
Naučite se oporaviti od loših svađa. Recite djetetu: “Žao mi je. Znaj da te volim i, kad se ohladimo, idemo u kino”.
Pitanje za mirne rasprave
Pitanje: “Što ti zapravo želiš” pokazuje da vam je dovoljno stalo do djeteta da pokušate razumjeti njegove potrebe.
luda go


sretanzivot @ 08:14 |Isključeno | Komentari: 0
Pozitivno razmišljanje je veoma bitno i može vam puno pomoći u životu. Njime ćete se osloboditi nervoze i eliminisati negativne misli. Ako negativno mislite, osjećate se loše, napeti ste, depresivni i ne možete se opustiti i uživati u životu. To znači da to o čemu razmišljate utiče na to kako ćete se osjećati. Zato razmišljajte pozitivno, bićete raspoloženi i rasterećeni. Međutim, to nekada nije baš lako. 
Iako se trudite, ne možete da otjerate crne misli i zamijenite ih onim ljepšim. Ali kao i sve drugo, ni ovo ne možete preko noći.
Potrebno je vježbati i kroz neko vreme primijetićete da napredujete. Uspjećete da zaustavite negativne misli i da razmišljate pozitivno. Kada to postignete, vidjećete koliko ćete se bolje osjećati, a nervoza će prosto nestati. 
Znači, vaš život zavisi od vaših misli. Zato biste trebali da naučite da ih kontrolišete. Utičite na vaše misli, ali ne samo jedan dan, neko svakodnevno. Neka to traje nekoliko mjeseci. Poslije toga bi trebalo da vidite promjene. Mislimo na rezultate koje ste postigli time što se kontrolisali svoje misli. Pročišćavanje misli, ustvari, traje cijeli život. 
Počnite od toga što ćete se zapitati o čemu najčešće mislite. Većina ljudi misli o poslu, ljubavi, uspjehu. Vaše zdravlje je odraz vaših misli, jer kao što smo već pomenuli – kako mislite, tako se osjećate. 
Svako jutro počnite pozitivnim mislima. Zahvalite Bogu što ste živi i zdravi, što vam je pružio priliku da uživate u još jednom danu sa ljudima koje volite. Pokušajte da kroz život idete sa puno humora. U svemu tražite razloge da se smijete, da bude srećni. 
Ljude prihvatajte onakve kakvi jesu. Nemojte previše očekivati od njih, niti im previše vjerovati, tako se nećete moći ni razočarati. Znači, sve primajte sa dozom opreznosti. 
Imajte volju i želju za sve što radite. To je jako važno, da volite sve što počnete da radite, da radite to sa voljom, jer ako nije tako, sve je uzalud. 
Uvijek se trudite da govorite pozitivno. Hrabrite ljude, tješite ih , saslušajte ih, to će im sigurno mnogo značiti, a samim tim i vi ćete se osećati bolje. 
Potrudite se da kroz život idete bez briga, potpuno opušteno. Nemojte se ni sa kim svađati i biti u lošim odnosima. To samo izaziva negativnu energiju i dodatno vas opterećuje. Zato se potrudite da budete u skladnim, odnosno u dobrim odnosima sa svima.
Ono što je posebno važno jeste da se radujete malim stvarima. Tako ćete biti srećniji, raspoloženiji i zadovoljniji. Pozitivne misli će same navirati. 
Kada je nešto na vama na učinite, uradite to sa punom posvećenošću. Ako, pak, ne uspijete u tome, znaćete da ste dali sve od sebe i nema potrebe da se nervirate. Možda će početi da vam nadolaze crne misli, ali vi ih se odmah riješite tako što ćete početi da razmišljate pozitivno. Recite sebi: „Ja sam uradio sve što sam mogao, pokušao sam sve, ostalo nije do mene. Biće kako bude, kako mora biti.“ Vidjećete koliko ćete se bolje osjećati poslije ovih izgovorenih riječi. Ako vas zadesi neka nesreća, teški trenuci, bodrite sami sebe, pronađite snagu da idete dalje, jer to i morate.
luda go forum 


sretanzivot @ 08:11 |Isključeno | Komentari: 0
Vrijeme novih početaka: Zamjeranje i srdžba pokvarit će blagdane, a oprostite li onima koji su vas jako povrijedili i krenete dalje, bit ćete sretniji i optimističniji
Enlarge this image 
Srdžba je poput uzimanja otrova pa čekanja da od njega skonča vaš neprijatelj, rekao je Nelson Mandela. A upravo su blagdani pravo vrijeme da oprostite onima koji su vas povrijedili.
Ne samo da ćete tako biti pod znatno manjim stresom nego ćete postati i optimističniji, sretniji, ali i zdraviji jer opraštanje regulira krvni tlak, pokazalo je istraživanje Sveučilišta Stanford.
- Budući da se tijekom blagdana okupljaju obitelji i veći su izgledi za konflikte, bit ćete manje razdražljivi i spremniji na oprost ako se naspavate, vježbate i ne pretjerujete u piću - kaže psihijatrica Catherine Romero. Čak i ako vas netko namjerno povrijedi i ne pokazuje kajanje, zapitajte se isplati li vam se upropastiti Božić zamjeranjem i ljutnjom. Ovo doba godine idealno je da krenete iznova i zaboravite ružnu prošlost. Također, ako ste spremni oprostiti, vjerojatnije je da će i vama biti oprošteno kad pogriješite.
Razgovorom se oslobađate tereta zamjeranja i ljutnje
Nemojte u sebi gutati povrijeđenost i srdžbu; razgovarajte s onim tko vas je povrijedio i pokušajte doznati zašto je to napravio. Čak i ako ne uspijete, bit će vam lakše što ste se barem s njime suočili i rekli što mislite.
Izigravanje žrtve, ali ni osveta neće vam pomoći
Velika je pogreška neprestano izigravati žrtvu, bez obzira na to koliko su vas povrijedili. Pričate li svima o tome i ponavljate koliko je grozna ta osoba, time samo stvarate krugu negativnosti i pojačavate svoju bol. Ni osveta nije dobro rješenje jer možete dodatno pogoršati situaciju.
Budite mudri i za početak ih držite na distanci
Opraštanje ne znači da odmah možete slijepo vjerovati onome tko vas je povrijedio, osobito ako ne vidite da se pokajao. Radije ga držite na zdravoj distanci i krenite dalje, barem dok ne dokaže da zaslužuje vaše povjerenje i da mu je žao zbog nanesene boli.
luda-go forum


sretanzivot @ 08:06 |Isključeno | Komentari: 0
Osobine hiperaktivnih sanjara
Hiperaktivni sanjari – njihova bitno drugačija svijest dovodi do drugačijeg percipiranja, razmišljanja i shvaćanja svijeta, pa tako i reagiranja na njega. Emotivni žar, sanjarenje, pojmovno razmišljanje i hiperaktivnost su njihove glavne osobine koje čine njihovu različitost. 
Karakterizira ih:
• Kreativnost
• Inteligencija
• Znatiželja
• Maštovitost
• Osjećajnost, emotivnost
• Intuitivnost
• Sanjari i vizionari
• Odlučnost, preuzimaju rizik
Um koji je pun ideja i mašte je vrlo teško usmjeriti na nešto monotono i jednolično što ne znači da on ima problema s pažnjom. Baš zato što im je pažnja usmjerena na vlastite misli doimaju se kao nepažljivi.
Kada se bave onim što ih interesira, višak energije počinje služiti kao gorivo i postaje neiscrpna energija za aktivnosti koje obavljaju.
Vrlo često ljudi ne započinju nešto zbog previše analiziranja, zbrajanja i oduzimanja. Neke stvari se mogu napraviti i ostvariti iako statistike govore kako to nije moguće. Njihova impulzivnost i nestrpljivost često ih pogura naprijed. 
Emotivni žar
Emotivnost ili osjećajnost je njihova osnova koja ih obilježava i samim time čini njihovu suštinu. Oni daju svoj maksimum samo pod utjecajem emotivnog žara koji zaživi najčešće kod osobi zanimljivih stvari. Unutar emocionalnog zanosa krije se velika količina energije koju pojedinac izražava kroz svoj rad. Emotivni žar mijenja njihovu percepciju i tada doživljavaju ono čime se bave cijelim svojim duhom. Takvo emotivno stanje bitno utječe na njihove mentalne sposobnosti – tada su dublji, brži, moćniji. 
Emotivni žar dovodi do hiperfokusa. Hiperfokus nije samo jako razmišljanje o nečemu. To je doživljavanje nečega na višoj razini što dovodi do boljeg, bržeg i jasnijeg shvaćanja. Tada je sva njihova pažnja usmjerena na te misli i za to vrijeme uopće ne zapažaju okolinu.
Sanjarenje
Sanjarenje (lutajući um) - izvor kreativnosti
Sanjarenje se može shvatiti kao budno sanjanje – razmišljanje osobe se ne odvija samovoljno nego je prepušteno njenom podsvjesnom svijetu. Kod osobe koja ne sanjari, razmišljanje se povodi samo za okolnim događajima. Samo ono što vidi, čuje i osjeti dio su njenog razmišljanja. Ideje i mašta izostaju zato jer se razmišljanje povodi za okolinom (već viđenim) i ničim drugim. 
Bezgraničnost misli je ono pozitivno što sanjarenje pruža pa su hiperaktivni sanjari kreativniji i maštovitiji. Kako su vođeni svojim podsvjesnim svijetom, ne zapažaju u tolikoj mjeri ono što se nalazi oko njih što ih i čini nepažljivima i odsutnima. Lutajući um im omogućuje da na problem gledaju iz drugačije perspektive i time nailaze na kreativna i nesvakidašnja rješenja.
Pojmovno razmišljanje
Pojmovno razmišljanje - Drugačiji način razmišljanja
Kad se govori o drugačijem načinu razmišljanja, prvenstveno se misli na drugačije stanje svijesti jer ono stvara drugačiji način razmišljanja. Hiperaktivni sanjari ne razmišljaju klasičnim linearnim načinom kad nižući detalje dolazi do sveukupne slike ili shvaćanja. 
Oni razmišljaju sveobuhvatno (u globalu) ili pojmovno kad prvo stvaraju općenite slike pa zatim dolaze do detalja. Takvo razmišljanje može se opisati kao pojmovno razmišljanje.
• Njihove misli su u obliku pojmova, slika
• Zbog toga je razmišljanje opsežnije i brže
• Vizualiziraju kako bi nešto shvatili
• Problem u pisanju i izražavanju iako znaju što misle
• Često svoje misli objašnjavaju pomoću slikovitih primjera
Hiperaktivnost
Iako se tako zovu, kod hiperaktivnih sanjara hiperaktivnost nije nužno toliko izražena i intenzivna te nije osobina po kojoj bi oni trebali biti prvo prepoznavani. Kod onih hiperaktivnijih je hiperaktivnost malo specifičnija od općeg pojma hiperaktivnosti – ona nije samo fizička nego je u većoj mjeri mentalna i odraz je njihovog uma. 
Zbog toga oni osjećaju potrebu prema nekom podražaju – igranje s olovkom, hodanje po sobi ili u krug dok razmišljaju, igranje s raznim predmetima, vrpoljenje. 
Time taj višak energije usmjere u tu aktivnost zbog koje lakše umire svoje misli – postaju opušteniji, lakše razmišljaju, lakše se koncentriraju, postaju usredotočeniji. U protivnom, kada ih se sili da miruju i da time ne zadovolje svoju potrebu za pokretom, energija postaje kontraproduktivna zbog čega se teško usredotoče, koncentriraju i razmišljaju. Stoga ta hiperaktivna energija nije nužno uvijek produktivna dok opet s druge strane ima funkciju goriva za njihova daljnja zanimanja. 
Maska
Nije toliko loše nositi masku. Ono što je loše je ne znati da nosiš masku.
Ljudi koji nisu prepoznati i koji nailaze na nerazumijevanje unutar školskog sustava i okoline često stvaraju masku. Kako vide da nisu jednaki kao i većina, počinju posezati za različitim načinima kako bi prekrili svoju različitost i uklopili se u okolinu. Načina ima puno ali bitno je znati kako se svaki taj način može shvatiti kao gluma. Oni postaju glumci. Prekrivaju sebe tako da se prikazuju onakvim kakvim misle da bi trebali biti. Tako se doživljavaju vrjednijima, poželjnijima i kroz te vrijednosti pokušavaju graditi dobru sliku o sami sebi. Takvo prekrivanje se zove Maska.
Kako je to imati masku?
Živite život i svjesni ste da sa vama nešto nije u redu. Gledate druge ljude kako rade određene zadatke bez problema, dok su vama takvi isti zadaci, koji niti ne spadaju u kategoriju teških zadataka, noćna mora. Vi ste sposobni riješiti ih, ali da skupite dovoljno koncentracije da ih pojmite je gotovo pa nemoguće. Najgora kombinacija koja može uslijediti je ta da mislite kako jednostavno niste dorasli takvim zadacima. Da mislite kako niste dovoljno pametni za takve zadatke. Tada se počinje javljati strah i sram koji uzrokuju krivu perspektivu o vama samima. Takva izmijenjena perspektiva o vama samima mijenja baš sve u vašem životu.
Kriva procjena samoga sebe dovodi do krive procjene drugih, svijeta i samog života što postaje velika kočnica u vašem samorazvoju. Nailazite na udarce za koje govorite kako nisu udarci i zbog takvog negiranja vi se stavljate u poziciju da ne vidite što vas je udarilo. Jer u ovom slučaju, priznanje da ste lošiji i da ste udarili u nešto, dovodi do poraza, a ne do pobjede. Ona vaša unutarnja čvrsta i herojska strana vas baš sprječava da pokleknete i održava vas koliko toliko uspravnima. Ironično, ali baš to pojačava i osnažuje vašu sljepoću da uistinu vidite vaše greške.
Okolina vas doživljava na negativan način jer postajete teška osoba. Ono što drugi vide je ono što ste s vremenom izgradili kako bi sakrili vaše nedostatke - vašu Masku.
Maska je samo dokaz kako ste postali odraz društvenog mišljenja i na taj način skroz zapostavili vaše istinske kvalitete do kojih se može doći isključivo pozitivnim mišljenjem o samome sebi. Kao takvi, uopće niste svjesni da nosite masku, odnosno da ono što jeste, istinski niste! Kako i možete misliti da ste nešto pozitivnije od maske, kad ste od malena bili tumačeni na krivi i netočan način?
Maska uvelike oduzima životnu energiju. Život sa maskom je kao da nosite na leđima punu vreću teškog kamenja, samo što ne jačate, nego vremenom slabite. Život smatrate onakvim kakvim ustvari nije - teškim i zahtjevnim. Obične životne situacije za vas su samo još jedne od mnogobrojnih situacija u nizu koje vam ukazuju kako nešto sa vama nije u redu. A takvi su trenuci baš oni u kojima slabite.
S vremenom maska poprima jasniji i čvršći oblik i time ju je sve teže ukloniti. No, što bi bilo kad biste u neko vrijeme u određenim godinama slučajno saznali za vašu masku?
Ovisno o dobi, takva spoznaja, takav preporod u vlastitoj glavi ima nevjerojatno snažan doživljaj na pojedinca. U prvim trenucima razotkrivanja maske dolazi do šoka. Tada su prijatelji i rodbina itekako potrebni jer osoba počinje mijenjati vlastitu svijest o svemu mogućem. Mutna slika postaje jasna. Svi oni upitnici koji su se pojavljivali u vama kroz život stvarajući nelagodu i bojažljivost zbog nenalaženja odgovarajućih odgovora - dobivaju odgovor. Počinjete se oslobađati svih vaših neuspjeha i frustracija koje ste doživljavali u životu i sakupljali duboko u sebi, i počinjete se čistiti. Kako se osvješćujete, tako se osvrćete i zamjećujete onu veliku vreću punu teškog kamenja za koju niste znali da postoji i oslobađate je se jednom ali zauvijek. Uviđate koliko ste išli težim putem i koliko vas je krivo mišljenje vaših sugrađana izmijenilo, blokiralo i oslabilo, ali nikako uništilo.
Kroz ovu fazu vi po prvi puta u životu upoznavate sebe odnosno vašu pravu stranu koju ste zatrpali i zagradili maskom. To je faza koju bismo mogli nazvati buđenje. Osvješćujete nakon dugo godina onu stranu koja je bila aktivna samo dok ste bili dijete i dok nije na vas počela djelovati okolina. Upoznajete vaše dobre i samim time priznajete vaše loše strane. Vidite u kojim područjima ste dobri i u kojima niste i na temelju te spoznaje znate se usmjeriti kako bi davali svoj maksimum. Tada počinjete živjeti svojim punim potencijalom.
Otklanjanje maske odnosno ponovno postajanje samoga sebe nije trenutačni proces. Naprotiv, to je proces koji može potrajati i do nekoliko godina i kod svake osobe će zahtijevati određeni vremenski period. 
Primjeri kroz povijest
Kroz povijest je bilo onih koji su uspjeli sačuvati svoje ideje, svoje samopouzdanje i ostvariti svoje snove. Često kada se spominju te osobe i njihova djela, i dalje znaju isplivati stereotipna razmišljanja zbog čega ostaje gotovo nezamislivo da su bili obilježavani kao loši i bili ne baš uspješni u školi. 
Ovo su neki od takvih ljudi čije funkcioniranje doista i je drugačije:
• Michael Phelps, plivač, osvajač 14 zlatnih medalja na Olimpijskih igrama, najuspješniji sportaš na Oplimijskim igrama svih vremena
• Beethoven, skladatelj
• Thomas Edison, izumitelj
• Albert Einstein, fizičar
• Isaac Newton, fizičar
• Leonardo da Vinci, umjetnik
• David Neeleman, osnivač Jet Blue aviokompanije
• Paul Orfalea, osnivač tvrtke Kinko
http://www.budenje.hr/primjeri_kroz_povijest.php


sretanzivot @ 08:03 |Isključeno | Komentari: 0
petak, siječanj 4, 2013
Gotovo svi u srednjoj životnoj dobi dožive previranja - većina bez ozbiljnijih patnji, a neki s vrlo izraženim emocionalnim tegobama
Kriza srednje dobi izraz je koji zvuči izlizano, ali u pojmu koji označava nema ničega banalnog. Razgovarate li sa sredovječnom ženom ili muškarcem koji su se netom rastali, dobri su izgledi da im se bračni partner preko noći promijenio i odbacio sve što mu je nekad bilo važno. U mnogim je kulturama raširena predodžba o sredovječnom muškarcu koji se počne odijevati napadno mladenački ili frajerski, kupi sportski automobil, pribavi si mladu ljubavnicu ili se razvede da bi živio sa ženom mlađom ili privlačnijom od prethodne. I žene u toj dobi mogu "podivljati" u pokušaju da vrate biološki sat unatrag ili da barem pokažu okolini da godine na njima ne ostavljaju trag.
Neugodan skup psihičkih i tjelesnih promjena koje nazivamo krizom srednje dobi zahvaća mnoge ljude u dobi od 40 do 60 godina, a prvi ga je opisao psiholog Carl Gustav Jung. Neki stručnjaci više vole izraz tranzicija srednje dobi, jer im riječ kriza zvuči pregrubo.
Gotovo svi u spomenutoj životnoj dobi dožive previranja, bilo zbog promjena koje se događaju u organizmu, smanjene sposobnosti izvođenja određenih aktivnosti ili promijenjenih okolnosti. Mnogi su skloni inventuri života, svode račune, razmatraju što su propustili i u čemu su griješili. Većina prolazi kroz taj proces bez ozbiljnijih patnji ili neprimjerenih poteza, kojima bi nanijeli štetu sebi ili bližnjima. 
Nekima, pak, prijelaz u dob koja se više ne može nazvati mladošću izaziva veće emocionalne tegobe. Među simptomima krize srednje dobi su zbrka vezana uz vlastiti identitet, osjećaj bezvrijednosti i neuspješnosti, nezadovoljstvo dosadašnjim postignućima, beznađe zbog daljnjeg razvoja života, okrivljavanje sebe ili drugih zbog ranijih profesionalnih ili romantičnih promašaja, zasićenost ljudima i situacijama u kojima žive, težnja za radikalnom promjenom i pustolovinama, žudnja za novom, strastvenom intimnom vezom te depresija i tjeskoba.
Hormoni - bolesti - stres
Uzroci sredovječne krize su fiziološki i okolišni. Znakovi starenja na kosi, koži i tjelesnoj građi te narušen libido, spolna moć i sposobnost uživanja navode čovjeka na zaključak da je manje privlačan i poželjan. Smanjena energija, brže iscrpljivanje i povećana vjerojatnost obolijevanja smanjuju kvalitetu života i pridonose općem nezadovoljstvu.
I poslovna neuspješnost i materijalna neizvjesnost znatno utječu na razvoj krize srednje dobi. Ljude koji nisu stekli dovoljno imovine za udobnost, ili čak ni za minimum egzistencijalne sigurnosti, sada obuzima sumnja da im to nikad i neće poći za rukom. Sredovječnoj krizi motiviranoj financijama i društvenim statusom izloženi su i oni koji dobro stoje u usporedbi s društvenim prosjekom, ali zaostaju za bližom okolinom s kojom se uspoređuju.
Novčana dugovanja snažno pospješuju krizu srednje dobi. Uobičajeno je živjeti iznad mogućnosti, na što nas potiču banke i izdavači kreditnih kartica, da bi profitirali od kamata ili pljenidbe dužnikove imovine. Sredovječan čovjek opterećen dugovima idealna je meta za emocionalnu krizu.
Obiteljska previranja također su češća u srednjoj dobi nego u mladosti i ranoj zrelosti. Roditelji doživljavaju odlazak djece iz obiteljskog doma. U Hrvatskoj se iz ekonomskih i tradicijskih razloga to događa kasnije i manje često nego u Zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama, no to vjerojatno čini razdvajanje bolnijim. U srednjoj dobi mnogi ostaju bez vlastitih roditelja, što je dodatan izvor stresa.
Ironično, tuđa kriza srednje dobi može izazvati krizu onome tko je inače ne bi doživio: sredovječni muž kojega supruga više ne privlači, a koji se još osjeća u snazi, mogao bi razoriti brak zbog mlađe žene. Takav potez lako gura ostavljenu suprugu preko ruba mentalne bolesti i u ralje krize srednje dobi.
Hormoni, ginseng i gospina trava
S obzirom na snažan utjecaj spolnih hormona na funkcije seksualnosti i plodnosti, ali i na sveukupno raspoloženje, snagu volje i samopoštovanje, hormonalna terapija jedna je od uobičajenih metoda ublažavanja tegoba koje uzrokuju fiziološke promjene u srednjoj dobi. Do 2002. bilo je uobičajeno propisivati nadomjesnu terapiju estrogenom i progestinom (muškom verzijom progesterona) radi ublažavanja smetnji menopauze. Čak su uočeni i dodatni povoljni učinci tih hormona na neke aspekte zdravlja, primjerice na gustoću kostiju i srčano zdravlje. No, novija su istraživanja otkrila i malo povećan rizik od raka dojke, zgrušavanja krvi i moždanog udara te osporila koristi hormonalne terapije za srce. Stoga su liječnici morali ispravno procijeniti odnos blagodati i opasnosti uzimanja nadomjesne hormonalne terapije. 
Slično se može reći i za nadomjesnu terapiju testosteronom kod muškaraca. Dodavanje testosterona doista potiče spolnu želju i moć te ublažava depresiju i tjeskobu, no povećava opasnost od raka prostate. Testosteron se katkad s uspjehom daje i ženama radi jačanja libida.
Umjesto spolnim hormonima, koji imaju dobrih i loših strana, tegobe svojstvene krizi srednje dobi mogu se ublažavati i prirodnim preparatima i lijekovima koji djeluju na psihu. Tisućama je godina poznato da ekstrakt kineskog, korejskog i američkog ginsenga podiže vitalnost i izdržljivost te jača spolnu želju i moć mnogima koji ga uzimaju. U Hrvatskoj su dostupni brojni preparati s ginsengom, samostalno i u kombinaciji s drugim "energetskim" sredstvima, primjerice matičnom mliječi i južnoameričkom maca-macom (Lepidium meyenii). Ginkgo biloba, pak, poboljšava cirkulaciju u cijelom tijelu, pa i u mozgu, čime potiče bolju opskrbu mozga krvlju.
Tko trpi od blaže ili umjerene depresije ili tjeskobe, bilo u sklopu sredovječne krize ili u drugim životnim razdobljima, olakšanje može postići gospinom travom (Hypericum perforatum). Gospina trava je blag i odlično podnošljiv antidepresiv, a valja ga uzimati mjesec do dva prije nego što pokaže antidepresivni učinak. U slučajevima kliničke depresije, obilježene dubokom tugom, beznađem, očajem, bezvoljnošću te smetnjama spavanje i lošim apetitom duljim od dva tjedna, preporučuje se tretman antidepresivima i psihoterapijom. Antidepresivna sredstva, uključujući gospinu travu, ne samo da ublažavaju ili uklanjaju duševnu patnju, nego i podižu životnu vitalnost i sposobnost nošenja sa stresnim okolnostima.
Ženska i muška kriza: ima li razlike?
Termin koji se često izjednačuje sa sredovječnom krizom u žena je menopauza, prestanak mjesečnog krvarenja pod utjecajem oslabljena lučenja ženskih spolnih hormona te završetak plodne faze. Sama menopauza, međutim, nije nužno praćena emocionalnom krizom, iako je može potaknuti. Menopauza je trajan prestanak funkcioniranja jajnika i proizvodnje estradiola i progesterona (estrogen se nastavlja proizvoditi i nakon menopauze). Smanjenje koncentracije estradiola i progesterona "razrjeđuje" kosti, donosi nalete vrućine i narušava duševno blagostanje. 
Posljednjih su desetljeća u popularnoj, neslužbenoj upotrebi izrazi andropauza ili muška menopauza. Ti su izrazi pokušaj da se dočaraju smetnje koje muškarci trpe zbog vlastitih fizioloških promjena, jer jasno je da muškarci nemaju menopauzu. Doduše, muškarcima doista opada razina muških hormona, ali u manjoj mjeri nego što u žena opadaju ženski hormoni. Kod muškaraca u dobi od 80 godina slobodni testosteron spušta se na polovicu koncentracije koju je imao s 20 godina. Snižen testosteron izaziva smanjenje spolne želje i aktivnosti te smanjenje mišićne i koštane mase.
Autor:
Ozren Podnar, prof.


