Moj internet dnevnik
Sretan život
Sretan zivot
Zivot
Arhiva
« » pro 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Share it!
Blog - prosinac 2012
petak, prosinac 7, 2012
Poetski receno, oci su oduvek simbolizovale "ogledalo ljubavi". Naravno, ljubavnici se zagledaju duboko u oci, trazeci uzajamnu refleksiju toplih osecanja i pripadnosti. Dakle, u ocima je moguce videti razlicita emocionalna raspolozenja i duhovna stanja; u oku su precizno i tipografski prikazane zone koje odgovaraju razlicitim oboljenjima. Na osnovu detaljne analize irisa -- duzice oka -- moguce je precizno videti celokupno zdravstveno stanje coveka kao i njegova moguca oboljenja -- otkrivajuci nam patologiju razlicitih bolesti.

 

 

 

 

U svakodnevnom zivotu, oci nam pomazu ne samo da vladamo situacijom, vec i da prenosimo vazne poruke - majka ce samo pogledom da smiri malog nevaljalca, a zena u kafe-baru da odvrati nepoznatog nasrtljivca. Oci su mocno orude u odnosima sa ljudima, i otkrivaju citav niz osecanja, od ljubavi do mrznje. Raspon emocija i izraza koje ljudi razmenjuju bez ijedne reci, zaista je zadivljujuci.

 

Cesto nismo ni svesni da je ono sto smo upravo saznali bila poruka necijih ociju. S druge strane, ocima mozemo vrlo svesno da saopstimo sta mislimo ili osecamo. One su, najcesce, ono prvo sto pri susretu primecujemo. Cak i kad se sa nekim prvi put srecemo, mozemo ga pozdraviti ocima, kao da smo mu pruzili ruku - i, pri tom, treba zapamtiti da li je pozdrav bio uzvracen. Ako vas neko koga ste upravo upoznali ne pogleda u oci, ako deluje "odsutno", sigurno ce uciniti da se osetite neprijatno. Ono sto zelimo, mozemo dobiti i bez reci - samo pogledom:

 

Ljutite oci

 

 

Ljutite oci ce vam dobro doci kad hocete da budete dama i ne zelite da napravite scenu. Ako ste, na primer, u prodavnici, i uporna prodavacica hvali svaku sitnicu samo da bi vas navela na kupovinu, prava je prilika za ljutit pogled. "Molim vas, prestanite da mi 'prodajete'. Ako mi treba pomoc, trazicu je!" Ukoliko je razumna, shvatice poruku i udaljice se.

 

Svako od nas ima sposobnost da ljutnju pokaze ocima. To moze i da se uvezba - jednostavno pomislite zasto ste ljuti, stegnite vilicu - i ljutit pogled ce prirodno nastati.

 

Oci koje kazu "ne"

 

 

 

Oci koje kazu "ne" slicne su ljutitim ocima, mada ne morate biti ljuti. Kad neko trazi da uradite nesto sto nikako ne zelite, a inace izbegavate rec "necu", posluzite se ovim prkosnim pogledom. To je daleko efikasnije od pokazivanja zlovolje ili izliva srdzbe - ne samo sto cete saopstiti poruku, vec obezbedujete otvorena vrata za uzajamno razumevanje bez zameranja.

 

Tuzne oci

 

 

 

 

Kad ste nesrecni, tuzni ili nezadovoljni, vase oci ce to otkriti. Ne skrivajte osecanja. Ako ste neraspolozeni, to ce svakako biti ocigledno. Ljudi oko vas ce shvatiti da imate los dan i da treba da budu pazljivi. Kad je neko neuobicajeno tih i "miran", pogledajte ga u oci. Bice to trenutak da ga upitate "da li je sve u redu". Mozda samo ceka na signal da vam otvori srce.

 

Srecne oci

 

 

 

Srecne oci sijaju, "emituju" toplinu i zadovoljstvo. Kad sve ide kako treba, oci to prve otkrivaju. I osmeh se prvo rada u ocima - sigurno vam nije promakao izvestacen osmeh koga nije bilo u ocima. Ako vam neko kaže nesto sto vam prija, zahvaljujete mu prvo ocima. Kad vidite osobu koju volite, oci su vam vesele i sjajne. Ljudske oci su gotovo uvek srecne kad su u blizini deca ili zivotinje. Beonjace su jos belje, a zenice "zivlje".

 

Zavodljive oci

 

Ovaj pogled nije nuzno erotski - njime mozete pridobiti druge da ucine ono sto zelite - mada je svakako jedan od nacina flertovanja. Zene su oduvek umele zavodljivo da trepucu i glume cednost. Treba, naime, spustiti gornji kapak i uputiti pogled "ispod trepavica". Umesto da razmazeno zavapite: "Molim te, molim te, ucini mi to", upotrebite "zavodljive oci" koje ce reci: "Ti to zelis da mi ucinis, zar ne?" Jer, bolje je da vam neko nesto spremno da, nego da trazite.

 

Ako, pak, pokusavate da na sebe skrenete paznju osobe koja vas privlaci, jedan odlucan pogled bez treptanja pomoci ce vam da "otvorite vrata". Na mnoge ljude mocno deluje upravo taj otvoren uporan pogled. I nikad ne budite prvi koji prekida kontakt ocima - drzite se sve dok onaj koga gledate ne skrene pogled, to ce vam obezbediti nadmoc.

 

Vragolaste oci

 

Ovo je jedan od najzanimljivijih pogleda. Ocne jabucice koje "plesu" kazuju ljudima da ste spremni za nestasluk ili zadirkivanje. Vragolaste oci svedoce da ste veseli, razigrani, ili govorite male slatke lazi. Neka deca od rodenja imaju vragolaste oci - dovoljno je da ih vidite i da znate da je pred vama nestasko.

 

Zle oci

 

Kad je rec o zlim ocima, obicno pomislimo na nekog kriminalca. To nije mit - njihove zle misli ili namere najcesce im se vide u ocima, mada na svaki drugi nacin mogu da izgledaju normalno. Cak i mnogi bokseri imaju zle oci. Mada nisu kriminalci, namere im nisu bas najbolje - ocigledno je da zaraduju novac povredujuci druge ljude.

 

Pokeraske oci

 

 

 

Talenat za pokeraski pogled je veliko blago. Ne otkriva ama bas nista, sta god da osecate ili mislite. I najteze ga je "izvesti", jer je zaista tesko sakriti svaki trag emocija. Jedan od nacina da pokusate da dostignete pokeraski pogled jeste da mislite na ravan sivi zid - neki ljudi se time sluze tokom pregovora. Bokseri ga koriste da oslabe paznju suparnika.

 

Zaljubljene oci

 

 

 

Jedan od najlepsih pogleda rezervisan je za specijalne prilike i narocite osobe. Kad vodite ljubav, mazite se, ili u narucju drzite dete, osecanja iskazujete pogledom punim ljubavi. Tim pogledom pas gleda svog vlasnika, mladozenja svoju mladu, roditelji svoju decu dok ona odlaze niz ulicu da uzmu svoju fakultetsku diplomu.

 

Jezik kojim govore oci

 

Kako, dakle, da koristimo pogled u svakodnevnom zivotu? Vrlo jednostavno - ako ste svesni "govora" svojih ociju i ukupnog drzanja, svesni ste utiska koji ostavljate na ljude oko sebe. Svaku situaciju mozete da kontrolisete samo ako kontrolisete sebe. Do izvesne mere, naravno, jer to ne znaci da treba da se pretvarate, vec samo da budete svesni govora svojih ociju i svog tela. Ozbiljna poslovna zena koja na sastanak nikad ne bi otisla zavodljivo odevena, ipak moze da pogresi ako ocima posalje pogresne signale, zbog nervoze ili nesvesnog flertovanja. A kad naucimo da "citamo" ono sto nam drugi porucuju ocima, mozemo efikasnije da komuniciramo, bilo da je rec o ljubavi, poslu ili prijateljstvu. Isplati se uciti jezik kojim govore oci.

 

tvoracgrada forum

sretanzivot @ 10:34 |Isključeno | Komentari: 0
Ništa ne ide kako biste htjeli? Možda ste si sami krivi...

 

Pogled na prijateljičinu harmoničnu vezu i sve vam je jasno: sreću uvijek imaju neki drugi. Vas prati samo loša sreća, mjesecima ste razočarani poslije prekida veze ili nikako ne možete imati sretnu vezu dok neke druge žene dobivaju ljubav, uspjeh i samopouzdanje na tanjuru.

 

Zašto? Odgovor je jednostavan. One svoj život drže pod kontrolom. A vi? Jeste li od onih koji smatraju da su drugi krivi za nedostatak vlastite sreće? Roditelj, partner, određena situacija? No, jeste li pomislili da sami sebi stojite na putu? Je li jedan od slijedeća tri tipična slučaja upravo vaš?

 

1. "Ne mogu učiniti ništa protiv toga."

 

Krivnju uvijek prenosite na nekog drugog. To je, doduše, jednostavnije i ugodnije, jer nas oslobađa odgovornosti za vlastite postupke. No, shvaćanje po kojem sami ništa ne možemo promijeniti, ometa nas da ostvarimo životne želje i ciljeve. Mnoge žene utroše ogromnu energiju kad trebaju iznenada odlučiti što dalje. Sve će biti mnogo lakše ako se potrude da shvate što im stoji na putu. Treba razlučiti bitno od nebitno, odagnati strah od neuspjeha, shvatiti što najviše želite. I, ciljeve ne postaviti previsoko. Svaka etapna pobjeda je mali trijumf.

 

Vaša se veza klima, kola su krenula nizbrdo? Želite li je sačuvati i riješiti nastale probleme, o njima govorite otvoreno, stojte iza svojih želja, postavki, ali i iza svojih riječi. Često ćete tako otkloniti nerazumijevanje i proširiti vidike.

 

2. "Radim uvijek iste greške."

 

Zabluda, pogreške ne možemo nikako izbjeći. Pogreški mora biti, iz njih učimo. Ali, tko stalno čini iste greške, ne daje si šansu da nauči nešto. Predočite si situaciju i probleme. Premda im možemo možda pobjeći, ipak je bolje da se suočimo s njima.

 

Evo primjera: svaki put kad si obećamo da ćemo u slijedećoj prepirci s partnerom popustiti. Saslušajte njegove primjedbe i opomene, iako ćete see zbog toga osjećati nelagodno. Nemojte biti rezignirani, razmislite o tome što želite postići, što želite reći. I odigrajte u mislima njegovu reakciju: on će možda biti povrijeđen ili možda ljut. Kada ste spremni na sve to, možete na zadovoljstvo oboje riješiti problem. Oprostite se jednom zauvijek od starih navika.

 

3. "To se nikada neće dogoditi."

 

Meni sve uvijek ide loše, ne stojim na sunčanoj strani života... Tako misle gubitnici. Tko njeguje svoj unutarnji pesimizam, teško može ostvariti svoje želje. Unutarnji glas, koji vas neprestano upozorava i koči, ostavlja vas uvijek na margini. Nasuprot tome, optimizam će vam pokazati kako je lijepo nešto ostvariti. Taj uspjeh je poticaj za dalje. I ništa nije tako crno, kako na prvi pogled izgleda.

 

relaxforum

sretanzivot @ 10:31 |Isključeno | Komentari: 0
AUTOR: LJILJANA MALDANER

 

Opis poput : On je prefekcionista ili JA sam perfekcionista, ljudi često koriste i ne znajući kakv opis zapravo daju o sebi. Perfekcionizam često upotrebljavamo kao prefiks da smo vredni, radni i da život predstavimo savršenim,što svakako nije moguće,savršenstvo ne postoji. Šta nam je onda činiti sa opisom perfelcioniste ?!Da li taj opis onda naš Hvalospev ili Žalospev!

 

Zdrav i nezdrav perfekcionizam

 

Sigmund Frojd je perfekicionizam predstavio kao deo Opsesivno-komplusivnih poremecaja (OCD). OCD je deo “analne faze” u razvoju libida koja traje izmedju 2 I 3 godine života dok se dete privikava na toaletni režim. U ovom period dete još uvek nije samostalno i još uvek zavisi od roditelja.

 

Perfekcionizam definišemo kao potrebu za visokim postignućem dobrih rezultata kako u školi, tako u poslu, međuljudskim odnosima i u odnosima sa porodicom. Perfekcionizam delimo na zdrav, odnosno adaptivni perfekcionizam, i na nezdrav odnosno disfunkiconalni perfekcionizam.

 

Zdrav perfekcista, t.j. adaptivni perfekcionista se odlikuje visokim standardima, radi vrlo savesno i odgovorno, često požrtvovano, trudeći se da postigne postavljene ciljeve. Kada jedan cilj dosegne, osoba je zadovoljna, ponosna i sretna. Zatim dolaze novi ciljevi, novi napori i nova zadovoljstva. Zdrav perfecionizam predstavlja težnju ka visokom postignuću koju prati osećaj zadovoljstva zbog postignutog.

 

Sa druge strane medalje nalazi se disfunkcionalni perfekcionista tj.nezdrav perfekcionista koji se odlikuje nerealno visokim ciljevima, pretereanom preokupacijom prošlim greškama, strahovima od novih grešaka, nedoumicama oko izbora, preteranom zaokupljenošću kontrolom. Disfunkcioni perfekionista često loše procenjuje svoje sposobnosti. I kada poseduje sposobnosti koje ga mogu dovesti do ostvarenja cilja čini mu se da to postignuće nije dovoljno dobro i da ne vredi. Disfunkcionalni perfekcionista će male greške koju drugi ne primate doživeti kao propast i neuspeh, danima će sebi prebacivati i osećati se loše. Zbog preokupiranosti da ne pogreše, skloni su da iznova i iznova obrađuju ono što rade , zbog čega često zaostaju u poslu, što dovodi do osećaja krivice i tako se vrte u krugu. Silna želja za uspehom postaje opsesija, a često tu opsesiju podstiču autoriteti (roditelji,nastavnici,treneri). Disfunkcionalna perfekcionisti imaju problem sa samopoštovanjem, odnosno imaju nizak stepen samopozdanja.Ono što je u ovakvim situacijama zabrinjavajuće je to što je potrebna jako mala greška da bi osoba odustala i osetila da je promašen čovek. To dovodi do toga da osoba odustaje pre nego što pokuša da reši problem.

 

Osobine disfunkcionalnog perfekcioniste

 

Disfunkcionalni perfekcionozam uključuje sitničavost, opsesivno bavljenje detaljima, izražen motiv za postignućem, preteranu samokritičnost( preterano su strogi prema sebi), sklonost ka mišljenju sve ili ništa, i izraženu anksioznist povodom mogućeg neupseha. Disfunkcionalni prefekcionisti nisu teški samo za sebe, već i za one koji sa njima treba da sarađuju. Ne veruju nikome, sumnjaju u tuđu stručnost i ubeđeni su da samo oni mogu precizno, tačno i dobro da obave neki posao.

 

Češći je kod muškaraca, naročito u srednjim godinama. Pritisak ko ji trpe često dovodi do fizičkih manifestacija i oboljenja: visok krvni pritisak, čir, šećerna bolest, migrena, poremećaj sna, panična stanja, povećan stres.

 

Disfunkcioni perfekcionizam, pored anksioznosti, često prate i opsesivno-komplusivni poremećaj ličnosti (OCD),,poremećaji ishrane,,socijalna anksioznost,,zloupotreba supstanci (lekova, alkohola,narkotika), klinička depresija i, po nekada, suicid. Pored ovih pratioca disfunkcionog pefekcionizma, novije studije otkrile su da osobe „obolele“ od disfunkcionog perfekcionizma imaju veću stopu smtrnosti od onih koji žive bez perfekcionizma. Mogući razlozi za ovo su dodatni stres i briga koji dolaze zajedno sa iracionalnim uverenjem da sve mora da bude bude savršeno.

 

Poremećaji koji prate disfunkcioni perfekcionizam

 

Opsesivno-komplusivni (OCD) - poremaćaj ličnostikoju karakterišu prisilne misli i ideje koje su često agresivnog ili seksualnog sardržaja, po njihovom mišljenju neprihvatljive, besmislene za osobu, a koje osoba ne može da kontroliše. Takodje osoba ne razume razloge njihovog nastanka. Da bi ovakve misli prekinula osoba razvija odbrambeno, kompulsivno ponašanje koje se često odlikuje u ritualnom ponavljanju odredjenih radnji. I ako je osoba svesna apsurdnosti svojih rituala ona razvija takav odnos prema njima kao da je oni štite od prisilnih misli ili od mogućeg lošeg događaja po osobu. Ukoliko ih ne uradi, osoba očekuje da će joj se nešto loše dogoditi, što razvija nervozu i nemir.

 

Poremećaji ishrane: mentalna anoreksija, bulimija

 

Mentalna anoreksija - Radi se o psihičkom poremećaju koga prati telesno propadanje koje često dovodi do smrtnost. Postoji poremećeni osećaj za telesni imidž, upadljivi gubitak telesne težine, bolesni strah od gojaznosti i izostanak menstruacije. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmere da je ugrožen život.

 

Bulimija: dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju, bulimičari se prejedaju, a zatim "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali.

 

Socijalna ankcioznost-Ogleda se u intenzivnom strahu od socijalnih situacija i interakcije sa drugim ljudima. U osnovi ovog straha je ideja da nas drugi stalno posmatraju, procenjuju i sude o našem ponašanju, kao i implicitno uverenje da će ta procena biti negativna, osuđujuća i ponižavajuća.

 

Zloupotreba supstanci- Zloupotreba je periodično uzimanje psihoaktivne supstance koje dovodi do oštećenja zdravlja, bilo fizičkog, bilo mentalnog (na primer, epizode depresivnih stanja kod intenzivnog konzumiranja alkohola). Postoji psihička i fizička zavisnost od psihoaktivne supstance. Psihoaktivne supstance se uzimaju kao pokušaj rasterećenja napetosti koja nastaje kod disfunkcionalnog perfekcioniste.

 

Depresija-neuspeh u ostvarivanju nerealnih ciljeva može dovesti do depresivnog stanja. Depresivno raspoloženje karakterizuje povlačenje osobe u sebe, potištenost, gubitak apetita, opsednutost crnim mislima, usporeni misaoni tok, beznadežnost i bespomoćnost. Depresivna osoba je pojačano razdražljiva i osetljiva na stres, prigovore, kritike, oseća se usamljeno, napušteno, nevoljeno i suvišno.

 

relaxforum

sretanzivot @ 10:30 |Isključeno | Komentari: 0
A

Ablutofobija - strah od pranja i kupanja

Agateofobija - strah od ludila

Agorafobija - strah od otvorenog prostora i javnih mjesta

Aklufobija - strah od mraka

Akrofobija - strah od visina

Akustikofobija - strah od buke

Algofobija - strah od boli

Aliumfobija - strah od češnjaka

Ambulofobija - strah od hodanja

Amnezifobija - strah od amnezije

Androfobija - strah od muškaraca

Antrofobija - strah od ljudi

Arahnofobija - strah od pauka

Aritmofobija - strah od brojeva

Asimetrifobija - strah od asimetričnih stvari

Aurofobija - strah od zlata

Aviofobija - strah od letenja

Autofobija - strah od samoga sebe

 

B

Bacilofobija - strah od mikroba

Bakteriofobija - strah od bakterija

Bibliofobija - strah od knjiga

Botanofobija - strah od biljaka

Brontofobija - strah od munja i grmljavine

Batrahofobija - strah od žaba

 

C

Cyberfobija - strah od računala

 

D

Deipnofobija - strah od jedenja

Dendrofobija - strah od drveća

Dentofobija - strah od zubara

Dorafobija - strah od krzna i kože životinja

Dromofobija - strah od prelaska preko ulice

 

E

Ekofobija - strah od doma

Elektrofobija - strah od električne energije

Ergofobija - strah od posla

 

F

Fobofobija - strah od straha

Fonofobija - strah od vlastitog glasa

Frigofobija - strah od hladnoće

 

G

Gamofobija - strah od braka

Geliofobija - strah od smijeha

Genofobija - strah od sexa

Gimnofobija - strah od golotinje

Glosofobija - strah od obraćanja javnosti

 

H

Hedonofobija - strah od osjećaja ugode

Heliofobija - strah od sunca

Hemofobija - strah od krvi

Homofobija - strah od homoseksualnosti

Hidrofobija - strah od vode

 

I

Iatrofobija - strah od odlaska doktoru

Ideofobija - strah od ideja

Ihtiofobija - strah od riba

Ilingofobija - strah od vrtoglavice

Iofobija - strah od otrova

Itifalofobija - strah od ukrućenog penisa.