sretanzivot @ 14:52 |Isključeno | Komentari: 0
Glumljenje samopouzdanja može zavarati samo rijetko i nakratko, jer okolina namiriše hormone straha
Samopouzdanje i samopoštovanje. Koliko su nam puta rekli da su ti osjećaji jako važni za naše duševno blagostanje, koliko puta su nam dali konkretan savjet u slučaju da su nam sniženi. A savjet glasi otprilike ovako: "Imate li nisko samopouzdanje i samopoštovanje, to vam nije dobro. Stoga, imajte visoko samopouzdanje i samopoštovanje."
Neki idu i korak dalje te preporučuju meditaciju, jogu, autosugestiju, sport, borilačke vještine, više seksa, manje seksa, doškolovanje, odijevanje po posljednjoj modi ili ostvarivanje životnog uspjeha. Recimo, ostvarite li velike životne uspjehe, porast će vam samopouzdanje i samopoštovanje. Mudar i nadasve lako primjenjiv savjet. 
Međutim, niti se samouvjerenost i samopoštovanje mogu pribaviti po volji, niti bi bilo dobro da svi uvijek budu samouvjereni. Neki od najgorih ljudi na svijetu imali su izrazito visoko samopouzdanje, što im je pomoglo da učine neke od najvećih šteta u povijesti. No, kronično nisko samopouzdanje obično je sastavni dio depresije ili anksioznosti, poremećaja raspoloženja koji se mogu ukloniti samo liječenjem, a ne i pukom odlukom.
Pitanje otpornosti na stres
Samopouzdanje ili samouvjerenost ugodan je osjećaj sposobnosti ostvarivanja ciljeva, dok je samopoštovanje ugodan osjećaj visoke osobne vrijednosti i kvalitete. Ti se osjećaji mogu podudarati sa stvarnošću, ali i odudarati od nje. Nesposoban i zao pojedinac može imati izvanredno visoko samopouzdanje i samopoštovanje, bilo zbog niske inteligencije koja ga priječi da spozna svoje osobine, ili zbog snažnoga živčanog sustava koji ga štiti od neugodnih osjećaja. 
Naime, čvrst i na stres otporan živčani sustav pogoduje 
visokom mišljenju o sebi, neovisno o stvarnim sposobnostima. Stoga su mnogi izuzetno nekvalitetni ljudi vrlo samouvjereni i spremni latiti se i najtežih zadataka, koje će ili upropastiti ili ostvariti na tuđu štetu.
Živčani sustav koji je ranjiv i neotporan na stres pogoduje niskom samovrednovanju, opet bez obzira na stvarne sposobnosti. Tako će kvalitetna i sposobna osoba koja pati od depresije ili anksioznosti u pravilu biti niskog samopouzdanja i češće će oklijevati nego se dati u akciju.
Pitanja samopouzdanja i samopoštovanja vrlo su relevantna na polju ljubavnih i seksualnih odnosa. Osobe s teškoćama u privlačenju i zadovoljavanju partnera najčešće od okoline, ali i od terapeuta, čuju beskorisne i nerazumne primjedbe: "Vi patite od sniženog samopouzdanja i nesigurnosti. Budite samopouzdaniji i sigurniji. Volite sebe". Psihijatar ili psiholog koji na takav način tretira pacijenta trebao bi predati licencu, jer spomenute primjedbe spajaju neznanje, drskost i nemarno liječenje. Nije dopušteno jednako tretirati pacijenta koji stvarno ima nisku privlačnost, slab libido i smanjenu potenciju te pacijenta koji nije neprivlačan ni seksualno nesposoban, ali ga depresija ili anksioznost ometaju u ljubavnom i spolnom životu. 
Prvi pacijent ima nisko samopouzdanje i samopoštovanje upravo zato što ispravno prepoznaje svoju seksualnu nepoželjnost i nesposobnost te znade da će opet pretrpjeti odbijanje, uvrede ili podsmijeh. Njegov problem nije umišljen, nego utemeljen u realnosti. Savjetovati tom pacijentu da "postane samouvjereniji" besmisleno je, jer nitko razuman i svjestan ne može vjerovati da može postići ono što znade da - ne može postići. Glumljenje samopouzdanja rijetko ima učinka, jer je okolina u stanju razotkriti simuliranje po sitnim gestama koje nisu svojstvene samopouzdanju i njušenjem hormona straha čije molekule tijelo izlučuje u obliku feromona. Napokon, ako bi netko i uspio odglumiti samopouzdanje i tako nekoga zavarati da mu može pružiti seksualno zadovoljstvo, past će već na prvom ispitu. Takvim je osobama sasvim opravdano preporučiti korekciju estetskih nedostataka kao i pokušati liječiti njihov snižen libido i potenciju. Svakako im je nužno liječiti depresiju ili anksioznost od kojih trpe zbog suočavanja sa seksualnim i društvenim odbijanjem.
U drugom slučaju riječ je o pacijentu koji nije neprivlačan i koji je prije imao zdrav libido i potenciju, a sada trpi od tjeskobe i malodušnosti pri udvaranju i u seksualnim situacijama. Takav pacijent primarno pati od depresije i anksioznosti te mu se može pomoći liječenjem tih poremećaja raspoloženja. Ublažavanje depresivno-anksioznih tegoba u pravilu dovodi i do normalizacije samopouzdanja i samopoštovanja.
Problema sa sniženim seksualnim samopouzdanjem i samopoštovanjem u pravilu nema onaj tko je sebičan i kome nije stalo do zadovoljavanja druge strane, nego samo do ostvarivanja spolnog odnosa.
Zabluda o nasilnicima
"Ljudi koji sebe vole, ne pokušavaju povrijediti druge ljude", kaže kraljica talk-showa Oprah Winfrey. Mora da nije čula za Hitlera, Staljina, Mao Ce Tunga, Miloševića - masovne ubojice s izrazito visokim samopouzdanjem i samopoštovanjem. Nije čula ni za djecu koja provode nasilje nad vršnjacima. Tim podivljalim klincima sigurno nedostaje štošta, ali ne i samopouzdanja.
Jedna od tradicionalnih zabluda je da su nasilnici takvi zato što imaju nisko samopouzdanje i samopoštovanje. Istraživanja u kojima su isti pojedinci praćeni dulje vrijeme pokazuju nešto sasvim drugo. Primjerice, studije koje je proveo psiholog Roy F. Baumeister dovele su do ovih zaključaka:
sniženo samopouzdanje i samopoštovanje nisu čimbenici rizika za kriminal, nasilje (uključujući obiteljsko), drogiranje, opijanje, slab školski uspjeh ili rasizam
sniženo samopouzdanje i samopoštovanje čimbenici su rizika za samoubojstvo, depresiju, poremećaje prehrane i trpljenje nasilja.
"Nasilnici se ponašaju nasilno baš zato što posjeduju nerealno visoko samopouzdanje i samopoštovanje. Mnogi nasilni zločinci opisuju se nadmoćnima, posebnim i elitnim osobama koje zaslužuju povoljniji tretman", poručuje Ulla Lovenkrands, danska psihologinja koja 20 godina istražuje psihologiju kriminala.
"Članovi uličnih bandi imaju visoko mišljenje o sebi i traže od drugih da ih poštuju. Nasilnici sa školskih igrališta smatraju se nadmoćnima okolini. Nisko samopoštovanje i samopouzdanje nalazimo među žrtvama nasilnika, a ne među samim nasilnicima."
Visoko samopouzdanje i samopoštovanje utvrđeno je, primjerice, kod uspješnih gradskih gangstera, koji se općenito osjećaju vrlo dobro u svojoj koži. Nije čudo, s obzirom na to da su uspjeli u stjecanju bogatstva u neprijateljskom i natjecateljskom okruženju. 
Osobe višeg senzibiliteta za tuđe potrebe rjeđe su samouvjerene, jer na putu do uspjeha moraju uzimati u obzir brojne čimbenike, primjerice tuđe potrebe, kojima se loši ljudi ne moraju baviti.
- Samopouzdanje i samopoštovanje ne mogu se povisiti snagom volje.
- Najviše utjecaja na samopouzdanje i samopoštovanje imaju roditelji, odnosno odgajatelji, pretrpljeno nasilje te genetski čimbenici. 
- Glumljenje samopouzdanja može zavarati samo rijetko i nakratko, jer okolina njuši hormone straha, čije molekule u obliku feromona utječu na središnji živčani sustav. 
- Tuđi prezir, nepoštovanje i odbijanje pogoduju nastanku depresije i anksioznosti, a onda i sniženom samopouzdanju i samopoštovanju.
- Osoba s jakim živčanim sustavom i visokim raspoloženjem češće će imati nerealno visoko samopouzdanje i samopoštovanje.
- Pojedinac s oslabljenim živčanim sustavom i sniženim raspoloženjem vjerojatno će imati nerealno nisko samopouzdanje i samopoštovanje.
- Za društvo nije povoljno da itko ima samopouzdanje veće od vlastitih sposobnosti.
relaxforum


sretanzivot @ 14:49 |Isključeno | Komentari: 0
Svi sanjamo, ali samo ono što znamo i ne uvijek u boji
Snovi su slijed slika zvukova ili emocija koje naš mozak doživljava za vrijeme spavanja. Značenje i svrha snova još nije u potpunosti shvaćena i otkrivena, no snovi nas fasciniraju od kad znamo za sebe i oni su tema spekulacija i interesa kroz cijelu povijest čovječanstva. Postoji i znanstvena disciplina izučavanja snova, a zove se oneirologija. Neke stvari o snovima vjerojatno znate, a neke zanimljive činjenice možda doznate ovdje. 
I slijepi ljudi sanjaju
Ljudi koji su oslijepili nakon rođenja svejedno mogu vidjeti slike u svojim snovima. Ljudi koji su slijepi od rođenja ne vide slike, ali imaju snove jednako žive što se tiče njihovih drugih osjetila - zvuka, mirisa, dodira i emocija. 
Zaboravljamo 90 posto naših snova
Već 5 minuta nakon buđenja polovicu snova već zaboravljamo, nakon 10 minuta 90 posto je zaboravljeno. Poznati pjesnik Samuel Taylor Coleridge jednog se jutra probudio nakon fantastičnog sna (vjerojatno izazvanog opijumom) – i odmah je krenuo na papir opisivati svoju “viziju u snu”, koja je postala jedna od najpoznatijih engleskih pjesama “Kubla Khan”. No nakon 54 napisana stiha prekinula ga je “osoba iz Porlocka” (sela sa jugozapada Engleske), a kad se vratio pisanju pjesme, Coleridge se više nije mogao sjetiti svog sna i tako je nikad u stvari nije dovršio, a “osoba iz Porlocka”, “čovjek iz Porlocka” ili samo “Porlock” je postala literarna aluzija na neželjene uljeze. Zanimljivo je da je Robert Louis Stevenson ideju za priču o doctoru Jeckyllu i gospodinu Hydeu dobio dok je sanjao, jednako kao i Mary Shelly za Frankensteina. 
Svi sanjamo
Svako ljudsko biće sanja (osim u slučajevima ekstremnih psiholoških poremećaja), ali muškarci i žene imaju različite snove i različite fizičke reakcije. Muškarci imaju tendenciju da više sanjaju o drugim muškarcima, dok žene imaju tendenciju da jednako sanjaju o ženama i muškarcima. Uz to, i muškarci i žene doživljavaju seksualno vezane fizičke reakcije na svoje snove bez obzira na to je li san seksualne prirode. Muškarci dobiju erekciju, a ženama se poveća protok krvi u vaginu. 
Ne sanjamo svi u boji
Čak 12 posto ljudi koji normalno vide sanjaju samo crno-bijelo. Svi ostali sanjaju u boji. Isto tako, ljudi često sanjaju slične stvari od kojih su najčešće – zbivanja u školi (nervoza prije ispita, padanje ispita), da ih netko proganja, sporo trčanje na mjestu, seksualne avanture, padanje, kašnjenje, smrt neke osobe, ispadanje zubi, letenje ili automobilsku nesreću. Nepoznato je je li utjecaj sna koji se odnosi na nasilje ili smrt više emocionalno nabijen za osobu koja sanja u boji, nego li za onu koja sanja crno-bijelo.
Snovi sprečavaju psihozu
U nedavnom istraživanju o spavanju, studenti koje su probudili na početku svakog sna, ali koji su svejedno spavali 8 sati spavanja, svi su imali poteškoće u koncentraciji, bili su razdražljivi, halucinirali i pokazivali znakove psihoze nakon samo tri dana. Kada im je konačno dopušteno REM spavanje mozak učenika je nadoknadio izgubljeno vrijeme uvelike povećavajući postotak spavanja u REM fazi.
Sanjamo samo ono što znamo
Naši su snovi često puni neznanaca koji igraju određenu ulogu u snu – jeste li znali da vaš mozak u stvari ne izmišlja njihova lica? Oni su lica osoba stvarnih ljudi koje ste jednom, negdje vidjeli ali možda na toliko kratko da to ovako niste niti registrirali. Opaki ubojica koji vas je natjeravao možda je bio tip koji je natankao benzin u auto vašeg oca kad ste bili još dijete. Kroz život vidjeli smo stotine tisuća lica, što uživo što na TV-u, pa imamo više nego dovoljno likova kojima možemo pouniti svoje snove. 
Snovi nisu o tome o čemu se radi u njima
Ako sanjate o nekoj određenoj temi, najčešće se u snu uopće ne radi o tome o čemu vi sanjate. Snovi govore u duboko simboličkom jeziku. Nesvjesni um pokušava usporediti vaš san s nečim drugim što je slično. To je kao da pišete pjesmu i kažete da je skupina mrava poput strojeva koji nikad ne prestaju. Ali nikada ne biste usporedili nešto njemu samome, na primjer: "Taj prekrasan zalazak sunca je bio kao predivan zalazak sunca". Dakle, bez obzira na to koji simbol vaš san odabere, on najverojatnije nije simbol za samog sebe.
Osobe koje su prestale pušiti imaju živopisnije snove
Ljudi koji su dugo pušili cigarete, pa su onda prestali imaju puno živopisnije snove nego što bi to inače imali. Uz to, prema časopisu Journal of Abnormal Psychology stoji: "Među 293 pušača koji su apstinirali između 1 i 4 tjedna, 33% je izjavilo da su imali barem jedan san o pušenju. U većini snova, ispitanici su uhvatili sami sebe kako puše i osjećali su snažne negativne emocije, osjećaj krivnje i panike. Snovi o pušenju su rezultat odvikivanja od cigareta, jer ih 97% ispitanika nije imalo dok su pušili, a njihovo pojavljivanje je bilo značajno u vezi s trajanjem apstinencije. Ovi su snovi ocijenjeni kao mnogo “stvarniji” od uobičajenih snova i bili su uobičajeni simptom odvikivanja od pušenja.” 
Vanjski utjecaji utječu na naše snove
Ovo se znove inkorporacija snova i to je iskustvo koje je većina od nas imala kada smo za vrijeme sanjanja čuli neki zvuk iz stvarnosti i registrirali ga na neki način. Čuvena slika “San uzrokovan letom pčele oko nara sekundu prije nego buđenja” Salvadora Dalija (lijevo) opisuje ovaj koncept – žena u snu čuje pored sebe zujanje pčele, no to se u snu iskrivi i preuveliča u riku tigrova. Osim toga, tijelo tigrova predstavlja tijelo pčele (žuto s crnim prugama), a bajonet njen žalac. Riba predstavlja oči pčele – zbog sličnosti ljuski na ribama s pčelinjim očima. Sličan (iako manje vanjski) primjer bi bio kada ste fizički žedni i vaš um taj osjećaj uključuje u vaš san. I nakon toga sanjate da, primjerice, stalno pijete vodu, ali se nikako ne možete napiti. 
Paralizirani ste kad spavate
Vjerovali ili ne, vaše tijelo je gotovo u potpunosti paralizirano za vrijeme snivanja – vjerojatno kako bi spriječilo vaše tijelo da napravi (odglumi) sve što se zbiva u snu. Za vrijeme REM faze žlijezde počinju lučiti hormon koji pomaže izazvati san, a neuroni šalju signale kičmenoj moždini koji uzrokuju tijelo da se opusti i postane više-manje paralizirano.
Još…
Kad hrčete, ne sanjate.
Bebe ne sanjaju sve do treće godine života. Od onda djeca imaju mnogo više noćnih mora nego li odrasli, a to traje sve dok ne napune sedam ili osam godina.
Ako se probudite iz REM faze, puno su veće šanse da ćete se sjetiti sna na živopisniji način. 
Izvor: Uphaa.com


sretanzivot @ 14:48 |Isključeno | Komentari: 0
Vrijeme je da se pokrenemo jer, na kraju života, jedino čega ćemo se sjećati naši su doživljaji
Svi mi planiramo puno toga u svojim životima, no koliko toga realno i ostvarimo? Često se nađemo u situaciji kako već godinama pričamo da bi trebali nešto učiniti, kao npr. naučiti francuski, upisati tečaj joge, otputovati na Kubu ili konačno priznati nekome da nam se oduvijek sviđa,... No, vrijeme prolazi i na kraju samo žalimo za propuštenim prilikama, koje s godinama postaju sve teže i teže za realizaciju...
Vrijeme je da se pokrenemo jer, na kraju života, jedino čega ćemo se sjećati naši su doživljaji. Zato vam predlažemo 10 stvari koje biste trebali napraviti prije 35-te
1. Spoznati pravu ljubav – velika romantična ljubav ili barem ona luda, nepredvidiva zaljubljenost koja ne pušta tako lako, nešto su što bi svatko trebao barem jednom doživjeti prije 35e. Prepustite se svojim osjećajima bez straha i nikad ne propuštajte prilike za kojima biste kasnije mogli žaliti.
2. Naučiti barem 2 strana jezika – znanje stranih jezika za mladog čovjeka u 21. stoljeću apsolutni je must! Ne samo da ćete se moći bolje sporazumijeti na putovanjima koja su pred vama, nego je i sam osjećaj znanja fenomenalan! 
3. Vidjeti svijet – putovanja nam daju širinu spoznaje svijeta u kojem živimo, uče nas prihvaćati različitosti i stjecati nova poznanstva. Otputujte i izvan granica Europe, u neki skroz drugačiji svijet poput Afrike, Indije, Kine ili Brazila, takvo iskustvo sigurno će vas obogatiti i učiniti vas ispunjenijom osobom.
4. Napraviti puno gluposti – dvadesete su vrijeme kada ste dovoljno iskusni da znate kad radite glupost, ali i dovoljno mladi da se na to ne obazirete. Sjednite u auto i otputujte u nepoznato, zaljubite se u zloćestog dečka, prepustite se bungee jumping-u ili provedite noć na razuzdanom tulumu pod zvijezdama...Ovo su godine kada si možete dopustiti gluposti, kojih ćete se kasnije uz osmijeh rado sjećati...
5. Sklopiti prava, vječna prijateljstva – 20-te i 30-te su vrijeme kada se iz mora ljudi i prijatelja profiliraju oni koju su stvarno vrijedni vašeg vremena - oni koji su uvijek tu kad ih trebate, koji vas nasmijavaju i s kojima skupa otkrivate svijet.
6. Pronaći svoj idealan posao – pronađite ono u čemu ste dobri, što vas ispunjava i u čemu se vidite u budućnosti. Ovo je vrijeme za prve poteze u karijeri, otkrivanje svojih jakih strana i stvaranju temelja za napredak u budućnosti.
7. Naučiti cijeniti svoje roditelje – pola života nam se čine kao najveći neprijatelji, ali sada je vrijeme da zakopate ratne sjekire i konačno shvatite da su to ljudi koji vas vole najviše i koji će uvijek biti uz vas bez obzira na sve. Poklonite im nešto lijepo, nazovite ih s vremena na vrijeme i recite im da ih volite.
8. Isprobati samostalan život – čak i ako nemate novaca za vlastiti stan, samostalnost donosi mnogo povlastica – možete prespavati cijeli dan, dovesti doma novog dečka bez upoznavanja sa roditeljima ili se pojaviti doma nakon ludog izlaska u 9 ujutro, bez očevih mrkih pogleda i ispitivanja. Čak i rentani stan s cimerima idealno je rješenje za vježbanje samostalnosti.
9. Pobrinuti se za svoje financije – počnite štediti bilo u stambenoj štedionici, životnom osiguranju ili jednostavno skupljajući novce na računu u banci. Riješite se minusa i pripremite za financijski najizazovnije razdoblje u vašem životu – rješavanje stambenog pitanja i osnutak obitelji.
10. Osvjestiti brigu o sebi! Kad smo mlađi, često se ne brinemo dovoljno za svoje zdravlje – jedemo brzu hranu, a slična je stvar i s kozmetikom. Bitno nam je samo da se uklapa u studentski džeparac. No kasne 20-te vrijeme su da se konačno osvjestite da nije svejedno što jedete ili što stavljate na sebe. Naučite se brinuti za svoje zdravlje i svoju kožu, odaberite samo visokovrijedne prirodne sastojke i uživajte u kvaliteti koja nam dolazi iz prirode...
relaxforum


sretanzivot @ 14:44 |Isključeno | Komentari: 0
Oči najbolje otkrivaju vaš karakter
Kaže se da su oči ogledalo duše. Mogu li one otkriti više o vama i vašem karakteru? Provedena su brojna istraživanja koja su pokazala da oči doista mogu reći više. 
Ovdje ćemo vam dati zabavan prikaz na to što oblik i boja očiju zapravo govore o vama. Naravno, to možete iskoristiti i kako bi pobliže upoznali svoju ljubav, dok se divite njegovim predivnim očima. 
BOJA OČIJU
Sive oči
Često vas smatraju ozbiljnim i racionalnim. Teško vas je pročitati. Ne dopuštate drugima da vide vaše prave emocije. Vjerujete da je vaše raspoloženje privatna stvar. Stvari vidite logično. Ne sudite o nečemu tako dugo dok ne sakupite sve činjenice. Sigurni ste u ono što znate i nemate problema pri obrani svojih uvjerenja.
Plave oči
Smatraju vas mirnom i staloženom osobom. Ljudi se pouzdaju u vašu stabilnost. Ne dopuštate drugim ljudima da vide kako se preznojavate. U stvari, ni sami sebi ne dozvoljavate da se preznojite. Blaga ste i tolerantna osoba. Mirno možete procijeniti situaciju, bez obzira koliko to može biti dobro ili loše. Niste temperamentni i teško vas je naljutiti. Radije ćete krenuti dalje nego nekome nešto zamjerati. 
Oči boje lješnjaka
Vi ste prijateljski raspoložena i pristupačna osoba. Vrlo se lako povezujete s ljudima. Ne dozvoljavate da drugi vide vašu ljutnju, a trudite se sve negativnosti zadržati za sebe. Uživate u društvu i uvijek ste sretniji kad ste s prijateljima. Drugi vas inspiriraju i obogaćuju vaš život. Doista se otvorena osoba. 
Zelene oči
Vi ste umjetnička duša i imate vrlo dobru percepciju. Ljude oduševljavaju vaše originalne ideje. Ne dopuštate drugima da vide koliko se trudite biti kreativni. Čini se da to ostvarujete bez napora. Vrlo ste ambiciozni i ponekad nemilosrdni. Vi ste odlučni da dobijete ono što želite. U stanju ste i pregaziti one ispred vas kako biste stigli do vrha, ali pritom ste tako šarmantni da to nitko ne primjećuje!
Smeđe oči
Smatraju vas vrlo pametnima, ali ne pokazujete previše poštovanja prema drugima. Vi kažete svoje mišljenje i ljudi vas cijene zbog toga. Ne dozvoljavate da drugi vide vaše nesigurnosti. Volite se predstavljati kao hrabra osoba. Vrlo ste bistri i brzi. Vi ste prvi koji će dobaciti komentar ili reći šalu. Također vrlo jasno razmišljate u kriznim situacijama i izvrsno rješavate probleme.
OBLIK OČIJU
Nejednak razmak između očiju
Pojedinci s ovim karakterističnim oblikom očiju su sposobni vidjeti stvari iz drugačije perspektive. Oni su genijalni i vole analizirati stvari. Drugim riječima, oni nude jedinstven uvid u puno stvari.
Jednak razmak između očiju
Osobe kojima je prostor između očiju jednak, imaju uravnotežen i jasan pogled na svijet.
Blizu postavljene oči 
Osobe koje imaju blizu postavljene oči izgledaju dramatično. No, općenito nemaju otvoreno mišljenje prema svijetu. Također imaju tendenciju postati pretjerano ovisni o drugima,i ne nose se dobro sa stresom.
Duboko usađene oči
Ovakav oblik očiju obilježava intenzivnu, posesivnu, ali i pažljivu osobu. Ljudi duboko usađenih očiju su idealisti, kreativni i romantični do srži.
Zakošene oči
Postoje dvije vrste kosih očiju. 
Ako su oči ukošene prema gore ("mačkaste" oči): ove osobe će učiniti gotovo sve kako bi dobile ono što žele. 
Ako su oči ukošene prema dolje: ove osobe mogu imati nisko mišljenje o sebi i biti prepuštene na milost i nemilost drugima. Gotovo da nisu u stanju reći "ne".
Još nekoliko naputaka
Pokojni princeza Diana i Michael Jackson imaju istu karakteristiku očiju. Njihova šarenica "lebdi" u oku, odnosno vidi se bijelo (bjeloočnica) ispod šarenice. To upućuje na unutarnje turbulencije - osobe koja je u sukobu sa svijetom. Iako su duhovne prirode, teško im je ugoditi ili ih razumjeti i imaju vrlo visoka očekivanja od drugih. Martin Luther King i Abraham Lincoln također su imali ovakve oči.
Bijeli dio vidljiv iznad šarenice može ukazivati na neke opasne elemente unutar osobnosti. Takve osobe mogu imati eksplozivnu narav i biti vrlo snažnog karaktera. Oprez je svakako poželjan u odnosima s ovim osobama. Charles Manson je imao ovakav tip očiju. Kineski čitatelji lica (fiziognomi) nazivaju ih vučje oči.
Što sve otkriva pogled?
Pogled i izražavanje očima nije nešto što možete naučiti pročitati, ali ne zahtjeva godine iskustva kako bi to naučili. Ustvari svi mi više ili manje to instinktivno znamo pročitati, jer smo vidjeli ljude u različitim situacijama.
Osobe koje vas ne mogu gledati direktno u oči, pokušavaju maskirati unutarnje namjere. Ponekad ipak, sramežljivi i obeshrabreni će se također slično ponašati. U tim slučajevima pogled je važan čimbenik koji vam pomaže napraviti razliku između jednog ili drugog. Kroz praksu "pogled" se može utvrditi vrlo jednostavno i može otkriti nevjerojatno točne osobine ljudi koje promatrate.
Što sve otkriva pogled? Neki pogledi su hladni, drugi razdragani, ljuti, slabi ili jaki. Upravo pogled može promijeniti izgled i privlačnost čitavog lica. Nježne značajke lica neutralizirat će strog i bezosjećajan ili težak i okrutan pogled. Uvijek uravnotežite procjenu karaktera prema izgledu i očima koje se predstavljaju pred vama
relaxoforum