Izolofobija -strah od samoće.

Izopterofobija - strah od termita, insekata

 

J

Japanofobija - strah od Japanaca

Judeofobija - strah od Židova.

 

K

Kakofobija - strah od ružnoće

Kaliginefobija - strah od lijepih žena

Katoptrofobija - strah od zrcala

Kleptofobija - strah od krađe

Koitofobija - strah od spolnog odnosa

Koprofobija - strah od izmeta

Korofobija - strah od plesanja

Kromofobija - strah od boja

Kronofobija - strah od vremena

Ksenofobija - strah od stranaca

Kinofobija - strah od psa

 

L

Latinofobija - strah od Latina i latinskog utjecaja.

Logofobija - strah od riječi

 

M

Megalofobija - strah od velikih stvari

Menofobija - strah od menstruacije

Misofobija - strah od prljavštine, stalno pranje ruku

Monofobija - strah od samoće

 

N

Nekrofobija - strah od smrti

 

o

Oktofobija - strah od broja osam

Onomatofobija - strah da ćete čuti određenu riječ

Ornitofobija - strah od ptica

 

P

Panofobija - strah od svega

Papafobija - strah od pape

Patofobija - strah od bolesti

Pedofobija - strah od djece

Penterafobija - strah od punice

Plutofobija - strah od bogatstva

Pogofobija - strah od brada

Proktofobija - strah od anusa

 

R

Radiofobija - strah od radijacije

 

S

Seksofobija - strah od osoba suprotnog spola

Skotofobija - strah od mraka

 

T

Tafefobija - strah od toga da budeš pokopan živ

Teofobija - strah od bogova ili religije

Testofobija - strah od testiranja

Trihofobija - strah od kose

Tropofobija - strah od promjena

Tarofobija - strah od riba

 

V

Vestifobija - strah od odjeće

Venerofobija - strah od lijepih žena

Vikafobija - strah od vještica i čini

 

Z

Zelofobija - strah od ljubomore

Zemifobija - strah od golokrtičastog štakora (Heterocephalus glaber)

Zeusofobija - strah od boga

Zoofobija - strah od životinja

 tvoracgrada forum

sretanzivot @ 10:24 |Isključeno | Komentari: 0
Govor tijela i izrazi lica koji će vam pomoći da saznate laže li vam netko

 

Mnogim ljudima nije baš lako prepoznati laže li im netko ili ipak govori istinu. Ako se ubrajate u kategoriju ovih ljudi bolje poznavanje govora tijela pomoći će vam da prepoznate neiskrenost i izbjegavanje istine. Ovaj tekst dat će vam osnovne informacije o govoru tijela i izrazima lica koje ljudi koriste kada izmišljaju informacije.

 

Prije nego krenemo u detalje govora tijela, važno je znati da se ove karakteristike odnose na normalne ljude, a ne na osobe kojima je laganje najprirodnija stvar na svijetu – primjerice ljude koji pate od nekih psiholoških poremećaja kao što je patološko laganje.

 

Prepoznavanje znakova da vam netko laže pomoći će vam u raznim situacijama – u poslovnom okruženju, u prijateljskim odnosima i ljubavnim vezama. Sve to pomoći će vam da shvatite na koje se osobe zaista možete osloniti u bilo kojem vidu života.

 

Držanje tijela

 

Prvi znak koji možete primijetiti kada neka osoba laže je promjena u stavu, odnosno držanju tijela. Kad je osoba pod stresom jer laže, njeno tijelo se ukoči i uspravi. Ovo je najočitiji znak laganja – ako je neka osoba prije nego što ste jojo postavili škakljivo pitanje opušteno sjedila ili stajala. Ukratko, ako vidite promjenu u držanju i položaju tijela, to je jasan znak da osobi nije ugodno i da krije nešto. Još je jedna stvar karakteristična za lažljivce - česti su ljudi koji, dok lažu, potpuno vladaju svojim tijelom. Ruka se vrlo blago pomiče, lice je gotovo bez mimike, glas jasan i glasan. Pa ipak, unatoč svim tim znacima koji ukazuju na sigurnost i vlast nad samim sobom, primjećujemo lagano vrpoljenje, prebacivanje s noge na nogu. To se lažljivac "meškolji", trudeći se nadvladati prisilnu kontroliranost tijela.

 

Geste rukama

 

Još jedan znak laganja je kada osoba osim pokreta tijela ograniči i pokrete rukama dok govori ili pak ako naglo počne gestikulirati, a to inače ne čini. Ljudi imaju osjećaj da bilo kakvi pokreti rukama mogu drugoj osobi otkriti da lažu, pa zato drže ruke u džepovima ili pak ih čvrsto drže uz tijelo ili na stolu kako bi kontrolirali pokrete. Osim toga, prirodne kretnje rukama u tih ljudi gotovo posve prestaju, jer se moraju jako usredotočiti na ono što govore ne bi li ostavili dojam da su posve sigurni u sebe. Međutim oni ne shvaćaju da time (kontroliranjem ruku), a prije su opušteno gestikulirali i mahali, samo bude sumnju da zaista lažu. To osobito vrijedi kod osoba koje se koriste gestama ruku da bi jasnije objasnili ono što govore.

 

Kod osobe koja inače baš ne gestikulira pak se može dogoditi sljedeće - ako gestikulira više nego inače to znači da vas podsvjesno želi da povjerujete u njegovu laž pa se jačom gestikulacijom trudi uvjeriti vas.

 

Kontakt očima

 

Kao i s gestama ruku, postoji jasna veza između govora tijela i očiju. Poznato je da kada ljudi lažu, da izbjegavaju direktan pogled u oči. To je često točno, međutim u današnje vrijeme situacija se ponešto izmijenila jer većina ljudi za to zna, pa namjerno čine suprotno da ne bi bili uhvaćeni u laži. Danas će osoba koja laže namjerno gledati ravno u oči, dulje nego što je to uobičajeno, jer znaju da se izbjegavanje pogleda iščitava kao laganje. Zato tu osobu za početak pitajte nešto posve bezazleno, a tek kasnije prijeđite na stvar - ako joj dok vam odgovara na bezazleno pitanje pogled u početku vrluda, a kasnije se kod škakljivog pitanja zagleda u vas – znajte da vam definitivno laže.

Kad smo kod očiju, činjenica je i da lažljivci puno više trepću – ovo je zbog stresa jer laž je isto oblik stresa ma koliko se govorilo za nekog da 'laže da ne trepne'.

 

Samododirivanje

 

Spomenuli smo da dosta ljudi pokušava ograničiti pokrete rukama, međutim u velikoj većini slučajeva samododirivanje im "pobjegne". Tako se ta osoba može dirati po licu, češati nos, bradu ili uši. Ponekad ljudi će djelomično pokriti usta dok lažu. Znak je i nervozno lickanje usnica, ako to netko počne raditi znači da nije posve siguran u svoje riječi.

 

Izbjegavanje

 

Ljudi koji lažu, ako ne zure u vas, pokušat će pogled izbjeći tako da se u potpunosti okrenu od vas dok govore. Oni će se možda okrenuti u stranu, pretvarajući se da nešto rade. Ako sjednete kraj njih, možda će se ustati ili čak pokušati otići u drugu prostoriju. Još jedan znak laganja je promjena u osmjehivanju. No, ovo ovisi od osobe do osobe. Neki će se ljudi prestati smiješiti, dok će se drugi početi pretjerano smiješiti dok lažu. Za ovaj znak morate bolje poznavati osobu i promatrati njene ili njegove navike.

 

 

Zapamtite još jednu stvar – kao i kod svega vezanog za govor tijela, nikada se nemojte koncentrirati samo na jedan znak. Obično se laž najtočnije može iščitati iz mnogih suptilnih znakova, pa zato pozornost obratite i na pogled, ruke, stav tijela... Važno je i što bolje poznavati tu osobu i njene navike, pa ćete tako puno lakše iščitati laže li vam kolega ili suprug, nego li netko koga ste upoznali prvi put, s obzirom da ne znate kako se ta osoba inače drži i gestikulira. Čitanje govora tijela je delikatna umjetnost koja zahtijeva dosta pažnje i strpljenja, no za definitivno se isplati, jer tako uvijek imate svoj "as u rukavu".

 

relaxforum

sretanzivot @ 10:18 |Isključeno | Komentari: 0
AUTOR: DRAGANA MILETIĆ

Vorhol je rekao da će u budućnosti svako imati priliku da bude slavan na petnaest minuta. Ta budućnost je stigla i prelistavanjem štampe i interneta možemo se uveriti da su retki oni koji tu priliku ne koriste. U pozadini stoji pitanje kojim se retko bavimo, a to je čemu zapravo sve to. Zašto bi nekome bila toliko potrebna pažnja da bi uradio skoro sve ne bi li je dobio ? Nagađanja su brojna i često dolazimo do toga da svako u sebi ima svoje razloge zbog kojih privlači pažnju na sebe i šta tom pažnjom zapravo želi da dobije. Ipak, ovakva objašnjenja isključuju jednu veliku grupu ljudi. To su oni kojima je pažnja sama po sebi dovoljna i kojima ona zapravo nije nikakvo sredstvo za ostvarenje nečeg drugog.

Ljudi se dele po tome šta je ono što ih čini živim i na koje načine dolaze do toga. Nekome je cilj moć, drugome profesionali uspeh ili spajanje sa drugim, dok je nekima osnovni cilj pažnja. Govorimo o histrioničnom poremećaju ličnosti za koji je, između ostalog, karakteristična teatralnost u ponašanju, privlačenje pažnje, seksualno provokativno ponašanje, nestabilna preterana emocionalnost i egzibicionizam. Iako često drugima zanimljive i rado vidjene u društvu, pogotovo oniima koji su ih tek upoznali, ove osobe su zapravo ispunjene osećajem neadekvatnosti i unutrašnje praznine. Njihov glavni pokretač zapravo nije ono što oni žele, već činjenica da su željeni od drugih i da su u fokusu njihove pažnje. Svoju autentčnost ovi ljudi žrtvuju za ono što se u društvu traži kako bi se dobila pažnja i kako bi se oni osetili živim. Dublja osećanja koja doživljavaju stabilne ličnosti njima su nepoznanica. Svoj život proživljavaju kao film u kome scenario menjaju u zavisnosti od promena u okruženju. Nekada će to biti komedija, u drugoj fazi drama i tragedija, jedino je bitno ne izgubiti glavnu ulogu. Društvo, željno senzacija, omogućiće im da to odigraju i teško će se otkriti suština problema.

 

Iako često drugima zanimljive i rado vidjene u društvu, pogotovo onih koji su ih tek upoznali, ove osobe su zapravo ispunjene osećajem neadekvatnosti i unutrašnje praznine. Njihov glavni pokretač zapravo nije ono što oni žele, već činjenica da su željeni od drugih i da su u fokusu njihove pažnje.

 

Površnost i impresionistički kognitivni stil

 

Histrionična osoba puna je paradoksa i kontradiktornosti. Bez dubokih osećanja, ali konstantno u priči o istima. Sa stavom zavodnice ili zavodnika, ali u stalnom strahu od zavođenja. Bez potrebe za stvarnom analizom svog života i odnosa u njemu, ali sa stalnom pričom o istom. Stil mišljenja i govora ovih osoba olakšava im da ostanu na površini, da se ne bave zaista svojim osećanjima, a ujedno ih i čini zanimljivijim drugima, posebno onima koji žele senzaciju bez previše dubine. Njihov rečnik je pun hiperbola, opisa i impresija, ali sa veoma malo ili nimalo detalja i argumentacije. Često će druge opisivati kao ’najfascinatniju osobu’ ili ’najgoru’ bez jasnog objašnjenja svog stava. Prijem na kome su bili mogu opisati kao ’najbolji događaj godine’ ili ’najveći fijasko’, ali bez jasnog određenja svojih opisa. Jedni su od onih koji pričaju mnogo, ali retko kažu nešto jasno argumentovano. Njihova sposobnost razumevanja osećanja je slaba, kao i sposobnost procene dubine odnosa sa drugima te će, već nakon nekoliko viđanja sa nekom osobom, nju drugima predstavljati kao svog dobrog prijatelja.

 

Društvo koje propagira vrednosti po kojima je bitnije kako nešto izgleda nego šta u suštini jeste zapravo pomaže održanju ovog poremećaja i čini ga teško primetnim. Ukoliko se prihvata da je marketing ključan u svim sferama života, teško ćemo u osobi posvećenoj samoreklamiranju videti problem. U analizama širih društvnih faktora koji pomažu prikrivanju problema, često se govori i o narcističkom poremećaju. Iako im histrionični mogu delovati slično, postoje značajne razlike. Narcistična osoba želi da se drugi dive njenoj veličini, dok histrinična živi od toga što je drugi primećuju i žele. Histrionična osoba ne smatra da je svet ispod nje i da joj se treba diviti, već ona treba da se potrudi kako bi je ostatak sveta želeo. Stoga je histronična osoba spremna na različite manevre i manipulacije koje narcis nikada ne bi uradio. Narcis smatra da zaslužuje divljenje sam po sebi, dok histronična osoba ispituje potrebe tržišta i nudi ono što se u tom trenutku traži. Ukoliko ne dobije ono što traži, histrionična osoba može i pasti u očaj, što narcis sebi nikada neće dozvoliti. Očaj u koji histrionične osobe padaju podjednako je teatralan i preteran kao i sreća koja mu prethodi. U tim periodima spremni su čak i da prete samoubistvom ne bi li vratili pažnju na sebe. Onda kada dobiju pažnju nazad, osećanja tuge o kojima su govorili izuzetno naglo nestaju i osoba se vraća svojim ranijim ponašanjima. Kao što je već navedeno, osećanja ovih osoba izuzetno su nestalna i plitka. To je još jedan problem koji lako ostaje neprimećen u kulturi koja propagira instant rešenja i brz način života. Ukoliko posmatramo kulturu današnjeg zapadnog sveta i činjenicu da smo obasipani porukama po kojima treba živeti za trenutak i nikada ne skidati osmeh sa lica, ove osobe lako mogu delovati kao jednostavno dobro adaptirani pojedinci.

 

Osećanja ovih osoba izuzetno su nestalna i plitka. To je još jedan problem koji lako ostaje neprimećen u kulturi koja propagira instant rešenja i brz način života. Ukoliko posmatramo kulturu današnjeg zapadnog sveta i činjenicu da smo obasipani porukama po kojima treba živeti za trenutak i nikada ne skidati osmeh sa lica, ove osobe lako mogu delovati kao jednostavno dobro adaptirani pojedinci.

 

 

Osobine histrionične ličnosti

 

Ipak, brojni problemi sa kojima se suočavaju kako oni sami, tako i osobe iz njihovog okruženja, govore nam da se ne radi o dobroj adaptaciji. Navedene osobine ne moraju nužno biti znak poremećaja ličnosti. O izraženosti ovog problema trebalo bi razmišljati kao o kontinuumu i imati na umu da osobine mogu biti izražene u određenoj meri, te da govorimo o histrioničnim crtama, a može se raditi i o pravom poremećaju ličnosti. Zanimljivo je da u odnosima mogu imati značajno drugačije probleme u zavisnosti od stepena izraženosti problema.

 

Oni koji imaju histrionične karakteristike, ali ih ipak ne možemo svrstati u poremećaje ličnosti prepoznaju se po sledećim osobinama : pojačana je emotivnost, ali ipak ima elemenata suzdržavanja afekata, pojačana je potreba da se bude primećen i voljen, prisutan je seksualni egzibicionizam, imaju dobru kontrolu impulsa, zavodljivost je socijalno prihvatljiva, prisutan je takmičarski duh i ambicioznost, a aktivnosti, odluke i izbori su određene zrelim osećajem lične konzistentnosti. Iako nestalniji od većine, ovi ljudi će moći da ostvare i stabilna prijateljstva i poslovne ciljeve. Takođe imaju sposobnost ostvarenja u vezi, mada su one često komplikovane uplitanjem treće strane jer su skloni prevari i izbegavaju tradicionalne veze.

 

U slučaju da se radi o histrioničnom poremećaju, ove osobine su nešto drugačije. Emocionalnost je tada preterana i nesputana, dok je želja za pažnjom dodatno pojačana (kaže se da je njihova želja kao bunar bez dna). Zavodljivost je češće sirova i surova nego li suptilna, dok su onda kada ostvare vezu lepljivi i zavisni od te osobe i često odnosi postaju sadomazohistički. Prevare i uplitanje trećeg u vezu u ovom slučaju se ređe dešavaju. Separaciju i gubitak pažnje od voljene osobe ne podnose i tada se osećaju preplavljeno negativnim osećanjima. Upravo u ovim fazama se ove osobe osobe najčešće javljaju na terapiju. Pored veza koje su komplikovane, sadomazohističke i završavaju se njihovim krahom i dramatizacijama koje često uključuju pretnje samoubistvom, ove osobe takođe imaju problema i na profesionalnom planu. Kako se ničemu, zapravo, ne posvećuju u potpunosti, oni u poslu lako gube fokus i cilj iz vida. Njihove aktivnosti su određene primitivnim strahovima i nagonima, te su ostvarenja dugoročnih planova teško izvodljiva. Nedovoljni sami sebi i nefokusirani, oni, kao i u odnosima sa ljudima, tako i odnosu prema poslu lako zamenjuju jedan cilj drugim i nastavljaju da ponavljaju svoje manevre na novoj pozornici. Iako često deluje da imaju inicijative za brojne poduhvate, njihova volja je slaba i istrajnost minimalna.

 

Nedovoljni sami sebi i nefokusirani, oni kao i u odnosima sa ljudima, tako i odnosu prema poslu lako zamenjuju jedan cilj drugim i nastavljaju da ponavljaju svoje manevre na novoj pozornici. Iako često deluje da imaju inicijative za brojne poduhvate, njihova volja je slaba i istrajnost minimalna.

 

Zbog čega bi nekome privlačenje pažnje bilo značajnije od svega ostalog?

 

Kao i kod ostalih poremećaja, koreni problema leže u detinjstvu. Ove osobe nisu imale adekvatan odnos sa roditeljem istog pola, te su pažnju i priznanje tražili isključivo od roditelja suprotnog pola. Idealizovanje roditelja suprotnog pola i okretanje od onog istog pola imaju brojne posledice na ličnost detata. Prvo, sa ovakvim odnosima ove osobe nikada nisu uspele da se identifikuju sa roditeljem svog pola, te i prihvate svoju ulogu žene odnosno muškarca. Iako često promiskutetni i sa ulogom zavodnice odnosno zavodnika, ove osobe imaju osećaj neadekvatnosti u svojoj polnoj ulozi.