sretanzivot @ 14:43 |Komentiraj | Komentari: 0
Trenerica NLP-a Jelena Vrsaljko donosi vrijedne savjete koji će vam pomoći da novogodišnje odluke ne ostanu samo mrtvo slovo na papiru.
Dolazak nove godine odlično je vrijeme za donošenje novih odluka. Novogodišnjih. Kao, prošlo je jedno razdoblje i započinje novo; bolje, perspektivnije, s puno novih prilika. Nove se odluke donose na različite načine. Veliki broj ljudi zaista ulaže dosta truda. Papir, flomići u različitim bojama, lijepe bilježnice koje služe samo za upisivanje novih odluka, lagana muzika u pozadini…
Na žalost često ostane samo na tome. Zaista lijepa bilježnica moje prijateljice krasi joj policu, a ona i na kraju još jedne godine nije ostvarila svoje ciljeve. Da tome ne bude tako i da odluke ne ostanu samo na papiru krenula sam pisati ovaj članak.
Između ostalog ja sam trener neurolingivstičkog programiranja (NLP-a). Koga zanima što je to, a da ja ne gubim dragocjene retke, neka slobodno progugla, naći će na pregršt informacija.
Uglavnom, jedan od temeljnih koncepata NLP-a je umijeće postavljanja ciljeva i to na način da ih zaista ostvarite i da ne ostanu tek slovo na papiru. Evo što o postavljanju ciljeva kaže NLP:
Postavite svoj cilj pozitivno
Da biste svoj život živjeli onako kako želite potrebno je znati što želite. 
Ako kažete primjerice "Ne želim biti nesiguran/na u sebe" cijelo vrijeme ćete razmišljati o svojoj nesigurnosti, što će se odraziti na vašem ponašanju. Zašto je tome tako? Odgovor je u tome što vaše nesvjesno ne procesuira negacije.
Uzmimo jedan primjer: Nemojte misliti na veliku rođendansku, čokoladnu tortu sa svjećicama. Nemojte misliti na nju, onako ukrašenu šlagom. Mislite li možda na tortu? Da biste prestali misliti na nju, morate razmišljati o nečem drugom. Ne možete prestati misliti na tortu tako što ste odlučili "Neću misliti na tortu (ili torticu)".
Kada sam postavljala cilj za prestanak pušenja dobro sam se namučila s ovim prvim uvjetom. Da sam ga postavila u obliku "Želim prestati pušiti" ne bi valjalo iz jednostavnog razloga što bih u tom slučaju bila motivirana od cigareta i cijelo bih vrijeme razmišljala upravo o njima. Zato sam smišljala kako postaviti taj cilj u pozitivnom obliku. I na kraju sam se dosjetila nekoliko mogućih pozitivnih ciljeva te sam ih sve iskoristila za svoj cilj.
"Želim živjeti zdrav život", "Želim imati zdrava pluća", "Želim mirisati", "Želim imati mirisan dom" i "Želim imati bijele zube".
Upalilo je. Dobro, nije da baš imam jako bijele zube, ali ne pušim.
Budite što je moguće određeniji
Postavite si pitanja: Kada, Gdje, S kim, Kako ćete ostvariti cilj? U kojim situacijama vi to želite? Postoje li situacije u kojima to ne želite? Zamislite se u situaciji u kojoj ste ostvarili cilj, vizualizirajte tu situaciju, zamislite potpuno okruženje sa svim bojama i zvukovima, zamislite sebe sa svim osjećajima koje imate pri ostvarenju cilja… Na taj način vaša ideja cilja biti će jasnija i potpunija, mozak će primjećivati prilike da ga ostvari. Proces intenzivnog uživljavanja u situaciju ostvarenog cilja naziva se formatiranje mozga za ostvarenje cilja. Imati ćete potpunu reprezentaciju onoga što želite ostvariti i na taj način olakšati i nesvjesnom dijelu svog uma da teži prema ostvarenju zacrtanog cilja.
U slučaju da netko kaže da želi biti sigurniji/a u sebe ne daje potpunu i točno određenu informaciju. Što točno znači biti sigurniji/a u sebe? Koliko sigurniji/a? Malo ili malo više? U odnosu na što? Kada sami sebi ili nekome postavljate cilj inzistirajte na tome da vam ono što želi kaže u pozitivu, a ne u komparativu ili superlativu. Za one kojima je gramatika isparila iz glave evo primjera:
Pozitiv - sigurna
Komparativ - sigurnija
Superlativ - najsigurnija
Ljudi često znaju, nakon što odluče što žele, reći da to žele uvijek i u svim situacijama. Ukoliko se to i vama desi dok postavljate cilj sebi ili nekom drugom, zastanite na trenutak i preispitajte želite li to zaista uvijek i svugdje?
Da bi cilj bio jasno određen potrebno je odrediti i rok do kojeg ćete ostvariti cilj. Na taj način ne dopuštate da se cilj razvodni već ste cijelo to vrijeme usmjereni na ostvarenje cilja. Neki ciljevi su toliko vremenski neograničeni da bi za njihovo ostvarenje mogli potrošiti godine. Ukoliko želite biti "sigurni u sebe" možete godinama raditi na tome i tijekom vremena izgubiti energiju s kojom ste počeli ostvarenje cilja, no ako se ograničite nekim vremenskim rokom, kao da ste izvršili kompresiju volje, želje i energije te vaš nesvjesni um neće brisati prilike za ostvarenje cilja, već će mu te prilike biti u fokusu interesa.
Znajte koji je dokaz ostvarenja
U situacijama kada ste ostvarili cilj može se dogoditi da jednostavno ignorirate ostvarenje. To se događa iz razloga što možda niste postavili dokaz ostvarenja. Pitajte se kako ćete znati da ste ostvarili cilj. Što ćete vidjeti, čuti ili osjetiti kada ostvarite cilj? Opišite ga vrlo detaljno kako biste ga prepoznali kada se javi.
Iz svega navedenog možete zaključiti da je dokaz ostvarenja bitan kako bismo uopće znali da smo ostvarili cilj i tada si dozvolili zadovoljstvo u svezi toga. Mnogi ljudi kada ostvare neki cilj odmah kreću na drugi, pa na treći ne dajući si vremena za uživanje.
Dopustite si uživanje kada ostvarite cilj, ništa se ne plaća, a jako je ugodno.
Budite u uzroku
"Biti u uzroku" znači da cilj mora biti započet i održavan od vas samih, a ne da njegovo ostvarenje ovisi o nekom drugom.
Evo nekoliko primjera kako i kada ljudi nisu u uzroku:
Želim izgraditi kuću! Izgraditi ću je čim moj suprug nađe bolje plaćen posao.
Razočarenje je veće što se suprug ne trudi više naći bolje plaćen posao.
Želim kupiti novi auto! Kupiti ću ga ako mi tata da novce za to.
A što ako se tata predomisli?
Želim da moj brak odlično funkcionira! Funkcionirati će čim moj suprug shvati neke stvari.
Hm…a što ako suprug ne shvati ili možda shvati, ali na svoj način?
Želim tri puta tjedno ići na aerobik! Ići ću ako mi mama za to vrijeme želi pričuvati djecu.
A što će se desiti ako mama ne želi?
Želim da moj sin upiše medicinu! Tek tada ću biti sretna.
A joj, ovo je cilj u kojem je osoba u tuđem uzroku. A što ako sin ne želi upisati medicinu, jer je strastveno zainteresiran za povijest?
Želim se zaposliti! I zaposliti ću se čim mi rodbina nađe posao.
Možda rodbina nije raspoložena za traženje posla.
Ukoliko postavite cilj tako da ovisi i o drugima, a drugi ne postupe baš onako kako ste zamislili, naći ćete se u slijepoj ulici i možete biti razočarani zato što niste ostvarili cilj. Zbog toga je potrebno voditi računa da ostvarenje vašeg cilja ovisi samo o Vama.
Provjerite je li cilj ekologičan i vrijedan
Ekologija je studija posljedica. Ostvarenje nekog cilja donosi sa sobom i neke posljedice koje mogu biti pozitivne i ne baš tako pozitivne. Kod postavljanja cilja bitno je razmisliti o posljedicama za vas i za vaše međuljudske odnose.
Postavite si pitanja kako će vaša promjena i sve ono što činite da biste ostvarili cilj:
utjecati na vaš život?
utjecati na život ljudi iz vaše okoline (pri tom naravno mislim na bliske ljude, a ne na susjede koje ne pozdravljate na stubištu)
Ukoliko želite pročitati nešto više o ciljevima u NLP-u slobodno zavirite u knjigu "NLP-uvod u osobni rast i razvoj".
Autorica teksta: Jelena Vrsaljko, dipl.soc.rad
psihoterapeut
certificirani trener komunikacijskih vještina
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
Preuzeto s: Ordinacija.hr


sretanzivot @ 14:40 |Isključeno | Komentari: 0
Ako ste imali snagu volje tjedan dana, pa je zatim izgubili, ne govorite sami sebi da nemate snagu volje. Shvatite da ste je samo nakratko izgubili i trebate opet pronaći.
'Snaga ne dolazi iz mišića. Ona dolazi i nesavladive volje,' izjava je koja se pripisuje Mahatma Gandiju. Dakako i za lijepe mišiće treba snaga volje. Imate li snagu svaku se jutro ustati i trčati, odoljeti kolaču ili paziti na kalorije? 
Želite li postići trajne rezultate morate promijeniti način ishrane, a ne držati dijetu, te uvesti više kretanja u stil života. Snaga volje je tu još na većem testu. 
Zanimljivo da snaga volje ima veze i s razinom šećera u krvi. Zbog toga je dobro doručkovati i jesti u razumnim vremenskim razmacima - to će održati stabilnu razinu šećera i jačati snagu volje. 
Svi znaju što se zbiva ako do večeri niste jeli dovoljno kaloričnu hranu - navečer je snaga volje toliko slaba da vam najvjerojatnije prijeti prejedanje. Klonite se stoga niskokaloričnih, nemasnih namirnica koje će vas iznuriti tijekom dana. 
'Ono što trebate učiniti, i način na koji to treba učiniti su vrlo jednostavni. No želite li to učiniti, to je već druga stvar,' rekao je teoretičar menadžmenta Peter F. Drucker. Dakle osim dovoljne količine šećera u krvi trebate i pravi motiv, ključni faktor za sve koji žele ustrajati. Ako je u pitanju mršavljenje, istraživanja su pokazala da je daleko bolji motiv briga za zdravlje nego potreba za lijepim izgledom. 
Slijedi dobra vijest. Uz praksu, snaga volje jača. Nastavite dakle provoditi ono što znate da bi trebali činiti čak i ako ste trenutno zbunjeni oko svojih motiva. Ako ste na putu da smršavite, jedite češće manje obroke. Izbjegavajte situacije u kojim ćete pasti u kušnju i izbacite 'loše' namirnice iz kuće. 
Povremeno si priuštite desert, ali to ne smije biti svakodnevna navika. I zapamtite, najteže je započeti. Posebno je teško ako promjene uvodite u raznim segmentima svog života istovremeno. Međutim, uz praksu, snaga volje će biti sve jača. 
Sve ili ništa pristup, ubija duh
Važno je i da na snagu volje ne gledate kao na nešto što ili imate ili nemate. Ako ste imali snagu volje tjedan dana, pa je zatim izgubili, ne govorite sami sebi da nemate snagu volje. Shvatite da ste je samo nakratko izgubili i trebate opet pronaći. Nitko ne posjeduje 100 postotnu kontrolu nad svojom snagom volje. Ova misao bi vam trebala dati snagu da ustrajete u nastojanju da je opet stečete. 
Ukoliko ste procijenili da sa snaga volje ne stojite najbolje, ne uvodite previše promjena odjednom. Kad postignete jedno, krenite s nečim novim. 
Dakle, snagu volje imaju svi, samo što svi ne rade na njenom jačanju. 'A baš je snaga volje neophodna da biste postigli išta vrijedno,' poručuje Brian Tracy, autor seminara 'The Psychology of Achievement'. 
net.hr


sretanzivot @ 14:39 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 3, 2013
U 20. stoljeću temperatura je narasla za 0.6 stupnjeva celzijusa. 2007. godina druga je najtoplija godina u povijesti mjerenja. Štoviše, počevši od 1990. godine dosad je zabilježeno čak 14 najtoplijih godina u modernom dobu. Godišnje otapanje ledenjaka danas je 1,6 puta brže nego u devedesetim godinama prošlog stoljeća, te čak 6 puta brže nego u osamdesetima. Ozon u stratosferi je smanjen za 10 do 15 posto tijekom zadnjih šest desetljeća, a na južnom polu i do 60%. Sve su to promjene koje se s klimom događaju u zadnje vrijeme, a upućuju na postojanje problema.
Klima je prosječno stanje atmosfere nad određenim mjestom u određenom razdoblju, a najčešće se prati u razdoblju od 30 godina. Određuje se na osnovi klimatskih elemenata: radijacije, temperature, tlaka zraka, smjera i brzine vjetra, vlage zraka i evaporacije, naoblake i trajanja sijanja sunca, padalina i snježnog pokrivača. Za promjene u klimi je navodno kriv čovjekov utjecaj, što se posljednjih godina i sve češće dokazuje.
Posljedice klimatskih promjena
Globalno zatopljenje najvidljivija je posljedica klimatskih promjena. Zemlja se zagrijava sunčevim zračenjem i emitira oko 70% zračenja dospjelog na površinu. Staklenični plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere, što se naziva učinkom staklenika. Zahvaljujući tome, Zemlja održava klimu povoljnu za sva živa bića. Iako je donedavno smatrano da je ugljikov dioksid, koji se oslobađa izgaranjem fosilnih goriva, glavni krivac za globalno zatopljenje, zadnja istraživanja upućuju na to da su najveći uzročnici ipak troposferski ozon, metan, hlorofluorougljenici i sitne čestice čađi.
Globalno zagrijavanje uzrokuje sve brže topljenje ledenjaka. Znanstvenici su na Mount Everestu izmjerili da se točka na kojoj se led topi pomakla za 50 metara, što je dvostruko više od normalnog. Slično se događa i na Greenlandu, Alpama i ostalim ledenjacima. Topljenje ledenjaka uzrokuje sve više problema, jer se u njima nalazi 70% svjetskih rezerva slatke vode, tako da se topljenjem ledenjaka smanjuju i količine rezervi slatke vode. Led koji se topi podiže razinu mora, te se očekuje da će se morska razina podići za jedan metar do kraja 21. stoljeća, što će rezultirati potapanjem nekih otoka i priobalnih područja. Tako bi probleme sa podizanjem razine mora mogao iskusiti Bangladeš koji se nalazi na nadmorskoj razini od jednog metra, te Nizozemska koja se već sad nalazi ispod razine mora, što rješava nasipavanjem, kanalima, pumpama...
Osim toga otapanje ledenjaka smanjuje slanoću, a samim tim i gustoću mora, koja je povezana s intenzitetom kretanja morskih struja. Tako bi slabljenje golfske struje koja se kreće Atlantikom, rezultiralo oštrijim zimama i hladnijim ljetima. Neki znanstvenici predviđaju da bi golfska struja mogla i nestati, i to već između 2025. godine i kraja stoljeća, zbog čega bi se Europa i Sjeverna Amerika suočile s novim ledenim dobom.
Globalno zatopljenje pogoduje i širenju nekih bolesti poput malarije i kolere, jer se zatopljenjem širi područje u kojem uzročnici tih bolesti mogu živjeti. Smatra se da 150 000 ljudi godišnje umire od posljedica klimatskih promjena, a čak 5 milijuna oboli od bolesti uzrokovanih njima. Prema nekim procjenama taj bi se broj do 2030. godine mogao udvostručiti, a bolesti najčešće pogađaju upravo stanovništvo nerazvijenih zemalja.
Promjene u klimi dovest će i do izumiranja raznih životinjskih i biljnih vrsta koje neće biti sposobne prilagoditi se promjenama, pa se tako predviđa da će do 2050. godine nestati skoro trećina vrsta. Ekstremne suše kao posljedica globalnog zatopljenja uzrokovat će i širenje pustinja, a samim time i smanjivanje nastanjivih površina za čovjeka.
Kako spriječiti klimatske promjene?!
U okviru konvencije Ujedinjenih naroda stvoren je protokol, poznat kao Protokol iz Kyota, koji govori o smanjenju klimatskih promjena, a stupio je na snagu 16. veljače 2005. kad ga je ratificirala Rusija. Tim sporazumom određeno je da se smanji emisija ugljičnog dioksida i još pet drugih stakleničnih plinova za 6 do 8 posto u odnosu na 1990. godinu i to do 2012. godine. Hrvatska je Protokol iz Kyota ratificirala 27. travnja 2007. godine čime je postala njegova 170. zemlja potpisnica.
Kako bi smanjili emisiju stakleničnih plinova, znanstvenici pozivaju na korištenje obnovljivih izvora energije, energetsko korištenje otpada, promjenu tehnologija u industriji, razvrstavanje otpada, izolaciju zgrada, korištenje javnog prijevoza ili automobila koji troše manje goriva, te na pošumljavanje.
Klimatske promjene u prošlosti
Klima se u prošlosti Zemlje mijenjala više puta. Kod nagle promjene klime dolazilo je do velikih izumiranja vrsta. Uzroci klimatskih promjena bili su razni, pa se tako za razdoblje u kojem su izumrli dinosauri krivi asteroid koji je pao na Zemlju i podigao veliki oblak prašine koji je smanjio sunčevu radijaciju, što je dovelo do niskih temperatura.
U zemljinoj prošlosti zabilježeno je više ledenih doba, a posljednje se dogodilo u kenozoiku. Za vrijeme ledenih doba temperatura nije jednaka, već se izmjenjuju hladna i topla razdoblja, pa je srpski znanstvenik Milutin Milanković promatrajući promjene temperature ustvrdio da na klimatske promjene utječu astronomski faktori. Tako je zaključio da su tri faktora odgovorna za zahlađenja odnosno zatopljenja promjene u Zemljinoj putanji oko Sunca, koja se događaju svakih 100 000 godina, promjene u nagibu zemljine osi prema ravnini ekliptike, što se dešava u ciklusima od 41 000 godina, te promjene u položaju osi prema ekliptici, pri kojem kut nagiba Zemlje ostaje isti, a što se ponavlja svakih 19 000 do 23 000 godina. Promatrajući te faktore uočavaju se pravilnosti u izmjeni ledenih doba u prošlosti, no valja naglasiti da to nisu jedini faktori koji će utjecati na promjenu klima.
Je li globalno zatopljenje samo mit?!
Znanstvenici koji se protive Kyotskom protokolu smatraju da nema dokaza da je čovjek prouzročio klimatske promjene, te da se tu radi samo o pretpostavkama. Neki znanstvenici su skeptični glede globalnog zatopljenja te smatraju da je to samo paravan koji služi za upravljanje masama. Više od 400 uglednih znanstvenika napravilo je studiju koja pokazuje da su podaci o klimatskim promjenama koji su prezentirani čovječanstvu u knjizi Ala Gorea "Neugodna istina", te istoimenom filmu, pretjerani.
Ti skeptični znanstvenici smatraju da će se politikom globalnog zatopljenja čovječanstvo uvjeriti da slijedi razdoblje velike oskudice, što će rezultirati podizanjem cijena osnovnih životnih namirnica, čime će se jaz između bogatih i siromašnih još više povećati. Životni standard će pasti, a ljudi će biti prisiljeni raditi razne poslove pod lošim uvjetima i niskim plaćama samo da bi mogli preživjeti, ističu oni i ustraju u tvrdnji da je problem ljudskog utjecaja na globalno zatopljenje izmišljen s ciljem prosperiteta bogatih zemalja. Je li to točno, vidjet ćemo tek pak u budućnosti, no svejedno treba paziti na ekologiju i po mogućnosti ostaviti Zemlju u dobrom stanju budućim generacijama, u čemu su svi suglasni.
Izvor:Funkymem


sretanzivot @ 21:03 |Isključeno | Komentari: 0
Neki znanstvenici imaju teoriju da snovi u biti ne služe ničemu, dok drugi smatraju da su snovi vrlo važni za mentalno, emocionalno i psihičko zdravlje svake osobe 
„O, malen je dar nam dan,
jer sav život - to je san
a san su i sami snovi"
Calderon de la Barca
“Život je san”
Koliko puta ste se probudili i iznenadili što ste sanjali trenutak prije? Koliko puta ste se pitali što bi misteriozan sadržaj snova mogao značiti i zašto uopće sanjate snove koje sanjate, jer često nemaju nikakve veze s realnošću? No, vi niste jedini sa svim ti pitanjima. Snovi su tijekom proteklih tisuća godina fascinirali filozofe, znanstvenike i velike mislioce, no je prošlo stoljeće donijelo prava empirijskih istraživanja i znanstvenih studije. 
Prije nego što barem pokušamo odgovoriti zašto sanjamo, odgovorit ćemo na pitanje što su ustvari snovi. Snovi mogu uključivati bilo koju sliku, misao i emociju koju iskusite tijekom spavanja. Mogu biti realistični ili vrlo nejasni, puni lijepih emocija i zastrašujućih slika, fokusirani ili nerazumljivi, jasni ili zbunjujući. 
A koja je svrha snova? Tu se brojni znanstvenici i stručnjaci na žalost ne mogu složiti, pa nije prihvaćen niti jedan univerzalni odgovor. S obzirom da veliku količinu vremena koju provedemo spavajući i sanjajući i na činjenicu da istraživači još uvijek ne razumiju svrhu spavanja, naš odgovor može se činiti zbunjujući. No, bilo kako bilo, važno je uzeti u obzir da znanstvenici još uvijek do kraja nisu otkrili koja je sama svrha samog spavanja.
Neki znanstvenici imaju teoriju da snovi u biti ne služe ničemu, dok drugi smatraju da su snovi vrlo važni za mentalno, emocionalno i psihičko zdravlje svake osobe. Određena istraživanja su pokazala, makar nisu dokazana, da bi funkcija snova moga biti u sagledavanju novog „materijala“ koje smo pohranili u memoriju tijekom vremena jada smo budni i to na način da nam smanjuje emocionalnu uzbuđenost, što nam pak pomaže nositi se s daljnjim traumama i stresnim situacijama tijekom sljedećeg dana. No, to je samo jedna od brojnih teorija. Evo nekoliko poznatijih, koje su zaokupile znanstvenu zajednicu dugih niz godina.
Psihoanalitička teorija snova
Sigmud Freud se dugi niz godina bavio proučavanjem snova kao dijelom svojih psihoanalitičkih istraživanja. On je u svojem radu došao do zaključka da su snovi nesvjesni prikazi želja, misli i motivacija. Prema Feudovom psihoanalitičkom gledištu nečije osobnosti, on je smatrao da sve ljude pokreću agresivni i seksualni instinkti koji su potisnuti zbog svijesti o samome sebi kao osobi. S obzirom da upravo spomenute instinkte ne ističemo tijekom budnog razdoblja, oni dolaze u našu svijest u snovima. 
U knjizi „Tumačenje snova“ Freud je napisao da su snovi „prikrivena ispunjenja potisnutih želja“. Također, je opisao dvije različite komponente snova – manifestnu i latentnu komponentu. Manifestni snovi sastoje se od stvarnih slika, misli i sadržaja, dok se latentni snovi sastoje od sakrivenih psiholoških značenja.
Iako su njegove određene teorije iz psihoanalize kasnije pobijene, Freudova istraživanja i dalje se nalaze pod povećalom brojnih znanstvenika, koji iznova preispituju njegove teorije, a njegove knjige su osnovna „lektira“ psihologa i brojnih istraživača. I na kraju ostaje činjenica da je Freud pridonio na popularnosti tumačenja snova, koja je zadržala sve do danas. Ono što je definitivno najveći nedostatak njegovih istraživanja snova je da nisu pokazala psihološku važnost snova.
Teorija aktivacije i sinteze snova
Ovu teoriju po prvi puta su preložili J. Allan Hobson i Robert McClarley 1977. godine, prema kojoj se tijekom sna (REM faze) u mozgu aktiviraju neuroni koji uzrokuju aktiviranje limbičkog sustava u mozgu (uključujući centralni dio limbičkog sustava amigdalu i hipokampus), a koji je povezan s emocijama, osjetilima i memorijom. Odnosno prema toj teoriji, naš mozak za vrijeme sna sintezira i interpretira ovu unutarnju aktivnost, u nadi da će naći značenje tih signala, a rezultat toga su snovi. 
Ta teorija sugerira da su snovi subjektivna interpretacija signala koji se generiraju tijekom sna u mozgu. No, Hobson isto tako ne smatra da snovi nemaju nikakvo značenje. On tvrdi da je sanjanje naše najkreativnije stanje svijesti, u kojima kaotična i spontana rekombinacija kongitivnih elemenata, proizvodi novu priču i ideje. I dok je većina tih ideja besmislena, samo jedna dobra ideja iz snova koja je korisna znači da sanjanje nije uzaludno. 
Druge teorije snova
Ovo su još neke od ideja i teorija, što bi snovi mogli značiti i kakvu bi ulogu mogli imati u ljudskom životu.
Snovi su rezultat na vanjske podražaje koje naš mozak pokušava objasniti za vrijeme spavanja. Primjerice, zvuk zvonjenja telefona može biti ukomponiran u san, itd.
Snovi služe za „čišćenje“ nepotrebnih podataka iz mozga, kao što je slučaj s kompjuterskom memorijom, te osvježenje kako bi bio spreman za rad kada se probudimo.
Osoba koja sanja je u mogućnosti povezati različite misli i emocije u sigurnom okruženju. Aktivacija mozga kreira slabu povezanost između misli i ideja, koje su pak uvjetovane emocijama osobe koja sanja. 
Zanimljive činjenice o snovima
U prosječnom životnom vijeku, osoba će provesti 6 godina, odnosno više od 2100 dana, sanjajući. 
U toku jedne noći možete imati od četiri do sedam snova. U prosjeku svake noći sanjamo svakih sat ili dva. 
Prosječna epizoda sanjanja traje 10 do 15 minuta, iako se čini puno dulje.
Prvi znakovi tumačenja snova pronađeni su na glinenim pločama koje datiraju unatrag najmanje 4000 godina. 
Osobe koje su znale tumačiti snove bile su veoma cijenjene u starom Rimu i Grčkoj, i njihov je savjet tražen uvijek prije važnih političkih i vojnih odluka. 
Ovisnici o cigaretama koji se odvikavaju od pušenja imaju intenzivnije snove od nepušača ili pušača. 
Dojenčad i bebe sanjaju isto kao i odrasli, no istraživanja su pokazala da ne sanjaju o sebi. Oni se u svojim snovima pojavljuju tek nakon treće ili četvrte godine života. 
I životinje sanjaju – Istraživanja su provedena kod mnogih životinja i sva su pokazala iste moždane valove za vrijeme sanjanja kao i kod ljudi. 
Nije moguće istovremeno sanjati i hrkati.
Emocije - najčešća emocija koja se javlja u snovima je anksioznost. Negativne emocije su češće od pozitivnih. 
Muškarci i žene različito sanjaju - Muškarci više sanjaju o drugim muškarcima. Oko 70 posto likova u snu muškarca su drugi muškarci. S druge strane, snovi žena sadrže gotovo jednak broj muškaraca i žena. Osim toga, muškarci općenito proživljavaju agresivnije emocije u svojim snovima nego žene.
Prekognitivni snovi - rezultati više istraživanja ustanovila su da je između 18 i 38 posto ljudi doživjelo barem jedan san u kojem su predvidjeli budućnost, a 70 posto ljudi je doživjelo deja vu. Postotak osoba koje vjeruju u prekognitivne snove je još veći - u rasponu od 63 do 98 posto.
Za vrijeme sanjanja možete doživjeti orgazam - Vi ne samo da možete osjetiti užitak seksa u snovima jednako kao i dok ste budni, već možete doživjeti i pravi, jednako intenzivni, orgazam. Osjeti koje osjećate dok lucidno sanjate (dodir, užitak i sl..) mogu biti jednako ugodni i intenzivni (ili čak i jači) kao i iskustva u "stvarnom" svijetu. I muškarci i žene doživljavaju seksualno uzbuđenje tijekom većine snove, bez obzira na to je li neki san bio seksualne prirode ili ne.
Epski snovi – oni mogu biti veoma stvarni i mogu vam promijeniti život. Ovi snovi su toliko snažni i intenzivni da ćete nakon njih postati svjesniji vašeg prirodnog okruženja. Epski snovi će vam dati svježu i novu perspektivu na neki aspekt života. Kad se probudite iz ovakvog sna osjećate se kao da ste otkrili nešto duboko ili nevjerojatno. Ovaj ćete san pamtiti još godinama ili čak cijeli život. Ljudi koji su doživjeli ovu vrstu snova često navode priču koja se nastavlja, a koja prikazuje potpuno drugačiji život od ovog kojeg inače vode. Mnogi ljudi spavaju tijekom epskih snova, sanjajući usred snova. 
relaxforum


sretanzivot @ 20:44 |Isključeno | Komentari: 0
Prije svega bitno je da poznajete svoje granice. Obratite pažnju na to što osjećate. Proučavajte svoje emocije. Postoji mnogo razloga zbog kojih ljudi mogu biti zavidni i ljubomorni, no ukoliko se potrudite upoznati sami sebe, imate mogućnost preuzeti kontrolu nad mogućom štetom u nastajanju.
Imajte na umu da se ljubomora pojavljuje u kombinaciji sa nesigurnošću. To ne mora značiti da vi imate loše mišljenje o sebi, već da mislite da ga drugi imaju. U slučaju bogatog rođaka to bi značilo da bez obzira na to što volite svoj posao i život koji ste si stvorili, imate osjećaj da vas obitelj manje cijeni zbog toga što niste bogati i uspješni kao on.
Zapamtite da je ono kako se sami osjećate najvažnije od svega, stoga kada se sljedeći put bude hvalio performansama svog novog auta ili odmorom provedenim na nekoj egzotičnoj lokaciji, jednostavno se isključite. Auto vam se ionako ne sviđa, a nikada vam nije ni palo na pamet da odete na Sejšele. Zašto vas onda smetaju njegovo vozilo i nedavno putovanje? Nema smisla zbog toga uništavati obiteljski ručak.
Bez obzira na to je li vaša ljubomora poslovne, ljubavne ili bilo koje druge prirode ono što morate jest voljeti sebe. Ako ste zavidni i ljubomorni, prihvatite da za to postoje određeni razlozi. Ni slučajno time nemojte razbijati glavu, kao ni potiskivati emociju. Radije racionalizirajte ono što osjećate. Stavite na papir stvari zbog kojih ste ljubomorni. Ostavite ga preko noći i sutradan hladne glave pročitajte to što ste napisali. Vjerujte, s jutrom će se navedeno činiti manje ozbiljnim.
Kako biti manje zavidan
Zavidite li drugim ljudima na njihovom uspjehu? Utječe li takav osjećaj na vlastito vrednovanje? Ako da, morate postati svjesni da takvim razmišljanjem trošite mnogo svoje energije i potencijala uzalud.
Kada sam bio treći razred osnovne škole učiteljica nam je jednom prilikom obećala kako će razred koji skupi najviše smeća, u akciji organiziranoj za čišćenje parka, umjesto matematike sljedeći tjedan gledati film. A trebate shvatiti da svi u to vrijeme nismo imali televizore i da je to bilo nešto zaista posebno. Na kraju dana u kojem smo svi dali svoj maksimum dok smo čekali objavljivanje pobjednika učiteljica je rekla kako smo svi skupili jednako i kako ćemo svi moći pogledati film. Osobno sam bio zadovoljan. Iako sam vjerovao da matematički nismo mogli svi skupiti jednaku količinu, nisam se protivio. Na kraju krajeva, svi ćemo pogledati film umjesto raditi matematiku. Nije bilo razloga za nezadovoljstvo, svi smo bili pobjednici. Ali očito, mnoga djeca su se uzrujala. Sjećam se kako je jedan dječak rekao: „Nije zabavno biti pobjednik ukoliko nitko nije gubitnik“. Neki su za vrijeme cijelog filma gunđali i nisu se mogli opustiti i uživati u filmu, nego su prigovarali zbog nepravde. Očito, mnogi nisu mogli uživati u osobnom uspjehu ukoliko nisu iza sebe ostavili nekoga poraženog.
Naravno, bili smo djeca, ali dosta često primjećujem taj dječji um i danas kod odraslih i izgrađenih osoba. Ljudi su često nezadovoljni kada nema nikakvog razloga za nezadovoljstvo, kada su zapravo pobjednici.
Ako kod sebe često primjećujete kako ste zavidni drugima na njihovom uspjehu, upitajte se zbog čega? Je li uspjeh te osobe na neki način potaknuo vaš neuspjeh? Je li zbog toga što vjerujete kako je uspjeh ograničen izvor i da su svi pobjednici na ovom svijetu vaši konkurenti? Je li zbog toga što mislite kako je život okrutan i kako svi drugi imaju više sreće od vas?
Po mome stavu to su najstrašnije misli koje možete imati i ako ih ne izbacite iz glave uništit će sve potencijale za sreću koje imate.
Naravno, svijet je pun kompetitivnih situacija: razgovor za posao, natječaj za stipendiju… Ali um stvara natjecateljske situacije i tamo gdje ih nema. Petica u školi je petica bez obzira bili vi jedini koji ste je dobili ili je svi drugi dobili. Povišica je povišica, nevažno dobio netko drugi višu ili manju od vas. Ako ste vi dobili onoliko koliko ste tražili nema nikakvog razloga za nezadovoljstvo. U takvim situacijama drugi ne determiniraju jeste li vi uspjeli ili ste izgubili. To ovisi samo o vama. Čak i u nekim visoko natjecateljskim situacijama, poput sportskih natjecanja, uspjeh u pravilu ima više veze s vašim stanjem nego time tko su vam protivnici.
Sljedeći put kada primijetite zavist prema drugom čovjeku sasijecite takav osjećaj u krojenu. Nemojte mu dopustiti da uzme maha, jer vas neće odvesti nigdje, ni donijeti vam ništa dobro. Umjesto da na uspjeh gledate kao čašu vode koju će osvojiti sposobniji predator, gledajte kao na nepresušan izvor.
Ako nekome drugom dobro ide, poželite mu sreću. Uživajte u njegovom uspjehu kao vlastitom. A vi se nastavite truditi kako biste i sami došli gdje je on.
relaxforum


sretanzivot @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 0
Jedan od preduvjeta uspjeha je odgovornost. Što o stavu prema životu koji podrazumijeva odgovornost kaže Inga Lalić, kolumnistica Pametne kune, pročitajte u nastavku. 
Bilo kakav veći uspjeh zahtijeva preuzimanje odgovornosti. Međutim, danas su većinom ljudi više usmjereni na svoja prava nego na obveze. Mnogima je puno lakše izigravati žrtvu i okrivljavati druge, svoje roditelje, bračnog partnera, državu, šefove, tvrtku. Pogledajte bilo koju emisiju na televiziji u kojoj se razgovara s gostima u studiju, pa ćete vidjeti i čuti beskonačan broj primjera u kojima ljudi koji bi trebali riješiti situaciju u kojoj su se našli okrivljuju sve i svašta. Bježe od odgovornosti, govoreći: 'samo sam se držao naloga', 'to nije u opsegu mog posla', 'mi tu ništa ne možemo', 'to nam neće dopustiti', 'sustav nam to neće omogućiti' itd, itd.
Ako niste odgovorni prvenstveno prema sebi, kako ćete biti odgovorni prema drugima?
Razmislite o nekom koga dobro poznajete i kome se divite, a tko uspješno rješava probleme. Što je to čemu se zapravo divite? Koja je to karakteristike? Koliko često takva osoba pasivno prihvaća situaciju kakva jest i ponizno trpi sve što joj se događa? Vrlo rijetko, možda nikad. Takvi ljudi ne čekaju da se nešto dogodi, već sami iniciraju događaje. Hoćete li nadvladati problem ili nepovoljnu situaciju, ili ćete je gurnuti pod tepih najviše ovisi o vašim vlastitim odlukama. Za njih odgovarate isključivo sami. Odluku o tome hoćete li se usmjeriti na problem ili na rješenje pitanje je odgovornosti. Uspješni preuzimaju odgovornost za odluke koje donose pa i za one koje se doimaju zastrašujuće i nemoguće.
Imala sam jednu klijenticu koja je bila marketinški stručnjak, radila je za veliku kompaniju, a imala je želju pokrenuti vlastitu agenciju. Na poslu je bila pod jakim stresom, ali ga nije željela napustiti dok ne pokrene svoj novi posao. Imala je naviku skoro svakodnevno naći se s prijateljicama na kavi poslije posla, a navečer otići u teretanu. Budući da je živjela sama to nije predstavljalo problem sve dok nije poželjela pokrenuti vlastiti posao. Znala je da bi slobodna poslijepodneva i večeri trebala iskoristiti za postavljanje temelja svoje buduće tvrtke, ali je toliko zaglavila u obrascu aktivnosti nakon radnog vremena da se nije mogla pokrenuti. Neprestano je govorila: 'Nemam vremena' i svaki je dan bio isti.
Kada je došla na coaching razgovarali smo o tome što joj je doista važno te smo sastavile popriličan popis razloga zašto želi imati svoju agenciju. Napravile smo i raspored po danima i mjesecima koji ju je polako izvlačio iz rutine. Postupno se prestala nalaziti svaki dan s prijateljicama i to je vrijeme posvetila planiranju. Kako je njezin entuzijazam rastao, postajala je sve odgovornija prema sebi i svojem je cilju posvećivala sve više vremena. Ostavila si je jedan dan u tjednu da se viđa s prijateljicama. U međuvremenu je pokrenula vlastitu agenciju. Kaže da joj je teško, bori se za svakog klijenta, prolazi sve probleme kao i većina hrvatskih poduzetnika, ali je unatoč tome sretna i ispunjena jer je preuzela odgovornost i donijela odluku da će unijeti promjene u svoj život.
Ljudi koji preuzimaju odgovornost imaju neke zajedničke osobine:
Dovrše započeti posao – ono što mogu napraviti danas, ne prebacuju za sutra
Spremni su raditi i više – odgovorni su i ne bune se ovo nije moj posao. Spremni su napraviti sve što treba kako bi dovršili potreban posao.
Vodi ih izvrsnost – ljudi koji žele izvrsnost i naporno rade i idu prema njoj u pravilu su i odgovorni. Izvrsnost je veliki motivator. Stres se javlja kad dajete manje nego što možete. 
Idu dalje bez obzira na situaciju – ključna kvaliteta odgovorne osobe jest sposobnost dovršavanja posla. 
Kad strijelac promaši metu, traži pogrešku u sebi jer za neuspjeh nikada nije kriva meta. Razmislite, koliko ste vi odgovorni? Vide li vas drugi kao osobu koja izvršava zadatke? Koliko često poričete odgovornost? Jeste li poznati po izvrsnosti ? Jeste li kritični prema tuđoj neodgovornosti? Priznajete li dobrovoljno krivnju?
Ako niste zadovoljni svojim odgovorima i želite postati odgovorniji napravite slijedeće:
Odredite vlastite prednosti. Koje će vam vještine, iskustva, stavovi ili uvjerenja pomoći da se suočite s izazovima?
Odredite vlastite slabosti. Koje vam sposobnosti nedostaju? Koja bi vam ograničavajuća uvjerenja mogla smetati?
Odredite prilike. Koje su vaše osobne nagrade za uspješno rješavanje izazova? Zašto vam je to važno? U odgovoru ćete pronaći unutarnju motivaciju.
Odredite opasnosti. Koji je najgori mogući ishod? Što mogu izgubiti?
Izađite izvan poznatih okvira. Slijedeći put kad se nađete u situaciji u kojoj ćete premašiti rok, izgubiti posao, ne možete se pokrenuti, pokušajte shvatiti što vam je činiti. Sagledajte stvari iz svih kutova. Kreativnost može unijeti odgovornost u vaš život.
Priznajte što nije dovoljno dobro. Ako imate poteškoće sa postizanjem izvrsnosti, možda su vaši standardi preniski. Potražite mjesta u kojima ste dopustili da vam stvari izmaknu iz ruke. Uvedite promjene i postavite više standarde. To će vam pomoći da ponovo postavite ljestvicu izvrsnosti. 
Pronađite bolje alate. Ako su vam standardi visoki, stav pozitivan i stalno mnogo radite, a još uvijek ne postižete što biste željeli – opremite se boljim alatima. Usavršite se na tečajevima, čitajte knjige, učite, pronađite mentora. Napravite sve što je potrebno da postanete bolji.
Vjerujte u sebe.
Svi uspješni ljudi morali su nadvladati svoje strahove i proračunato preuzeti rizike. Strah se najlakše i najučinkovitije prevlada kada se s njim suočite izravno i kada poduzimate odvažne, odlučne poteze. Što više budete preuzimali odgovornost i donosili odluke, to će vam ona biti prirodnija i lakša.
Inga Lalić


sretanzivot @ 20:38 |Isključeno | Komentari: 0
Što više vježbamo obraćati pažnju na detalje svoje komunikacije s drugima, sve više počinjemo primjećivati koliko zapravo propuštamo - toliko je sitnih poruka koje se prenose suptilnom neverbalnom komunikacijom, tonom glasa ili izborom određenih riječi, jer se druga osoba ne usuđuje izraziti ih direktno ili ih niti sama nije svjesna, a koje bi itekako poboljšale međusobni odnos kad bi bile primijećene i razjašnjene. Obično to nisu elementi koji će vidljivo smanjiti kvalitetu komunikacije, što je jedan od razloga zbog kojih ih ne prepoznajemo - no drugi razlog je što često niti nemamo iskustvo o tome koliki bi se skok i poboljšanje odnosa moglo napraviti kad bi naučili obraćati pažnju. 
Mnoge su situacije u kojima ne pratimo dovoljno što je rečeno ili se ne snađemo odgovoriti pravu stvar u pravom trenutku. Svatko ima iskustva različitih riješenih i nerazriješenih nesporazuma, ili mišljenja drugih ljudi koje saznaje naknadno i posredno... Ponekad bi važne stvari mogle biti razjašnjene i nesporazumi izbjegnuti da se prepoznalo problem, ili pravilno protumačile riječi druge osobe, ili našle prave riječi kojima bismo objasnili svoj stav, ali, kao i kod mnogih drugih istinski važnih aspekata života, rijetko si priuštimo uzeti vremena za to.
Imam dojam da mnogi ljudi u situacijama kad nisu sigurni što bi rekli pokušavaju na brzinu smisliti odgovor pomoću racionalno naučenih ideja, nategnute duhovitosti ili provokacija, ili jednostavno izbjegnu ili odustanu od konfrontacije. Sasvim je druga stvar kad u takvim situacijama slušate svoje tijelo i osjećaje koje vam ono šalje. Slušajući osjećaj u trbuhu često ćete, prevevši ga u riječi, prepoznati problem i naći pravu reakciju. To treba uvježbati, jer u toku komunikacije u pravilu nam je pažnja usmjerena prema vani i mnogo je teže primjećivati suptilne psihosomatske reakcije.
Često ljudi znaju reći da nema smisla kontrolirati se, nego da je važno prepustiti se i biti spontan. Konflikt između spontanosti i truda da učinimo komunikaciju kvalitetnijom uobičajen je čim počnemo ulagati vrijeme i energiju u tom smjeru. 
Moje je iskustvo, a to je lako primijetiti kod većine ljudi, da su 'spontane' i automatske reakcije, oni odgovori i ponašanje koji izađu iz nas prije nego što razmislimo, gotovo prije nego što i primijetimo, često naučeni obrambeni mehanizmi preživljavanja, ili načini izražavanja naučeni od okoline, a ne istinski i iskreni impulsi koji stvarno izražavaju ono što jesmo. Važno je naučiti ne reagirati automatski. Potrebno je dati si vremena da osjetimo koji je pravi odgovor naših osjećaja... podrazumijevajući da smo prije toga naučili biti iskreni prema sebi.
Na neki način, kao da se većinom plašimo uzeti si vremena i ne odgovoriti istog trenutka, kao da smo naučili očekivati da će druga osoba iskoristiti to vrijeme da nas 'nadigra' i 'pobijedi' u komunikaciji. Stvarnost je u pravilu obratna: ne samo što u mnogim situacijama druga osoba nema uopće potrebe za tim, nego uzimajući sebi vremena, šaljemo joj poruku na više razina: jedna od njih je da nam je stalo do ishoda komunikacije i da pažljivo razmišljamo o svemu što je rečeno i što ćemo reći, a druga je da smo svjesni, prisutni i reagiramo iz iskrenih osjećaja (što automatski znači i stav samopoštovanja). Uz to, u mnogim situacijama kad se druga osoba postavila nepoželjno i neprikladno, vrijeme koje protekne do našeg odgovora često je potakne da razmisli o vlastitom ponašanju.
Neverbalni govor je taj kroz koji se prenose one najvažnije poruke: ne samo svjesni, a neizraženi osjećaji i misli, nego jednako tako i oni nesvjesni. No, treba izbjeći zamku da se postavljamo kao vrhunski tumač i uvjeravamo sebe i druge da određeni pomak usta ili očiju znači upravo ono što mu mi pripisujemo. Mnogi nadobudni promatrači neverbalnog govora mogu vas iritirati uvjeravajući vas da vi mislite ono što oni misle da vi mislite, pa nastojte ne postati jedan od njih.
Svaku gestu i promjenu mimike potrebno je usporediti sa svim ostalim elementima neverbalnog, kao i verbalnog govora, umjesto da se tumači odvojeno. Također, elementi situacije mogu utjecati na osjećaje osobe, kao i slučajne misli, asocijacije i sjećanja, te također i nelagoda ako je osoba svjesna da sve to promatrate (nelagoda koju ćete mnogostruko povećati brzopletim tumačenjem!), slično kao što na detektoru laži nevini osumnjičenici mogu pokazivati veću uzrujanost od krivih ako su u strahu da ne budu pogrešno shvaćeni i krivo optuženi. Preporučujem, kao i kod mnogih drugih aspekata života, da tumačenje neverbalne komunikacije druge osobe radije prepustite svojim osjećajima i ukupnom dojmu, umjesto svjesnoj i racionalnoj analizi.
Ako svjesno pokušavamo kontrolirati svoj neverbalni govor da bi poslali poruku koju ne osjećamo istinski, to je u pravilu neuspješno, osim kod iznimno vještih glumaca. Priroda neverbalnog govora je iskreno izražavanje, te ako i uspijemo kontrolirati neke dijelove tijela, drugi će poslati pravu poruku. Ono na čemu trebamo raditi - radi samih sebe još i više nego radi rezultata - je da kod sebe razvijemo iskrene osjećaje koje želimo prenijeti neverbalnim govorom.
Svaka komunikacija s drugom osobom, sve što joj kažemo i način na koji to kažemo, utječu na njezin odnos prema nama i daljnju komunikaciju - tj. koliko će u nekoj drugoj prilici ona imati povjerenja da se otvori prema nama. Lako je bježati u 'duhovne sfere' - svakodnevna komunikacija je mjesto gdje počinje prava duhovnost.
Često kažemo nešto kao 'Učinila sam sve što sam mogla... ne znam više kako razgovarati s tom osobom!' No, je li to stvarno istina? Postoji li možda još nešto što smo mogli reći ili učiniti... ali nemamo volje, skromnosti ili hrabrosti? Možda čak i mnoge stvari? Često 'sve što smo mogli učiniti' u realnosti znači 'sve što smo mogli učiniti bez da riskiramo previše ili ugrozimo svoj ego'.
Slično kao i u odnosu sa samima sobom, i u odnosima s drugima potrebno je vrijeme i ustrajnost da se uvježba puna prisutnost u trenutku, duboka svjesnost i senzitivnost za sve što se događa u nama i unutar nas. Još je teže naučiti iskomunicirati svoje dojmove na iskren i suosjećajan način. No jednom kad to naučimo, naši odnosi - ono najvažnije za kvalitetu života - imaju priliku procvjetati.
copyright Kosjenka Muk, 2006
Komunikacija je jedna od osnovnih potreba u ljudskoj egzistenciji, a može biti definirana kao prijenos ili razmjena informacija između pošiljatelja koji želi nešto priopćiti neku obavijest i primatelja čije je zadaća dekodirati istu. Jedan od osnovnih preduvjeta koji omogućavaju socijalnu interakciju jest mogućnost komuniciranja.
Verbalna se komunikacija odnosi na stvarne riječi koje se koriste pri razgovoru. Smatra se da je osnovna funkcija jezika izvještavanje o idejama, događajima i stvarima koje nisu neposredno prisutne. Neverbalna komunikacija je sve međuljudsko ponašanje osim izgovorenih riječi. 
Bilo da je verbalna ili neverbalna, komunikacija se odvija pomoću znakova. Znaci su, uz neke uvjete, što god bilo, ako za primaoca poruke imaju neka značenja, odnosno dekodiraju se u "značenje". Jasno je da će karakteristike primaoca, kao i socijalni kontekst determinirati značenje koje će on pridati nekom primljenom znaku.
No kad je riječ o neverbalnom ponašanju, znakovi predstavljaju društvene norme koje se podrazumijevaju. Namjere i svjesnost osobe koja prenosi poruku nisu nužni preduvjeti, budući da neverbalno često prenosimo i ono što ne želimo, ili ne namjeravamo otkriti o sebi. 
Neke su naše radnje mehaničke i pružaju vrstu informacija na koju ni mi ni oni oko nas nisu svjesno upozoreni. Vršimo neku radnju i ona je zapažena. Njeno značenje je pročitano, ali ne na glas. Kad "emitiranje raspoloženja" postaje svjesno, ono se može kontrolirati.
Neverbalno komuniciranje vrši tri funkcije. Jedan dio našeg neverbalnog ponašanja usmjeren je reguliranju samog mehanizma socijalne interakcije, drugi dio se odnosi na izražavanje stavova, a treći je vezan za izražavanje emocionalnih stanja.
Osjećanje i izražavanje emocija je integralan dio života. Emocije su vezane sa ljudskim ponašanjem. Ako niste sigurni kako se osjećate, ali shvaćate da se ponašate na način koji šalje jasnu poruku, iz vašeg ponašanja možete shvatiti kako se osjećate. Primjerice, ako razgovarate s nekim prijateljem i pritom imate ljutit izraz lica, to može niti zato što ste ljuti ili nezadovoljna sa tom osobom bez da ste toga svjesni.
Velik dio neverbalnog komuniciranja prelazi sve međunarodne i lingvističke granice, ali neki njegovi dijelovi razlikuju se u pojedinim kulturama. U svakom slučaju, taj skriveni jezik nadopunjava izgovorenu riječ na načine koji se tek u posljednje vrijeme počinju bolje razumijevati. 
Ljudi koji dobro vladaju neverbalnim komuniciranjem vjerojatno funkcioniraju efikasnije u interkulturalnoj areni, jer nam neverbalno komuniciranje brzo daje ono što trebamo ustanoviti - ima li druga osoba povjerenja u nas, je li nam sklona i možemo li biti optimistični u pogledu ishoda susreta. Sve se to događa bez i jedne izgovorene riječi.
Glavni kanali neverbalne komunikacije su vizualna komunikacija (gledanje, kontakt očima i viđenje), izrazi lica, govor tijela (dodir, držanje tijela, geste rukama, kimanje glavom), osobni prostor, prikazivanje sebe i parajezik. Najvažnijim aspektom neverbalnog ponašanja smatra se vizualna interakcija, pri čemu je viđenje važnije od gledanja i kontakta očima jer daje pristup brojnim neverbalnim znakovima.
Čovjek najveći dio svog vremena provodi u komunikaciji s drugim ljudima. Čovjek se pri interakcijama, licem u lice, ponajviše usredotočuje na svoje riječi, pa zaboravlja kako pri tom njegovi pokreti, stavovi i izrazi lica kazuju svoju priču.
Neverbalna komunikacija sastoji se od mnoštva znakova od kojih svaki ima svoje značenje. Mi svakodnevno komuniciramo pomoću tih znakova i "čitamo" ih kod drugih ljudi, a da toga nismo ni svjesni. U većini slučajeva ne znamo nama svojstvene pokrete i izraze lica.
Mnoge geste apsorbiramo iz socijalne sredine u kojoj živimo i one se tokom našeg života snažno modificiraju nesvjesnim podraživanjem društvenih običaja. I urođeni su izražaji često drastično modificirani pod društvenim pritiscima. Ljudska strast vježbanja pokreta je tolika da su u prošlosti pokušavali naučiti "govorničku gestikulaciju" usprkos činjenici da su malom broju ljudi potrebne takve instrukcije. 
Pri svakoj interakciji odašiljemo emocionalne signale, a ti signali utječu na osobe oko nas. Što smo društveno umješniji, to bolje nadziremo signale koje upućujemo. Do ovakvog prijenosa dolazi zbog nesvjesnog oponašanja emocija koje vidimo na nekom drugom, s pomoću nesvjesne motoričke mimikrije njihovih izraza lica, gesta, tona i drugih neverbalnih izraza emocija.
Većina podataka iz neverbalnog komuniciranja dešifrira se u limbičkom sustavu, ranom predverbalnom dijelu mozga koji upravlja emocijama i koji se nalazi izvan naše svjesne kontrole. Primjer snažnog podsvjesnog komunikatora je šarenica oka. Kad nešto privuče naše zanimanje, šarenica se širi. Te se promjene jedva mogu izmjeriti, ali učinak može biti dramatičan, jer time drugim ljudima djelujemo privlačnije.
Neverbalna komunikacija puno je važniji i kompleksniji aspekt međuljudske interakcije nego što se to na prvi pogled može učiniti.
Neverbalna komunikacija 
Poput drugih vrsta, nama vladaju biološka pravila koja kontroliraju naše akcije, reakcije, govor tijela, geste. Ljudi vrlo su rijetko svjesni da položaj tijela, pokreti i kretnje mogu ispričati priču sasvim drugačiju od one koju čovjek izgovara vlastitim glasom.
Sa stručnog gledišta, kad god nekog nazovemo ¨perceptivnom¨ ili ¨intuitivnom¨ osobom, mislimo na njegovu ili njezinu sposobnost da otkrije što znači izražavanje kretnjama druge osobe i usporedi ih s onim što signalizira riječima. Ili drugačije, kada kažemo da imamo ¨slutnju¨ ili ¨osjećaj u želucu¨ kako nas je netko slagao, zapravo shvaćamo da se njegov govor tijela i izrečene riječi ne poklapaju. 
Žene obično krasi bolja sposobnost opažanja nego muškarce i ta je činjenica dovela do one čuvene teze o ¨ženskoj intuiciji¨. Žene imaju urođenu sposobnost da prikupe i odgonetnu neizgovorene signale, kao što imaju i vrlo izražen smisao za detalje. Otuda, vrlo je malo muževa kadra slagati ženi i živjeti s time i obrnuto, većina žena sposobna je muškarcu navući kapu na oči a da on toga nije ni svjestan.
Ta ženska intuicija je izražena osobito u žena koje su tek rodile. Prvih godina majka se oslanja isključivo na vezu kretnjama u komunikaciji sa svojim djetetom, pa se vjeruje da je to razlog zašto žene često imaju razvijeniju sposobnost opažanja nego muškarci.
Još uvijek se istražuje i raspravlja ne bi li se otkrilo je su li signali kretnjama urođeni, naučeni, genetički transferirani ili stečeni na neki drugi način. Provedeno je istraživanje u kojem su promatrane slijepe i/ili gluhe osobe koje nisu mogle naučiti signale kretnji slušanjem ili gledanjem. Istraživanja su pokazala da se izraz smijeha u djece koja su rođena gluha ili slijepa pojavljuje neovisno o tome je li naučen ili oponašan. Istraživanja su podržala neka izvorno Darwinova vjerovanja o urođenim gestama kada su proučavali izraze lica ljudi iz pet međusobno vrlo udaljenih kultura. Otkrili su da svaka kultura koristi jednake osnovne izraze lica da pokaže osjećaj, što ih je navelo da zaključe kako se nedvojbeno radi o urođenim gestama.
Mnogo od našeg osnovnog ponašanja kretnjama je naučeno, kao što je i značenje mnoštva gesti određeno kulturom kojoj pripadamo. Glavnina osnovnih komunikacijskih gesti jednake su posvuda po svijetu. Ljudi se smiju kada su sretni; namršte se ili pogledavaju mrko kada su tužni ili ljutiti. Klimanje glavom gotovo posvuda znači ¨da¨ ili slaganje s nečim. Riječ je o urođenom klimanju glavom koji je vjerojatno urođeni pokret, jer se njime služe i gluhi i slijepi ljudi. Njihanje glavom s jedne na drugu stranu upućuje na ¨ne¨ i taj je znak neslaganja također jednak posvuda, pa može biti pokret naučen u djetinjstvu. Kad se dijete okreće u stranu i ne prihvaća majčinu grud.
Evolucijsko podrijetlo nekih kretnji moguće je ustanoviti duboko u našoj primitivnoj prošlosti. Škrgutanje zubima potječe iz čina napada, a suvremeni čovjek se na taj način izruguje ili iskazuje svoje neprijateljsko iako, naravno, nikoga ne kani napasti zubima. Smijeh je prvobitno predstavljao prijetnju, a danas se osmjehom iskazuje zadovoljstvo i ugoda. Slijeganje ramenima također je dobar primjer općeprihvaćene kretnje koja pokazuje da osoba ne zna ili ne razumije o čemu se govori. To je složena kretnja u tri dijela: izloženi dlanovi, uzdignuta i skupljena ramena i podignute obrve.
Baš kako se govorni jezik razlikuje od jedne do druge kulture, tako je i s izražavanjem pomoću kretnji. U jednoj kulturi pojedina gesta je zajednička svima, a u drugoj može izgledati besmislena ili, pak, imati posve različito značenje. 
Primjerice: 
Znak kruga prstima ( ¨OK¨) gesta - značenje ¨OK¨ je općeprihvaćeno u svim zemljama engleskog govornog područja, no iako se takvo značenje ubrzano širi Europom i Azijom, u nekim zemljama ima drugi smisao i podrijetlo. U Francuskoj, primjerice znači ¨ništicu¨ ili ¨ništa¨, u Japanu može značiti ¨novac¨ .
Kretnja uzdignutim palcem - u Britaniji, Australiji i Novom Zelandu uzdignut palac ima tri značenja. Općenito se po tome prepoznaje autostoper, zatim je tipičan znak kojim se potvrđuje da je sve u redu, ali kad se palcem naglo trzne uvis, tada dobivamo značenje ¨Evo ti ga!¨ ili ¨Nasjedni¨. U nekim zemljama, primjerice grčkoj, glavno je značenje ¨puna mi je kapa¨.
Znak slova V - ovaj je znak široko prihvaćen u Australiji, Novom Zelandu i Velikoj Britaniji i obično podrazumijeva ¨Evo ti!¨. Winston Churchill popularizirao je V u znak pobjede u II. Svjetskom ratu, ali je on taj znak s dva prsta učinio dlanom prema naprijed. Dlan okrenut govorniku, međutim , znak je opscene uvrede. U mnogim krajevima Europe znak V dlanom prema unutra, još uvijek je znak ¨pobjede¨.
Ovi primjeri pokazuju da pogrešna tumačenja kretnji u različitim kulturama imaju neugodne posljedice te da bi, prije bilo kakvog zaključka o nečijem govoru tijela, valjalo otkriti iz kojeg podneblja i kulture dolazi takva osoba.
relaxforum