 

Zbog odnosa u ranom detinjstvu, ove osobe nemaju stabilan doživljaj sebe i sopstvenog identiteta. Kako su u detinjstvu bili često zanemareni, priznanje i pažnju, pa i doživljaj da su zaista živi, imali su samo kada bi preterivali u ponašanjima ne bi li skrenuli pažnju na sebe. Na taj način nastaje njihova teatralnost i ekstremnost. Dodatni problem je to što pretarano usmeravanje pažnje na roditelja suprotnog pola izaziva jači strah od kazne u edipalnom periodu. Želja devojčice da ima oca samo za sebe, odnosno dečaka da prisvoji majku, izaziva jak strah da će zbog toga biti kažnjeni od strane drugog roditelja, te oni svoje ponašanje počinju da predstavljaju kao detinjastu igru i time se oslobađaju odgovornosti za svoje postupke. Sve dok je zavođenje i privlačenje pažnje samo igra i osoba ostane detinjasta, kazna se može izbeći. Na taj način formira se obrazac koketnog ponašanja u kome osoba zavodi, ali nikako i nikada ne ostvaruje svoj cilj do kraja. U detinjstvu, taj cilj je konačno spajanje sa roditeljem suprotnog pola, dok je u odraslom dobu to bilo koje dublje povezivanje i posvećivanje nekome ili nečemu.

 

Problem sa ovim poremećajem jeste činjenica da socijalna prihvatljivost većine njihovih simptoma čini da poremećaj lako postane neprepoznatljiv. Mnogo je ljudi koji prate trendove i imaju zaista autentično pozitivan stav prema životu i ne treba ih mešati sa histrioničnima. Ipak, kod histrioničnih se sreće i nešto više po čemu se razlikuju od ostalih ljudi koji prate trendove, ljudi koji su energični, pa ponekad i vole da svetla reflektora padnju na njih. Ono što, pored teatralnosti, manipulativnosti i emotivne nestabilnosti, posebno izdvaja osobe sa histrioničnim poremećajem je činjenica da nemaju sposobnost razumevanja kako sebe, tako ni odnosa sa drugima, niti mogu da uspostave pravu bliskost. Nažalost, navedene osobine nisu nešto što se može uočiti na prvi pogled i, ukoliko se u društvu propagira površnost, ono po čemu se ove osobe razlikuju od ostalih može dugo ostati neprimećeno.

 

sretanzivot @ 10:16 |Isključeno | Komentari: 0
 

Neki ljudi svojim prisustvom kao da obasjavaju sve druge ljude i izazivaju divljenje gde god se pojave. Da li je po sredi dobar izgled, visok IQ ili vrcava duhovitost?

Ne, to je harizma: aura licnosti koja drugim ljudima privlaci paznju.

 

Njenoj moci je tesko odoleti i gotovo nemoguce je razumeti, ali prethodnih godina, istrazivaci su poceli da izucavaju ovo svojstvo licnosti i kvalitet: ono sto nam deluje kao misteriozni talenat, oni su razlozili na neke naucne osnove i objasnjenja.

 

 

 

Prepoznavanje i aspakti harizme

 

Harizma ima tri glavna aspekta, tvrdi naucnik Ronald Rigio professor psihologije na "Klermont Mekena Koledzu".

To je ekspresivnost (talenat za spontano ucestvovanje u razgovoru i lako izrazavanje osecanja), kontrola (sposobnost da se suptilno uklopite u neko drustvo)

i osetljivost ili empatija (dar da slusate, shvatate i osecate druge ljude).

 

"Mnogo harizme proistice iz nacina na koji komunicirate. To je vasa sposobnost da 'uhvatite' emocije drugih ljudi dok ih i sami izrazavate", kaze Rigio.

 

Možda zvuci subjektivno, ali naucnici su otkrili da se ova tri aspekta mogu meriti empirijski kroz posmatranje sirokog polja nesvesnih gestova i izraza koje pravimo u svakodnevnoj komunikaciji.

 

Naprimer, skromna kolicina energije koju isijava nervozna i nesigurna osoba koja bi se u normalnim okolnostima smatrala negativnom, cesto je znak da je neko uzbudjen zbog razgovora koji vodi i zeli da se tako oseti i njegov sagovornik.

 

Kada harizmaticna osoba stupi u komunikaciju, njegov autonomni nervni sistem postaje nadrazen - paznja im je usmerena na tu osobu i onu su prepunjeni energijom. Rezultat: prica brze.

 

Zapravo, studija iz 2005. godine pokazuje da ljude koji govore brze drugi percipiraju kao harizmaticnije od onih koji razgovor vode lagano.

 

Razgovor bez pauza (izuzev ponekog "mhm" ili "razumes") je najharizmaticniji, jer pokazuje da je osoba samouverena i ima cvrste ideje.

 

Harizma takodje isijava kroz gestove kao sto su klimanje glavom dok druga osoba govori, odrzavanje kontakta ocima i razmenjivanje osmeha. Uzrecice poput "naravno" i "da, da" koje pokazuju da ste zainteresovani za razgovor ujedno i daju znacaj onome sto izgovara vas sagovornik.

 

Mimika takodje poboljsava kontakt izmedju dve osobe. Ako klimate glavom ili imitirate jedno drugo, medju vama ce "proraditi" saosecajnost. Tela proizvode endorfine, prirodne opijate i tako sticete utisak da ste se upustili u sinhronu plesnu tacku.

 

Za to su zasluzni "neuroni ogledala", isti oni koji podsticu imitiranje u mozgu beba dok ona oponasa majcin izraz lica.

 

Kako bi savladali "sinhroni ples", naucnici su razvili sociometar, aparat koji detektuje harizmu i meri je u interakciji sa drugim ljudima.

 

To je prenosiva digitalna sprava velicine mobilnog telefona, opremljena infracrvenim senzorom i minijaturnim mikrofonom.

 

Aparat prati semu razgovora i pokreta tela, iako ne snima ni jednu izgovorenu rec. Studije u kojima je koriscen sociometar otkrile su da ljudi koji ukljucuju mnogo nesvesnih gestova i izraza koje istrazivaci povezuju sa harizmom, verovatno bivaju uspesniji u odabiru posla ili pregovaranju o povisici.

 

Drugim recima, nije toliko vazno sta govorite, nego nacin kako to govorite. Ako vam harimaticna osoba predlozi biznis plan, necete znati sve detalje, ali cete pretpostaviti da je ta osoba ekspert i da deluje iskreno zainteresovano za vase misljenje. Instinkt ce vam reci da je ideja koju vam prezentuje dobra.

 

To sto neko zvuci kao ekspert, ne mora da znaci da to i jeste, ali istrazivaci se slazu da nije u pitanju gluma. Harizma se ne moze po zelji "ukljuciti" ili "iskljuciti". Ljudi koji je zaista poseduju su autenticni. To je grupa vestina, a njihovu emocionalnu komponentu je veoma tesko lazirati.

 

 

 

 

Privlacnost suprotnosti

 

Posto se harizma u velikoj meri oslanja na ekspresivnost, kontrolu i senzitivnost, njena magneticna moc se pojacava kada se pomesa sa misterijom i nespojivim suprotnostima. Psiholozi tvrde, da svaka harizmaticna osoba ima svoje dve strane; istovremeno ona je i krhka i snazna, i prosecna i jedinstvena. Ideal harizme poseduju ljudi koji su ranjivi i stoici, i hrabri i povuceni, sa alhemijom sarma, iritantnosti i prodornog pogleda.

 

Ali, cak i medju cuvenim ljudima poput predsednika drzava, voditelja tok sou programa i direktora marketinga, harizma nikad nije jednostavno "bacanje cini".

 

"Harizmaticne osobe u velikoj masi ljudi neverovatno precizno prepoznaju osobu kojoj treba da se obarate. Dajana, princeza od Velsa, takodje je to imala. Mogla je uci u prihvatiliste za siromasne i da odmah je znala kome je pomoc najpotrebnija. Medjutim, paradoks koji cini harizmu tako mocnom lezi u sledecem: osoba koja pati zna da i princezi Dajani treba neko o kome ce brinuti. To je povratna sprega ispod magije koja se desava", objasnjava profesor dramaturgije i engleskog jezika na Univerzitetu "Jejl" Dzozef Rouc. Malo ko pamti "Stidljivu Di", pomalo tupu, stidljivu i povucenu iz vremena pre nego sto ce postati "princeza naroda".

Dajana je znala da niko ne polaze "ekskluzivno pravo" na harizmaticnost. Na njoj treba raditi i svakodnevno preispitivati sopstvene granice, kako bi iz sebe izvukli sve ono najbolje.

 

Samo harizmaticne i hrabre osobe mogu da se preobraze poput Lejdi Dajane, i postanu oslonac i svetlo drugim ljudima.

 

relaxforum

sretanzivot @ 10:15 |Isključeno | Komentari: 0
Imate li dovoljno samopouzdanja?

 

Samopouzdanje je vrlo bitno u gotovo svim područjima života, pa ipak mnogi ga baš i nemaju previše. Samopoštovanje i samopouzdanje su vrlo bitni za uspjeh, kako u poslovnom, tako i u privatnom životu.

Nedostatak vjere u sebe i svoje sposobnosti može negativno utjecati na vas i vaš pogled na svijet, zbog čega vam se može činiti da svi, osim vas uspijevaju u onom što rade.

 

U stvarnosti, ljudi koji imaju mnogo samopouzdanja i koji dobivaju sve što žele jednostavno vjeruju u sebe. Kod predstavljanja nekog projekta, ljudi će prije poduprijeti osobu koja jasno govori, ne pokazuje strah i sigurna je u to što govori, nego onog koji zamuckuje, nervozan je i preplašen. Osobe koje imaju samopouzdanja shvaćaju da neuspjeh znači samo to da niste uspjeli napraviti jedan zadatak, a ne da ste vi sami neuspjeh.

 

Dobro je to što možete izgraditi samopouzdanje, a mi ćemo vam dati nekoliko savjeta kako to postići.

 

Što je samopouzdanje?

 

Samopouzdanje se odnosi na način kako doživljavate sebe i što mislite kako drugi doživljavaju vas. Ako imate malo samopouzdanja, imat ćete nisko mišljenje o sebi, svojim sposobnostima i načinu na koji vas drugi ljudi doživljavaju.

 

Ako vaše misli započinju sa „Ne mogu...“, „Moram...“ ili „Trebala bih...“ tada vjerojatno imate malo samopouzdanja.

 

Kako izgraditi samopoštovanje i vjeru u sebe

 

Ljudi sa razvijenim samopoštovanjem vjeruju u to da će ostvariti svoje ciljeve. Uspjeh koji dožive kad ostvare nešto što su naumili dodatno im izgrađuje samopouzdanje.

 

Svaki pojedinačni zadatak ili ostvareni cilj je prilika za uspjeh i podizanje vjere u sebe, što izgrađuje samopouzdanje.

Samopoštovanje i pozitivno mišljenje o sebi su glavni preduvjeti za podizanje samopouzdanja, jer kad vjerujete da ćete uspjeti u nečem, veća je vjerojatnost da će se to i ostvariti. Ako mislite da ćete doživjeti neuspjeh, tada ćete se tako i ponašati, te vrlo vjerojatno ni nećete uspjeti.

 

Izgradite samopouzdanje:

 

Napravite listu svojih pozitivnih strana. Upamtite da smo svi dobri u nečem. Na listu možete upisati da ste dobar roditelj, vjeran prijatelj ili vrijedan radnik.

Percepcija kreira stvarnost, pa promatrajte sebe kao osobu koja ostvaruje ciljeve koje si zada.

Upamtite da uspjeh privlači uspjeh, stoga počnite od manjih ciljeva i idite prema većima.

Vjerujte u sebe. Za svaku negativnu misao o sebi, nabrojite barem četiri pozitivne. Ako se ne možete sjetiti četiri, razmislite o tome kakvi bi htjeli biti.

Odaberite dvije stvari u kojima ste dobri i osmislite tri načina kako možete svaku od njih poboljšati. Koncentrirajući se na stvari u kojima znate da ste dobri, poboljšat ćete samopouzdanje, a to može biti dobar temelj za budući uspjeh.

Čak i ako se ne osjećate tako, uvijek nastupajte sa samopouzdanjem.

Napravite listu pozitivnih misli kojima se možete ohrabriti i podići samopouzdanje.

Okružite se pozitivnim, uspješnim i pozdanim ljudima.

Vježbajući ove savjete usmjerene na podizanje samopouzdanja i samopoštovanja počet ćete se mijenjati i približavati onom što smatrate kakvi bi trebali biti i što sve možete ostvariti. Ne dopustite manjim neuspjesima da vam umanje novostečeno samopouzdanje. Imajte na umu da su to samo sitnice.

 

Kako će vam rasti samopoštovanje, moći ćete početi razmišljati o većim ciljevima koje ste si zacrtali u životu, pri čemu se vodite istim tehnikama kojima ste izgradili samopouzdanje. No uvijek budite prizemljeni - kad ljudi imaju previše samopouzdanja mogu djelovati prenapuhano, što opet nije dobro.

 

relaxforum

sretanzivot @ 10:13 |Isključeno | Komentari: 0
Rituali, predstavljaju neke odredjene postupke koje cinimo po licnom izboru i po nekom utvrdjenom ritmu, odnosno oni uvek odrazavaju nase postupanje po odredjenom redosledu, a njihova osnovna svrha je da uvecaju kvalitet naseg zivota. Postoje rituali koje sprvodimo pred spavanje, za stolom, prilikom pozdravljanja i oprastanja i sl. i oni nam pre svega donose osecaj vece sigurnost. Postoje neki oblici rituala koji se srecu svuda u svakodnevnom zivotu: kucamo u drvo za srecu, bacamo novcic u fontanu, pomisljamo zelju kada vidimo dugu na nebu, pijemo solju kafe nakon budjenja i nakon jela i sl.

 

Preporucljivo i pozeljno je da u svoj zivot uvedete neke "zdrave rituale", odnosno one koji ce u vama podsticati prijatna osecanja ili one koji mogu da se odrazavaju vrlo pozitivno na vase raspolozenje. To recimo moze da bude nedeljni dorucak uz cvece i neku vrlo prijatnu muziku, ili u nekoj posebnoj atmosferi koju cete sami osmisliti po licnom uskusu i potrebama. Ili mozete da pijete kafu, caj, kakao ili neki drugi napitak, zacinjen cimetom ili nekim vama omiljenim i aromaticnim dodatkom u petak uvece, koji ce za vas predstavljati uvod u novi i prijatan vikend. Vazno je da taj ritual svesno izvodite da biste podstakli dobar osecaj.

Uvedite u dogovoru sa sa prijateljima ritual koji ce biti prikladan da medjusobno osetite zajednicku naklonost. Budite kreativni, potencijalno sve je dozvoljeno sto se svidja i prija obema stranama, jer vazno je da se uvek zajedno dogovarate koji ritual cete izvoditi.

Svako godisnje doba mozete da pozdravite odredjenim ritualom. Tako mozete da obelezite pocetak proleca, leta, jeseni i zime, ili da prijatno proslavite najkracu noc i najduzi dan u godini.

Uvedite u svoj zivot neki poseban dan u godini kada cete nekoj osobi uciniti nesto "dobro i specijalno" - ali tajno. Zapravno, niko ne sme da sazna da ste vi ucinili dobro delo. A takvo ponasanje se zove "gest ljubavi", po Alfredu Adleru, osnivacu individualne psihologije koji tvrdi da jedan ovakav ritual, cak moze i da "izleci bolnu dusu".

Medjutim, izvesni rituali mogu da budu i simptomi odredjenih bolesti, takozvani prisilni gestovi. Pogodjene osobe se osecaju primoranima da na tacno utvrdjeni nacin izvode mucna ponavljanja rituala, koji ih ogranicavaju i njih bi trebalo leciti psihoterapeutski. Prisilni rituali sluze i kao prividna odbrana od strahova, ali se zapravo oni samo pojacavaju, objasnjava becki psiholog Julia Umek.

 

relaxforum

sretanzivot @ 10:02 |Isključeno | Komentari: 0
Pored toga što se spoljašnja realnost saznaje na nju se reaguje i na subjektivan način emocijama, veština jasnog prepoznavanja, razumevanja, kontrole i njihovog pozitivnog usmeravanja definiše se kao emocionalna inteligencija. Emocionalna inteligencija nije suprotna, već samo različita, komplementarna sposobnost u odnosu na racionalnu inteligenciju.

 

Svakodnevno smo svedoci brojnih izveštaja koje nam serviraju mediji koji odražavaju sve izraženiju kolektivnu emocionalnu krizu. Sve izraženije emocionalne neprimerenosti, očaj i nepromišljenost potupaka čoveka počevši odnosa ka samom sebi do onih koje ostvaruje u interakciju sa drugim članovima zajednice. Na svakom koraku se beleži porast nasilja i beznadja, bilo u tihoj osamljenosti dece koju umesto devojka iz susedstva čuva TV aparat, u boli napuštene i zlostavljane dece ili pak u ružnim slikama porodičnog nasilja. Sve je veći talas agresivnosti – tinejdzeri s pištoljima u školi, prometne nesreće, ogorčeni partneri koji uzimaju "pravdu" u svoje ruke… Sve ove slike i reči ušle su u svakodnevni rečnik a geslo dana nije više vedra fraza "Prijatan vam dan", nego razdražljivo "Hajde, samo izvoli, razveseli me!"

 

Sposobnost bitisanja u zajednici stavlja emocije u samo središte sposobnosti življenja. Sama spoznaja u sferi emocija omogućava da realizujemo pun intelektualni potencijal, jer emocionalna ravnoteža će očuvati naše najdragocenije odnose u bilo kojoj sferi života. Etički stavovi u životu izviru iz emocionalnog potencijala svakog pojedinca. Ako postoje dva moralna stava koja su našem vremenu potrebna to su upravo samokontrola i samilost.

 

Nikomahova etika, Aristotelovo filozofsko propitivanje vrlina, karaktera i dobroga života postavlja pred nas izazov upravljanja emocionalnim životom na inteligentan način. Naše strasti, kada se iskazuju na adekvatan način, u sebi sadrže mudrost; vode naša razmišljanja, temelje naš sistem vrednosti. Ali vrlo lako mogu biti iskazane neadekvatno i prečesto. Problem ne leži u emocionalnosti, nego u prikladnosti emocije i njenog izražavanja. Uneti inteligenciju i racionalno obraditi emocije koje nas obuzimaju očuvavamo ljudskost i brižnost prema sebi a onda i prema onima sa kojima ostvarujemo kontakte.

 

Priroda emocija i emocionalno izražavanje

 

 

Sve su emocije zapravo impulsi koji nas navode na delovanje čak i u

samom korenu reči emocija je glagol 'motere', koji na latinskome znači

"kretati se", dok prefiks "e-" ukazuje na odmicanje. U najdoslovnijem smislu, rečnik Oxford English Dictionary reč emocija definiše kao: "svaku uzbudjenost ili uznemirenost uma, osećaja, strasti; svako žestoko ili uzbudjeno mentalno stanje".

 

Postoje stotine emocija, kao i njihovih mešavina, varijacija, mutacija i nijansi, puno je suptilnih razlika medju emocijama nego što za njih imamo reči. Ne postoji jedna kategorizacija emocija ali neka najuobičajeniji podela ih svrstava u sledeće grupe:

 

• Srdžba: jarost, ogorčenost, kivnost, gnev, ozlojedjenost, indignacija, uzrujanost, gorčina, mržnja, uznemirenost, razdražljivost, neprijateljstvo i, možda kao krajnje vrednosti patološka mržnja i nasilnost

 

• Tuga: žalost, bol, neveselost, potištenost, melankolija, samosažaljenje, usamljenost, očaj i u patološkim slučajevima teška depresija

 

• Strah: teskoba, bojazan, nervoza, zabrinutost, konsternacija, zloslutnost, oprez, strepnja, napetost, užasavanje, strava, jeza; kod psihopatologije, fobija i panika

 

• Radost: sreća, užitak, olakšanje, zadovoljstvo, blaženstvo, slast, zabavljenost, ponos, senzualni užitak, oduševljenje, zanos, veselje, zadovoljenje, euforičnost, zaigranost, ekstatičnost i u krajnosti, manija

 

• Ljubav: prihvatanje, prijateljska naklonost, poverenje, ljubaznost, sklonost, odanost, zanesenost, obožavanje i platonska ljubav

 

• Začudjenost: šok, preneraženost, zapanjenost, zadivljenost

 

• Gadjenje: prezir, omalovažavanje, potcenjivanje, odvratnost, odbojnost, mrskost, gnušanje

 

• Stid: osećaj krivice, neugodnosti, žalost, poniženje, žaljenje, jad i kajanje

 

Unutar mehanike emocija, svaki osećaj ima vlastiti prepoznatljivi repertoar misli, reakcija, pa čak i sećanja. Ovi repertoari koji zavise o stanjima postaju najdominantniji u trenucima kada osećamo intenzivne emocije. Emocionalne reakcije oblikuje naše životno ikustvo i kultura. Čoveka upravo od svih drugih bića na planeti diferencira razum, svest, sposobnost promišljanja kojim ocenjuje impulsivan snažan i ponekada nelogičan emotivni upliv i kojim oblikuje delovanje. Samo tako su naše akcije promišljene i svesni smo misli koje ih pobudjuju a samim tim i sposobni kreirati krajnje činjenje i sagledati moguće efekte.

 

Ljudi su često u stanju da opravdavaju svoje postupke tvrdnjom da su bili obuzeti emocijama, njihov alibi uvek zvuči poznato: "Ne mogu ja odabrati šta ću osećati", stvarajući privid da su se naprosto stvari "dogodile" i da nije reč o izboru, a samim tim nema ni lične odgovornosti za posledice. No, ovo je svojevrsna zamena teza kojom se manipuliše sa drugima. Ne možemo racionalno odlučiti koju bi smo emociju "trebali" osetiti, ali ono što možemo je kontrolisati njihov tok i kanalisati spoljnu manifestaciju. Delovati nekritički bez logičkog povezivanja uzroka i posledice uvek čini čoveka autističnim za okruženje.

 

Svako od nas je spoznao nemoć uveravanja emotivno uzbudjene osobe jer je prezentovanje sirovih emocija uvek kategoričko i samopotvrdjujuće, i uvek pokazatelj da osoba nije prevazišla personalizovano razmišljanje karakteristično za dečiji uzrast - dihotomija emocionalnog/racionalnog odgovara u svakodnevnom govoru istaknutu u govoru o razlici izmejdu "srca" i "glave". Za sklad osećanja su neophodna mislima a misli osećanjima. Emocionalna eksplozija ili kako se u žargonu kaže "pukao mi je film" uvodi čoveka u stanje afektivnog slepila jer se isključivanjem promišljanja gubi percepcija važnosti odredjenog dogadjaja i vodi čoveka uvek iracionalnom delovanju a krajnji učinak retko je povoljan po samog čoveka, njegove bližnje i okolinu.

 

Emocije su uvek tu, ali bez racia kao emocionalnog stražara donose samo pustoš. Vrednost našeg emocionalnog repertoara se ogleda upravo u intelektualnoj obradi istog i odabiru da svojim iskustvom stilizujemo i modifikujemo emocionalne izraze. Kada bi uložili vreme i trud na njihovo upoznavanje i proširivanje opsega izražavanja kvalitativno iste emocije tada nam ne bi trebali zakoni i etički kodovi – Hamurabijev zakonik, Deset zapovesti… da bi smo uvek birali najbolju reakciju, sposobni da u "hodu" vršimo korekcije i pronadjemo inteligentnu ravnotežu izmedju osećanja i misli.

 

 

relaxforum

sretanzivot @ 10:01 |Isključeno | Komentari: 0
Svugdje oko nas ljudi se često upoređuju sa drugim ljudima. Rečenice poput " Trebao/la bi biti poput svog oca/ majke", "Možete pobjediti, drugi nisu tako dobri kao što ste vi" ili "Morate biti najbolji u razredu" itd, postale su nam kao uzrečice. Ima mnogo zašto bi se trebao takav način razmišljanja izbaciti, i ubuduće porediti sebe samo sa samim sobom. Pogledajte neke od tih razloga.

 

 

1. Prvi razlog kako bi se izbjeglo upoređivanje sebe sa drugim ljudima jeste to što će uvijek postojati neko bolji od vas. Nije važno u kojem aspektu, ali to je uvijek istina. Prema tome mogli biste se osjećati podređenim u odnosu na druge, a to sve bez ikakvog razloga. Na primjer, možete biti nevjerojatan arhitekt i najbolji od svoje generacije, i to može učiniti da se osjećate nevjerojatno dobro, ali ako jednog dana neko bude bolji od vas, počet ćete se osjećati tužno, iako ste i dalje nevjerovatan arhitekta kao i prije.

 

2. Drugi razlog zbog čega ne bi trebalo biti ovakvog poređenja je da ćete uvijek naći nekoga ko je gori od vas, ali za razliku od prvog razloga, to može učiniti da se osjećate bolje od drugih, i taj osjećaj se može pretvoriti u ružan ponos. Na primjer, ako ste drugi najbolji student svoje klase, a jednoga dana najbolji učenik napušta školu, onda ćete vi biti najbolji, iako ste još uvijek onoliko dobri kao što ste bili i prije.

 

3. Ova prva dva razloga vode do trećeg, a to je ako želite da budete bolji od drugih, ne morate da unapređujete sebe, već je dovoljno da drugi ljudi okolo vas izgledaju lošije. Na primjer, ako neko želi biti vođa neke grupe, a vi ste trenutno vođa te grupe, sve što neko treba drugi da uradi jeste da vi ispadnete loši, tako da on može preuzeti tu ulogu. I tada će taj neko biti bolji od vas.

 

4. Četvrti razlog je da onaj ko poredi sebe sa drugim ljudima na taj način počinje osuđivati druge ljude, što nam nikako ne može pomoći da se unaprijedimo kao ljudska bića. Niko ne zna unutrašnje stvarnosti drugih, niko ne zna ničiju priču i ničije najveće duboke namjere, a kad počinjemo suditi drugim ljudima, teže je druge ljude i prihvatiti.

 

5. Posljednji, ali najvažniji razlog za izbjegavanje upoređivanja sa drugima je da kada radimo, možemo biti u iskušenju da nekoga kopiramo, raditi iste stvari, i razmišljati poput njih. Problem s ovim je da taj da ako mi nekoga kopiramo, nikada nećemo znati ko smo zapravo i što uistinu želimo, a onda se nikada nećemo ni duhovno razvijati.

 

relaxforum

sretanzivot @ 09:59 |Isključeno | Komentari: 0
Postani neophodan svijetu

i čovječanstvo će ti dati kruha.

Sreća potječe od duhovnog, a ne materijalnog bogatstva.

Posljedice odražavaju prirodu vaših misli.

Napredak zahtijeva promjene.

Sreća kuca na vrata pripravnih.

Dobar je glas vrjedniji od novca.

Griješiti je ljudski, opraštati božanski.

Nikada ne čini nešto za što ćeš se morati kažnjavati.

-Kad nas netko duboko povrijedi, oporavljamo

se tek kad oprostimo.

-Tko ima˝zašto˝zbog kojeg živi, može se nositi gotovo s bilo kojim˝kako˝.

-Sve što jesmo posljedica je onog što mislimo.

-Kad riječi jednom dopustite da vam izmakne, više je ne možete opozvati.

-Izokrenuto zlo znači život.

-Ljubav je najprofinjenija sila na svijetu.

-Za vladavine bijesa dolazi do negativnih posljedica.

-Prilike su rijetke i mudar čovjek nikada neće propustiti nijednu od njih.

-Zapamti, bez tvog pristanka, nitko u tebi ne može izazvati osjećaj manje

vrijednosti.

-Ne dopustite da netaktična riječ, opovrgavanje ili odbijanje zakriju čitavo

nebo.

-Tko želi osigurati dobro drugima već je osigurao dobro sebi.

-Materijalni napredak nemoguć je bez poduzetnika.

-Ako nema dosadnog i odlučnog rada, neće biti ni sjajnih rezultata.

-Dobivat ćemo sve što nam pripada izgradimo li sposobnost primanja.

-Sreća je naklonjena odvažnima.

-Kada aktivno usrećuješ druge, njima njihov teret postaje lakši.

-Očekuj najbolje i tvoj pozitivan stav otvarat će vrata mogućnostima.

-Čovjek bez umjerenosti nalik je bačvi bez okova i pri padu se raspada.

-Mudar se čovjek zagledava u vlastito srce i ondje pronalazi vječni mir.

-Svijet je dobrohotan prema dobrohotnim ljudima.

-Čovjekove su misli poput bumeranga.

-Samonadzor dovodi do uspjeha.

-Bez životnog plana nikad nećete postići red.

-Život bez plana vjerojatno će se pretvoriti u veliku naplavinu.

-Neuspjeh je tek prilika za novi, inteligentniji početak.

-Na putu si uspjeha uviđaš li da je neuspjeh tek kratko skretanje s puta.

-Izražavanje zahvalnosti dovodi do davanja i opraštanja, te do duhovnog razvoja.

-Nema te prepreke koju dovoljno ljubavi neće prevladati.

-Ljubav znači voljeti ono što nije moguće voljeti; u protivnom to uopće nije

vrlina.

-Beskrajnoj uvijek prisutnoj ljubavi

sve je ljubav, i nigdje nema pogreške, nema grijeha, ni bolesti ni smrti.

-Vladati sobom i potisnuti strasti tim je vrjednije jer tako malo ljudi zna

kako to postići.

-I sebi i drugima donosiš jednake patnje i kad prihvatiš povredu i kad ti

nekoga povrijediš.

-Uvreda ili ostaje ili nestaje, ne zahvaljujući stavu onoga tko vrijeđa, nego

zahvaljujući stavu onoga tko to sluša.

-Što se duže zadržavamo na vlastitoj nesreći, to joj pridajemo veću snagu

kojom nam može naškoditi.

-Malo je toga gorče od osjećaja gorčine.

Čovjeku vlastiti otrov šteti puno više nego njegovoj žrtvi.

-Oni koji ne mogu osjetiti malu narav velikih stvari u sebi skloni su previđanju

veličine malih stvari u drugima.

-Čini male stvari odmah sada; tako će ti velike stvari stizati jedna za drugom

da ih riješiš.

-Uzrujavati se zbog onoga što nemaš znači uludo trošiti ono što imaš.

-Prouči ono što se govori, a ne onoga tko govori.

-Male stvari puno znače.

-Upravo je nevjerojatno kakva su sve

snaga, čistoća i mudrost čovjeku potrebni kako bi se obranio od lažnosti.

-I ono malo što donosi sklad bolje je od obilja koje donosi podjele.

-Budi iskren prema sebi kako ne bi bio lažan prema drugima.

-S lažima u svijetu možeš ostvariti napredak ali se nikada ne možeš vratiti.

-Odgovor na tvoje molitve može biti ˝da˝, ali i ˝ne˝, kao i ˝alternative˝.

-Molitva počinje ondje gdje završava čovjekova sposobnost.

-Toliko religija, toliko puteva koji vode do jednog istog cilja.

-Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim

svijetom.

-Kad objave nema narod se razuzda.

-Nema tog vjetra koji bi bio naklonjen onome koji ne zna kamo plovi.

-Na listu papira zapišite svoj životni

cilj. Kad to jednom bude zapisano crno na bijelom, već nekamo možemo

stići.

-Malo je onih koji znaju odrediti cilj, a kamoli ga još i zapisati. Sreću

nećete pronaći dok cilj ne postane jasan i dostupan pogledu.

-Ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži

mane koje ne možemo izliječiti.

-Kukavica nije u stanju iskazati ljubav, to je povlastica hrabrih.

-Ljubav je više od pravde.

- Ono što ne mogu voljeti, jednostavno zanemarujem. Je li to istinsko prijateljstvo?

-Kad god ostanemo šutjeti umjesto da

uzvratimo oštrim riječima, kad god pokažemo strpljivost s tuđim greškama,

iskažemo još malo ljubavi i dobrote; pripomažemo okupljanju tih oblika

koje svijetu donose mir.

-Ljubav, koja je sama bit Boga, ne postoji

zbog lakoće i nepostojanosti, nego zbog ukupne čovjekove vrijednosti.

-Nacrtao je krug kojem sam ostao s vanjske

strane - Heretik, buntovnik, nešto -čime se treba razmetati. No ljubav i ja

bili smo dovoljno jaki da pobijedimo; nacrtali smo krug u kojem se našao

i on.

-Na svijetu je više mogućnosti nego što

ih čovjek može zamisliti.

-Kako želite da ljudi čine vama tako činite i vi njima.

-Oni koji su orijentirani na dobivanje

obično ne dobivaju sreću; sreću dobivaju oni koji daju. Jednostavno

drugom dajte dio sebe ? čin koji je posljedica pažnje, zamisao koja

pomaže, riječ zahvalnosti, pomoć u poteškoćama, osjećaj razumijevanja,

prijedlog u pravi čas. Uzmite nešto iz svog uma, uljepšano dobrotom

iz vašeg srca i to postavljate u sugovornikov um i srce.

-Život ti se pretvara u ono što misliš.

-Ljudi se boje razmišljati ili ne znaju

kako razmišljati. Ne uviđaju da, iako emocije nije moguće potisnuti,

možemo ojačati um. Širom svijeta ljudi traže duševni spokoj, no spokoj

je nemoguć bez snage uma.

-Upravo je nevjerojatno što su sve ljudi

u stanju učiniti samo da bi izbjegli razmišljanje. A to je tako tragično

istinito opažanje. Neki od nas razmišljaju, veći broj nas misli da razmišlja,

a većina nikada i ne pomisli na razmišljanje. Posljedica je ponešto

iskrivljen svijet.

-Čovjek prima onakvu ljubav kakvu daje.

-Voli sve što je bog stvorio, veliku

cjelinu i svako zrno pijeska u njoj. Voli svaki list, svaku zraku Božjeg

svjetla. Voli životinje, voli biljke, voli sve. Voliš li sve, opažat

ćeš zagonetke u svim stvarima. A kad ih jednom uočiš, počet ćeš ih iz dana

u dan sve više shvaćati. I na koncu ćeš čitav svijet zavoljeti ljubavlju koja

obuhvaća sve.

-Da bi mu oprostili, čovjek najprije

mora oprostiti.

-Onaj koji ne može oprostiti drugima

ruši most koji i sam mora prijeći; jer svaki -čovjek ima potrebu za time da

mu bude oprošteno.

-Onima koji najviše opraštaju bit će

najviše oprošteno.

-Zahvalno držanje donosi sreću.

-Nitko ne može biti zahvalan samome sebi, jer zahvalnost ide od pojedinca

prema drugom čovjeku..

-Zahvalnost je plod velike kultiviranosti; nećete je pronaći među nekulturnim

svijetom.

Čovjek se boji onoga što ne razumije.

-Nadmoćan je čovjek troslojan. Krepostan,

oslobođen je briga; mudar; oslobođen je dvojbi; neustrašiv, oslobođen

je straha.

-Mir samome sebi možeš stvoriti samo

ti.

-Ako ste sami u miru, tada na svijetu

ima barem nešto mira. Tada taj svoj mir podijelite sa svima i svi će

imati mir.

-Slušaj kako bi učio.

-Svi mudri i razboriti ljudi imaju jednu zajedničku crtu: sposobnost slušanja.

 

-Sluh je jedno od pet osjetila. No slušanje je umijeće.

-Osoba koja dobro sluša nije samo omiljena, nego nakon nekog vremena nešto

i zna.

-Mudrost se rađa iz pogrešaka; suoči se sa pogreškom i uči.

-Mudrost koju temeljito naučimo nikada nećemo zaboraviti.

-Na ovome svijetu nema toga što bi pročišćavalo bolje od mudrosti.

-Poniznost dovodi do molitve, kao i do napretka, i usklađuje vas s beskonačnim.

-U poniznosti ima nečega što neobično ushićuje srce.

-Nema svetosti bez poniznosti.

-Poniznost nije odlika slabih i plahih; valja je pomno razlikovati od puzavog

duha.

-Ne planirati znači planirati neuspjeh.

-Bolje je vratiti se i izraditi mrežu nego se spustiti do rijeke i tek priželjkivati

ribu.

-Četiri koraka do uspjeha: planiraj misleći

na cilj, pripremaj uz molitve, nastavi u pozitivnome duhu, radi na tome

ustrajno.

-Čovjek nikada ne primjećuje što je učinjeno;

čovjek vidi samo što još treba učiniti.

-Lijepe misli izgrađuju lijepu dušu.

-Kakve su ti uobičajene misli, takva će biti i narav tvoje duše - jer misli

duši daju boju.

-Svake godine sve sam uvjereniji da je

najmudrije i najbolje usredotočiti pozornost na lijepo i na dobro, te

se što je manje moguće baviti zlim i lažnim.

-Čovjekovu unutarnju prirodu otkriva

ono što hvali - o čovjeku najbolje sudi ono što govori o drugima. Tako

o čovjeku sude njegova mjerila. Ono što smatra najboljim. A presudnijeg

ispita i ne može biti. Takav ispit otkriva dušu.

-Napredak ovisi o marljivosti i ustrajnosti.

-Nitko ne može napredovati kad s koleba između dviju stvari.

-Ljubav prema drugome ima granice u čovjekovoj ljubavi prema sebi.

-Nanijeta nepravda ne znači ništa ako je ne pamtiš.

-Ljubazan govor i opraštanje bolji su od milostinje koju prati povreda.

-Samome sebi moći ću oprostiti samo ja.

-Zaboravimo i oprostimo uvrede.

 relaxoforum

sretanzivot @ 09:57 |Isključeno | Komentari: 0
Ako vam se čini da se trudite i trudite, a nikako ne napredujete, kolege uvijek dobivaju bolja mjesta i plaću dok vi stojite na mjestu, možda radite jednu od ovih grešaka.

 

Radite previše - Dosta poslovnih ljudi žali se na naporan i prekovremeni rad, te prezahtjevan posao. A nije rijetko da mnogi i samoinicijativno ostaju raditi duže, te preuzimaju na sebe previše zadataka nadajući se da će ih na taj način šefovi primijetiti i unaprijediti. No, prava istina je potpuno drugačija. Gotovo nitko nije unaprijeđen samo zbog toga što je mnogo radio. Na prvom mjestu karakteristika koje su potrebne za uspjeh je prilagodljivost, zatim komunikativnost, te mogućnost dugoročnog planiranja. Zbog toga, želite li zaista uspjeti umjesto napornog cjelodnevnog rada za svojim stolom, iskoristite vrijeme ručka ili pauze za komunikaciju. Popijte kavu s kolegama, ručajte i razgovarajte sa šefom o neformalnijim temama. Provedite najmanje pet posto radnog vremena razvijajući odnose s radnim kolegama i šefom.