sretanzivot @ 20:35 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, siječanj 2, 2013
Sigurno ste često bili u situacijama kada ste željeli sakriti svoje osjećaje. Možda ste bili ljuti ili tužni ili zaljubljeni, a nikako niste htjeli da drugi to vide. A možda ste i namjerno nešto pokušali slagati. No koliko god riječima pokušali sakriti svoje osjećaje, bilo svjesno, bilo nesvjesno, neverbalni znakovi su izdajnici koji će nas obično odati. Čak i kad osoba pokušava svjesno kontrolirati svoje neverbalne znakove, pravi osjećaji ipak izbiju iako to može biti samo na dijelić sekunde.
Ma čime se bavili i u kojoj god situaciji bili, bit ćemo u prednosti ako znamo prepoznati kad netko škrtari na istini. Pritom je možda najteže razlikovati NERVOZU od laganja. Katkad je osobi povjeren zadatak da prenese vijest ili iznese podatke, a ona se s tom viješću i podacima ne slaže. U takvoj situaciji znakovi upozorenja koje šalje tijelo biti u neskladu s porukom. 
Općenito pitanje glasi: ¨Je li moguće da je govor tijela lažan?¨. Opći odgovor na to pitanje je niječan, zbog izostanka podudarnosti kretnji, mikrosignala koje tijelo upućuje i izgovorenih riječi. Primjerice, kada prevarant pruža dlanove i smješi vam se pričajući laž, njegove ga mikrokretnje odaju i nehotice. Zjenice se sužavaju, jedna obrva se može podignuti ili kut usana na tren zgrčiti, a svi ti signali su suprotni značenju kretnje otvorenim dlanovima i iskrenom osmjehu. Posljedice su da sugovornik nije pripravan povjerovati u ono što čuje. Ljudski um posjeduje, čini se, neaktivan sigurnosni mehanizam koji bi registrirao ¨sporno¨ kada prima seriju nepodudarnih poruka pomoću kretnji. Poznati su međutim slučajevi u kojima se govorom tijela namjerno nastoji zavarati da bi se postigle stanovite prednosti. Primjerice, natjecanja za Miss svijeta ili Miss Universe, na kojima svaka sudionica izvodi studiozno pripremljene pokrete tijelom da bi odala dojam topline i iskrenosti. Mnogi političari su pravi stručnjaci u laganju govorom tijela da bi pridobili glasače koji će povjerovati u ono što govore. Za političara koji je tomu vičan obično se kaže da ima ¨karizmu¨.
Brojni su pokreti ili signali koji ukazuju na to da netko govori neistinu. Kao i sa svim ostalim kad je riječ o govoru tijela, preporučljivo je postaviti dodatna pitanja da bismo bolje proniknuli u prave osjećaje svoga sugovornika.
1. Ruka preko usta
Ruka preko usana pokazuje da se osoba trudi ne progovoriti. To može značiti i nježan, brz pokret prstima preko usana.
2. Ograničeni pokreti
U nekih ljudi ćemo opaziti ograničene pokrete rukama. Ruke prestaju s gestikulacijom kad su ljudi nesigurni u ono što govore. Tada prirodne kretnje rukama u tih ljudi gotovo posve prestaju, jer se moraju jako usredotočiti na ono što govore ne bi li ostavili dojam da su posve sigurni u sebe. U normalnom razgovoru čak se i ruke u džepovima miču. Takva kretnja odaje i nervozu.
3. Lickanje usnice
Ako netko počne nervozno lickati usnice, to može značiti da nije posve siguran u svoje riječi.
4. Nervozan kašalj
Nervozan kašalj može značiti baš to, nervozan kašalj. Međutim, ako netko počne kašljati istodobno kad i objašnjavati svoje stanje, a to je popraćeno drugim, toj osobi neprimjerenim kretnjama, valja imati na umu da vjerojatno laže.
5. Crvenjenje
Crvenjenje je zoran znak upozorenja da se osoba ne osjeća ugodno u tom društvu. Možda je tome uzrok ono o čemu se priča ili jednostavno nazočnost nekoga s kim joj nije ugodno ili pred kim se osjeća nemoćno i ne može izraziti prave osjećaje. No crvenjenje može ukazivati i na to da se osoba osjeća nelagodno zbog vlastitih riječi.
6. Nepravilno disanje
Nepravilno disanje je siguran znak neugode. No samo je aktivnim promatranjem moguće prepoznati promjene u disanju druge osobe. 
7. Tapkanje nogama
To je znak upozorenja koji često šalju vrlo napeti ljudi. Znak je to koji nas upozorava da ubrzamo razgovor. Ali može ukazivati i na to da nam osoba laže.
8. Lagano vrpoljenje
Česti su ljudi koji, dok lažu, potpuno vladaju svojim tijelom. Ruka se vrlo blago pomiče, lice je gotovo bez mimike, glas jasan i glasan. Pa ipak, unatoč svim tim znacima koji ukazuju na sigurnost i vlast nad samim sobom, primjećujemo lagano vrpoljenje.Meškolji se trudeći da nadvlada tu kretnju.
9. Izbjegavanje pogleda
Izbjegavanje pogleda je veoma često kad je osobi nelagodna tema o kojoj se razgovara, ili bi je najradije preskočio ili je nešto zatajio. Tu kretnju trebamo znati prepoznati i imati pripravna daljnja pitanja kojima ćemo otkriti istinu.
10. Zatvorene oči
Zacijelo ste vidjeli ljude koji govore zatvorenih očiju. Tom nam kretnjom pokazuju da ne žele biti u situaciji u kojoj su se našli. Žele biti negdje drugdje. Isključuju se pred neugodnim prizorom . 
11. Stišavanje glasa
Kad ljudi lažu, može doći do stišavanja glasa. Na primjer, razgovor obično potkrepljuju glas i kretnje, a onda, odjednom, kretnje i glas zamru. Glas poprima snižen ton. To ukazuje na laž. Zbog toga je u svakom trenutku prijeko potrebno aktivno slušati.
Nevolja sa laganjem je u tome da podsvijest djeluje automatski i neovisno o našoj izgovorenoj laži, pa nas govor tijela tako odaje. Stoga je ljude koji rijetko lažu lako uhvatiti u laži, ma koliko se trsili da djeluju uvjerljvo. U trenutku kada počinju lagati tijelo upućuje suprotne signale i otuda nas prožima osjećaj da nam oni ne govore istinu. 
Dok laž traje, podsvijest odašilje nervozu, što se ogleda kao gesta suprostavljanja riječima koje slušamo. Ljudi kojima je laž sastavni dio posla, kao što su odvjetnici, političari, glumci, televizijski voditelji, usavršili su svoje geste na dva načina. Ponajprije, uvježbavaju ono što ¨osjećaju¨ kao istinsku gestu kada izgovaraju laž, ali u tome uspjevaju samo ako su u duljem vremenskom razdoblju predano vježbali pričajući laži bez kraja i konca. Drugo, oni su kadri osloboditi se gesti gotovo uopće, tako da dok govore neistine ne pokazuju niti pozitivne niti negativne kretnje. 
M.N.


sretanzivot @ 17:38 |Isključeno | Komentari: 0
Ljepotani u životu prolaze bolje, jer izazivaju ugodu okolini, koja je zato spremnija zanemariti njihove moralne ili intelektualne nedostatke
Želite li da vam na zidu visi slika koja vam se sviđa ili koja vam je odbojna? Slušate li radije glazbu koja vam godi ili onu koja vas iritira? Sigurno ćete se, možete li birati, okružiti prizorima i zvukovima koji vam pružaju ugodu. No, što ako su posrijedi ljudi? Dajete li prednost onima koji vam se fizički sviđaju, nauštrb onih čiji lik ne doživljavate lijepim? Ako pripadate većini, morat ćete odgovoriti potvrdno.
U školi nas uče da nije pravedno diskriminirati ljude ovisno o njihovu izgledu, jer ugodna vanjština ne smije nikome dati veća prava nego drugima. U stvarnom životu, ta preporuka ne vrijedi: lijepi ljudi imaju prednost na svakom koraku, od kolijevke i školovanja do ljubavi, zaposlenja i tretmana u pravosuđu. To nije pravedno, ali je razumljivo i prirodno. Uostalom, lijepe jedinke privilegirane su i u životinjskom svijetu. 
Da bismo razumjeli zašto nam je ljepota toliko važna, potrebno je prisjetiti se zašto želimo promatrati i slušati lijepe ljude ili stvari. "Naša vezanost uz ljepotu je hedonističke prirode. Lijepo je ono što nam pruža estetsku ugodu. Štoviše, lijepim smatramo upravo ono što nam donosi ugodu. Ta je ugoda ključan sastojak doživljaja ljepote", napisao je u jednom eseju danski psiholog Kent Nielsen. Ružno je, dakle, ono što nam izaziva neugodu, a između ugode i neugode uvijek ćemo odabrati ono prvo.
Ljepota nalik drogi
Psihologinja Nancy Etcoff iz Massachussettsa proučila je uz pomoć tehnike snimanja moždane vizualizacije (brain imaging) kako naš mozak doživljava i obrađuje ljudske fizionomije. Otkrila je da pri promatranju lica koje ispitanik ocjenjuje lijepim dolazi do aktivacije moždanog centra za ugodu. Isti se dijelovi mozga aktiviraju pri konzumaciji droga ili tijekom pozitivnih životnih događaja, primjerice primitku novca ili susretu s voljenom osobom. 
Nevjerojatno je koliko je većina ljudi spremna pogodovati lijepima samo da bi zadobila njihovu naklonost. Lijepima se obraćamo s osmijehom, rado s njima razgovaramo i izlazimo im u susret. Budući da bez napora uspostavljaju komunikaciju i dobivaju što žele, lijepi se doimaju nenametljivima i simpatičnima. Ružnijima, pak, uskraćujemo pažnju, čime ih tjeramo da se više trude i ispadaju naporni. Mnogi su neprivlačni ljudi nepravedno prozvani "dosadnima", samo zato što su se pokušali izboriti za pažnju kakvu privlačniji dobivaju automatski.
Hrvatski liječnik Petar Turčinović nedavno je objavio rezultate 30-godišnjeg istraživanja u kojemu je pratio živote ljudi različitih stupnjeva ljepote. Utvrdio je da okolina postupa prema ljudima različito, ovisno o njihovoj tjelesnoj dopadljivosti. Ljude jače diskriminiramo prema njihovu izgledu, nego prema nacionalnosti ili rasi, a diskriminacija počinje od rođenja. Lijepe bebe dobivaju više pažnje od bolničkog osoblja, od teta u vrtiću, pa i roditelja. U školi lijepa djeca dobivaju bolje ocjene u odnosu na znanje ružnijih učenika, a ujedno su popularnija među vršnjacima. Kad poodrastu, lakše pribavljaju poželjnog partnera i ostvaruju više seksualnih odnosa, lakše pronalaze dobar posao i zarađuju više.
Moguće je da ljudi nisu svjesni da nepravedno pogoduju ljepšima. U istraživanju dr. Turčinovića, uočeno je da tete u vrtiću ignoriraju ružnije dijete, iako im se ono pet puta obraća, dok lijepom odmah odgovaraju i poklanjaju mu više pažnje.
Ljepotani su bolji i zdraviji?
Prema mišljenju dr. Turčinovića, postoji tendencija izjednačavanja ljepote s dobrotom. "U glavama ljudi vlada stereotip da je lijepo dobro", izjavio je. "Znači, lijepa djeca automatski su dobra, draga, njima se lakše opraštaju nepodopštine, a ružniju se uvijek proziva kad se traži krivac."
Moguće je i alternativno tumačenje. Nije nužno da lijepe uvijek smatramo boljima, poštenijima i pametnijima od ostalih. Katkad smo savršeno spremni prihvatiti da su neki ljepotani pokvareni i glupi, ali smo im to voljni oprostiti. Toleriramo im negativne osobine, nadajući se da ćemo ih svojom susretljivošću i popustljivošću pridobiti kao prijatelje ili ljubavnike.
Izvjesno je, međutim, da ljudi ljepotu izjednačavaju s kvalitetnijim genima i boljim zdravljem. Ta je pretpostavka predrasuda, poručuje profesor S. Michael Kalick sa Sveučilišta Massachussetts u Bostonu. Prof. Kalick je 1998. proveo opsežno istraživanje povezanosti tjelesne privlačnosti i zdravlja, služeći se 70 godina starim fotografijama nekoliko stotina studenata s Berkeleyja i Oaklanda te njihovim povijestima bolesti.
Jedna je skupina dobrovoljaca na temelju fotografija ocijenila privlačnost bivših studenata, a druga je imala zadatak procijeniti zdravlje ljudi s istih fotografija. Većina je pretpostavila da su najljepši pojedinci bili i najzdraviji, a najmanje lijepi najbolesniji. No, kad je Kalick usporedio ocjene za privlačnost s podacima o zdravlju, ispostavilo se da najprivlačnije osobe nisu bile boljeg tjelesnog zdravlja, a da najmanje privlačne nisu bile boležljivije od prosjeka. "Ljudi doista misle da privlačnost ukazuje na zdravlje, no takvo je mišljenje pogrešno", komentirao je Kalick. 
Ipak, jedna skupina bolesti bila je zastupljenija kod manje dopadljivih ljudi: psihičke bolesti. Stopa depresije i anksioznosti viša je među neprivlačnima, no to zacijelo nije posljedica lošijih gena nego stresa. Istraživanje Shackleforda i Larsena iz 1998. pokazalo je da manje privlačni ljudi u životu trpe kontinuiran stres zbog tuđe neuljudnosti, vrijeđanja, odbijanja i drugih ponižavajućih postupaka.
Eto zašto se mnogi ljudi podvrgavaju estetskim operacijama i iscrpljujućim dijetama. Sila koja navodi milijune da odlaze pod nož ili gladuju da bi promijenili fizionomiju ili tjelesnu građu jest želja za kvalitetnijim društvenim statusom – višim ocjenama u školi, bogatijim seksualnim životom, boljim poslom, većom zaradom i drugim pogodnostima. Zvuči poražavajuće i necivilizirano, no ljepota olakšava ostvarenje tih ciljeva u većoj mjeri nego poštenje i obrazovanje.
Ključ je u simetriji
Nedvojbeno, nemaju svi jednak ukus. Raznim se ljudima sviđaju različite stvari. Ocjena što je lijepo uvijek ovisi o subjektivnom doživljaju, no neki oblici pružaju estetsku ugodu većem broju ljudi nego drugi.
Što se vizualne ljepote tiče, njezino je ključno obilježje simetrija. Istraživanja u različitim kulturama pokazala su da se promatračima u svim sredinama ljudi sviđaju više što su njihova lica i tijela geometrijski pravilnija. Ljubav prema simetriji prisutna je i među životinjama. Ženke prugastih zeba preferiraju mužjake sa simetričnim nožnim prugama, ženke lastavica padaju na mužjake sa simetričnim repovima, a divojarci iz stada izbacuju one čiji su rogovi izobličeni. 
Kod ljudi, za ljepotu je najvažnija jednakost lijeve i desne strane lica. U jednom istraživanju ispitanici su trebali ocijeniti niz lica s fotografija unutar skale od jedan do deset. Što su lica bila više simetrična, to su bila bolje ocijenjena. Utvrđeno je i da mala djeca dulje promatraju fotografije simetričnih nego asimetričnih lica, što pokazuje da nam je sklonost simetriji urođena, a ne nametnuta kulturom.
Ako simetrija ne odražava tjelesno zdravlje ni dobrotu, zašto nam je milija od asimetrije? Kent Nielsen vjeruje da je simetrija privlačnija jer zahtijeva manji umni napor. Prema njegovoj teoriji, našem je umu lakše percipirati i obraditi oblike koje obilježavaju pravilnost i ritmičko ponavljanje, nego kaotične i nepravilne oblike svojstvene asimetričnim predmetima.
relaxforum


sretanzivot @ 17:30 |Isključeno | Komentari: 0
Možemo sami sebi dati savjete o tome kako bi bilo najbolje riješiti određenu situaciju, podsjetiti se drugih sličnih situacija i kako smo ih riješili, savjeta roditelja i prijatelja...
“Dogodi li vam se da pričate sami sa sobom? Meni se to često dešava, mislim da to i nije toliko loše, ali je najgore kad hodam ulicom i razgovaram sama sa sobom, a netko doleti i čuje moje blebetanje! Kakva su vaša iskustva?” Pita se to jedna uspješna djevojka u ranim tridesetima, koja je temu “Pričanje sa sobom” postavila i na jedan internetski forum. Reakcije?
Javila joj se sva sila žena i muškaraca koje je strah priznati da im se to događa. Zavijeni, međutim, u internetsku anonimnost, ipak su priznali svoju slabost. “Pričam sa sobom otkad znam za sebe. To nekada volim raditi, baš se napričam. Iako se nekada pitam: jesam li možda luda? No, na taj se način opuštam psihički.”
Unutarnji govor
“Mene znaju uhvatit’ razdoblja. Glasno razmišljam. Ili kad sam živčan. I psujem naglas, da, ako se to računa!” “I meni se to znalo desiti. Hodam ulicom, zamislim se, pa počnem pričati i raditi grimase i tek kad naletim na nekoga, sredim se. Najčešće pričam sam sa sobom kada sam sam doma, a tada obično naglas je..m mater samome sebi!” “Pa ne vidim ništa loše u pričanju sa samim sobom... Tko me može bolje shvatiti od same sebe? Još ako se gledam u ogledalo, stvarno se osjećam kao da imam društvo!...”
“Svi to rade, neki češće od drugih. Dogodi mi se i da mašem rukama, a da uopće nisam toga svjesna.” “Mene to podsjeća na one likove i likice iz sapunica; zar oni stalno nešto ne pričaju sebi u brk?” “Pričam sa sobom, a ako netko to primijeti, onda iste sekunde počnem pjevušiti, tako da se ne primijeti ta moja potreba...” “Najgore je, a dogodilo mi se mali milijun puta, da šetam i zamišljan neku situaciju, smješkam se onako glupasto i govorin sebi u bradu, a neka baba stoji na balkonu i gleda me. Tada mi dođe da propadnem u zemlju.
” Sve su to primjeri koje su na forumu iznijeli “samopričalice”, a mi smo pitali psihologe i psihijatre je li “pričanje sa sobom” neka vrsta, recimo, poremećaja? Je li “epidemija” pričanja sa sobom djelomično i rezultat krize? Pričanje sa samim sobom nije znak poremećaja - kaže za Liniju X Martina Čarija, psihologinja u Centru za djecu, mlade i obitelj “Modus”, već, napominje, zdrava funkcija koju, kada se odvija u mislima, stručno zovemo „unutarnji govor“.
- „Razgovor sa samim sobom“ najčešće se odvija kao unutarnji govor i to nam omogućuje zadovoljavanje mnogih potreba, bilo da se radi o „ventilaciji“ (izbacivanju) trenutačno nakupljenih, intenzivnih osjećaja, procjenjivanju najprikladnije reakcije u trenutnoj situaciji, imenovanju situacije kako bi se lakše nosili s njom ili samotješenju. Biti sposoban zadovoljiti vlastitu potrebu kroz pružanje savjeta samom sebi, utjehe ili smirivanja zapravo je odraz zrele ličnosti jer nam omogućuje kvalitetno reagiranje u izazovnim situacijama.
Zamislite što bi bilo da nemamo sposobnosti savjetovati samog sebe o prikladnom načinu reagiranja ili umiriti sami sebe, već, čim se uzrujamo, izraziti svoju ljutnju, bijes ili nervozu na ljude oko sebe? Možemo pretpostaviti da bi nam bilo puno teže zadržati poslove, brakove, odnose s djecom, pa čak i prijatelje – kaže Čarija, odgovarajući i na pitanje kad je „pričanje sa samim sobom“ odraz psihičkog problema ili poremećaja.
Sami sebi najbolji
– Jedan od kriterija je upravo je li naša reakcija pričanjem sa sobom prikladna situaciji u kojoj se nalazimo. Primjerice, izražavanje svojih misli naglas za vrijeme kinoprojekcije ili vožnje u tramvaju punom ljudi zaista može otvoriti pitanje o tome događa li se nešto neobično s osobom. Kada smo jako uzrujani ili uzbuđeni, dogodit će nam se da imamo potrebu naglas komentirati ili čak gestikulirati, no to služi ventilaciji intenzivnih osjećaja, a nekad je i poruka okolini o tome kako se osjećamo – ističe Čarija.
Čitajući neke članke vezane uz ovu pojavu, naišli smo i na podatak da neki stručnjaci preporučuju u stresnoj situaciji razgovarati sam sa sobom i tako si “olakšati”. – Ako nas je nešto uzrujalo i moramo se sami nositi s tom situacijom, sami smo sebi najbolji prijatelji - komentira Martina Čarija. - Možemo se umiriti i ohrabriti izjavama tipa bit će sve u redu, nije on/ona to tako mislio/mislila, sutra je novi dan...
Također, možemo sami sebi dati savjete o tome kako bi bilo najbolje riješiti određenu situaciju, podsjetiti se drugih sličnih situacija i kako smo ih riješili, savjeta roditelja i prijatelja... Unutarnji govor, a posebno samoumirivanje, vještine su koje učimo tijekom odrastanja na primjerima iz okoline. Bitno je i osvijestiti što najčešće poručujemo sami sebi jer neke poruke mogu biti preuzete iz okoline, a da nismo procijenili jesu li valjane za nas u određenom trenutku. Najčešće se radi o porukama koje počinju s moraš ili trebao/la bi...
Dobar primjer su rodno pristrane poruke: muškarac si, ne plači, ili dobre djevojčice ne izražavaju ljutnju. U Savjetovalištu centra za djecu, mlade i obitelj Modus često nam se ljudi obraćaju upravo radi problema s unutarnjim govorom kroz koji su skloni osuđivati sebe, braniti sebi zadovoljavanje važnih potreba i slično – napominje psihologinja koju smo za kraj razgovara pitali neizbježno pitanje - priča li i ona sama sa sobom? – Svaki dan, a ako je situacija za to prikladna, onda i naglas!
relaxforum


sretanzivot @ 17:27 |Isključeno | Komentari: 0
Iako se trečanje smatra nepoželjnim i lošim, omiljeno je među svim ženama svijeta, ali i muškarcima - da se ne lažemo. Razmjena informacija o tome šta smo čuli, vidjeli, šta nam je neko prenio oduvijek je predstavljala dobru zabavu. Naravno, niko ne voli biti žrtva trača, a on nerijetko može izmaći kontroli i obiti se o glavu onima koji ne razmišljaju o poseljdicama izrečenog, no čini se da ima i nekih pozitivnih strana.
Tračanje je ponašanje koje usvajamo od drugih. Tuđi obrazac ponašanje prihvaćamo kao svoj i on nam pomaže da se osjećamo bolje i zadovoljnije samim sobom. Obrazac ste možda usvojili od svojih roditelja i prihvatili ga kao oblik društvene interakcije. Vremenom vam se takav oblik komunikacije svidio kao zabavan oblik društvene interakcije.
Tračanje nam pomaže da se zbližimo. Slično je dijeljenju tajni, jer obično u onoga s kime tračate imate povjerenja. Na taj način se zbližavamo i učvršćujemo prijateljstva.
No, tu nije kraj, jer nam tračanje može pomoći i da lakše razumijemo svoje emocije i osjećamo se bolje. Iako ne zvuči najbolje, kada o nekome čujemo lošu vijest, ona nam pomaže da se osjećamo bolje. Kada čujete da je neko prekinuo dugogodišnju vezu ili dobio otkaz, naravno da vam neće biti drago, ali to vam može pomoći da budete zadovoljniji svojim životom. Upoređujući se sa tom osobom imat ćete osjećaj da vaš život ide u dobrom smijeru.
Za razilku od muškaraca, žene imaju veću potrebu da svoja iskustva podijele sa drugim osobama. To nam pomaže da budemo sigurniji u svoje odluke i potupke. Osim toga, kada nismo sigurni u ispravnost neke odluke, pričanje o nekome ko je pogriješio može nam pomoći. Na taj način ne želimo doznati istinu, već nas potvrda umiruje i govori nam da možda i nismo pogriješili onoliko koliko smo mogli.
Žene su sklone tračanju o svojim vezama. Budući da vole analizirati svaki segment veze, tračanje im pomaže u tome. Osim toga, kada smo ljute na partnere, kada ne razumijemo njihovo ponašanje ili nas iznerviraju do te mjere da više ne znamo što učiniti, tračanje o partneru djeluje poput ventila koji nam pomaže da se riješimo negativne energije i smirimo.
Tračati volimo i zato što nam odvraća misli od stvarnih problema u životu. Kada nas neko naljuti ili uznemiri, tračanje djeluje poput prave psihoterapije. No, nerijetko nakon "razmjene informacija" sa nekim osjećamo krivnju. Znajući da smo učinilo nešto loše kasnije se kajemo, ali ne toliko da bismo se odrekli tračanja. No, važno je da znate granice kako bezazleni razgovor na kraju ne bi povrijedio nekoga.
Neira Delić