 

Obavljate tuđe poslove – Mnogi na sebe preuzimaju odgovornost ne samo za svoje, nego i za tuđe poslove. Na takav način, dok drugi rade svoju karijeru vi radite poslove za njih. Zbog toga prestanite volontirati po uredu obavljajući zadatke koje nitko drugi ne želi. Kad vas slijedeći put netko zamoli da obavite neki posao umjesto njega, jednostavno odgovorite kako biste voljeli, ali da zaista nemate vremena. Nema potrebe da objašnjavate zbog čega. To je i tako njihov posao, a ne vaš. Vi sjedite za računalo, čitajte po Internetu, informirajte se i učite o novim stvarima. Na taj način ćete i izgledati stvarno zauzeto, a stečeno znanje i informacije će vam više koristiti od kopiranja papira za kolegu.

 

Ne želite iskoristiti veze – Gledajući svaki dan ljude koji preko noći uspijevaju zbog rođaka na visokom položaju, možda i ne želite iskoristiti veze koje imate jer ne želite biti poput njih. Ponekad ni najbolje prijatelje nećete pitati za pomoć jer smatrate to kao iskorištavanje prijateljstva. Prestanite te stvari doživljavati na tako crno bijeli način. Prijatelji i poznanici su tu da pomognu jedni drugima. Danas će oni vama, sutra vi njima ili nekom drugom. Ipak, pokušajte ne pretjerati. Tražite vezu i pomoć pri napredovanju samo ukoliko je željeno mjesto u skladu s vašim mogućnostima.

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:38 |Isključeno | Komentari: 0
Mnogi voditelji i poslodavci znaju da su zaposlenici produktivniji kada su sretni. No usrećiti ih, pravi je izazov. Mnogi to shvaćaju kao osobni cilj i pokušavaju odnose među zaposlenicima izgraditi kroz privatne odnose. Nakon nekog vremena shvate da je to iscrpljujuće i da napor jednostavno ne donosi rezultate.

 

1) Osobni razvoj

Ljudi se žele razvijati, njegovati svoje talente. Žele osjećati da je njihov život ‘lijepa priča’ koja ima jasan cilj. Kada imaju osjećaj da rastu, ljudi su inspirirani, puni energije i raspoloženi za suradnju. (To je jedan od razloga zašto ulaganje u ljude daje bolje rezultate od ulaganja u tehnologiju.)

 

2) Jaka zajednica

Svatko želi biti ponosan na svoje radno mjesto i osjećati da ono dragocjeno što ima – a to je vrijeme – ulaže u nešto što je doista važno. Za neke tvrtke dovoljno je kada se zaposlenici poistovjete s filozofijom tvrtke. Neke vode posebnu brigu o tome da radno mjesto bude kvalitetno, da pruža sve važne sadržaje (kvalitetna oprema, ured, prostor za gablec, odmor, zabavu). Mnoge tvrtke potiču zaposlenike da zajednički sudjeluju u dobrotvornim akcijama koje i same tvrtke podupiru.

 

3) Pravedan tretman

“Svatko je netko.” Svaka osoba ima svoje kvalitete i svoju ulogu u cjelokupnom poslovanju. Svatko je važan i svatko daje specifičan konkretan doprinos zahvaljujući kojem stvari funkcioniraju baš tako i dobro.

 

Poštovanje motivira ljude da dolaze na posao vedri i raspoloženi za rad. Ne moramo koristiti pojam ‘obitelj’ jer zvuči kao fraza, ali odnos u kojem se pojedinci međusobno uvažavaju i shvaćaju vrijednost onog drugog iznimno je važan.

Brinite o ljudima i ljudi će brinuti o poslu. To nije fraza već istina. Tek kada brinete o svojim zaposlenicima postaje istinita tvrdnja da zaista nije sve u novcu!

izvor: profitiraj.hr

sretanzivot @ 08:37 |Isključeno | Komentari: 0
Kako ostaviti dobar dojam?

Svima se događa osjećaj nesigurnosti kod prvog upoznavanja. Da li vam se često dogodilo da mislite da nemate dovoljno samopouzdanja i da niste bili dovoljno dobri pri prvom susretu?

Bez obzira radi li se o intervjuu za posao, upoznavanju poslovnog suradnika ili potencijalnog partnera - postoji recept kako uvijek ostaviti dobar prvi dojam!

 

 

 

Prije nego progovorite

 

Za stvaranje slike o nekoj osobi potrebno je samo nekoliko sekundi... i obratno. Drugim riječima, stvorit ćete dojam o drugoj osobi (i ona o vama) i prije nego itko od vas otvori usta. Prvi dojam ostavljamo već samom svojom pojavom, držanjem, stilom oblačenja...

 

Nemojte kasniti

 

Vjerojatno prvi dojam koji će itko steći o drugoj osobi ovisi o stizanju na vrijeme ili kašnjenju. Zato, nemojte kasniti.

Ako već zakasnite, ispričajte se, ali nemojte ulaziti u velike priče i izgovore zašto niste došli na vrijeme. To nitko ne želi slušati.

 

Budite prirodni

 

Ako se osjećate neugodno i suzdržano kad se upoznajete s nekim, ta će osoba to osjetiti i atmosfera će biti neugodna. Potrudite se biti kakvi ste inače i ostati smireni i opušteni koliko god možete, čak i kad se radi o važnom susretu o kojem vam ovisi emotivna veza ili posao.

 

Predstavite se u najboljem svjetlu

 

Budimo iskreni - fizički izgled je važan. Naravno, ne trebate izgledati kao maneken(ka), ali vaš će izgled biti prva slika na temelju koje će druga osoba stvarati dojam o vama.

Prvenstveno pripazite na garderobu. Uvijek se obucite u skladu s prilikom. Ako ste u formalnom okruženju, obucite se u skladu sa zahtjevima mjesta i prilike, a ako niste, možete se obući i neobavezno. Bilo bi idealno da u odjeću unesete i nešto od svoje osobnosti - osobni dodir je uvijek dozvoljen, čak i poželjan, dio stila.

 

Osmjeh pobjeđuje

 

Ako ćete za vrijeme upoznavanja s nekim nastupiti s toplim i ugodnim osmjehom, izbjeći ćete početnu neugodu i olakšati komunikaciju. Osmijeh je uvijek najbolje sredstvo za šarmiranje!

Odišite samopouzdanjem

U redu, sad će reći neki, ovo je lako reći, ali kako to napraviti? Jednostavno. Kad prilazite nekom, stojite uspravno, govorite smireno i gledajte osobu s kojom razgovarate u oči.

 

Skoro svatko će bar u nekoj situaciji biti nervozan zbog upoznavanja. Otkrijte koje sitnice odaju vašu nervozu (grickanje noktiju, skretanje pogleda, lupkanje nogom...) i potrudite se riješiti ili bar kontrolirati.

 

Korisno brbljanje

 

Ako ćete moći, potrudite se saznati što više možete o osobi koju upoznajete. Ako doznate koju muziku, film ili sport voli, lakše ćete započeti razgovor i on će teći opuštenije i lakše.

 

Sitnice koje ne smijete zaboraviti:

budite pozitivni

smiješite se

budite ljubazni i pristojni

odjeća i šminka koji su uredni i diskretni

stišajte mobitel

gledajte sugovornika u oči i posvetite se toj osobi ili krugu ljudi s kojima ste u društvu

 

Uz ove jednostavno savjete ostavit ćete dobar prvi dojam u svakoj prilici. Pokušajte!

izvor: e-časopis

sretanzivot @ 08:36 |Isključeno | Komentari: 0
Prije nego što poduzmete ključne korake, razmislite što vi možete ponuditi poslodavcu i samoj tvrtku, a drugi ne mogu...

 

Gospodarska kriza u Hrvatskoj gazi sve pred sobom, pa većina ljudi zaposlena u privatnom sektoru je sretna ako na vrijeme dobije plaću. Traženje dodatnih pogodnosti gotovo se čini nerealno.

 

No, ako vam plaća pada, a vi se iz mjeseca u mjesec sve više borite s troškovima koji rastu, možda je vrijeme da pokušate s poslodavcem pregovarati da vam se dio plaće koji vam više ne može novčano isplaćivati kompenzira na druge načine.

 

Naravno, tu će do izražaja doći vaše pregovaračke sposobnosti. A, tko zna možda ćete otkriti i neke nove talente.

 

Kako pristupiti?

 

Ne možete samo poslodavcu upasti u ured i samo zahtijevati ono što vam pripada, jer ćete s takvim pristupom prije dobiti otkaz, nego bolje uvjete. Zapamtite, pregovaranje je dvosmjerna ulica, pa prije nego što „zagrizete metak“, morate sagledati širu sliku i biti svjesni situacije u kojoj se nalazi tvrtka u kojoj radite, ali i cjelokupne situacije na tržištu. Na žalost, mnogi u našoj državi toga nisu svjesni.

 

Prije nego što poduzmete te ključne korake, razmislite što vi možete ponuditi poslodavcu i samoj tvrtku, a drugi ne mogu.

Razmislite o:

vašoj stvarnoj vrijednosti

vašem željenom cilju

situaciji u tvrtki i koji su budući planovi tvrtke

pogodnostima, nagradama i bonusima koje tvrtka trenutnoo ima

ciljevima tvrtke

trenutnoj ekonomskoj situaciji

Kada dobijete tu širu sliku, to vam može pomoći u pregovaranju za dobivanje nekih dodatnih pogodnosti, posebno ako poslodavac nije u početku sklon vašim prijedlozima i zahtjevima, i kada pregovori ne idu u dobrom smjeru. Na temelju procjene prave situacije, biti ćete spremni dati prave argumente, a s time i postići željeni cilj.

 

Kada idete u pregovore, tražite nešto što bi vam i olakšalo posao koji radite, ali i olakšalo određene financijske troškove koje ste vi sami do sada podnosili. Poslodavac će u tom pogledu biti spreman napraviti određene ustupke, ako će to olakšati vaš posao i povećati vašu produktivnost. Za početak tražite ono što možda za neku tvrtku nije neki trošak, a vama će značiti mnogo. To i prezentirajte na taj način.

 

 

1. Tražite nekoliko ekstra dana godišnjeg odmora

2. Tražite fleksibilnije radno vrijeme i rad kod kuće - uštedite vrijeme i troškove putovanja, povećate učinkovitost

3. Tražite službeni auto za putovanje na posao i s posla ili da vam se plati mjesečna karta javnog prijevoza

4. Tražite novi mobitel, kompjuter ili neko drugo sredstvo koje bi vam olakšalo rad i/ili plaćene troškove telekomunikacijskih usluga

5. Tražite porast plaće s porastom dobiti tvrtke

6. Tražite da vam se plati dodatno školovanje, određeni seminar, trening, auto-škola...

7. Tražite predujam za poslovnu odjeću

 

Ako pregovore odigrate na pravilan način, niti poslodavac niti vi nećete izgubiti, pa će rješenje će biti postignuto na obostrano zadovoljstvo. Poslodavac će možda zbog određenih pogodnosti koje vam je dao moći dobiti odbitak od poreza, vi ćete smanjiti troškove koje ste do sada snosili sami, te uz pomoć novih pogodnosti povećati svoju produktivnost.

 

Aduti u rukavu

 

Imajte na umu da mnoge tvrtke već imaju određene pogodnosti za svoje djelatnike, pa ako pregovarate za novo radno mjesto, saznajte koje od pogodnosti ćete lakše dobiti pregovaranjem, a koje teže. Također, saznajte koje sve pogodnosti imaju vaše kolege na istim pozicijama. Vaše pregovaranje će biti neuspješno ako tražite nemoguće uvjete.

 

Budite kreativni, nemojte sve tražiti odjednom i pokazati sve adute u rukavu. Što god vam ponude, budite spremni da tek onda izvadite pravu kartu. Pregovori se uvijek temelje ne percepciji nečije moći. Budite odlučni, ali isto tako i diplomatski nastrojeni i pokažite želju za postizanjem kompromisa u bilo kojem slučaju.

 

Ako zaista radite dobar posao, to je uvijek karta koju možete izvući i biti ponosni što ju imate. No, nemojte zaboraviti da nitko nije nezamjenjiv. Nemojte precjenjivati, ali isto tako i podcjenjivati svoj rad.

 

Kada započinjete pregovore, prvo utvrdite svoju poziciju kod nadređenih, saznajte koliko vas zaista cijene, a tek onda započnite s određenim zahtjevima. Ako vam se ponudi opcija koja vam ne odgovara, nemojte se bojati odbiti ju. No, i odbijanje je nešto što morate izvesti diplomatski. Možda nećete od prve dobiti ono što ste tražili, ali nemojte odustati. Budite uporni. Pregovori se rijetko rješavaju u prvom krugu.

 

relaxforum 

sretanzivot @ 08:34 |Isključeno | Komentari: 0
Kako odgovoriti na ovo "zeznuto" pitanje na razgovoru za posao

 

Ako imate imalo iskustva s odlascima na razgovor za posao znate da je priprema za razgovor za posao veoma važna. A kad govorimo o pripremama, znamo da postoje tipična pitanja koja će većina poslodavaca upitati. Ako želite ostaviti što bolji dojam, bilo bi dobro da znate odgovoriti na njih i prije nego razgovor počne. To je čisto stvar planiranja i razmišljanja unaprijed.

 

Jedno od tipičnih pitanja koja se često u ovakvim situacijama mogu čuti je: "Koje su vaše mane (ili slabosti)?". Ovo može biti pitanje na koje je teško dati dobar odgovor i može vam u potpunosti upropastiti šanse ako niste pripremljeni. Tko želi nešto nesmotreno izlanuti pred potencijalnim šefom i osobom koja donosi odluku hoćete li zaista dobiti taj posao? Vi sigurno ne, zato je važno da se pripremite za ovo ili ovome slično pitanje.

 

Za početak razmislite iskreno o samoj sebi. Budite sto posto iskreni i sami sebe zapitajte: koje su zaista vaše mane i slabosti? Dajte si dovoljno vremena da razmislite o tome, ali nemojte se previše deprimirati ili početi loše misliti o sebi. Ovo je samo prvi korak u pokušavanju davanja ispravnog odgovora na to pitanje, a uostalom, i svi mi imamo svoje slabosti i mane, čak i oni koji se čine savršenima.

 

Stvarni ili mentalni popis svojih mana ograničite na maksimalno 5 stvari i one neka budu relevantne za posao o kojem se radi. Na primjer – to što vi ne možete držati dijetu dulje od tjedan dana ili što nemate sreće u ljubavi – definitivno nisu stvari koje interesiraju tog poslodavca.

 

Relevantne mane ili slabosti bile bi, primjerice: sramežljivost, odgađanje obavljanja posla do posljednje minute, neorganiziranost, ne znate se baš najbolje služiti računalom ili nekim programom koji se traži...

 

Dva pristupa rješavanja problema

 

Sada kada znate koje su vaše mane, morate znati i kako ih najbolje "upakirati" na razgovoru za posao. Možda ste od nekog dobili preporuku, koja je prilično česta, a ta je da kada vas poslodavac upita koje su vaše mane vi u stvari navedete neku od svojih pozitivnih osobina i pokušate je zamaskirati u negativnu. Ovo je pristup br. 1., no nama se ne sviđa baš previše, a može biti i pomalo rizičan.

 

Tipičan primjer ovog pristupa je da, recimo, kažete da ste perfekcionist i da znate biti dosta strogi prema samoj sebi kada ne ostvarite što ste naumili. Ali... svaki imalo inteligentan čovjek znat će prepoznati da ste u stvari naveli svoju prednost te ste time ne neki način "varali". A i to može iziritirati neke poslodavce.

 

Moje mišljenje jest da biste trebali točno reći što mislite da su vaše mane. Ovo je drugi pristup i puno je iskreniji, što će većina poslodavaca itekako znati cijeniti. Vi ne morate navesti sve svoje mane o kojima ste razmišljali. Odaberite neku, jednu ili dvije, manje slabosti. Svatko od nas ima više od jedne mane o kojima bismo mogli govoriti, ali to ne znači da moramo odabrati najgoru.

 

Ovisno o poslu, možete pričati o tome da ste pomalo sramežljivi, ali da ste, kada se malo bolje upoznate s okolinom i suradnicima, u stvari veoma komunikativni i da se dobro slažete s ljudima.

 

Dakle, najbolja opcija jest – da budete iskreni i navedete neku svoju stvarnu manu, ali i da je popratite nekim svojim pozitivnim aspektima, kao u ovom primjeru gore.

 

 

Sretno u lovu na posao!

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:33 |Komentiraj | Komentari: 0
Neće biti lako, no ako je to ono što zaista želite i trebate, uvijek postoji način da i uspijete

 

Odlučili ste nastaviti sa školovanjem, no već ste duboko zagazili u poslovni svijet i ne znate kako ćete stići žonglirati između brojni obaveza koje su pred vama? Vjerujemo da ste već prije samog upisa u određenu obrazovnu ustanovu mnogo razmišljali o tome kakve su nove obaveze pred vama i da ste spremni podnijeti i tu žrtvu, ali gotovo je nemoguće predvidjeti sve obaveze koje ćete morati obaviti jednom kada zaista i započnete sa školovanjem.

 

Naravno, osim volje i želje da zaista i završite započeto školovanje i pri tome steknete dodatno obrazovanje i ostvarite uspjeh, trebat će vam i vrlo dobra organizacija vremena, kako biste zaista i uspjeli u svojem planu. No, nije samo stvar u organiziranju vremena kada ćete raditi, pohađati predavanja, učiti i primjerice provoditi vrijeme s obitelji i prijateljima, ono što je potrebno da pronađete svoj određeni stil prema kojem ćete najbolje funkcionirati i prema tome polučiti najbolje rezultate.

 

Potpora obitelji

 

Osim vaše čvrste volje i želje da započnete i naravno završite dodatno školovanje, potpora obitelji pa tako i prijatelja je jedna od ključnih elemenata koji mogu presuditi u vašem uspjehu ili neuspjehu. Prije nego što započnete sa školovanjem, razgovarajte sa svojom obitelji, jer će vam trebati njihovo razumijevanje i potpora. Naime, možda će biti potrebna i dodatna reorganizacija cijelog funkcioniranja obitelji i preraspodjela obiteljskih obaveza kako bi vi dobili dodatne sate za pohađanje predavanja i učenje. I vaša obitelj će morati podnijeti veliku žrtvu i nemojte nikako zanemarivati taj aspekt. Osim toga, obitelj vam itekako može pomoći u vašoj organizaciji vremena i olakšati vam određene stvari.

 

Razumijevanje poslodavca

 

Ako vam dodatno školovanje organizira i plaća poslodavac, tada se podrazumijeva da će i on biti sprema učiniti određene ustupke kada je u pitanju vaše školovanje, bilo da se radilo o manjem obujmu posla, određenim izostancima zbog predavanja i ispita, pa čak i učenja. No, ako i samoinicijativno započinjete svoje daljnje školovanje i usavršavanje, poželjno je da o tome razgovarate sa svojim nadređenima. Recite im svoje želje i namjere, a ono je što se možete nadati da ćete dobiti više razumijevanja i potpore s njihove strane.

 

Iskoristite vremenske rupe

 

Mnogo puta vam se može činiti kao da ste cijeli dan zaposleni, ali kada malo bolje razmislite, postoje određeni periodi „praznog hoda“ na poslu ili kod kuće, koje možete iskoristiti za čitanje literature, pisanje radova, istraživanje, učenje... Primjerice, možete čitati i učiti ako imate određene vremenske „rupe“ na poslu, ako putujete dulje vrijeme javnim prijevozom, a umjesto da gledate reprize humorističnih serija na televiziji, radite nešto korisno za vaše obrazovanje. S tim „rupama“ u vremenu ćete možda dobiti dnevno dva do tri sata, kvalitetno iskorištena.

 

Planirajte vrijeme učenja

 

Ako bolje funkcionirate rano ujutro, planirajte učenje dva puta tjedno prije posla ili vikendom, kada ostatak vaše obitelji spava ili se bavi nekim drugim aktivnostima. Isto vrijedi za večer ili bilo koje drugo doba dana. Ostale dane, kada ne možete birati vrijeme učenja koristite za ponavljanje naučenog gradiva, iščitavanje literature i možda neke druge lakše zadatke. S određenom prilagodbom i treningom, rasti će vam koncentracija pa ćete određene zadatke obavljati lakše i brže nego što je to možda bio slučaj na početku. Naravno, ključno je da pronađete vlastiti recept po kojemu ćete najbolje funkcionirati.

 

Učite sami ili u grupi

 

Stvorite svoju zonu za učenje, bilo da se radilo samo o kutku neke prostorije, bilo o prostoriji u kući koju ste pretvorili u radnu sobu. Ako vam je lakše nakon radnog vremena učiti u knjižnici, učiniti upravo to. Najvažnije je da stvorite okruženje koje će biti stimulativno za rad i učenje, a opet da se možete u odmoriti i opustiti kada to zahtjeva vaše tijelo i mozak. Za neke osobe vrlo dobro funkcioniraju grupe za učenje. Naime, takve grupe, ako su dobro formirane mogu biti vrlo stimulativne. Mnogo gradiva se može naučiti u kratkom vremenu, zbog interakcije, rasprava, ponavljanja, zajedničkih rješavanja zadataka i problema. Naravno, ako ste više „vuk samotnjak“, neka vas to niti malo ne brine. Svaka osoba, kada je u pitanju učenje, funkcionira na svoj poseban način.

 

relaxoforum

sretanzivot @ 08:32 |Isključeno | Komentari: 0
Često kupujemo ono što nam nije potrebno, zašto je to tako i kako to spriječiti?

 

Šopingiranje može biti ugodno ili jako naporno. Mi kupujemo sve ono što trebamo. Kupujemo i ono što želimo. A isto tako kupujemo i ono što niti ne želimo, niti trebamo, ne znajući uvijek pravi razlog za to. Zašto to činimo? Ponekad su za to "zaslužni" lukavi marketinški gurui, ponekad nešto drugo, međutim naša najbolja zaštita protiv nesmotrenih kupovina je da budemo svjesni svojih potreba, želja i mogućnosti, ali i svih onih koji žele utjecati na nas. Ovi savjeti će vam pomoći da budete pažljiviji u trošenju novca...

 

1. Nemojte dozvoliti da vas dućan ili neki proizvod "zavedu".

Prodavači se oslanjanju na niz različitih tehnika kojima nas navode da kupujemo proizvode – od položaja na policama, boja u dućanu i plakatima do korištenja naših vlastitih osjetila. Zvučnici u New Yorkeru odzvanjaju glasnim popularnim hitovima s puno basa da bi uzdrmali tinejdžerske hormone, razni spa hoteli i saloni prepuni su privlačnih mirisnih aroma, zlatarne imaju postavljene jake halogene svjetiljke da bi satovi i nakit još jače blistali... Sve je to osmišljeno da bi nas "zavelo" i natjeralo da uđemo u njih, ostanemo ondje duže i potrošimo više.

 

2. Pazite da vas dućani ne zbune svojom "referentnom cijenom".

Ovo se odnosi na cijenu koju vi očekujete da ćete platiti za nešto (jer ste to već kupili nekoliko puta), ali proizvođači su jako spretni i po tom pitanju. Uzmimo na primjer jedan jogurt. Cijena u vašoj glavi je negdje oko 2,70 kuna. Međutim nekada je taj jogurt imao 200 grama, a sada ima 180 grama, a to znači da proizvođač zarađuje više iako vama cijena izgleda ista (i jest ista). Budite svjesni što točno kupujete.

 

3. Poznajte samu sebe.

Neki psiholozi kažu da većina nas spada u jednu od ove dvije kategorije: osobe koje ne brine što drugi misle i kupuju stvari ovisno o tome što se njima sviđa i osobe koje kupuju takozvane "popularne" proizvode da bi se bolje uklopile. Generalno govoreći i prema nekoliko istraživanja – bolje ćete proći ako se držite vlastitog ukusa i temperamenta kupovine. Ignorirajte kupovanje stvari samo zato što ih svi drugi, navodno, kupuju – i tako nikada nećete imati stvari koje ćete kasnije morati baciti iz frižidera ili koji će samo stajati u vašem ormaru jer ih nikada niste odjenuli.

 

4. Pazite se besplatnih stvari.

Ne kažemo da ponekad sniženja ili 2 za 1 pogodnosti nisu dobre. Jesu, ali svejedno budite oprezni. Već i ptice na granama znaju da danas, u pravilu, ništa nije besplatno. Dobro obratite pozornost na proizvode koji se nude jako sniženo ili 2 za 1 (posebno pogledajte datum isteka trajanja), cijene običnog pakiranja i koliko grama dobivate u tom proizvodu.

 

5. Pametno birajte svoje šoping partnere.

Odlazak u kupovinu s najboljim prijateljicama može biti zabavan, ali nemojte gubiti iz vida utjecaj koji one mogu imati na vas i na ono što kupujete. Često se događa da grupa, a ne vi, postavlja norme i definira što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo. Pa ako je grupni konsenzus da je razumno dati 500 kuna za neke cipele - moguće je da ćete se, kad dođete kući, uhvatiti za glavu i upitati što je ta kupovina vama uopće trebala.

 

6. Obratite pozornost na prospekte.

Koliko god oni bili velika gnjavaža kad vam zakrče sandučić, obratite pozornost na njih i usporedite cijene u različitim trgovinama. Tako ćete najlakše moći odabrati što ćete gdje kupiti najpovoljnije.

 

7. Priuštite si ponekad mala zadovoljstva.

Usko definirano, jedino što mi trebamo je osnovna hrana, odjeća i zaklon (i ljubav, ali nije dobra ideja nju kupovati). Ali postoje tu i druge potrebe koje se odnose na naše mentalno/emocionalno stanje. Priuštiti si ponekad odlazak u kino, koncert, na večeru ili masažu, ako u tome uživate, podići će vam raspoloženje i to ne znači nužno da ste bili nesmotreni s trošenjem novca. Sve dotle dok ste unutar svog zadanog budžeta, priuštite si pokoje zadovoljstvo. Život je prekratak da ne bismo uživali u njemu.

 relaxforum

sretanzivot @ 08:29 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 6, 2012
Šta je depresija?

 

Svi smo mi tužni s vremena na vreme. Tuga je važan deo naših života. Ona nam pomaže da shvatimo naš unutrašnji svet, da razumemo druge ljude, obogaćuje nas i daje smisao našim životima. 'Normalna' tuga dolazi sa neizbežnim gubicima i frustracijama svakodnevnog života. Nasuprot njoj, oni faktori koji karakterišu depresiju kao bolest su: težina, trajanje i stepen onesposobljenosti koji ta depresija može da prouzrokuje.

 

Depresija varira od blage do one koja je pretnja životu. Neke blage epizode depresije mogu da se razreše vremenom, menjanjem stila života ili traženjem podrške od bliskih ljudi.

Ipak, depresija je ozbiljna bolest koja parališe i snažno utiče na to kako se osećate, kako mislite i na kraju kako se ponašate. Depresija bez odgovarajućeg tretmana može da traje godinama i može da prouzrokuje permanentan invaliditet. To je bolan i stresan poremecaj i teško se može prevazići bez pomoći spolja. Nikakvo 'prisabiranje', odlučnost, pozitivni razgovori sa sobom, ljubav ili podrška ne mogu tada podići taman veo depresije. Takva depresija je bolest i ona zahteva lečenje.

Svaka osoba depresiju doživljava na sopstveni način. Bez obzira na to, na ovde navedene znake ili simptome se ljudi obično žale, pa se zbog toga oni koriste u dijagnosticiranju depresije.

 

 

Uobičajeni znaci i simptomi

 

Fizičke smetnje

•             Promena apetita - koja rezultira gubitkom ili povećanjem telesne težine.

•             Smetnje pri spavanju - otežano padanje u san, isprekidan san ili predugo spavanje.

•             San, kad ga ima, ne okrepljuje. Lošije se osećate ujutru nego uveče.

•             Smanjena energija sa osećanjem slabosti i fizičkog umora.

•             Neki ljudi osećaju agitiranost, uznemirenost i osećaju potrebu da se stalno kreću.

•             Fantomski bolovi, glavobolje, bolovi u mišićima, bez jasnog fizičkog uzroka.

•             Smetnje u varenju - zatvor.

•             Promene u mišljenju

•             Misli su usporene, razmišljanje, koncentracija i pamćenje su otežani.

•             Donošenje odluka je teško i često se izbegava.

•             Opsesivne ruminacije, osećaj nadolazeće i neizbežne katastrofe.

•             Preobuzetost sopstvenim greškama ili manama.

•             Gruba samokritičnost sa preteranim i bezrazložnim samoosuđivanjem.

•             U nekim ekstremnim slučajevima može se izgubiti dodir sa realnošću, čuju se glasovi (halucinacije) ili se mogu imati čudne fikcije ili sumanute ideje.

•             Stalne misli o smrti, samoubistvu ili namerama o samopovređivanju.

•             Promene u osećanjima

•             Gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije bile izvor zadovoljstva.

•             Smanjeni interes i uživanje u seksu.

•             Osećanja bezvrednosti, beznađa i jake krivice.

•             Otupljivanje ili odsustvo osećanja.

•             Osećaj nadolazeće velike katastrofe.

•             Gubitak samopoštovanja.

•             Osećanje tuge, osećanje kao "biti na dnu“.

•             Neobjašnjivo plakanje bez ikakavog vidljivog razloga.

•             Razdražljivost, nestrpljivost, bes i agresivna osećanja.

•             Promene u ponašanju

•             Povlačenje iz društevnih, radnih i zabavnih aktivnosti.

•             Izbegavanje donošenja odluka.

•             Zanemarivanje obaveza kao što su kućni poslovi, oko kuće, plaćanje računa.

•             Smanjenje fizičkih aktivnosti i vežbi.

•             Smanjena briga o sebi što se odražava na jelo i ličnu higijenu.

•             Povećana upotreba alokohola, lekova prepisanih od strane lekara ili samoinicijativno uzimanih, kao i uličnih droga.

 

Ako vi ili neko koga volite oseća simptome depresije svakodnevno i tako duže od dve nedelje odmah kontaktirajte lekara. Važno je ne pokušavati da se dijagnoza uspostavi samostalno ili čekati da depresija prođe sama od sebe. Pažljiv medicinski pregled je izuzetno važan da bi se isključili drugi potencijalni razlozi za to kako se osećate, da bi se postavila tačna dijagnoza i počelo sa programom lečenja koji će vam pomoći da se bolje osećate.

Dobra vest ja da većina ljudi koji se leče od depresije iskuse potpuni oporavak. Što se ranije počne sa lečenjem - to će oporavak biti brži i kompletniji. Bez lečenja simptomi mogu da potraju mesecima ili čak godinama, a rizik od ponovnih epizoda je veći. Nema načina da se predvidi koliko će epizoda trajati.

Ono što se zna je da 15% ljudi koji pate od depresije oduzmu sebi život. Ta činjenica govori da je smrtnost kod depresije veća nego kod raka ili bolesti srca. Depresija je bolest koja bi trebalo da se tretira sa istim stepenom ozbiljnosti i hitnosti sa kojim se tretiraju ostale bolesti opasne po ljudski život.

 

Šta prouzrokuje depresiju?

 

Još uvek zasigurno ne znamo šta uzrokuje depresiju. Ipak, istraživanja pokazuju da najverovatnije postoji više od jednog uzročnika bolesti i da je kombinacija raznih faktora ta koja neke osobe čini podložnijima razvoju depresivnog poremećaja. Jedna od teorija kaže da što se više faktora iskombinuje, to rizik od razvijanja depresivnog poremećaja postaje veći.

Neki od poznatih faktora koji doprinose razvoju depresije uključuju:

•             Genetski faktor - u nekim porodicama se depresija češće javlja.

•             Medicinska istraživanja dokazuju da kod ljudi sa depresijom dolazi do hemijskog disbalansa neurotrans-mitera, važnog 'prenosioca poruka' u mozgu.

•             Teško detinjstvo sa preživljenjim fizičkim ili emocionalnim zlostavljanjem, traumama ili gubitkom roditelja vezano je za veću stopu depresije.

•             Žene su duplo osetljivije i podložnije depresiji od muškaraca, što se moze povezati sa menstrualnim ciklusom, porođajem ili menopauzom, ukazujući na to da hormoni mogu imati ulogu u razvitku bolesti.

•             Ima perioda u životu u kojima su pritisci porodice ili na poslu veći i tokom kojih ljudi bivaju podložniji depresiji.

•             Depresija može da sledi velike gubitke kao što su gubici voljenih osoba, iznenadni gubici posla ili odlazak u penziju.

•             Depresija ja takođe vezana za somatske bolesti ili hronični invaliditet.

•             Osobine ličnosti takođe imaju važnu ulogu kod javljanja depresije. Oni koji su pesimistični i negativni u interpretaciji životnih događaja, manje prilagodljivi na promene, perfekcionisti i kojima nedostaje podrška okoline su pod većim rizikom od razvoja depresije.

•             Neki lekovi i ulične droge su takođe poznati kao uzročnici depresije time što remete ravnotežu važnih moždanih neurotransmitera (supstanci koje služe kao 'nosioci poruka' u mozgu).

•             Depresija je češća kod onih sa malim prihodima, kod nezaposlenih, neudatih/neoženjenih ili razvedenih.

•             Alkohol je poznat kao depresor centralnog nervnog sistema i duža zloupotreba alkohola je vezana za veći rizik od depresije.

 

 

Ko oboljeva od depresije?

 

Depresija je bolest od koje se može razboleti svako. Ljudi svih uzrasta, svih socijalnih, ekonomskih, profesionalnih, kulturnih ili religioznih grupa mogu razviti depresiju. Osobenost depresije je ogromno osećanje izolovanosti koje ona prouzrokuje. Osećanje 'usamljenosti' može da vodi osećanju sramote ili osećanju da ste nekako 'drugačiji' od ostalih.

Učestalost depresije u populaciji

•             3 % muškaraca i 6 % žena jedne zapadne populacije pate od poremećaja raspoloženja svake godine.

•             Tokom svog života oko 5-12 % muškaraca i 10-25 % žena će doživeti bar jednu epizodu depresivnog poremećaja.

•             Kod žena se dva puta češće javlja ozbiljni depresivni poremećaj nego kod muškaraca.

•             20 % pacijenata u primarnoj zdravstvenoj zaštiti imaju depresivne simptome. Stanje više od polovine ovih pacijenata prođe nezapaženo.

•             Anksioznost i depresija čine 79 % svih psihijatrijskih dijagnoza.

•             Svetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2020. godine depresija biti druga bolest posle srčanih oboljenja koja prouzrokuje invaliditet.

Poremećaji raspoloženja i samoubistvo

•             Osobe koje pate od depresije počine 80 % svih samoubistava.

•             15 % osoba koje imaju izražen depresivni poremećaj počine samoubistvo.

•             Misli o samoubistvu su toliko česte kod ljudi sa poremećajem raspoloženja da se smatraju jednim od simptoma bolesti.

•             Prema statistikama žene 3-4 puta češće pokušavaju samoubistvo od muškaraca, ali muškarci ga češće izvrše, verovatno zbog toga što biraju smrtonosnije metode pri tim pokušajima.

•             Prema statistikama, muškarci pokušavaju samoubistvo ranije tokom depresivne epizode, dok žene to čine u kasnijem toku depresivne epizode.

•             Pokazalo se da je 50-80 % starijih pacijenata koji počine samoubistvo imalo ozbiljan depresivni poremećaj.

 

 

Depresija i ponavljanje epizoda

 

Ponovljenja epizoda je uobičajena karakteristika depresije.

Bez odgovarajućeg tretmana 50-60 % osoba koje su imale jednu epizodu depresije mogu da očekuju da se javi i druga epizoda u toku prve godine posle pojave prve epizode.

Za mnoge prvo ponavljanje epizode ukazuje na početak iscrpljujućeg ciklusa epizoda koji dovodi do hendikepa, koji u 25 % slučajeva vodi u hroničnu depresiju.

 

Genetika depresije

 

Depresija se unekoliko prenosi nasleđem - 1,5-3 puta je češća kod osoba u direktnom krvnom srodstvu sa osobama koje pate od poremećaja raspoloženja nego kod opšte populacije.

Kod dece osoba sa depresijom, osećanje nedostatka pažnje ili pojava hiperaktivnog poremećaja su češći nego kod opšte populacije.

Poremećaji raspoloženja se veoma uspešno leče, ali često ne bivaju dijagnosticirani.

80-90 % slučajeva depresije se mogu uspešno lečiti. Ipak, zbog sramote vezane za priznavanje emocionalnih teškoća samo jedna trećina ljudi sa ovim poremećajem potraži stručnu pomoć.

29 % pacijenata sa poremećajem raspoloženja je izjavilo da im je trebalo preko 10 godina da dobiju korektnu dijagnozu. 60 % pacijenata je dobilo sasvim pogrešnu dijagnozu pre nego što im je ustanovljena tačna.

Postoji potreba za boljim prepoznavanjem poremećaja raspoloženja čak i kod medicinskog osoblja (lekara). Prema nekim studijama prođe više od sedam godina od kada se pacijenti prvi put obrate lekaru do trenutka kada im se postavi korektna dijagnoza.

 

 

Kako se postavlja dijagnoza depresije

 

Trenutno ne postoje laboratorijski testovi ili rentgenski snimci koji bi mogli da pomognu pri dijagnosti-kovanju depresije. Umesto toga, doktor će postavljati pitanja i posmatrati vaše ponašanje kako bi mogao da postavi dijagnozu bolesti. Mnogo ljudi odlazi kod lekara opšte prakse, koji ih kasnije upućuju na specijaliste psihijatre. Oni će pitati za simptome: kako se osećate, da li ima promena u spavanju, promena što se tiče interesovanja za seks, promena u težini i tome kako funkcionišete kod kuće i na poslu. Doktor će vas pitati od kada osećate simptome bolesti i da li je u skoroj prošlosti bilo događaja koji su mogli doprineti osećaju tuge - kao što su skoriji gubitak bližnjih, stres ili kriza. Doktor će vas takođe propitati o ranijim epizodama bolesti ili će ispitati vašu porodičnu 'istoriju', pitaće o eventualnim traumama, mentalnim bolestima u porodici ili zloupotrebi alkohola ili droga.

Depresija se može pojaviti kao posledica nekih drugih fizičkih (somatskih) bolesti. Ove okolnosti treba ispitati kroz medicinske preglede. U ovakvim slučajevima ukoliko se primarna bolest izleči, depresija koja je prati se obično razreši. Depresija može biti i posledica uzimanja određenih lekova koji leče neke druge simptome i bolesti. Zbog toga je važno da vaš doktor zna za sve lekove koje uzimate. Poznato je da ulične droge (kokain, marihuana) ili steroidi mogu dovesti do poremećaja raspoloženja i da sa prestankom uzimanja ovih supstanci može doći do poboljšanja raspoloženja.

Vaš zadatak je da svom doktoru date sve informacije koje su mu potrebne da bi postavio tačnu dijagnozu bolesti. Razgovor o nedostatku interesovanja za seks može biti neprijatan, ali je važan da bi se utvrdila tačna dijagnoza. Kroz pažljivo praćenje istorije bolesti mogu se identifikovati neki važni faktori rizika, ili se mogu uočiti pravilnosti po kojima se bolest dešava, što onda može pomoći da se odredi šta se dešava i šta treba raditi.