sretanzivot @ 17:25 |Isključeno | Komentari: 0
Izmamiti osmijeh neraspoloženoj osobi može vedar, veseo i dobrohotan čovjek koji zrači srećom i ima smisla za humor
Kako sačuvati zdravlje, produljiti ljudski život ili dosegnuti duboku starost - tajna se nalaze u mudro izabranim pravilima života i zdravlja, a ne u ljekarnama!
Tissot
Svi se katkad osjećamo tužno, povrijeđeno, namršteno, nezadovoljno, neshvaćeno i otuđeno od svijeta, od drugih ljudi, pa i od samih sebe. Neki tada odu u kafić i u alkoholu potraže utjehu, drugi se povuku u samoću, treći uključe u veselo društvo, četvrti lutajući ulicom na zidiću pročitaju duhovite grafite nepoznatih autora koji im izmame osmijeh na licu. Zastanu, ponovno pročitaju i grohotom se nasmiju. U smijehu nestaju crna razmišljanja, a dolaze vesele i razigrane misli. Tužno i namršteno lice postaje vedro. Na njihovu licu ni traga tuge. Smijeh je zarazan, brzo s jednih usana prelazi na druge i tako se za tren smije cijela skupina ljudi.
Kad se čovjek nađe u vrtlogu života koji mu nije naklonjen, kad ga iznerviraju suradnici, djeca i prijatelji, umjesto da na drugima prazni svoju gorčinu, razboritije je prisjetiti se nekog vica, nasmijati se, zaboraviti ljutnju i ispričati šalu onima koji su ga naljutili. Ne treba zaboraviti da je smijeh učinkovit lijek za sve boljke.
Smijeh je sigurnosni ventil naše duše. Štiti nas, ispušta nagomilanu unutarnju napetost, ne dopušta gnjevu, bijesu i gorčini da uđu u našu psihu i da je zatruju. Smijeh vraća životni optimizam, radost, vjeru u ljude i bolje sutra. 
Tko pjeva, zlo ne misli - kaže naš narod, a tko se smije, dulje živi - tvrde znanstvenici. Pjesma, smijeh i šala izraz su zdravlja, vedrine i zadovoljstva. Njima osoba iskazuje radost, raspoloženje, sreću i druge pozitivne emocije. Pokazuje da je spremna za veselo druženje, a ne za svađu i sukobe. Osoba vedra duha uvijek je nasmijana, zrači srećom i radošću. Kamo god ide, pozitivno djeluje na okolinu. Osmijehom, optimizmom i vedrinom stvara ugodno ozračje u kojemu se i oni najtmurniji, koje tište brojne nedaće i pritišću teški problemi, osjećaju ugodnije, bolje i barem nakratko zaborave brige, oslobađaju se napetosti i preuzmu dio njihove razigranosti. Jer, kako kaže Mark Twain: Nema toga tko može odoljeti naletu smijeha, a Ted Engstrom tvrdi da osmijeh donosi osmijeh. Smijeh je jedina zaraza koja učinkovito liječi dušu i tijelo, ublažava napetost i oslobađa od nagomilanih agresivnih naboja.
Što je smijeh?
Smijeh je instinktivna aktivnost, svojstvena samo ljudskim bićima. Očituje se posebnim izrazom usana i lica, a praćen je mimikom i glasovnim reakcijama na vedar, radostan ili šaljiv izazov. On je odraz našega raspoloženja, zdravlja i sposobnosti uživanja u životu. Smijeh od srca izražava našu sreću i radost, uklanja tugu, ružne emocije, osjećaj umora, zabrinutost, naglo skreće pozornost s problema na lijepe stvari, sprječava neuroze… Smijeh nas može usrećiti više od ponosa; vrjedniji je od novca; bolje umiruje srce od molitve - tvrdi Harriet Rochlin. On je učinkovit lijek za sve nedaće, krize, probleme i životne teškoće. Freud drži da smijeh oslobađa od agresije, stvara osjećaj ugode, dobre volje, vedrine, optimističnosti, veselosti i zdravog raspoloženja.
Kako to postići? Vrlo jednostavno. Smijte se što češće i više. I u najtežoj situaciji pronađite vedre strane koje će vas potaknuti na smijeh, oraspoložiti, razveseliti. Nitko nije tako bogat ili slavan, da bi ga se mogao odreći; niti toliko siromašan da ga ne bi mogao dati - kaže Edward W. Reiller
Neka se osmijeh na vašemu licu javi čim ustanete iz postelje i ne dajte mu da pobjegne jer će s njime radni dan proći brže, lakše, radosnije i uspješnije. Svoju optimističnost, vedro raspoloženje i osmijehe poklonite suradnicima i prijateljima. Time ćete im uljepšati dan. Osmijeh gradi sreću u domu, stvara dobro raspoloženje na poslu, znak je prijateljstva. On donosi odmor slabom, radost obeshrabrenom, sunčeve zrake tužnom i najbolji je lijek u tuzi - kaže Edward W. Reiller Ako ste neraspoloženi, zabrinuti i tužni zbog neke nelagode, neuspjeha ili problema, dopustite kolegama, suradnicima i prijateljima da vas nasmiju i pomognu vam opustiti se. Preuzmite njihov optimizam i radost, dobrohotno dijelite s njima sreću i veselje. Uživajte! U svojoj okolini otkrijte zbivanja koja će vas moći razveseliti, opustiti, relaksirati i nasmijati.
Neki su ljudi tako umorni da vam ni osmijeh ne mogu dati. Podajte im ga zato vi, jer on je najpotrebniji onima koji se više ne znaju ili ne mogu osmjehnuti - kaže Edward W. Reiller. Nema veće sreće nego tužnog razveseliti. Izmamiti osmijeh osobi koja je neraspoložena, može vedar, veseo i dobrohotan čovjek koji zrači srećom i humorom.
Humor i njegovo značenje
Prema Aniću humor je „oblik šaljive ironije, oblikovanje komičnih doživljaja svijeta u dosjetke, šale, stalne oznake (nadimke) ili tekstove (humoreske itd.)”. Humor je uvod u vjeru, a osmijeh je početak molitve - tvrdi Reinhold Niebuhr. To je sposobnost ljudi da uoče smiješnu stranu događaja, situacije, postupka, te njihova prilagodba i oblikovanje na duhovit način, kreiranje i prenošenje usmenim ili pisanim putem izazivajući radost, vedrinu i osmijeh. 
Postoji i tzv. crni humor koji na smiješan način otkriva ružne, mučne i okrutne postupke, stvari i situacije ili, pak, od zdravih događaja pravi crni humor.
Stručnjaci tvrde da je humor karakterna slika uravnoteženih, samosvjesnih, fleksibilnih i tolerantnih osoba, te da ga nije moguće naučiti. On se posjeduje ili ne. Dar je srca, a ne duha. To je unutarnja vrijednost, duboko ukorijenjen pogled na svijet i događanja u njemu.
No, i osobe bez smisla za stvaranje i interpretiranje humora mogu imati veselu narav, lijepo i emotivno snažno uživati, bilo slušanjem ili čitanjem šala, viceva, humoreski i dosjetki. Veseli su, nasmijani, uvijek spremni za šalu, njihovo srce ispunjeno je radošću. Osmijeh ne košta, a pruža tako mnogo! Obogaćuje onoga tko ga primi, a ne osiromašuje onoga tko ga daje - kaže Edward W. Reiller.
Humor je oduvijek zaokupljao ljude. Dobra komedija, humoristična predstava i satira uvijek su punili kazališne dvorane. Još su stari Grci odlazili u kazališta i uživali u dobrim komedijama koje su s puno duha i vještine izvodili glumci. Slično su činili i stari Rimljani i drugi narodi.
Postoji nekoliko vrsta humora. U narodu, posebno među muškarcima, najpopularniji je humor koji se temelji na seksualnim aluzijama. Profinjene i ironične osobe cijene humor bez agresivnosti, nasilja, vulgarnosti i dvosmislenih seksualnih konotacija, koji se temelji na kontradiktornostima i igri riječima.
Osobe koje uživaju u malim stvarima, koje su vedre i dobrog raspoloženja, preferiraju lagan, neusiljen i nenasilan humor. Političko-socijalni humor svojstven je ljudima koje zanima politika i politička zbivanja u njihovu užem i širem socijalnom okružju. Cinične osobe uživaju u satiričnom humoru s određenom dozom nasilja i sadizma.
Većina ljudi voli dobre šale, viceve i doskočice, rado pogledaju komične predstave, duhovitu satiru, a oduševljeni su izvedbama humoristično-zabavnog showa, što ih nasmije i čini radosnima.
Humor je perceptivni proces, a smijeh oblik ponašanja, odgovor na humor. Ovo ponašanje stvara predvidljive fiziološke promjene u tijelu. Kao i nakon drugih vježbanja, vidimo dva stupnja odgovora tijela: fazu uzbude kad se fiziološki parametri povećavaju te fazu popuštanja, kad se vraćaju u stanje mirovanja ili još niže. Tijekom duljeg smijeha poveća se frekvencija srca, nekad i iznad 120 otkucaja u minuti, a povećaju se i frekvencija i dubina disanja. Kašljanje i štucanje često nastaju zbog iritacije freničnog živca, što pomaže čišćenju dišnog sustava. Protok krvi u perifernim krvnim žilama povećava se zbog vazodilatacije. Aktivne su brojne mišićne skupine - dijafragma, trbušni, međurebreni, dišni i mišići lica, katkad mišići ruku, nogu, leđa...
Dobar vic - smijeh do suza
Nema čovjeka koji se u životu barem jednom nije od srca nasmijao dobrom vicu, šaljivoj dosjetki ili, pak, uživao u duhovitom i briljantnom humoru. Da bi vic bio smiješan, da bi se od srca nasmijali, važne su tri osobe: autor, interpretator i slušatelj. Zakaže li bilo koji od ta tri čimbenika, neće biti smijeha. 
Bavljenje humorom vrlo je ozbiljna stvar. Autor mora imati inspiraciju, pronaći temu, smiješno i sažeto je oblikovati. To zahtijeva mnogo inventivnosti, darovitosti i umijeća. Vic mora biti kratak, smiješan, da pogađa u samu dušu i izazove buru smijeha. Da bi kod slušatelja ili čitatelja izazvao smiješak ili grohotan smijeh, interpretator mora uložiti maksimum napora i umijeća, dobro paziti na svaku riječ i interpunkciju koje mu mogu dati drugu konotaciju. Koliko puta nas je loše ispričan vic ostavio ravnodušnima, da bi u drugoj interpretaciji „umirali” od smijeha. Onaj tko priča može i najbolji vic upropastiti, ali i loš vic ispričati tako nadahnuto i kreativno da sve slušatelje nasmije do suza. Dakle, vic treba znalački osmisliti i napisati, treba ga znati ispričati tako da kod svih slušatelja izazove smijeh. Valja ga znati i slušati, razumjeti poruku i doživjeti vedru i smiješnu stranu. Vedro srce licu daje vedar izraz - kaže engleska izreka.
A što je vic i kakav on mora biti? Prema Aniću, vic je „kratak pripovjedni oblik s duhovitim iznenađujućim obratom, šaljiva pričica s poantom ili neočekivanim smiješnim raspletom”. Vic je kratka, mudra, poučna i vesela izreka koja na duhovit i zanimljiv način iskazuje neku misao. On mora biti sadržajno jezgrovit, vrlo kratak, smiješan i znalački ispričan. To je vještina koju ne posjeduju svi.
Dobar vic je uvijek zanimljiv i nikad ne stari. Kad netko kaže da je čuo vic s bradom, sigurno je riječ o lošem vicu koji je dosadan i u prvom pričanju. Zato ih ne treba dijeliti na stare i svježe, nego na loše i dobre.
Škola smijeha
U Berlinu je 2005. osnovana prva njemačka škola smijeha, vjerojatno i prva škola te vrste u svijetu. Stručnjaci polaznike uče različitim vrstama smijeha, načinu smijanja i pozitivnim stranama smijeha. Učiteljica Susanne Maler kaže kako je najvažnije da se polaznici na nastavi smiju od srca.
Smijeh je instinktivna reakcija. On odražava naše raspoloženje, zdravlje i našu sposobnost uživanja u životu. Smijeh od srca odražava našu sreću, zdravlje i radost. Otklanja tugu, ružne emocije, osjećaj umora, zabrinutosti, skreće pozornost s problema na lijepe stvari, sprječava nervoze… Najučinkovitiji je lijek za sve nedaće i životne teškoće. Freud je držao da smijeh oslobađa ljude od agresivnosti, stvara osjećaj ugode, dobre volje i raspoloženja.
A kako to postići?
Smijte se što češće i u najtežoj situaciji nađite vedre strane koje će vas potaknuti na smijeh.
Neka se osmijeh na vašemu licu javi čim ustanete, jer će s njim radni dan proći brže i uspješnije.
Vedro raspoloženje i osmijehe poklonite suradnicima, prijateljima i time im uljepšajte dan.
Ako ste neraspoloženi, zabrinuti i tužni zbog neke nelagode, neuspjeha ili problema, dopustite kolegama i prijateljima da vas nasmiju. Dijelite radost, sreću i optimizam. U svojoj okolini otkrijte zbivanja koja će vas razveseliti, opustiti i nasmijati.
Poznata američka terapeutkinja Annette Goodheart, koja godinama smijehom liječi različite smetnje i poremećaje (prema Laniadu, 2006.) tvrdi da „kad bismo se mogli smijati kao djeca, imali bismo istu srčanu vitalnost”, a drugi stručnjak naglašava da „smijeh ne čini dobro samo srcu nego potiče i rast jer djeluje na lučenje hormona rasta”. Smijeh je topao i blagotvoran, a upravo zato što je tako topao, osmijeh je ljepši od bilo kojeg cvijeta na svijetu - tvrdi Henryk Wiegeland.
relaxoforum


sretanzivot @ 17:24 |Isključeno | Komentari: 0
Sigurno ste si mnogo puta obećali kako ćete prestati s nezdravim navikama. Međutim, dobra vest je da neke nezdrave navike nisu baš toliko nezdrave. Mi vam donosimo popis navika koje slove za nezdrave, ali i neke njihove prednosti.
Tračanje
Većina ljudi doslovno obožava dobar trač. To je odlično za naše zdravlje. Ne samo da ćete pomoću trača saznati više o ljudima koji vas okružuju, već ćete se često smejati traču, a poznato je da smeh ima mnoge zdravstvenih prednosti. Stoga sedite na kafu i saslušajte, ali i podelite sočan trač, naročito ako je duhovit.
Ispijanje kafe
Iako previše kafe može ugroziti zdravlje, u malim količinama može biti dobra. Kada se kafa konzumira u umerenim količinama, ne više od 3 šoljice dnevno, ona ubrzava metabolizam, pojačava izdržljivost, smanjuje rizik od žučnih i bubrežih kamenaca. Nedavnim istraživanjem je takođe utvrđeno da kafa smanjuje rizik od nastanka depresije, naročito kod žena.
Vrpoljenje
Vrpoljenje, kao štu je cupkanje nogama ili lupkanje prstima, se često smatra nezdravom navikom koja je uzrokovana stresom i nervozom. Međutim, vrpoljenje vam može osigurati potrošnju dodatnih 350 kalorija dnevno, što je definitivno zdravo.
Psovanje
To je jedna ružna, ali zdrava navika. Istraživanja su pokazala da psovanje u određenim situacijama može pomoći, kao što je suočavanje s bolom i stresom. Najbolje bi bilo kada bi psovke rezervisali samo za krizne situacije jer će njihov učinak tada biti puno veći.
Preskakanje tuširanja
Pri tome ne mislimo da se ne tuširate u tolikoj meri da vam niko ne želi prići. Međutim, ako ste ikada u iskušenju da tu i tamo preskočite tuširanje, naučnici to odobravaju. Naime, svakodnevno tuširanje smanjuje količinu prirodnih ulja kože koji ju hidriraju. Tuširanje takođe smanjuje količinu dobrih bakterija kože koje štite od bolesti. Stoga nema razloga da povremeno ne preskočite odlazak pod tuš.
Temperamentni ispad
Većina nas je odgajana na način da mislimo kako su ispadi bilo kakve vrste apsolutno neprihvatljivi. U jednu ruku je to tačno, jer osoba koja često gubi kontrolu nije baš najpoželjnija u društvu. S druge strane, to je odlično za vaše zdravlje. Temperamentni ispad će vas u kratkom vremenu osloboditi od stresa, srdžbe, ljutnje i mrzovolje. Jedno istraživanje je čak pokazalo da ispadi smanjuju rizik od nastanka srčanog udara.
Sunčanje
U poslednjih nekoliko godina, sve nas više upozoravaju na štetnost izlaganju suncu. Preterana izloženost može naškoditi. Međutim, kratka izloženost suncu, čak iako je česta, može biti dobra za naše zdravlje. Jednim istraživanjem se utvrdilo da svakodnevno 10 minuta provedenih na suncu, može igrati važnu ulogu kod ljudi koji imaju manjak vitamina D u organizmu. Sunce će takođe smanjiti rizik od nastanka gripe ili prehlade.
Lenčarenje
Osećate se krivim nakon vikenda provedenog lenčareći? Ne morate! Verovali ili ne, lenčarenje će vam pomoći da živite duže, smanjite stres, rizik od debljanja i srčanih bolesti. Stoga, svakako nađite vremena za povremeno lenčarenje kako biste se mogli posvetiti samo sebi.
Brza hrana
Povremeni odlazak u restoran brze hrane će vas svakako učiniti srećnijima. Takođe, ukoliko povremeno pojedete nešto od brze hrane, vaša žudnja za takvom hranom će biti manja nego što je kod ljudi koji su se te hrane sasvim odrekli. Povremeno se počastite brzom hranom, u malim količinama vam neće naškoditi, a malo će biti sasvim dovoljno da budete srećniji.
Sanjarenje
Mnogi od nas na sanjarenje gledaju kao na znak lenjosti ili odugovlačenja. Međutim, dok vaš um na neki način luta, može naići na rešenje problema koji su vas do nedavno mučili, stoga sanjarite povremeno.
Izvor: Centar-zdravlja.net


sretanzivot @ 17:23 |Isključeno | Komentari: 0
Bilo da se radi o prodavaču, novom kolegi ili o sastanku sa novim dečkom, možete prepoznati lažljivca ako znate na šta treba obratiti pažnju. Kašljucanje, pročišćavanje grla ili pokreti pokrivanja usta upućuju na znake da vaš sagovornik želi nešto da sakrije, a kako se to radi najbolje je pokazao popularni komičar Džim Keri u filmu 'Lažljivac'.
Enlarge this image 
Nagla promjena ponašanja
Znak za uzbunu je prvo smirenost, a onda odjednom velika živahnost ili obrnuto. Nagle promjene ponašanja prvi su znak koji treba da upali crvenu lampicu. Isto važi i za situacije kad druga strana govori brzo i glatko, bez zastajkivanja, da bi joj iznenada govor postao proračunat, s kratkim rečenicama.
Stalan pogled bez treptanja
Kada neko razmišlja, normalno je da povremeno pogleda u stranu. Ali, ako sagovornik ne skreće pogled tokom razgovora, nego konstantno zuri, onda ili ne sluša ili se trudi da zadobije vaše povjerenje. Oba slučaja su znaci neiskrenosti.
On nešto sakriva!
Kašljucanje, pročišćavanje grla ili pokreti pokrivanja usta mogu upućivati na to da sagovornik želi nešto da sakrije. Isto važi za spuštena ramena i pogrbljeno tijelo.
Iskren osmijeh preporođuje cijelo lice
Oči se razvedre, a obrazi i obrve podignu se zajedno s uglovima usana. Takvom osmijehu treba nekoliko trenutaka da nestane s lica. Lažan osmijeh pojavi se u trenu i nestane isto brzo. 
Ne dajte se prevariti online
U profilu piše da radi šest dana u nedjelji, da voli fudbal i da je bio spasilac na plaži. Opis je naglašen vrućom profilnom slikom. Pošto se mnoga poznanstva sklapaju preko interneta, zanimaće vas i znaci koji otkrivaju da je njegov ili njen profil pun laži.
Kao prvo, upozoravamo vas da su ljudi slabi detektori laži jer obraćaju pažnju na pogrešne znake. Srećom, istraživanja su izdvojila znakove koji upućuju na neiskrenost u komunikaciji online:
• Izbjegavanje ličnih i prisvojnih zamjenica u prvom licu. Izbjegavanjem riječi ''ja'' i ''moje'' čovjek se podsvjesno distancira od svojih laži.
•Profil i lični opis su neuobičajeno kratki. Muljatori pišu manje, jer se ne žele uvlačiti u dodatne laži.
• Prečesto spominjanje onog što ne voli i u čemu ne uživa. To je još jedan podsvjesni postupak kojim lažov želi da se distancira od svojih laži.
• Kratke rečenice, bez objašnjavanja i produbljivanja. Laganje je mentalni napor pa ljudi štede energiju pojednostavljanjem. Primjer je rečenica "volim živu svirku", ali bez navođenja ikakvih koncerata ili izvođača.
• Izbjegavanje spominjanja riječi s negativnim prizvukom kao što su ljut/a, dosadan/na, glup/a. To je strategija koju ljudi koriste da bi se prikazali pozitivnim i vedrim.


sretanzivot @ 17:21 |Isključeno | Komentari: 0
'Umijeće življenja': Lekcije koje vas profesori neće učiti
"Uvijek očekuj neočekivano" i "Budi iskren prema sebi" samo su neke od istina koje nas nisu učili u školi. Prihvatiti ove činjenice znači priznati da se sve u mijenja
Sve smo već otkrili, osim kako živjeti, ustvrdio je francuski književnik Jean-Paul Sartre. A kako bismo svladali umijeće življenja i razbili štetne zablude, psiholozi otkrivaju lekcije koje nas nisu učili u školi. Prva je “uvijek budi iskren sa sobom - i drugima”. Iskrenost ponekad nije lako održati jer ona podrazumijeva mnoge rizike. Ona znači i beskompromisno suočavanje sa sobom - vlastitim karakterom, ponašanjem, vrlinama i manama. Ako tu čestitost proširite na ljude oko sebe, postat ćete čovjek kojeg se cijeni zbog integriteta. 
Onaj tko se pokušava držati tih načela, uvijek može hodati uzdignute glave. A taj osjećaj moralne vrijednosti od velike je pomoći kad na kušnju dođe druga lekcija - “uvijek očekuj neočekivano”. Život rijetko teče glatko. Stvari krenu krivo, planovi se izjalove, a nepravda je učestala pojava. No prihvatiti ovu ključnu lekciju znači biti svjestan da je život “stalna mijena” - izdržati kad vas pogode nedaće te znati cijeniti i uživati u onim divnim trenucima koji također čine život. 
Treća lekcija je “pronađi posao koji voliš”. Svi žele dobru plaću, ali to ne bi smio biti jedini kriterij biranja profesije. Jer raditi posao koji se ne voli je isto kao i buditi se svako jutro uz partnera kojeg ne volite. 
Samo učenje je važnije od bilo kakvih ocjena
Tijekom školovanja nisu vam rekli da ocjene i nagrade zapravo nisu tako važne, ističu psiholozi. Bitniji su proces učenja i način na koji ste ih postigli. 
Nemojte se bojati da ćete ispasti glupi
Nemojte se bojati ispasti glupi, još je jedna prešućena lekcija iz školskih klupa. Nitko ne zna sve, a ako ne pitate, nećete ni saznati. Uvijek postavljajte pitanja. 
Troši točno onoliko koliko zarađuješ 
Klonite se dugova ili nemojte trošiti više nego što zarađujete, još je jedna životno važna lekcija. Treba truda da bi se svladala, ali nakon toga slijedi bezbrižniji život.
Za sve što vrijedi u životu treba se potruditi
Svijet ti ništa ne duguje ili nemaš “nasljedno” pravo na posao iz snova, kućicu u cvijeću i karakternoga, duhovitog i zgodnog muškarca. Za sve to se moraš potruditi. 
Ljubav nije iza ugla, ali je ne prestajte tražiti
Ljubav nije uvijek iza ugla. Ponekad treba nekoliko pokušaja da bi se zaista pronašao netko tko nas razumije, oduševljava, nasmijava i s kim možemo biti apsolutno svoji.
Čuvajte prijatelje!
Prijateljstvo je blagoslov. Prave prijatelje teško je pronaći. Kada ih pronađete, njegujte taj odnos. Prijatelji su produžena obitelj i pravi oslonac u teškim vremenima. To su oni ljudi koji ništa od vas ne žele, a dat će vam sve.
relaxforum


sretanzivot @ 17:18 |Isključeno | Komentari: 0
Po čovjekovim noktima, po rukavu njegova sakoa, po njegovim cipelama, po koljenima na njegovim hlačama, po zadebljanima na njegovom kažiprstu i palcu, po njegovu izrazu lica, po manšetama njegove košulje, po njegovim kretnjama – po svakoj od tih stvari jasno se otkriva čovjekovo zvanje. Da sve to zajedno neće prosvijetliti sposobnog analitičara u svakom slučaju je gotovo nezamislivo.
Sherlock Holmes
Stvar je u tome kako ste izgledali kad ste nešto rekli, a ne što ste rekli.
Što nam govore ruke?
Tijekom ljudske evolucije ruke su bile najvažniji alat. Između mozga i ruku više je veza nego između bilo kojeg drugog dijela tijela. Kad se netko počinje otvarati ili govoriti istinu, velika je vjerojatnost da će drugoj osobi izložiti cijele dlanove ili njihov dio. Kad djeca lažu ili nešto skrivaju, često sklanjaju dlanove iza leđa. Slično tome, muškarac koji želi sakriti gdje je proveo prošlu večer kad je bio u izlasku s prijateljima, pred partnericom bi mogao sakriti dlanove u džepove ili ispod prekriženih ruku. A kad žena pokušava nešto sakriti, pokušat će izbjeći temu ili će pričati o cijelom nizu nepovezanih stvari, istodobno obavljajući razne druge aktivnosti.
Dlan okrenut prema gore pokorna je, prijeteća kretnja, dok ćete dlanom okrenutim prema dolje izgledati autoritarno. Prekrižite li ruke, vjerodostojnost Vam se jako smanjuje. Prebacivanjem jedne ili obiju ruku preko prsa stvara se zapreka i nesvjesno se pokušava udaljiti on neželjenih okolnosti. Možete se osjećati ugodno prekriženih ruku, ali drugi će Vas smatrati nepristupačnim. Dokle god su ruke u prekriženom položaju, stav ostaje negativan. Stisnute šake i čvrsto prekrižene ruke ukazuju na obrambeno i neprijateljsko raspoloženje. Stiskanjem obiju nadlaktica osoba pokušava zauzeti što čvršći stav i izbjeći izlaganje prednjeg dijela tijela. To izražava negativan, suzdržani stav. Kad vidite negativnu odluku prije nego što je izrečena, možete promijeniti pristup. Zabrinuti ili bojažljivi muškarci najčešće rukom namještaju sat ili manžete na košulji, provjeravaju sadržaj novčanika ili trljaju dlanove. Sjedenje na stolcu s laktovima naslonjenim na naslone za ruke otkriva položaj moći i prenosi poruku o čestitosti. Vješto dodirivanje lakta do tri puta povećava šansu da dobijete ono što želite. Lakat se smatra javnim dijelom tijela koji je vrlo udaljen od intimnih dijelova, te trosekundnim dodirivanjem lakta stvara se trenutačna veza između dvoje ljudi. U Italiji i Francuskoj, riječ ima onaj tko ima podignute ruke, dok slušatelj drži ruke spuštene ili na leđima. Ako ga želite prekinuti, dodirnite njegove ruke. Zato se pretpostavlja da su Talijani i Francuzi jako bliski jer se stalno dodiruju tijekom razgovora, ali oni zapravo pokušavaju ograničiti kretnje rukama osobe s kojom razgovaraju i preuzeti riječ. Trljanje dlanova je neverbalni znak priopćavanja pozitivnih očekivanja. Brzina kojom se dlanovi trljaju označava za koga vjeruje da se može nadati pozitivnom ishodu. Trljanje palca o kažiprst ili palca o vrhove prstiju kretnja je koja označava očekivanje novca. Sklopljene ruke ukazuju na suzdržanost, zabrinutost ili negativno raspoloženje. Ako su pritom visoko podignute, označavaju veću frustraciju. Želite li izgledati samouvjereno i kao da imate prave odgovore, idealan je položaj ruku postavljenih u šiljak gdje se prsti jedne ruke lagano pritisnuti u prste druge ruke. Ako lice naslonite na ruke, znajte da je to gesta koja se koristi za zavođenje. Ruke na leđima povezane su s osjećajem nadmoći, samopouzdanja i moći. Ipak, ako uhvatite zapešće iz leđa otkrit ćete frustraciju i pokušaj samokontrole. Palčevima se pokazuje samosvjesnost i nadmoć, a ponekad i agresivnost. Prekrižene ruke s podignutim palčevima imaju dvostruko značenje; priopćavaju obramben ili negativan stav i superiornost.
Rukovanje
Rukovanje je ostatak iz drevne ljudske prošlosti.
U većini zemalja, žene koje odlučno pruže ruku, smatraju se otvorenijima i ostavljaju bolji prvi dojam.
Postoje tri osnovna stava pri rukovanju:
Dominacija- prenosi se okretanjem ruke, tako da je dlan okrenut prema dolje. Moć i kontrola ženama su manje važni, a neke žene pribjegavaju mekanom stisku kako bi nagovijestile pokornost, istaknule ženstvenost ili neizravno naglasile da je njome moguće dominirati. U poslovnim prilikama to je vrlo loše jer ih poslovni partneri neće shvaćati ozbiljno. Žene bi trebale služiti se čvršćim stiskom, posebice pri rukovanju s muškarcima.
Pokoravanje- ponuditi ruku tako da je dlan okrenut prema gore. Ovakav stisak može biti djelotvoran želite li drugome prepustiti kontrolu ili omogućiti mu da osjeti kako vlada situacijom.
Ravnopravnost- čvrsto rukovanje u kojem oba dlana ostaju u okomitom položaju. Okomit položaj ruku stvara osjećaj ravnopravnosti i uzajamnog poštovanja.
Dvoručni stisak je omiljen diljem svijeta i izvodi se uz izravni pogled u oči, iskren osmijeh i samouvjereno ponavljanje imena osobe s kojom se rukujemo. Takav stisak povećava količinu tjelesnog kontakta, daje kontrolu nad primateljem, a inicijator rukovanja nastoji prenijeti dojam da je iskren i vrijedan povjerenja.
Izvor: modnialmanah.com