Velika (major) depresija, depresivni poremećaj, unipolarna depresija, afektivni poremećaj su različita imena koja opisuju isti poremećaj. Ona su neki od načina na koji su lekari klasifikovali depresiju, što se vremenom menjalo.

 

 

 

 

Kako se depresija leči?

 

Zbog mnogo raznih faktora koji utiču na depresiju bolest se može lečiti mnogim različitim metodama. Istraživanja pokazuju da je kombinovana terapija ona koja bi mogla da da najbolje rezultate.

U terapiji depresije najzastupljenije su sledeće terapijske metode.

Lekovi - Postoje mnoge različite vrste antidepresiva i stabilizatora raspoloženja za koje je utvrđeno da efikasno utiču na tretman bolesti. Doktor će zajedno sa vama raditi na odabiranju leka za koji je najverovatnije da će odstraniti vaše simptome. Ponekad je potrebno više pokušaja da bi se pronašla terapija lekovima koja je najefkasnija za vaš slučaj.

Obično su potrebne dve do šest nedelja da bi se osetile pozitivne promene, kada lek dostigne svoj terapijski nivo. Istraživanja pokazuju da neprestano uzimanje lekova 4-9 meseci pošto se depresija potpuno povukla smanjuje rizik od ponovne pojave bolesti u budućnosti. Za osobe kod kojih je bilo više epizoda depresije može se preporučiti neprestano uzimanje lekova da bi se preventivno zaštitile od ponovnog izbijanja bolesti.

Terapija podrške - Terapija podrške je važan deo procesa lečenja. Razumevanje i prihvatanje vaše bolesti, osvrtanje na faktore koji su možda doprineli nastajanju bolesti, i razvijanje strategije za borbu sa životnim izazovima mogu da razviju vašu otpornost i pomognu vam da ozdravite.

Kognitivno-bihejvioralna terapija je specifična terapija kroz razgovor, koja vam pomaže da razumete kako vaše misli utiču na vaša osećanja i kako vaša osećanja utiču na vaše ponašanje. Istraživanja pokazuju da ovakva vrsta terapije može da pomogne u prevenciji ponovne depresivne epizode.

Podrška ljudi sa sličnim problemima Potrvđeno je da učenje o vašem poremećaju i dobijanje informacija o tome kako se ostali ljudi bore sa svojom bolešću može da ima pozitivan efekat na izlečenje kao i na prevenciju ponovne epizode.

Bolničko lečenje Ponekad je potrebno otići na lečenje u bolnicu, naročito kad osećanja ili misli o samoubistvu prete da pređu u akciju, kada postoje komplikovani medicinski preduslovi za lečenje ili kad nedostaje podrška kod kuće.

 

 

Kako mogu da pomognem sebi da se bolje osećam?

 

Ima važnih stvari koje možete da učinite da pospešite svoje ozdravljenje.

 

PODRŽITE SVOJU TERAPIJU

 

Budite strpljivi sa samim sobom. Treba vremena da bi vam bilo bolje. Ne možete terati sebe da vam bude bolje!

Budite partner sa svojim doktorom. Poverljiv i iskren odnos prema vašem doktoru je veoma važan za dobar oporavak.

Uzimajte svoje lekove onako kako su vam prepisani. Antidepresivima je potrebno nekoliko nedelja da bi potpuno postigli svoj efekat. Ljudi oko vas će videti pozitivne promene u vašem raspoloženju pre nego što ih vi sami osetite.

Stalno obaveštavajte vašeg doktora o tome kako se osećate, o tome da li ima promena u navikama - spavanju, apetitu, raspoloženju... kako bi doktor mogao da proceni kakav efekat ima terapija koju je prepisao i da li je treba menjati.

Uvek prijavite doktoru ukoliko imate problema sa propratnim efektima leka i nikada ne menjajte svoj lek bez prethodnog savetovanja sa lekarom. Mnogi propratni efekti leka s vremenom nestanu, a drugi mogu biti smanjeni dodatnom terapijom. U svakom slučaju, propratni efekti leka iziskuju promenu terapije i zbog toga je neophodno da razgovarate o njima sa svojim lekarom.

Ako se prevremeno prekine lečenje simptomi depresije se neće odmah vratiti. Ako su misli o samoubistvu jedan od vaših simptoma depresije, onda budite vrlo oprezni ako menjate terapiju bez detaljne konsultacije sa vašim doktorom.

 

PAZITE NA SEBE

 

"Nikad nemojte da ste suviše sami, suviše gladni, suviše umorni ili suviše ljuti".

Podsećajte sebe svakodnevno: "Ovo nije moja krivica... depresija je bolest... Nisam sam/sama... Biće mi bolje!".

Okružite se ljudima kojima je stalo do vas. Oni će pojačati vaše osećanje sopstvene vrednosti i dobrote. Izbegavajte ljude koji su kritički nastrojeni prema vama, koji vas procenjuju ili koji previše traže. Kada ste u depresiji nedostaje vam 'zaštitni omotač' koji vam pomaže da lako prihvatate kritiku.

Pridružite se nekoj od grupa za samopomoć gde možete dobiti podršku od ljudi koji razumeju kroz šta prolazite; naučite više o svojoj bolesti i strategijama koje drugi primenjuju da bi se bolje osećali. Istraživanja pokazuju da su grupe za samopomoć korisne kao dodatak medicinskoj terapiji.

Pripremite se tako što ćete naučiti što više možete o poremećajima raspoloženja i načinima lečenja. Ohrabrite svoju porodicu da isto to učini. To će vam pomoći da shvatite šta se dešava, da donosite odluke o svom lečenju potkrepljene informacijama, da 'normalizujete' svoje iskustvo, da naučite da prepoznate depresiju u najranijem stadijumu.

Jedite dobro! Kada ste u depresiji ne možete da se oslonite na svoje osećanje gladi. Trudite se da jedete redovne obroke, zdrave, tokom celog dana, čak i kada niste gladni! Učenje o tome kako da se brinete o sebi je značajno i za to da ostanete dobro kad postanete dobro.

Pijte vodu! Voda će vam pomoći da izbegnete sušenje usta, jednu od najčešćih negativnih propratnih posledica leka, a voda ne goji kao što to čine svi zaslađeni napici. Neočekivana i neželjena gojaznost je jedan od najčešćih razloga zašto ljudi prestanu sa uzimanjem antidepresiva.

Vežbajte svakodnevno. Istraživanja ukazuju na vrednost umerene fizičke aktivnosti u procesu ozdravljenja i ostajanja u dobrom stanju posle oporavka. Počnite sa kratkim šetnjama, naročito ujutru kad je depresija obično najizraženija i kasnije nastavite sa dužim šetanjama i intenzivnijim vežbama. Vežba povećava nivo nekih važnih neurotransmitera u mozgu (endorfina), čiji je nivo snižen u depresiji. Odaberite za vežbu prijatnu stazu i obratite pažnju na vizuelne i čulne uticaje lepote oko vas. Pomeranje fokusa sa teških misli na nešto drugačije pomoćiće vam da odmorite svoj um. Povedite sa sobom priatelja ili rođaka. Vežbanje u društvu doprinosi većoj posvećenosti zadatku.

Prestanite ili izbegavajte uzimanje alkohola, uličnih droga i neprepisanih lekova. Alkohol i ulične droge se ponašaju kao depresori za centralni nervni sistem što može uticati na pogoršanje simptoma depresije. Smanjite unošenje kafeina (kafa, čaj, koka-kola, čokolada, itd.) zato što može da izazove nervozu i poremeti spavanje.

Uspostavite red u spavanju. Izbegavajte spavanje preko dana. Uspostavite dobre navike pre spavanja kao što su na primer relaksirajuće kupanje u toploj vodi, slušanje muzike itd. Izbegavajte intenzivno vežbanje pre spavanja. Ostavite svoju spavaću sobu za spavanje i odmaranje. Vesti bolje saslušajte tokom dana nego pred spavanje ako vas njihov sadržaj uznemirava. Trudite se da izbegavate stimulativne aktivnosti ili uznemiravajuće filmove pre odlaska u krevet.

Trudite se da ne donosite važne životne odluke pre nego što izađete iz krize. Depresija utiče na vaš način prosuđivanja i kasnije možete zažaliti zbog donetih odluka. Ako morate da donesete neku važnu odluku

pitajte poverljivog prijatelja, rođaka ili kolegu da vam pomogne.

Ne očekujte previše od sebe na poslu ili kod kuće. Dopustite sebi i nemarnost. Težnja perfekciji ili pokušaj da se dostignu i postignu nemogući ciljevi slabi poverenje u samog sebe. Velike zadatke razbijte u manje koji mogu lakše da se kontrolišu. Napravite listu stvari koje treba da uradite i na kraju dana proverite šta ste postigli. Ako je lista predugačka osećaćete se unapred poraženi. Prema tome, podesite listu prema onome što zaista možete da postignete.

Vodite dnevnik. Mnogo ljudi je našlo da im pisanje pomaže da organizuju svoje misli, 'olabave' neke od svojih negativnih osećanja, i da pisanje predstavnja vredan dokument koji im pomaže da povezu misli, osećanja i akcije.

Pokušajte da ispunjavate dnevne životne obaveze. Nagomilani računi, zapostavljena lična higijena i zapostavljen dom, doprinose osećanju manje vrednosti. Ako svakoga dana uradite po malo, rezultati će biti vidljivi posle nekoliko dana.

 

tvoracgrada forum

sretanzivot @ 12:49 |Isključeno | Komentari: 0
Srednjovečnost mnogima donosi depresiju

 

Jedna globalna studija o sreći je pokazala da su srednje godine u životu mnogih ljudi najdepresivnije godine.

 

U studiji su korišćeni podatci iz 80-tak zemalja koja je pokazala da su ljudi najsrećniji u mladosti i starosti dok je depresija najčešća među muškarcima i ženama u četrdesetim godinama života.

 

"Ljudi na celom svetu pokazuju iznenađujući istu liniju sreće i mentalnog zdravlja oblika slova U", izjavljuje profesor Andrew Oswald sa univerziteta Warwick u Velikoj Britaniji. U zrelim godinama neki ljudi više neki manje pate ali je u proseku uticaj godina na neraspoloženje uočljiv u ovoj populaciji.

 

Profesor Osvald i prof. David Blanchflower sa univerziteta Dartmouth iz Amerike su proučili podatke o depresiji, nivou anksioznosti i uopšte mentalnog zdravlja s kojim je vezan i kvalitet života od 2 miliona ljudi iz zemalja od Albanije do Zimbabvea.

 

Prosečna osoba u modernom društvu počinje da pokazuje pad u osećaju sreće i mentalnog zdravlja postepeno a ne naglo tokom jedne godine. Dešava se podjednako i muškarcima i ženama, bogatima i siromašnim, neoženjenim i oženjenim, onima sa i bez dece, niko ne zna zbog čega se javlja ovakva pravilnost u ljudskom ponašanju. Najverovatnije zbog toga što ljudi u srednjim godinama počinju da shvataju da neće moći da postignu mnoge ciljeve koje su sebi zacrtali. Dobra vest je da čovek može da bude aktivan do 70-tih godina jer ukoliko je zdrav i fizički u kondiciji u proseku je srećan i mentalno zdrav isto kao i 20-to godišnjak.

 

U 8 nacija koje pripadaju svetu u razvoju ne pokazuju krivulju sreće u obliku slova U.

 

Prof. Oswald izjavljuje da je saznanje da je osećaj neraspoloženja, anksioznosti u srednjim godinama normalno korisno da lakše prežive ovu fazu u životu.

 

Ipak prof. Bob Cummins dekan univerziteta Deakin u Melburnu izjavljuje da se ne može smatrati pravilom da je depresivnost u srednjim godinama normalna. On smatra da rezultati studije koju su objavili Oswald i Blanchflower nisu sasvim pouzdani jer premda je impresivna brojnost studije to što se analiza podataka vrši iz velikog broja zemalja otežava uzimanje u obzir faktora koji su izazvali depresiju u srednjim godinama.

 

Prema istraživanjima srednjovečne populacije u Australiji krivulja sreće pokazuje U oblik samo među ljudima koji nemaju dobre ljubavne veze ili dovoljno para. Kod siromašnih srednjovečnih Australijanaca za sreću je veoma bitan porodični sklad i podrška.

 

Danas postoji tendencija da sa reci "depresija" opisujemo neizbezne periode tuge

koje svako od nas oseti s vremena na vreme. Mnogi od nas nisu u stanju da postave

granicu gde prestaje normalna tuga a pocinje klinicka depresija. Neko ko je jednom osetio

izrazenu depresiju zna da je to osecaj koji daleko prevazilazi osecaj obicne tuge.

Klinicka depresija je bolest koju karakterise grupa osecanja, razmisljanja i ponasanja

koja se izrazito jasno razlikuju od niza osecanja i funkcionisanja normalne, zdrave osobe.

Prouzrokovana kompleksnim sadejstvom bioloskih, socijalnih i psiholoskih faktora,

depresija cini osobu jako osetljivom na zivotne okolnosti i dovodi je u stanje crnog

ocajanja.

U toku depresije pacijenta pocinju da obuzimaju osecanja tuge, praznine i bezvrednosti.

Ova osecanja postaju sve dublja, nadogradjuju se do osecaja stalnog lisavanja,

beznacajnosti, neadekvatnosti, obuzetosti krivicom.

Povremeno, depresivne osobe mogu osecati stalnu iritaciju ponekad dovedenu do

erupcije gneva i ljutnje.

Mada depresija moze biti prouzrokovana nekim konkretnim zivotnim okolnostima i

dogadjajem, nacin reagovanja na to je veoma preuvelican. Sustina pojave depresije nije u

samom dogadjaju vec u vulnerabilnosti psihe osobe kojoj se to dogadja.

U retkim slucajevima, osobe mogu osecati depresiju kao jednu, pojedinacnu epizodu.

U najvecem broju slucajeva depresija se javlja periodicno, reaktivno ili ciklicno.

Moze proci i dve godine bez pojave depresije.

Kod izvesnog broja osoba postoji blaga depresija koja se opisuje kao trajno stanje,

odnosno depresivni temperament koji predstavlja bazu iz koje nastaje epizoda

prave depresije.

Nastajanje prave depresije kod ovih osoba moze da indukuje niz situacija:

prekid emotivne veze, gubitak posla, smrt bliske osobe, neka zivotna promena

(odlazak od kuce…). Te situacije mogu da provociraju duboku depresiju.

 

Kod izvesnih osoba opisuje se i tzv. "sezonsa depresija". Ovo stanje je reakcija na odredjene

klimatske faktore koji su uglavnom zastupljeni u severnijim zemljama sa usrovom klimom

i velikim kalimatskim promenama. Tipicne reakcije u tim slucajevima koje se javljaju zimi

ili za vreme kisnih perioda su naglasen zamor, jaka zelja za slatkisima, perkomerna glad i

stalna pospanost. Ova stanja su povezana sa mozdanim funkcijama i funkcijom hipofize.

 

Depresivno raspolozenje moze da podstakne bolest i oteza ozdravljenje.

Naime, rad mozga povezan je preko biohemijskih i neurofizioloskih mehanizama sa

celim organizmom. Depresiju u 25% slucajeva prate povisen krvni pritisak,

srcana oboljenja, a neka dusevna stanja - rastanak, smrt ili gubitak drage osobe uticu

na imunoloski sistem i dovode do sirenja infekcije.

Takodje, oporavak od srcanog udara zavisi od resavanja depresivnog stanja.

 

Koji su simptomi depresije?

-akutni ili dugotrajni osecaj ocajanja, nesrece za sta preterano okrivljujemo

postojanje nekih zivotnih okolnosti

-              nerealni strahovi, strepnja i zabrinutost

-              manjak interesovanja ili uzivanja u mnogim zivotnim aktivnostima

-              izrazen osecaj usporenosti, umora ili nadrazenosti

-              ubedjenost da je sve bezvredno i nesrecno

-              preokupiranost mislima o samoubistvu i smrti

-              nagle promene apetita i/ili tezine

-              glavobolja, cesto mokrenje

-              teskoce sa snom (nemogucnost spavanja ili preterana pospanost)

-              oslabljena sposobnost koncentracije i donosenja odluka

-              dramaticne promene u socijalnim odnosima i na poslu

-              postojanje prenadrazenosti - anksioznost sto se javlja kod 2 od 3 depresivne osobe

i povecava rizik od suicida

 

Postoje li osobe predisponirane na depresiju?

1.            Oni koji u porodicnoj anamnezi imaju podatak o postojanju depresije u porodici

imaju dva puta veci rizik od obolevanja

2.            Zene imaju depresiju dva puta cesce od muskaraca

(postoje odredjeni periodi kada je zena podloznija depresivnom raspolozenju sto je

prouzrokovano delovanjem hormona: PMS, trudnoca, postporodjajno, u toku koriscenja

kontraceptivnih tableta)

Interesantno je takodje da majke imaju redje ili blaze oblike depresije od zena koje

nemaju decu, sto se objasnjava emotivnom povezanoscu sa detetom koja ih stiti od

jakih emotivnih rakcija druge prirode

3.            Postojanje teske emotivne traume u detinjstvu

4.            Depresija u starih osoba je cesto vezene za fizicku onemocalost, gubitak prijatelja,

smanjenje aktivnosti

 

Sta Vas lekar moze da ocekuje?

-izrazite promene u ponasanju

-              manjak interesovanja za sva zivotna zadovoljstva: hranu, sex, druzenje sa prijeteljima,

posao, porodicu,sport, hobi;

-              prisustvo depresije i suicida u porodici, kao i upotreba alkohola, droge

-              negativizam, pesimizam, samooptuzivanje

-              siucidna razmisljanja

 

Sta mozete da uradite?

Za vreme perioda kada osecate neraspolozenje, potrazite savet od prijatelja

ili nekoga iz porodice. U blazim oblicima depresije, savet drage osobe moze Vam mnogo

pomoci.

Ali u slucajevima tezih oblika depresije, slicno oboljenjima kao sto su astma, hipertenzija,

morate zatraziti strucnu, lekarsku pomoc.

Savet je da provodite sto vise vremena na otvorenom prostoru, cak i zimi.

Poboljsajte osvetljenje prirodnim svetlom u prostorijama u kojima boravite,

suncana svetlost poboljsava raspolozenje.

Kad god je to moguce tokom zime otputujte u krajeve sa toplijom klimom.

 

Kako se leci?

Blazi oblici depresije lece se samo psihoterapijom.

U tezima slucajevima neophodni su i lekovi. Mada i lekari opste prakse mogu prepisivati

lekove protiv depresije, savetuje se konsultacija psihijatra koji bi adekvatnim lecenjem i

stalnim pracenjem pravilno dozirao terapiju. Naime postoje znatna individualna

odstupanja u vrsti leka i dozi.

U najtezima slucajevima neophodna je elektrokonvulzivna terapija.

 

Kada se treba obratiti lekaru?

Ukoliko je Vas muci osecaj utucenosti vise od dve nedelje, ukoliko biste najradije  ostali u krevetu, ukoliko se sve vise izolujete od porodice i prijatelja i ukoliko ste izgubili  svako interesovanje za bilo kakvu aktivnost

- MORATE KONSULTOVATI VASEG LEKARA !

Ukoliko ste uhvatili sebe da razmisljate o smrti i bezvrednosti zivota, samoubistvu

- POTRAZITE POMOC ODMAH !

 

Kako izaći iz depresije?