sretanzivot @ 17:17 |Isključeno | Komentari: 0
Prijateljstvo na ljude djeluje bolje od svake psihoterapije
Prijatelj se poznaje i po sreći, a slušanjem riješi pola problema. Pravi prijatelji su rjeđi od dragulja i zato ih treba cijeniti, tvrdi psihologinja Mirjana Krizmanić 
Veze s drugim ljudima i svi oblici privrženosti najvrednija su stvar u životu, tvrdi psihologinja Mirjana Krizmanić, autorica knjige “Tkanje života”, najčitanijeg priručnika za samopomoć u Hrvatskoj.
- Imate li dobrog prijatelja, ne morate ići psihologu. Kada nekom tko vam je blizak, tko vas poznaje i razumije vaš vrijednosni sustav izložite neki problem, već ste na pola puta do rješenja. Morali ste problem pretočiti u riječi i izložiti nekom tko će ga moći bolje sagledati nego vi - tvrdi ona. 
- Bliski odnosi ono su što nas najviše obogaćuje. A posebna vrijednost prijatelja je u tome što za njih nismo rodbinski vezani, pa ipak smo razvili odnos odanosti - dodaje prof. dr. M. Krizmanić i objašnjava kako se, suprotno uvriježenomu mišljenju, prijatelji poznaju ne samo u nevolji nego i u sreći.
- Kada mu se nešto lijepo dogodi, čovjek ima potrebu to podijeliti, ali su ljudi često jako zavidni na tuđem uspjehu. Pravi prijatelji ne zavide jedni drugima, pa nisu sami ni u radosti ni u tuzi - kaže Mirjana Krizmanić. Nažalost, mnoga prijateljstva propadaju jer im ljudi ne posvećuju dovoljno pažnje:
- Najveća pogreška koju ljudi čine u prijateljstvu jest da misle kako prijateljstvo traje vječno i da se oko prijatelja ne treba truditi. No svi odnosi traže da im posvetimo vrijeme, da si uzajamno budemo pri ruci, ne iz koristoljublja, nego zato što se tako ponašamo. Prijateljima treba posvetiti vrijeme, raspitivati se o njima, biti im odan i priskočiti u pomoć - kaže prof. dr. M. Krizmanić.
Nema bliskosti bez prijateljstva 
Prijateljstvo kao oblik ponašanja postoji i u drugim odnosima, kaže Mirjana Krizmanić. 
- Prijateljstvo je važno svugdje. Treba postojati u odnosima između roditelja i odrasle djece, kao i u braku. Nema dobrog braka koji se temelji samo na ljubavi i strasti. Ako nema prijateljsku komponentu, neće se održati. Druge emocije su prolazne i podložne promjeni, ali ako je ljubav poduprta prijateljstvom, ona može biti trajna - objašnjava Mirjana Krizmanić.
Ljudi mogu puno naučiti od ljubimaca
Životinje koje komuniciraju (psi, mačke i ptice) mogu biti prijatelji jer imaju sposobnost empatije pa znaju kad vam je dobro, a kad loše. Uče nas i ponašanju - mnogi ljudi ostaju u odnosima gdje ih ponižavaju, gdje nema bliskosti i privrženosti. Mačka si to nikad neće dopustiti. Ljubimci nas uče da poštujemo tuđe potrebe. Šetnja sa psom zdrav je i dobar način pronalaženja prijatelja. Vlasnici pasa se druže, ne pitaju kojeg ste zanimanja i što vozite, kaže Mirjana Krizmanić. 
S djecom je dobro pričekati da odrastu 
Prema djeci treba biti obazriv, no pogrešno im je pokušavati biti prijatelj dok još odrastaju. Tada im je potreban roditelj koji će im postaviti granice. To djeci daje osjećaj sigurnosti. Do prijateljstva između roditelja i djece dolazi tek kad djeca postanu emocionalno zreli ljudi. Prijateljstvo može trajati tijekom cijele odrasle dobi, no kada roditelji ostare, uloge se mijenjaju pa se djeca brinu za roditelje, tvrdi prof. dr. M. Krizmanić.
Nikad nije kasno za prekid loših i gradnju boljih odnosa
Neka “prijateljstva” ipak se ne isplati čuvati:
- Ako neki odnos nije kvalitetan, ne pridonosi boljoj kvaliteti života, nego uznemiruje, unesrećuje, uzrujava, treba ga prekinuti. To vrijedi za sve međuljudske odnose, osim za odnos između roditelja i djece. Prijateljstvo ne treba prekinuti zbog nekog incidenta ili navodne izdaje, npr., ako nam prijatelj nije priskočio u pomoć kad smo to od njega očekivali. No ako se ponavljaju neugodne i nelojalne reakcije, ako nas svaki put ostavi na cjedilu, ogovara nas pred drugima i ponavlja ružno ponašanje, to nije prijateljstvo, nije odnos koji obogaćuje i treba ga prekinuti - kaže Mirjana Krizmanić te dodaje kako nikad nije kasno za pronalaženje novih prijatelja. 
- Da biste upoznali prijatelje, treba biti otvoren i razgovarati s ljudima u svakoj situaciji - u čekaonici, na ulici, u kafiću... Treba izlaziti u društvo poznatih i upoznavati nove ljude. Ne treba biti zatvoren, sumnjičav i očekivati da će vam drugi ljudi ići na živce. Prijatelja možete pronaći cijelog života bez obzira na godine. Čak i povučeni, introvertirani ljudi mogu steći prijatelje ako pokazuju iskreni interes - napominje prof. Krizmanić i dodaje:
- Uljudnost i obazrivost su maksimalno važne u svim međuljudskim odnosima. Ako ste uljudni i obazrivi, održat ćete i odnjegovati gotovo svaki odnos. Ljudi bi bili radosniji zajedno da su svi međuljudski odnosi takvi - tvrdi prof. dr. Krizmanić. 
Nepoštovanje drugog i iskrenost nisu isto
Neki misle da je prijateljsko ponašanje reći prijateljici da je muž vara, ali to je zadiranje u tuđi život. Ako prijatelj nije baš pametan, nećemo mu reći ‘ti si glup’ jer on to ne može promijeniti. Također, ljudi imaju različite preferencije i ako prijatelju kažete ‘tvoje planinarenje je glupo’, pokazujete da ga ne cijenite. Ne mora nešto biti glupo ako vas ne zanima. Pogrešno je i kritizirati djecu prijatelja jer on je odgaja kako najbolje zna i umije. Možete ga upozoriti ako vidite da pogrešno postupa s djecom, no djecu se ne smije kritizirati, objašnjava Mirjana Krizmanić.
Pravi prijatelji su rjeđi od dragulja
Većina ljudi nema više od pet-sedam pravih prijatelja. Ostali su tu za druženje i izlaske, ali nisu prijatelji. Postoje različiti stupnjevi prijateljstva. Nekom ne govorimo intimne stvari i teške probleme, ali provodimo vrijeme zajedno. To je jedan oblik malo blažeg prijateljstva. S pravim prijateljem imate osjećaj da ste srodne duše, da se razumijete i čitate slične knjige, a malo je takvih ljudi. Ne može se imati hrpetina pravih prijatelja, ali i samo jedan veliko je bogatstvo. Ljudsku privrženost treba cijeniti.
Uvredama nema mjesta u odnosu
Velik broj međuljudskih odnosa strada zato što su ljudi nedovoljno dobro odgojeni, misle da se kod prijatelja može ponašati kako hoće, kritizirati i reći sve što nam padne na pamet. Treba znati cijeniti tuđi ukus, navike i vrijednosti. Danas je toga sve manje i ljudi se sve više vrijeđaju, ali među prijateljima nema mjesta za uvrede, napominje Mirjana Krizmanić.


sretanzivot @ 17:14 |Isključeno | Komentari: 0
Psihopate odaje govor, manjak ikakve empatije i samoljublje
Osnovna značajka psihopata je da nema savjesti. Jedno govori, drugo radi, treće misli. Nemaju osjećaja za druge, a odaje ih smišljen način govora i specifične teme
Psihopati su lukavi manipulatori, no sami sebe nesvjesno izdaju specifičnim floskulama i uzorcima u govoru, otkriva istraživanje Sveučilišta Cornell. Znanstvenici su pregledali sudska i policijska ispitivanja osuđenih ubojica te u njihovim govorima pronašli zajedničke crte, za koje se vjeruje da ima većina psihopata.
- Psihopati čine oko jedan posto ukupne populacije i oko 25 posto muških kriminalaca, a za većinu njih nikad ne bismo rekli da to jesu. Treba ih otkriti na vrijeme kako bi se od njih zaštitili - kaže autor studije, profesor Jeffrey Hancock.
Odaje ih govor
Dok govorimo ljudi vladaju riječima i glagolima te ponekad griješe. Ono što psihopati rade je ubacivanje brojnih prekida u govoru, poput "mmm","uum", "hmm" i drugih mrmljanja, a Hancock smatra da te greške ubacuju kako bi se činili normalnijima i manje promišljenima.
Također koriste mnogo više veznika poput "jer", "stoga", "zato" jer im oni služe kako bi opisali uzročno- posljedične veze koje su najvažnije za njihovo razmišljanje i kojima racionaliziraju sve svoje postupke.
Koriste dvostruko više riječi od drugih za opisivanje svojih fizioloških potreba poput jela i pića te novca dok većina drugih ljudi naglašava važnost obitelji, prijatelja, vjere i sličnog.
Nedostatak empatije
U svome govoru psihopati ne iskazuju emocije, glas i način razgovora im je monoton i naizgled racionalan. Dok govore o svojim zločinima ili o nečemu što su zgriješili, psihopati otkrivaju što ih je potaklo na zločin i to smatraju mnogo gorim od onog što su oni učinili.
Osnovno svojstvo psihopata je da oni nemaju savjesti, jer jedno govore, drugo rade, treće misle, a sve s ciljem kako bi imali moć nad drugima, objašnjava Hancock.
Kako ih prepoznati?
Nasilno i zločinačko ponašanje vide kao logičan ishod svoga plana. Najčešće su vrlo šarmantni i slatkorječivi te uvijek znaju što reći i u kojoj situaciji. Ne opterećuju se društvenim pravilima i nije im važno što drugi misle o njima. Nisu samouvjereni, već umišljeni i misle da su bolji od drugih. Također su iznimno tvrdoglavi i arogantni te nisu sposobni za empatiju ili razumijevanje drugih ljudi.
Često lažu do te mjere da je to patološki te financijski i emocionalno iskorištavaju ljude s kojima su bliski. Teško kontroliraju svoje ponašanje te vrijeđaju druge, pokazuju da im je dosadno, agresivni su i nesposobni da se dugo zadrže na jednom poslu ili odnosu.
relaxforum


sretanzivot @ 17:12 |Isključeno | Komentari: 0
Amerikanac, Dr Robert Hare je jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju. Autor je knjige Without Conscience.
Dr Robert Hare; Ček-lista za provjeru psihopatije
1. SLATKORJEČIVOST I POVRŠINSKI ŠARM – tendencija ka milozvučanosti i uglađenosti; privlačnost, šarmantnost; glatkost i tečnost govora. Šarm psihopate ni u kom slučaju ne sadrži u sebi tragove stida, samo-svjesnosti, niti on ispoljava strah od bilo čega. Psihopati nikad ne zastaje jezik u grlu. Oni su se oslobodili od društvenih pravila ponašanja kao npr. kod razgovora, odnosno, uzimanja riječi kad na njih dođe red.
2. GRANDIOZNA SAMOVRIJEDNOST – jedan uveliko naduvan pogled na svoje sposobnosti sa pretjeranim samopouzdanjem, jaka tvrdoglavost, samouvjerenost i hvalisanje. Psihopate su arogantni ljudi koji vjeruju da su superiorna ljudska bića.
3. POTREBA ZA STIMULACIJOM ili SKLONOST KA DOSADI – jedna prekomijerna potreba za novim, neobičnim, uzbudljivim iskustvima odnosno stimulacijama koje izazivaju uzbuđenje; vole da rizikuju tj. skloni su upuštanju u riskantne radnje. Psihopate često imaju lošu samo-disciplinu kod potpunog izvođenja zadataka, zato što im brzo postaje dosadno. Na primjer, nisu sposobni da obavljaju isti posao duže vremena, ili da obavljaju zadatke koje oni smatraju glupim ili rutinskim.
4. PATOLOŠKO LAGANJE – može biti umjereno ili pretjerano; u umjerenoj formi oni će biti lukavi, prepredeni, prevejani, tajanstveni i bistri; u eksteremnoj formi, oni će biti varalice, lažovi, podmukli, beskrupulozni, manipulativni i nepošteni.
5. VARANJE I MANIPULACIJA – koriste se obmanama, skloni su svakoj vrsti prevare ili obmanjivanja drugih kako bi stekli neku ličnu korist; za razliku od tačke #4, u stepenu u kome je eksploatacija, bezosjećajnost i nemilosrdnost zastupljena, što se odlikuje nedostatkom obzira za osjećanja i patnju njegovih ili tuđih žrtava.
6. NEDOSTATAK KAJANJA ILI OSJEĆAJA KRIVICE – nedostatak osjećanja ili obzira za gubitak, bol i patnju žrtava; tendencija ka ravnodušnosti, nepristrasnosti, hladnokrvnosti i potpuni nedostatak svake empatije. Oni to većinom ispoljavaju ohološću, prezirom ili omalovažavanjem svojih žrtava.
7. PLITKA OSJEĆANJA – emocionalno siromaštvo, ograničen opseg ili dubina osjećanja; ispoljavanje hladnoće uprkos izraženim znakovima društvenosti od strane drugih.
8. NEOSJETLJIVOST I NEDOSTATAK EMPATIJE – nedostatak osjećanja prema ljudim uopšte; hladni, prezrivi, bezobrazni, bezobzirni i netaktični.
9. PARAZITSKI ŽIVOTNI STIL – jedna namjerna, manipulativna, sebična i eksploatatorska finansijska zavisnost od drugih koja se odražava nedostatakom njihove motivisanosti, niskom samo-disciplinom i nesposobnošću da započnu ili ispune svoje obaveze.
10. LOŠA KONTROLA PONAŠANJA – izražavanje iritacije, dosade, nestrpljivosti, prijetnje, agresivnosti ili verbalno vrijeđanje drugih; nedovoljna kontrola ljutnje i temperamenta; ponašaju se prenagljeno.
11. PROMISKUITETNO SEKSUALNO PONAŠANJE – niz kratkih, površnih, mnogobrojninih seksualnih afera i nasumično biranje seksualnih partnera; održavanje nekoliko "ljubavnih" veza u isto vrijeme; stalna tendencija ka navođenju drugih na seksualne aktivnosti ili pričanje s ponosom o svojim osvajačkim uspjesima i seksualnim avanturama.
12. RANI PROBLEMI U PONAŠANJU – razne vrste ponašanja u periodu do 13 godina, uključujući laganje, varanje, vandalizam, nasilje nad slabijim, seksualne aktivnosti, podmetanje požara, drogiranje ljepkom, korištenje alkohola i bježanje od kuće.
13. NEDOSTATAK REALNIH DUGOROČNIH CILJEVA – nesposobnost ili stalni neuspjeh kod donošenja i izvođenja dugoročnih planova i ciljeva; nomadska egzistencija, besciljnost, nedostatak životnog smijera.
14. IMPULSIVNOST – ispoljavanje postupaka bez predumišljaja i nedostatak reflekcije i planiranja; nesposobnost odoljevanja iskušenjima, kontrolisanja nagona i frustracije; nedostak promišljenosti i uzimanja u obzir mogućih posljedica svojih postupaka; ludo odvažni, nepredvidljivi, nestalni i nesmotreni.
15. NEODGOVORNOST – nisu u stanju da ispunjavaju ili ispoštuju svoje obaveze, kao npr. kod plaćanja računa i vraćanja dugova; aljkavi su na poslu, često odsustvuju s posla; ne ispunjavaju na vrijeme ugovorene posove.
16. NESPOSOBNOST ZA PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE POSTUPKE – nesposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke, kao rezultat nedostatka savjesti; nedostatak predanosti na poslu, antagonistička manipulacija, negiranje svoje lične odgovornosti i pokušavanje manipulacije drugih.
17. MNOGOBROJNE KRATKOTRAJNE BRAČNE VEZE – nisu u stanju da budu privrženi bilo kome ili čemu.
18. MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA – problemi u ponašanju u starosnom dobu između 13 i 18 godina; ispoljavaju kriminalne radnje ili neke druge antagonističke aspekte u smislu eksploatacije, agresivnosti, manipulacije, bezosjećajnosti, bezobzirne tvrdoglavosti.
19. OPOZIV USLOVNOG PUŠTANJA NA SLOBODU – opoziv uslovnog oslobađanja iz zatvora zbog nepromišljenosti, nepažnje ili neredovnog javljanja zakonskim organima.
20. KRIMINALNA VIŠESTRANOST – razne vrste kriminalnih radnji i prestupa, bez obzira na to da li je osoba bila uhapšena ili optužena za njih, osjećaj velikog ponosa kad nekažnjeno obave neke kriminalne radnje.
Naravno, samo prisustvo nekih od ovih osobina kod čovjeka, ne znači automatski da on pati od ovog mentalnog poremećaja. Dr Hare se koristi bodovanjem u smislu prisustva i stepena izražajnosti svake od ovih osobina, tako da mu krajnji rezultat indicira da li neko "boluje" od psihopatije ili ne.
Ovdje bi trebali napomenuti da će većina normalnih ljudi naći neke od ovih osobina kod sebe, što bi mogla biti posljedica jedne vješto organizovane kampanje "psihopatizacije" (transpersonalizacije) ljudskih bića koja se već odavno uveliko odvija, mahom preko medija, mada se to može desiti i nakon jedne duže neposredne interakcije sa osobama koje pate od ovog mentalnog poremećaja.
Psihopate se definišu kao veoma paranoidni pojedinci, sumnljičaviji i nepoverljiviji od onih koje smatramo antisocijalnim poremećajima ličnosti. Implikacije tog sumnjičavog stava se oslikavaju u paranoidnim mislima (ideacijama) i navode psihopatu da sva agresivna i nasilna ponašanja dovodi u vezu sa samim sobom, čak i kada se radi o arbitrarnim postupcima ili onim koje bi “normalna” osoba opisala kao nefer. Iz tog razloga, bes koji psihopata produkuje kao rekaciju na opaženu agresivnost ili nefer ponašanje drugih prevazilazi granice bezbednosti, i opisujemo ga kao preplavljujuće stanje agitiranosti, opasno i po njega samog i po njegovu okolinu.
Psihodinamsko shvatanje psihopatije bi se moglo opisati na sledeći način: radi se o pojedincima koji se ponašaju krajnje nerazumno i nemaju ni začetke altruističnog ponašanja. Radi se o osobama s veoma poremećenim najranijim odnosima u primarnoj porodici, koje su usled drastičnih lišavanja i nagomilanog besa počele da mrze, te samim tim budu u nemogućnosti da kontrolišu svoje destruktivne impulse. Psihopata, ne samo da nije pogođen svojim nedelima, već, zapravo, uživa u nanošenju bola drugima. Često se radi o inteligentnim pojedincima, koji u površnim odnosima čak deluju šarmantno, zavodljivo. Taj šarm proističe iz manipulativnosti kojom druge ljude pokušavaju da uvedu u svoje “igre”. Te igre su, zapravo, veoma opasni odnosi u kojima “naivni pojedinac” (često iz ličnih problema) može postati žrtva maltretmana i dugotrajno ostati u podređenom odnosu destruktivnog psihopate. Nekoliko dominantnih karakteristika možemo da pripišemo psihopatiji. Radi se o osobama koje:
nalaze zadovoljstvo u destrukciji
imaju značajno pomanjkanje kapaciteta za ljubav
imaju krnju savestili, drugim rečima rečeno, imaju značajno pomanjkanje savesti
visok nivo brutalnostii nemogućnost obrade sopstvene brutalnosti
kao i nemogućnost kontrole sopstvene brutalnosti
Psihopata nije najgori mogući „mučitelj“ kog možemo zamisliti. U teškim životnim situacijama, i ljudi koji nemaju značajne psihološke probleme, mogu da se nađu u iskušenju da se svete ili maltretiraju druge. Ratovi, životne krize i raznorazne nedaće izazivaju ljudsku potrebu za odbranom i osvetom. Kod psihopatije se, međutim, radi o sasvim drugačijim motivima i sklopu ličnosti.
Psihopata, ne samo da nije pogođen svojim nedelima, već, zapravo, uživa u nanošenju bola drugima. Često se radi o inteligentnim pojedincima, koji u površnim odnosima čak deluju šarmantno, zavodljivo.
Psihopata ima neku vrstu tijumfalno sadističke potrebe da svojoj „publici“ nakiti priču o sopstvenim zlodelima, jer sto više traumira ljude, to je on zadovoljniji. Budući da sa sobom nosi potrebu za facinacijom drugih, i to fascinacijom koja se tiče njegovih ličnih negativnih postupaka, posebno je zadovoljan kad istraumira psihoterapeuta.
relaxforum


sretanzivot @ 17:11 |Isključeno | Komentari: 0
Budite se znojni uz snažno lupanje srca. Smiri se, kažete sami sebi, to je bio samo ružan san. No, koliko su opasne noćne more? Psiholozi na to pitanje nemaju jednoznačan odgovor.
Neki još uvijek vjeruju da noćne more mogu smanjiti psihološke napetosti jer omogućavaju mozgu da u snu preradi naše strahove. Novija istraživanja govore suprotno, noćne more su vjerojatan uzrok anksioznosti u budnom stanju.
Australski istraživači su postavljali pitanja skupini od 624 srednjoškolca o njihovom životu i noćnim morama koje su doživjeli tijekom protekle godine. Na temelju dobivenih odgovora procjenjivali su razinu njihova stresa. Poznato je da stresna iskustva uzrokuju noćne more. Ako stoji pretpostavka da noćne more pomažu u razbijanju napetosti, tada bi se ispitanici s noćnim morama trebali lakše nositi s emocionalnim izazovima u budnom stanju.
Rezultati provedenog ispitivanja to nisu mogli potvrditi, što je i objavljeno u časopisu Dreaming. Ne samo da noćne more nisu smanjivale anksioznost već su ispitanici mučeni teškim snovima češće patili od opće anksioznosti. Stupanj anksioznosti nakon ružnog sna je bio veći od onoga koji su izazvali stvarni uznemirujući događaji, poput razvoda roditelja.
Moguće je, međutim, da mozak jako anksioznih ljudi mijenja svoj način obrade emocija tijekom sna, kaže Tore Nielsen, voditelj laboratorija za snove i noćne more u bolnici Sacred Heart u Montrealu.
Najnoviji rezultati Nielsenovih istraživanja su objavljeni u časopisu Journal of Sleep Research. Oni potvrđuju pojavu noćnih mora kod povećanog stresa. Nielsen je otkrio da negativne emocije nastaju u REM fazi sna (faza u kojoj sanjamo). Zdravim dragovoljcima su neposredno prije spavanja pokazivane slike uznemiravajućih prizora poput okrvavljenih tijela ili žene natjerane u vozilo pod prijetnjom nožem. Kada su te iste slike ponovno gledali ujutro, oni koji nisu ružno sanjali bili su manje emocionalno pogođeni. Ispitanici čiji je san sadržavao manje neugodnih emocija lakše su podnijeli ponovno gledanje mučnih prizora. Drugim riječima, ljudi mučeni noćnim morama puni su negativnih emocija i nakon buđenja.
Ove studije ipak nisu razjasnile jesu li noćne more uzrok anksioznosti, ili su samo znak postojanja problema. Glavnina istraživača se slaže da povremena pojava noćnih mora nije znak za uzbunu. Ako, međutim, ružni snovi dovode do trajne anksioznosti i zabrinutosti preporučuju razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje.
relaxofrum


sretanzivot @ 17:10 |Isključeno | Komentari: 0
Svi zaboravljaju bar 5 stvari na dan, najčešće uzvratiti poziv
Bitne stvari ne zaboravljamo, ali sitnice gotovo svakodnevno. Tako će ljudi uvijek završiti što su trebali na poslu, ali će zaboraviti uzvratiti poziv ili iznijeti smeće
Zaboravili ste nazvati nekoga, kupiti nešto u dućanu ili prijateljici čestitati rođendan? Ne brinite, to je normalan rezultat suvremenog životnog stila, otkrila je britanska anketa. Više od polovice ljudi smatra da često zaboravljaju jer pokušavaju što više stvari učiniti u što manje vremena dok četvrtina misli da su dobili previše zadataka za upamtiti. Problem se pogoršava s dobi, a broj stvar na koje zaboravljamo udvostručuje se u starosti. U prosjeku, ljudi svaki dan zaborave na pet stvari koje su trebali napraviti, a najčešće su to uzvraćanje poziva ili odgovaranje na e-mail.
- Zaboravljamo osnovne stvari, a pamtimo one komplicirane. Tako nećemo zaboraviti dovršiti što smo započeli na poslu, ali ćemo zaboraviti baciti smeće - rekao je glasnogovornik tvrtke koja je provela istraživanje Avery, Gregg Corbet. 
Oko 12 posto ljudi svaki vikend se probudi van sebe jer su zaboravili isključiti alarm namješten za posao. Sedam od deset ljudi priznalo je da više ne može živjeti bez svog popisa obaveza jer bi u suprotnom sigurno nešto zaboravili. 
20 stvari koje najčešće zaboravljamo
1. Uzvratiti na poziv na koji se nismo mogli javiti
2. Odgovoriti na e-mail
3. Imena ljudi
4. Čestitati rođendan
5. Napuniti mobitel
6. Lozinke
7. Izvaditi meso iz zamrzivača
8. Dati biljkama vode
9. Uzeti papire iz printera
10. Baciti smeće
11. Oprati rublje
12. Ugasiti alarm
13. Ponijeti si hranu na posao
14. Ključeve
15. Naočale
16. Novčanik
17. Godišnjice
18. Oprati ruke
19. Gdje smo parkirali auto
20. Gdje smo nešto stavili u domu
relaxforum


sretanzivot @ 17:09 |Isključeno | Komentari: 0
Kako zapamtiti imena sugovornika?
Koliko puta ste odmah iz prve zapamtili ime osobe odmah pri upoznavanju? Je li i vaša izjava „Pamtim lica, ali imena nikako“? Ili možda 'Gledam neku osobu, od nekud mi je poznata, ali ju ne mogu smjestiti u kontekst'.
Evo upute Tonyia Buzana (sveučilišnog profesora koji je životnu karijeru posvetio temama pamćenja i učenja, kreatora mentalnih mapa) kako jednostavno odmah upamtiti ime osobe.
1. Mentalno gledište
Prije upoznavanja s nepoznatim osobama, mentalno se pripremite za uspješnost toga. Mnogi od nas pristupaju tome površno, unaprijed „znajući“ da loše pamte imena i osobe.
Ovo uvjerenje djeluje kao „samoispunjavajuće proročanstvo“ – ako vjerujete da ste vi osoba koja ne pamti imena, nećete ih ni zapamtiti. Ako želite upamtiti nešto, prethodno morate tako i odlučiti.
2. Promatrajte
Dok se upoznajete s ljudima neizostavno ih gledajte u oči. Dok promatrate nečije lice, uočite njegove posebnosti.
Uspijete li izoštriti svoja zapažanja, učinit ćete veliki korak prema poboljšanju svog pamćenja. Tupo gledanje, umjesto pažljivog promatranja, jedan je od glavnih razloga lošeg pamćenja.
Dajte tom licu metaforu, na koga ili što vas podsjeća i stvorili ste asocijaciju koju ćete lako upamtiti.
3. Slika imena
Potrudite se stvoriti jasnu mentalnu sliku imena osobe. Zamislite njegovo ili njeno ime kao da piše na papiru ili ploči.
4. Slušajte
Svjesno slušajte, obraćajući najveću pažnju zvučnosti imena osobe s kojom se upoznajete. Ovo je odlučujući trenutak upoznavanja u kojem mnoge osobe zakažu, jer se više usredotočuju na to što takva poznanstva zaboravljaju, nego kako zvuči ime osobe s kojom se upoznaju.
Često ne obraćamo pažnju na ime koja osoba izgovara, jer više mislimo o tome što ćemo mi reći, kako se predstaviti ili kako to zvuči, nego što druga osoba kaže. Potrudite se da stvarno možete „čuti“ zvuk imena osobe.
5. Asocijacije
U sebi rekonstruirajte lik te osobe, koristeći pritom svoju maštu, poput karikaturista.
Povežite s imenom osobe sve istaknute značajke koje ste pronašli, koristeći pritom maštu, pretjerivanje i humor.
6. Zamolite ponavljanje
Ponavljanje je važna pomoć pri pamćenju. Svako ponavljanje pojma koji želite zapamtiti povećava izglede da ga zapamtite.
7. Ponavljanje tijekom razgovora
Nastojite kad god možete tijekom razgovora s novim poznanicima izgovarati njihova imena.
To će vam pomoći da čvršće usadite ime u svoje pamćenje, a i društveno je prihvatljivo, jer cijelom razgovoru daje intimniji ton.
Ljudi će biti mnogo zadovoljniji ako u razgovoru kažete: „Da, kao što je to gospođa Marija upravo rekla“, a ne: „Da, kao što je to ona upravo rekla.“
8. Ponavljajte u sebi i provjeravajte
Ovu vježbu možete koristiti na mjestima gdje odjednom upoznajete više ljudi (zabavama, edukacijama, fakultetu…). Promatrajte sa zanimanjem razne osobe koje oko vas razgovaraju, ponavljajući u sebi njihova imena i ostale podatke koje ste saznali o njima. Tako ćete svako ime okružiti asocijacijama.
Sada više ne možete reći da ste osoba koja ne pamti osobe ili njihova imena. Ove tehnike ujedno treniraju vaš mozak i povećavaju kapacitet pamćenja.
www.topshop.com.hr


sretanzivot @ 17:06 |Isključeno | Komentari: 0
... se u Pentagonu prosjecno dnevno potroši 665 rola toalet papira.
... prosjecna osoba godišnje koristi toalet 2400 puta.
... je 1681. godine umrla posljednja ptica dodo.
... ljudska stopala imaju oko 250000 znojnih žlijezda.
... papagaji ne smiju jesti cokoladu jer je otrovna za njih.
... se u Australiji godišnje proizvede oko milijardu poštanskih markica.
... jedna godina na Neptunu traje kao 165 na Zemlji.
... na Novom Zelandu nema zmija.
... u jednom danu pluca odraslog covjeka propuste oko 10000 litara zraka.
... slonovi mogu nauciti i do 60 komandi.
... su se masline pocele uzgajati prije 5000. godina u Siriji.
... u SAD-u svake godine 15 osoba umre od ugriza pasa.
... je Zemljina atmosfera, proporcionalno gledano, tanja od kore jabuke.
... dodirivanje i milovanje biljaka pospješuje njihov rast.
... djeca više sanjaju tijekom spavanja nego odrasli.
... tarantule mogu živjeti i do 30 godina.
... svaki dan na Zemlji od gladi umre oko 33000 ljudi.
... avioni u SAD godišnje udare 2500 ptica.
... u SAD-u je 1996.g. zabilježeno 43687 nesretnih slucajeva vezanih uz wc školjku.
... žabe ne moraju piti vodu jer je apsorbiraju preko kože.
... kada jastog izgubi oko može mu izrasti novo.
... ljudska jetra obavlja oko 500 razlicitih funkcija.
... je osjet mirisa jednako dobar kod mrava kao i kod psa.
... su djeca koja hrcu lošiji ucenici.
... svjetski rekord u glasnoci podrigivanja iznosi 118.1 decibel, što je jednako glasno kao motorna pila.
Pušač koji puši kutiju cigareta dnevno, izgubit će približno svakih 10 godina dva zuba
Kad kihnete, prestaju sve tjelesne funkcije, čak i kucanje vašeg srca
Djeca se rađaju bez čaške na koljenima.One se pojavljuju kad su stara dvije do četiri godine
U veliko Britaniji se troš i dva puta više novaca na kućne ljubimce nego na hranu za bebe.
U svijetu je nepismeno oko milijardu odraslih ljudi.
Čak se oko 40% mačaka podjednako dobro koristi objema šapama. Ostale su lijevaci dešnjaci.
Devino mlijeko se ne zgrušava.
Jedini grad čije ime sadrži samo samoglasnike jest Aiea na Hawaiima.
U Iraku se stabla datulje veoma cijene. Smatraju se djelom obiteljskog nasljeđa pa svatko ima svoje ime i pomnjivo zapisan životopis.
Suprotno ukorjenjenom mišljenu, magarci se ubrajaju među najpametnije kopitare, koji na opasno mjesto staju samo kad gospodar prijeđe preko njega.
Jedina životinja u čijoj su glavi smješteni mozak, želudac i srce jest rak.
Ben Hur 
U jednoj sceni Ben Hur-a može se vidjeti mali crveni auto u daljini. 
Zrikavci 
Ukoliko biste mogli pobrojati koliko puta zrikavac zrikče u jednoj minuti i podjelite taj broj sa 2, dodate 9 i opet podijelite sa 2, dobit ćete točnu temperaturu u °C.
Sex 
Čovjek muškog spola prosječno razmišlja o sex-u svakih 7 minuta. 
Mobitel 
Nošenje mobitela duže od jednog sata, bakterije u uhu umnože se za 700 puta. 
Eiffelov toranj 
Eiffelov toranj je teži od 1000 slonova 
Lakat 
Nemoguće je polizati svoj lakat! 
Los Angeles 
Los Angeles', puno ime "El Pueblo de Nuestra Senora la Reina de los Angeles de Porciuncula". Na engleskom jeziku znači 'The City of Angels', odnosno grad anđela. 
Dok spavate 
Prosječno čovjek pojede 8 pauka noću dok spava, prilično gadno i nevjerojatno, ali je istina. Nemojte se sada bojati spavati, koliko već godina spavate pa vam ništa nije bilo. 
Grejp 
Grejp eksplodira ako ga stavite u mikrovalnu.
Ribe 
Ribe koje žive ispod 800 m u dubini mora, nemaju oči. 
Roditelji 
Najmlađi roditelji ikada imali su 9 i 8 godina i živjeli su u Kini 1910 godine. 
Coca-Cola 
Coca-Cola je originalno zelena. 
Sedam svjetskih čuda 
Prije 2000 godina drevni grčki i rimski "turisti" posjećivali su najveće svjetske atrakcije baš kao i mi danas. Antičke su "turističke agencije" napravile popis čudnovatih građevina koje putnik mora vidjeti. Od tih sedam svjetskih čuda danas se može vidjeti samo jedno; piramide. Viseći vrtovi, Artemidin hram, Zeusov kip, Mauzolej, Rodski kolos i svjetionik na Farosu - ili su iščezli ili su u ruševinama. 
Oluje 
Ovoga časa svijetom bjesni oko 2000 oluja, a gromovi su zagrmjeli barem 500 puta od kako ste počeli ovo čitat. Oluje imaju strašnu snagu; od energije koju oslobađa tropski ciklon moglo bi osvijetliti više žarulja no što ih ima u Sjedinjenim Državama.
Naslov: Re: Jeste li znali da...   ned tra 25 2010, 14:04
Štakor može izdržati bez vode dulje od deve.
Ženka lasice će uginuti ako se počne tjerati, a ne nađe partnera.
Putnički brod Kraljica Elizabeta II pomakne za samo 4 centimetra sa svakom litrom dizela koji sagori.
Zarez napravljen na kori stabla uvijek ostaje na istom razmaku od tla iako stablo konstantno raste?
Na kanadskoj novčanici od 2 dolara se nalazi američka zastava.
23% svih kvarova na foto-kopirkama izazivaju ljudi koji sjedaju na njih i fotokopiraju svoje stražnjice.
Ako bi nosili slušalice samo 1 sat, povećali bi broj bakterija u svom uhu 700 puta.
Oko 50% ljudi na svijetu nikada nije obavilo telefonski razgovor.
Komarci imaju zube.
Koze i hobotnice imaju pravokutne zjenice.
Tabla čokolade u sebi ima 8 parova nogu insekata.
Prosječan kompjuter spojen na Internet svakih 5 sekundi zarazi neki virus.
Ako bi izbrojili koliko puta cvrčak cvrkutne u minuti, onda taj broj podijelili sa 2, zatim dodali 9, opet podijelili sa 2, dobili bi točnu temperaturu izraženu u stupnjevima Celzija.
90% nizozemskih tinejdžera priča tečan engleski jezik, dok samo 80% američkih tinejdžera priča tečan engleski !?
relaxforum


sretanzivot @ 16:54 |Isključeno | Komentari: 0
Da li uz pomoć nekih psiholoških testova može da se odredi ličnosti njena "Lična šifra stresa" i istovremeno predvidi njena reakcija na STRES, koja psihosomatska reakcija će biti upotrebljena u borbi protiv Stresa. 
Užasno se nerviram kada mi lekar na kraju dijagnoze kao prvi savet izgovori čuveno "izbegavajte stres" a VI? 
NAUČNA ANALIZA - LIČNA ŠIFRA STRESA 
COLOR TEST LIČNOSTI 
"BRZI TEST" za rano otkrivanje psihosomatskih oboljenja. 
NEPOGREŠIVO sredstvo dijagnoze PSIHIČKE STRUKTURE i MOTIVACIJE LIČNOSTI kao i ZDRAVSTVENOG STANJA ORGANIZMA. 
Značenja i dejstvo svake pojedinačne boje upisana su u nas kao genetski kod i on je istovetan za sve ljude bez obzira na rasu, pol ili kulturno nasledje. /Provereno ispitivanjima u Evropi, Japanu, USA, Južnoj Americi, Iranu, Kini, na Havajima i drugde/. 
Doživljaj i percepcija boja predhode nastanku jezika i u tom smislu boje su MATERNJI JEZIK NESVESNOG. 
Dijagnostika psihičkog stanja. Detekcija blokada. Utvrdjivanje psihičkog statusa ličnosti. Odredjivanje koeficijenta prilagodljivosti. Predikcija radne sposobnosti i optimalne efikasnosti. Odredjivanje ciljeva rada i iscrpljivosti. Stabilnost vegetativnog nervnog sistema kao i mogućnosti oštećenja ili destabilizacije. Prisustvo samoregulacione nestabilnosti. Prognoza ponašanja i stava prema životu. Odredjivanje motivacionih faktora, stanja raspoloženja, usmerenosti na okolinu, stremljenja. Emocionalna dispozicija prema partneru. Voljno držanje. Index anxioznosti i impulzivnosti. Utvrdjivanje osnovnih potreba. Odnos prema svom telu. Detekcija izvora stresa i anxioznosti. Kompenzacije, elastičnost i snaga volje. Mentalna i fizička iscrpljivost. Spontanost i rigidnost. Obuzdane karakteristike. Ponašanje diktirano željenim ciljevima. Stvarni problem i ponašanje kao rezultat stresa. Mogućnosti oboljenja od psihosomatskih bolesti. Kvalitet polne identifikacije. Opsesivnost. Emocionalne smetnje. Inicijativnost i odlučivanje. Avanturistički duh i potreba za uticanjem na druge. Uravnoteženost i unutrašnji konflikti. Ambivalentnost. Lični prioritet u pristupu poslu. Latentne dispozicije i zanimanje za odredjenje probleme. Devijacije konceptualne i dinamičke strukture. Maskulinitet i feminitet. Nivo anxioznosti, depresivnosti ili tendencije ka konverzivnim ili opsesivnim reakcijama kao i prisustvo psihopatke devijacije. Nivo seksualne efikasnosti, detekcija blokada kao i nivoa smetnji. 
Introverzija ili ekstroverzija, aktivno ili pasivno, samostalno ili zavisno, optimističko ili pesimističko, uravnoteženo ili nestabilno, emotivno ili hladno, impulsivno ili samokontrolisano, 
Šta se potiskuje ili čega nismo svesni u našem ponašanju. 
PRECIZNA DIJAGNOZA velikog broja IZVORA STRESA i PSIHOSOMATSKIH poremećaja, kao što su: KARDIOVASKULARNI problemi, GASTRITIS, ULKUS DUODENI, NESTABILNOST ANS-a, HIPERTENZIJA, ŽLEZDANA neravnoteža, SEKSUALNI problemi. 
PREVENTIVNO 
COLOR TEST ukazuje na pojavu oboljenja pre nego što se ispolje simptomi bolesti, na STRESNE SITUACIJE koje predstavljaju RIZIK od INFARKTA ili NESVESNO ODBIJANJE ŽIVOTA, koje predstavlja RIZIK od TUMORA. 
Da li ste NORMALNA, ZRELA, ZDRAVA, URAVNOTEŽENA i ZADOVOLJNA LIČNOST, ili postoje razlozi zbog kojih treba da se obratite lekaru SPECIJALISTI, PSIHIJATRU ili PSIHOLOGU PSIHOTERAPEUTU. 
PREDNOST 
u odnosu na tradicionalni tretman psihoanalitičkim tehnikama je u tome, što pacijent NE MOŽE NIŠTA DA SAKRIJE, bilo svesno bilo potiskivanjem u podsvest. 
COLOR TEST RAZGOLIĆUJE pravo EMOCIONALNO stanje. 
Umesto mukotrpne dugogodišnje analize COLOR TEST dijagnosticira za svega nekoliko minuta. 
COLOR TEST otkriva - LIČNU [IFRU STRESA 
IZVORE STRESA, KONFLIKTE I KOMPENZACIJE, STANJE RASPOLOŽENJA, 
KONTAKT SA OKOLINOM, STAVOVE PREMA PARTNERSTVU, VOLJNE AKTIVNOSTI, SNAGA I ELASTIĆNOST VOLJE, DOŽIVLJAJ TELESNIH FUNKCIJA i TELESNE ŠEME, STAV PREMA ŽIVOTU, STAV PREMA RADU, 
STAV PREMA BRAKU, PRISILU U PONAŠANJU, INTENZITET DEFICITA, 
RADNU PROGNOZU, ZADOVOLJSVO POSLOM, RADNI MOTIV, TEMPERAMENT, IMPULSIVNOST, NEUROTIČNOST, PSIHOPATSKU DEVIJANTNOST, POTREBE ZA SAMOPOTVRDJIVANJEM, POTREBE ZA DELOVANJEM I AKTIVNOŠĆU, EMOCIONALNU ŽIVAHNOST - SPONTANOST, INICIJATIVU I ODLUČIVANJE, AVANTURISTIČKI DUH, SEKSUALNE DISFUNKCIJE, 
POSEBNA PREDNOST: KOMPJUTER daje analizu odštampanu na papiru. 
Kako izgleda nikoga ne zanima nešto više o stresu rešio sam da dodam par rečenica. Onako kako sam postovao temu "Lična šifra stresa" i postavio pitanje pokušaću i da odgovorim. 
Lična šifra ili način kako reagijete na stres je moguće da se odredi preko napred navdenog testa Lišerov kolor test uz dodatanu bateriju testova - Plučikov Emocionalni index - preko koga se utvrdjuje emocionalni progil ličnosti, zatim otkrivanje Mehanizama odbrane - Životni stil i mehanizmi odbrane, zatim slede testovi koji otkrivaju Tehnike prevazilaženja stresa, ne borbe, suprostavljanja ili rata izbegavanja stresa. Sa takvim podacima i u grupnim seansama sa ljudima koji bi radili na sebi možete se snaći otkriti tehnike ili strategije pomoću kojih ćete prevazići stres i sprećiti njegovo štetno dejstvo ili ga sublimirati u koristan rad kompenzcionim mehanizmima ili nadkompenzacijama pretvoriti u pozitivni cilj. 
domaci.de


sretanzivot @ 16:50 |Isključeno | Komentari: 0
Starenje se, kao normalan biološki proces, ne može izbeći ni zaustaviti, osim ako se život pre toga ne prekine nasilno, bolešću ili povredom. Ali se preduzimanjem podesnih mera starenje može odložiti ili usporiti. 
Pre svega, sprovođenje izvesnih mera treba početi još od detinjstva. Na neke od njih treba misliti čak i za vreme nošenja deteta u majčinoj utrobi. Danas više niko ne sumnja u to da hrana kojom se majka hrani za vreme trudnoće i okolina u kojoj ona za to vreme živi utiču na obrazovanje njenog ploda. Iz brakova zdravih roditelja, roditelja koji žive u povoljnim higijenskim uslovima, a posebno majka, rađaju se mnogo snažnija i zdravija novorođenčad nego iz brakova roditelja koji nemaju te uslove. U zdravom detinjstvu stvara se otpornost prema bolesti i starenju. Ta otpornost, stečena u ranom detinjstvu, predstavlja osnovu za dobro zdravlje kroz ceo život, pa i osnovu za duboku starost. 
Nasleđe isto ima veliku ulogu u odgađanju i usporavanju procesa starenja. Zapaženo je da je u nekim porodicama pojava dugovečnosti češća nego u drugim. A to znači da hromozomi roditelja prenose potomstvu u nasleđe, pored ostalog, i dugovečnost, sposobnost da dugo žive. 
Alkoholna pića treba izbegavati. Bolje ne uzimati ih nikako, nimalo. Naročito ih ne treba davati deci i mlađim osobama. Mozak, jetra, želudac, bubrezi i ostala plemenita tkiva degenerišu se postepeno pod uticajem alkohola i ne mogu da funkcionišu normalno. Na sve te važne i osetljive organe deluje na sličan način i pušenje. 
San je veoma važan i neophodna fiziološka potreba čoveka, kao i mnogih drugih sisara. San treba da traje onoliko vremena koliko je potrebno da se organizam odmori i okrepi. Deca, zavisno od uzrasta, treba da spavaju 9 do 10 i više časova na dan. Odojčad i mala deca više spavaju nego što su budna, naročito prvih meseci života. Odraslima je potrebno 7 do 8 časova, no ima onih kojima je dovoljno i kraće spavanje. 
Ljubavni, seksualni odnosi su potreba svake zdrave osobe u doba polne zrelosti do vremena kada prestanu da je na to nagone njene polne žlezde, njeni hormoni. U polnim odnosima, kao i u čitavom životu treba očuvati umerenost. 
Sport je takođe, itekako važan, kao na primer (pešačenje, planinarenje, plivanje, veslanje, loptanje, trčanje, atletika uopšte ...). 
Još stari grčki lekar Hipokrat je, za one koji žele da budu uvek zdravi i da dožive duboku starost, propisao sledeći preventivni kratko sročen recept: 
"Rad, hrana, piće, san i ljubav - sve pomalo." 


sretanzivot @ 16:48 |Isključeno | Komentari: 0
Umišljenost? Ma nikako. Nema ništa loše u tome da čovjek voli samog sebe. 
Jasno, nikad nitko za sebe neće reći da se voli. Osim današnjih prekonoćnih starleta naravno. Kako god da okrenemo, one su jedine iskrene, ma kojim god nazivima mi njih zvali. Svatko je sebi najljepši. Zbog ovog ili onog razloga. No opet, s druge strane, kada razgovaramo s nekim o toj temi, svi će se složiti kako čovjek kao ljudsko biće, ako ne voli sebe, ne poštuje se, ne gradi svoju budućnost – niti drugi ga neće vidjeti u tom svjetlu. 
Na svijetu naime ima svakakvih ljudi, ljudi koji su sretni, ljudi koji su tužni, koji su deprimirajući, koji vas nasmijavaju, koji vas vesele, koji su strogi... Svatko od tih ljudi ima svoje mišljenje o sebi i tako se predstavlja. Jedno je sigurno. Osobe koje su tužne, u stalnoj depresiji, stalno se žale, cvile i nikad im ništa ''ne ide od ruke'' potpuno odbijaju ljude od sebe. Te osobe ne vole sebe, jednostavno odbijaju svoju kontrolu i tu jedinstvenu moć koju svaki čovjek nosi u sebi. Takve osobe će uvijek pronaći razlog zašto nešto ne valja, zašto bi nešto moglo poći po zlu i izbacuju komplekse na sretne i vesele ljude. Zašto? Jer ne vole sebe. A one ljude koji vole sebe nazivaju umišljenima, sebičnima, narcisoidnima i ostalim pogrdnim nazivima. Nakon određenog vremena shvate da više nemaju nikog i pitaju se zašto, najčešći im je izgovor da nemaju sreće u životu ili traže nekog drugog kome će se jadat i govorit svoje probleme koje si sami prave. 
No to nije nimalo neobično. Takvih ljudi ima pregršt. Nikako se ne obazirite na ljude koji vam govore kako ste hladna, bezobzirna, umišljena, samodopadna ili zla osoba. Oni su ti koji su zli. 
Osim toga, postoji razlika između umišljenosti i ljubavi prema sebi. Moderni psiholozi objašnjavaju umišljenost kao uzdizanje svojeg ega i tijela do pretjerane razine. To su ljudi koji gledaju sebe kao na bogove i misle za sve druge da im nisu ni do koljena. Da stvar bude još gora, tako se i odnose prema drugima. Dok voljeti sebe znači slušati sebe, okarakterizirati se kao osoba, pritom ne vrijeđajući ljude oko sebe, te raditi ono što volite. Znajte da vaš osmijeh, vedrina, ljubav i samopouzdanje koje imate jer volite sebe sigurno prelazi na druge ljude. Ukoliko ste se prepoznali u nekoj situaciji, ili znate nekoga tko je sličan opisnome, vrijeme je da poradite na tom području. 
Samouvjerenost 
Što uopće znači biti samouvjeren? Na što se odnosi taj izraz? Na koje područje? Na posao? Na ljubav? Na sebe? 
Što ako se odnosi na sve? To ne znači da se uvijek moramo ponosno držati svojeg morala, ideala i ozbiljnosti. Osmijeh je također samouvjerenost, pokret tijela, lijepa gesta. Samouvjerenost je nešto što ste vi odlučili bez konzultacija s drugima, bez dilemi, bez bojazni, spremni na sve. 
Samouvjerenost je također i suočavanje s problemima. Postoji velika razlika između glumljenja samouvjerenosti i stvarne hrabrosti. Većina ljudi ne zna kako biti samouvjeren. Postoje razne tehnike kojima možemo postati samouvjereni. Te tehnike nikako nije dobro isprobavati samo na velikim, vama važnim, događajima. Vježbajte samouvjerenost u vašoj svakodnevnici. Ako ste po prirodi dobri i ljudi vas često iskorištavaju, naučite reći ne! Primjera radi, upita li vas prijatelj/poznanica/kolegica da mu posudite novac/sušilo za kosu/ da obavite nešto za nju/njega u gradu ili nešto slično, a oni nikada za vas ništa ne naprave, a kad ih nešto i zamolite, oni uvijek imaju nekakvog posla. Ne bojte se. Ovo je idealna prilika da vas počnu štovati i cijeniti. Budite samouvjereni i recite ne. Ne morate izmišljati da imate drugog posla, jednostavno recite da ste vi dovoljno toga već napravili za nju/njega, dok ste dobili dojam da dotična osoba nimalo ne mari na vas. Recite ono što želite! Objasnite da ste i vi od krvi i mesa, i da ista nije nimalo različita od vas. Osim što ćete nju/njega ostaviti bez teksta, kad vas prođe onaj osjećaj žmaraca u trbuhu nakon izgovorenog osjećat ćete se fantastično. Ne zaboravite osmijeh i pobjedničko odlaženje ili zaključavanje vrata. 
Moral 
Ili ćudoređe. Kako bi wikipedia rekla skup nepisanih pravila. Nitko vam neće reći da ne smijete poljubiti u obraz svojeg bivšeg dečka pred njegovom novom, ionako već ljubomornom, djevojkom. Nitko vas neće zatvoriti ukoliko se sazna da često mijenjate muškarce. No da li vam ovakve i slične stvari donose sreću ili to radite samo zato da biste sebi nešto dokazali . Da li se bojite nečega? Postavite sami sebi pitanje bi li vas nešto drugo dugotrajnije usrećilo nego vam samo dalo trenutno zadovoljstvo temeljeno na zlu i povredi drugih ljudi, najčešće podsvjesno sebe. 
Jeste li se zapitali da li bi možda s novom djevojkom od bivšeg dečka mogli pronaći neke zajedničke interese umjesto da je pravite još ljubomornijom? Je li vam u interesu da vas netko mrzi ili poštuje? Isto tako, bojite li se da vas netko ne povrijedi, pa zato ne želite ulaziti u dugotrajnu vezu. Ili je to zato što ne vjerujete sebi? Zato što se ne volite. Ne volite činjenicu da bi netko jednog dana mogao kontrolirati vaše biće. Prije ili kasnije doći će taj dan kada ćete bit povrijeđeni na ovaj ili onaj način. Ako naučite biti moralna osoba naučit ćete kako voljeti sebe, a s tim dolazi i samouvjerenost, i tada, u tom trenutku, znat ćete. Ja sam svoja osoba. Ne može mi nitko ništa. I stajat na vrhu svijeta. Svojeg svijeta. 
Samokontrola 
Nitko vas ne može naživcirati ako vi to ne dopustite! 
Vjerojatno ni sami ne znamo koliko nas puta na poslu, fakultetu, školi, kućanstvu, prometu netko razljuti. Netko namjerno, netko vas jednostavno gnjavi dok imate drugog posla. I treće, nepravda. Nepravda je zlo s kojom se susrećemo dok živimo. Ima je svugdje i zapamtite da se možda u uredu do, predavaonici do vaše, nekome događa potpuno ista sudbina. Nemojte odmah vikati na sve ili paliti cigaretu. Pokušajte pronaći kompromis, kako u nepravdi, tako u bilo kojoj svađi. No nemojte nuditi pravdu koju ste samu odvagali. Promotrite drugu stranu. Budete li tvrdoglavi završit će još gore. Saslušajte što sugovornik ima za reći. Ukoliko je dotična osoba jednostavno nepristupačna i ne želi surađivati okanite se svađe već u startu. Kad-tad će doći vrijeme kada će ista vas trebati. I nikako, nikako nemojte vikati, povisivati ton, izgledati uvrijeđeno ili ljutito. Ono što će dodatno dići tlak osobi koja je vas naljutila je to što ćete vi ostati potpuno prisebni i mirni, te pokušati argumentirano riješiti svađu. To je ono što čini samokontrolu. Dokaz da se možete kontrolirati u situacijama u kojima drugi, očito, ne mogu. 
Sitnice 
Osim morala, samouvjerenosti i samokontrole, gradnja ljubavi prema sebi dolazi i s time da se nagradimo nečim što smo postigli do sad naučenim. Samokontrola se, osim svađa, može primjenjivati u mnoštvu drugih oblika. Uzmimo za primjer neku dobru aktivnost kojom bi se čovjek s vremena na vrijeme trebao zbog sebe baviti, kao trčanje, aerobic, pa i dijeta od previše pojedenih blagdanskih slastica. Kod dijete se često gubi kontrola. Svima nam je dobro poznata ona ''od sutra''. Ne dopustite da vas jedna obična rečenica odvrati od dugoročnog cilja. Kad se kontrolirate (a sve je u glavi i volji), osjetit ćete nevjerojatnu moć nad sobom, voljet ćete se više, dvoj duh i tijelo. A kad dođe taj dan kada ste ispoštovali sve planirano odnosno iskontrolirali se, počastite se nekom sitnicom koja vas jako veseli. Ne mora to nužno biti neka skupa stvar. Pozovite prijateljice van i razbacajte se na najdraže plesne hitove. Možete izaći i na noć karaoka i bestidno zapjevati najdražu pjesmu. Sjetite se stvari koje su vam ispunjavale srce i napravite ih, ako zbog nikog, zbog sebe! 
Što nakraju zaključujemo? 
Bez ikakvog straha ostanite ono što jeste, ono čime veselite ljude oko sebe jer to je najveća nagrada. Usrećiti druge i puštati ih da oni usrećuju vas. Dobrota, briga za sebe, briga za druge i velikodušnost te gore nabrojane kvalitete grade ono što drugi, koji ne pokušaju, nikad neće shvatiti, a to je ljubav. Ljubav prema sebi, i prema drugima. A vratit će vam se. Zagarantirano! 
Zato drugi put, kad načujete da se za vas priča kako ste umišljena osoba, ne osvrćite se već se slatko nasmijte i krenite dalje voljeti sebe. 
domaci.de


sretanzivot @ 16:47 |Isključeno | Komentari: 0
U jednom članku t-portala piše:
"Točan odgovor je – da. Trebaš joj priznati da si je prevario. Ako dvojiš i misliš da bi prevara trebala biti zakopana duboko u tvom pamćenju, trebaš znati da postoji niz argumenata za to da je ipak priznaš 
Svi smo ljudi, i prevara se može dogoditi i najboljim dečkima. Kaže se da prilika čini lopova, a isto se tako može reći da prilika stvara prevaru. Na kraju ćeš vjerojatno požaliti, ali tada je već kasno. 
Ako ti se prevara već dogodila, probaj spasiti ono što se spasiti da i priznaj je. Zašto? Evo zašto!
Kako bi ona to čula od tebe
Nikada ne znaš tko te vidio u prevari. Postoji uvijek na stotine očiju i ušiju koji su te mogli vidjeti ili čuti, a kanali pomoću kojih ta vijest može doći do nje zaista su raznovrsni. Stoga je uvijek bolje da joj to sam priznaš, nego da ona to sasvim slučajno čuje od nekoga na ulici. Imaš li imalo dubljih osjećaja prema njoj, zaslužuje to čuti iz tvojih usta.
Zato što je to ispravno
Vjerojatno svakog dana čuješ kako ovaj svijet odlazi k vragu, kako nema pravih vrijednosti i slično. Ti ne možeš spasiti cijeli svijet, ali možeš svoj i zato trebaš napraviti ono što je ispravno. A ispravno je ono što je odgovorno. Iako tvoja prevara nije bila odgovorna, možeš je na odgovoran način priznati!
Jer ne želiš da ti se to opet dogodi
Ili želiš, ali tada si vjerojatno loš i pokvaren tip. Ako imaš imalo savjesti, onda nećeš poželjeti da ti se ovakva situcija dogodi još jednom u životu. A kad joj priznaš za prevaru, zbog njezine će ti reakcije - bez obzira oprostila ti ili ne - cijela situacija ostati čitav život u pamćenju. I, naravno, podsjećati te na to da to više nikada ne napraviš. 
Kako bi živio bez straha
Živjeti s tajnama nije lako, a posebice s nekom poput ove, zbog koje svaki dan razmišljaš je li tvoja cura možda srela 'ovog ili onog' i saznala što se dogodilo. Osjećaj krivnje može te izludjeti, stoga je najbolje priznati i olakšati dušu, život će ti tada postati mnogo lakši, bez obzira oprostila ti ili te nogirala.
Kako bi zaslužio poštovanje
Priznaš li ovakvu stvar, za koju svi znaju da je nije lako priznati, zaslužit ćeš poštovanje prijatelja. Reći će: 'Ovaj zaista ima hrabrosti!' A ako ti ona uspije oprostiti, znat će da ćeš joj priznati sve ostale loše strane svog karaktera, ako si joj i ovo priznao. Ovakvo saznanje pridonosi intimnosti.
Jer znaš da je ovo bila luda greška
Možda si previše popio ili bilo neuračunljiv iz bilo kojeg drugog razloga. Važno je naglasiti da se radilo o jednoj velikoj i glupoj greški. Greški koju ne želiš ponoviti.
Jer ne možeš računati na partnericu u zločinu
Možda je cura s kojom si zabrijao 'ciljala' tebe mjesecima i samo čekala tvoj trenutak dekontracije i slabosti, te se bacila na tebe. Ako je riječ o ovakvoj ili sličnoj situaciji, vjerojatno će željeti da tvoja prava djevojka to sazna i vi prekinete. Zato nikada ne možeš računati na njezinu diskreciju, iako ti je možda to obećala. I zato je sve najbolje priznati."
relaxforum


sretanzivot @ 11:39 |Isključeno | Komentari: 0
Prati nas
 
 
Posjetioci