 

Kad zapadnete u stanje depresije, konstantnog neraspoloženja koje je praćeno gubitkom volje za životom - često izazvanog upravo emotivnim neispunjenjem - mislite da izlaza nema.

 

Ukoliko se to desi osobi iz vaše blizine, osetićete se nemoćno da joj pomognete. Izlaz postoji, ali to je dugotrajan proces. Kao što se do tog stanja dolazilo postepeno, potrebno je i postepeno rešavanje problema.

 

Da biste pomogli osobi koja se nalazi u tom stanju, potrebno je da se naoružate strpljenjem. Osnovno je da nikada ne dozvolite da ta osoba ostane sama. Pričajte joj stvari koje namaju veze sa njenim stanjem, kao što su npr. događaji koji su se desili vašoj sestri, poznanici ili drugarici. Trudite se da budete duhoviti, ali da ne preterate u povlađivanju, jer tada neće biti efekta. Potrudite se da ta osoba iz vaših priča nasluti koliko lepote i živosti ima u svakom normalnom, uobičajenom životu.

 

Nakon određenog perioda, pokušajte da tu osobu izvedete među ljude. Kako vreme bude prolazilo, sama će početi da se otvara i da uviđa kako nije sama, i tek tada, u trećem koraku, trenutak je da počnete da razgovarate o pravom razlogu njenog stanja. To mogu biti razne stvari: nedostatak ambicije, neuspeh na poslu i, naravno, neuspeh u ljubavi...

 

Depresija ume da bude velki problem u životu žene ili muškarca i izuzetno se teško leči. Ukoliko imate pored sebe makar jednu osobu kojoj je stalo do vas, onda se ne morate plašiti, jer će ona učiniti sve da vas iz tog stanja izvuče. Ako ništa, makar ćete videti da postoji neko ko vas voli, pa ćete toj osobi za ljubav promenti način razmišljanja u pozitivnom smeru.

 

Biljkama protiv depresije

 

Da li i vi spadate među one žene koje jako vole biljke i koje se trude da nađu bilo koje zgodno mesto kako bi gajile neku biljčicu, bilo da se radi o biljkama na balkonima, terasama, na prozoru ili u bašti? Ako baš i nema zgodnog mesta, ma, naći ćete vi neko! Ukoliko se prepoznajete u ovom opisu, odlično za vas! Naime, pokazalo se da biljke imaju jako dobar uticaj na one koji se njima bave.

 

Ne govorimo samo o tome da možete da uzgajate lekovite biljke (korisno po zdravlje, a i mnoge su lepog izgleda i mirisa), ukrasne biljke koje će svim ukućanima ulepšati dom, začinsko bilje (lepo miriše, plus štedi kućni budžet), možda i neko povrće (paradajz uspeva i u saksiji - lepo izgleda, plus vas poštedi nekih troškova). To su sve moguće koristi od gajenja biljaka, plus vam biljke prečišćavaju vazduh (jeftinije su od bilo kog filtra i efikasnije od većine), a neke biljke svojim mirisom mogu da rasteraju komarce (recimo, lavanda).

Ni to nije sve. Pokazalo se da gajenje biljaka - bilo kojih biljaka - ima blagotvoran uticaj na ljudsku psihu. Gajenje biljaka pokazalo se posebno lekovitim kada se radi o osobama sklonim promenama raspoloženja, turobnim mislima i depresiji. To zapažanje nije čak ni naročito novo - još je američki psihijatar iz osamnaestog veka, Bendžamin Raš, primetio da njegovim pacijentima prija gajenje biljaka.

Staro zapažanje potvrđuju i novija istraživanja - pokazalo se da već i boravljenje u blizini zelenih površina poboljšava kvalitet života. Japanski naučnici smatraju da život u ulici u kojoj ima drveća ili u blizini parka ima dobre šanse da bude duži i zdraviji.

Zato, ukoliko ne živite u blizini zelenih površina i nemate vremena za boravak u prirodi, pokušajte da makar u sopstvenom domu stvorite oazu zelenila - postoje biljke koje ne zahtevaju puno nege, a pored toga, gajenje biljaka zahteva znatno manje novca i vremena nego obilazak lekara i lečenje od depresije ili lošeg raspoloženja.

 

 

Piće i depresija

 

Moguće je da je sklonost ka depresiji nasledna; moguće je, naravno, i da zbog životnih prilika neke osobe padaju u depresivna stanja češće od drugih. Ipak, postoji niz drugih faktora koji mogu dovesti do anksioznosti. Oni su uslovljeni našim odlukama i našim neodgovornim ponašanjem. Stvar je proste računice - ljudi koji piju alkohol da bi se osećali bolje u stvari samo pogoršavaju svoje stanje i postaju samo još više skloni depresiji. Drugim rečima, ako ste od onih koji u alkoholu traže lek protiv teskobe, anksioznosti i tuge, samo povećavate rizik da u dogledno vreme obolite od depresije.

 

Kao i sve druge vrste opijata koje umemo da unosimo u svoj organizam, i alkohol predstavlja samo privremeno rešenje. On slabi senzore koji su zaduženi za ublažavanje depresije i teskobe. Prekomernim konsumiranjem alkohola naš prag tolerancije smanjuje se toliko da mozak na kraju više i nije u stanju da spreči nadolazeći talas depresije. Moguće je da vam sve to zvuči samo kao prazna priča o štetnosti faktora koji nam skraćuju životni vek. Imate pravo tako da mislite, ali onda se nemojte žaliti kada vam čašica, dve ili tri, na koje ste se baš lepo navikli, ne budu otklanjale loše raspoloženje.

 

Uticaj alkohola na naš organizam je toliko ozbiljan da bi bilo dobro zahtevati od kompanija koje proizvode alkoholna pića da na etikete stavljaju i napomenu u kojoj će biti jasno istaknuto da prekomerna količina alkohola može ozbiljno i trajno da ugrozi psihičko zdravlje. Pošto je veoma mala, skoro nikakva, verovatnoća da će se tako nešto dogoditi u bliskoj budućnosti, ostaje vam samo da budete pažljiviji kada sledeći put odlučite da svoju tugu i loše raspoloženje utopite u piću

 

 

 

Postbračna depresija - šta je to?

 

Od detinjstva je sanjala venčanje u belom. Savršeno venčanje, kao iz bajke. Došao je i taj dan: udaje se! Ne, venčanje nije bilo katastrofa, ni suprotnost njenim snovima, naprotiv - ispalo je savršeno, baš kao što se nadala, baš kao što je toliko dugo želela. Udala se za čoveka koga zaista voli i koji voli nju, oboje su relativno dobro situirani, zreli su i spremni za brak. Sve je super - osim što je ona nakon venčanja pala u depresiju.

 

U toku medenog meseca ona je neraspoložena. Medeni mesec je takođe kao nešto iz snova - u nekom lepom mestu, u luksuznom hotelu, i on i ona su mladi, zdravi, sve bi trebalo da bude savršeno. Ipak, nije. Ona je deprimirana, a pošto je ta depresija došla posle venčanja koje je žarko želela i brižljivo pripremala i koje je bilo savršeno, i pošto je i medeni mesec na savršenom mestu, i pošto je i njen dragi isto onoliko predivan kao i uvek - ona jednostavno nije u stanju da mu kaže da je neraspoložena.

 

Stidi se svog neraspoloženja kao neke nečisti - otkud joj pravo da u tako savršenim okolnostima bude loše volje? Njen muž je dao sve od sebe da svaki detalj bude baš onakav kakav je ona želela i kako je maštala da će biti - kako sad da mu kaže da se oseća nesrećno? Umesto toga, ona krije svoje neraspoloženje i pretvara se, koliko god može, da je sve u redu i da je savršeno srećna.

 

Ova pojava zove se postbračna depresija i može da pogodi bilo kojeg od partnera, mada češće pogađa žene. Statistike kažu da je deset odsto mladih dama sklono postbračnoj depresiji. Kako do nje dolazi?

 

Najčešći obrazac je ovaj koji smo opisali: emotivno je u venčanje jako mnogo uloženo, sve mora da bude savršeno, i žena (ili muškarac) po hiljadu puta unapred proživi venčanje. Onda kad se izgovori sudbonosno "da", pa kad se i sama proslava završi - kad, dakle, sve to bude gotovo i konačno - mlada ili mladoženja osete se nekako ispražnjeno i postaju podložni sindromu tugovanja.

 

Nekada, mračne misli i neraspoloženje prođu sami od sebe već posle nekoliko dana. Brak počinje da teče svojim uobičajenim tokom. Ipak, kod nekih depresija ne prođe - već dovede do kraha braka. Svega nekoliko meseci kasnije, nekada i brže, dolazi do razvoda.

 

Postbračna depresija je sve češća poslednjih godina; zapravo, poslednjih godina postala je dovoljno uočljiva da bi dobila ime. Stoga je i psihoterapeutima, kao mogućim pomagačima, relativno nova (kažemo relativno, jer im depresija kao takva nije nikakva novost, samo ovaj njen oblik nekada nije bio ni približno tako čest).

 

Šta učiniti ako se vama ovako nešto desi, ako vas nakon savršenog venčanja s predivnim partnerom obuzme melanholija? Sačekajte neko vreme - moguće je da će, kad vas prođu utisci s venčanja, a naročito osećaj iscrpljenosti i ispražnjenosti, tužne misli proći same od sebe. Tako bude u većini slučajeva. Ukoliko ni posle tri nedelje neraspoloženje ne prođe, ne oklevajte da se obratite stručnjaku za pomoć - zar da dopustite da propadne brak koji ste toliko želeli i u koji ste toliko uložili ako postoji neko ko vam može pomoći?

 

 

Postporođajna depresija - kako je preživeti

 

Sve je bilo super. Volite se, već neko vreme ste u vezi, rešili ste da dobijete dete, dobili ste dete. Svi razlozi za sreću su, čini se, tu. Samo što se pojavio i razlog za nesreću - bauk zvani postporođajna depresija. Tada bračni život, ma koliko se supružnici voleli i ma koliko dete koje su dobili bilo željeno od oboje, može postati pravi pakao.

 

Hormonske promene u telu porodilje mogu izazvati promene raspoloženja. Najčešća reakcija je da je žena sklona plaču i blagom uznemirenju. Međutim, dešava se da žena mnogo snažnije oseća te hormonske promene u sebi, a to dovodi do stanja poznatog kao postnatalna depresija. Ona se može javiti odmah posle porođaja, ali i čak pet do šest meseci kasnije (pa se muškarac, sav zbunjen, pita: "Šta joj je odjednom, bilo smo tako srećni?").

 

Jedan od simptoma postporođajne depresije je potpuna nezainteresovanost za seksualne odnose (naravno, govorimo o vremenu kad bi porodilja već smela da ima odnose). Čest simptom je i veliki umor, koji se uglavnom pripisuje samo danonoćnoj brizi oko bebe. Pojačava se osećaj straha i bezvoljnosti. Jedan od najgorih (po ženu) simptoma je osećaj mlade majke da svoju bebu ne voli dovoljno.

 

Ukoliko se primete ovi simptomi, treba se što je pre moguće obratiti lekaru i lečiti postporođajnu depresiju, pošto inače može da potraje veoma dugo (u nekim slučajevima, toliko dugo da mladi otac, očajan zbog ponašanja supruge koju voli, ali koju više nije u stanju da razume, niti ima ideju kako da joj pomogne, napusti porodicu, što će, naravno, samo pojačati depresiju). Pokazalo se da se u lečenju najbolji rezultati postižu savetovanjem i psihoterapijama.

 

Dakle, ako do ove pojave dođe - ne paničite, jer se radi o nečemu što nije baš toliko neuobičajeno. Obratite se lekaru što je pre moguće i, nakon izvesnog vremena, simptomi će proći, a srećna porodica će moći da bude baš to - srećna porodica.

 

Boje protiv depresije

 

I najtoplije godišnje doba može nam doneti vrlo ozbiljnu depresiju. Zbog toga, malim trikovima treba zavarati mozak i sprečiti ili ublažiti negativne posledice. Za početak, jutro treba započeti aktiviranjem sveg raspoloživog osvetljenja u stanu. Pored toga, sigurno će vam koristiti da što više boravite na otvorenom! Čak i tokom najtmurnijih dana intenzitet dnevnog svetla je dovoljan da vam podigne raspoloženje.

 

Priuštite sebi i terapiju bojama. Svaka boja ima svoju refleksiju na naš organizam. Žuta i narandžasta boja podižu raspoloženje i podstiču na aktivnost; crvena nam daruje životnu energiju, a zelena smiruje i stvara harmoničnost. Dakle, kada je reč o bojama i njihovom pozitivnom efektu, kako na vaš organizam, tako i na psihu, možete da se poslužite i metodama koje funkcionišu po principu "uradi sam". Izaberite i nosite odeću u podsticajnim bojama, ili primenite specifičan postupak koji, ukratko, podrazumeva da se udobno smestite, zatvorite oči, opustite i potom, u mislima, stvorite neku od boja sa pozitivnim efektom.

 

Terapija bojama nije zahvalna samo za otklanjanje negativnih posledica depresije; ona je delotvorna i u poremećajima rada srca, prilikom problema sa migrenom i glavoboljom, prekomernom težinom, ali i nedostatkom apetita. Boje utiču i na raspoloženje, pa se tako terapija bojama koristi i za različite vrste psihičkog opuštanja, a koristi se i za otklanjanje i lečenje posledica stresnih stanja organizma. One uspešno otklanjaju telesne i psihičke blokade, stimulišu organizam na izbacivanje štetnih materija i jačaju imunološki sistem. Pored toga, nemoguće je da terapija rezultira neželjenim posledicama, ili da izazove bilo kakve negativne efekte.

 

Zbog čega onda ne biste obojili svoj pogled na svet bojom koja vam najviše odgovara i čini vas opuštenijim i spremnijim da se suočite sa dnevnom količinom stresa?

 

Zašto su žene podložnije depresiji

 

Već duže vreme, čest predmet psiholoških izučavanja jesu psihološke razlike između žena i muškaraca. U mnogim studijama urađenim širom planete uočena je jedna značajna diferencijacija - predispozicije za obolevanje od depresije veće su kod žena nego kod muškaraca.

 

U ljudskom razvoju, sve do puberteta, oba pola pokazuju podjednaku sklonost ka depresiji, ali od puberteta sve se menja - žene postaju čak dva puta osetljivije na udare depresije.

 

Zanimljivo je da se ovako velika razlika smanjuje kod muškaraca i žena u pedesetim godinama. Nameće se zaključak - ovaj psihički problem pogađa žene u životnom periodu kada su plodne i kada mogu da rađaju.

 

O razlikama među polovima vršena su istraživanja na Virdžinijskom univezitetu u Sjedinjenim Američkim Državama, i to na najpogodnijim subjektima - parovima blizanaca različitog pola. Nikakve senzacionalne nove razlike nisu uočene; sem jedne - postoji velika razlika između polova u načinu i intenzitetu reagovanja na životne nesreće.

 

Kod žena postoji sklonost da i prilikom nižih nivoa stresa padaju u depresiju.

 

Nizak nivo stresa je u savremeno doba prisutan gotovo kod svih ljudi, ali se ova uočena razlika između polova odnosi na - reagovanje na stres. Na primer, muškarci burnije od žena reaguju na gubitak posla, a žene burnije regauju na probleme u svom socijalnom miljeu.

 

Postoje, međutim, neki stresovi koje žene u svom životu iskuse, a muškarci ne. Tu pre svega mislimo na veoma zahtevnu ulogu žene u savremenom dobu: ona vodi računa o domaćinstvu i preuzima glavni deo brige o deci, a istovremeno se od nje zahteva (ili sama od sebe zahteva) da ima i karijeru. Pripadnici oba pola provode jednaki broj sati na poslu, ali se nekako podrazumeva da žena treba da bude aktivna i u domaćim aktivnostima i u vaspitavanju dece, dok za muškarce ti zahtevi nisu snažno izraženi.

 

I ženski organizam reaguje drugačije na stres nego muški. Žensko telo luči više hormona stresa, što se nastavlja u izvesnom periodu i kada prođe stresna situacija. Ženski hormon progesteron blokira brzo "isključivanje" hormona stresa.

 

Žene su sklone preteranom razmatranju i razmišljanju o problemima, tako da im negativne slike i osećanja puno puta ponovljeno prolaze kroz glavu; naročito kada je reč o razmišljanju o propalim ljubavnim vezama.

 

Sve ovo ne znači da je muškarcima u životu lakše - oni pokazuju veću sklonost od žena ka alkoholizmu, drogama i asocijalnom ponašanju.

 

 

Depresija u zrelom dobu

 

Imate 40-50 godina i vaše raspoloženje često nije tako dobro kao što je nekad bilo i kao što biste želeli? Niste jedini. Mnogi ljudi se tako osećaju u ovim godinama. Istraživanja pokazuju da ovo zaista jeste životno doba velikih emotivnih nestabilnosti. Dobra vest je - posle ovog životnog perioda, u zlatnim godinama, nivo vašeg raspoloženja će samo rasti.

 

Londonski naučnici su nacrtali krivulju koja predstavlja raspoloženje tokom života (a istraživanje je obuhvatilo ispitanike širom zemaljske kugle - od Albanije do Zimbabvea). Ta krivulja liči na latinično slovo U, jer je raspoloženje na visokom nivou u mladosti, u srednjem dobu na niskom, da bi se u starosti linija opet vinula nagore, što označava dobro raspoloženje.

 

Naučnici su analizirali podatke o depresiji, anksioznosti, mentalnom i telesnom zdravlju, i to na ogromnom uzorku od dva miliona ljudi iz raznih područja sveta.

 

Prosečno, godina u kojoj se čovek najlošije oseća, ako se posmatraju sve nacije, jeste 48. godina života. Pa ipak, ima razlika među regionima: prosečan Britanac se najlošije oseća u 36. godini, a Portugalac u 66. godini.

 

Pitanje za subjekte ispitivanja na američkom kontinentu glasilo je: "Kako se osećate ovih dana: da li ste veoma srećni, prilično srećni ili ne baš srećni?" U Evropi je to pitanje postavljano u malo drugačijoj varijanti: "U celini posmatrano, da li ste veoma zadovoljni, prilično zadovoljni, ne baš zadovoljni ili nezadovoljni životom koji vodite?"

 

Kod većine prosečnih osoba, linija sreće u srednjim godinama spušta se lagano i postepeno do dna, to se ne dešava odjednom.

 

Od svih svetskih nacija, samo u osam zemalja krivulja sreće nije se poklapala sa slovom U. Od proseka odstupaju samo stanovnici zemalja u razvoju. Kod svih ostalih, postoji velika konzistentnost, nezavisno od pola, materijalnog stanja i obrazovanja.

 

Otkud baš takva slika sreće prosečnog stanovnika naše planete?

 

Jedna od mogućnosti: u srednjim godinama čovek shvata da neće uspeti da ostvari sve svoje težnje i da uradi sve što je tokom života planirao i želeo.

 

Drugi razlog bi moglo biti to što, kako godine prolaze, sve više ljudi koje znamo umire. To nas navodi na razmišljanja o sopstvenoj prolaznosti i smrti.

 

Takođe, u srednjim godinama čovek sebi postavlja krucijalna pitanja: "Da li sam zaista uspešan? Da li je moj brak dobar?"

 

Oko šezdesete godine, čovek je razrešio sa samim sobom ta pitanja, i tada nastupa miran period. Najbolja vest, tvrde stručnjaci, je sledeća: ako doživite 70. godinu relativno dobrog zdravlja, osećaćete se srećno poput dvadesetogodišnjaka!

 

 

Novi načini borbe protiv depresije (1)

 

Opustite se čitajući knjige

 

Predah od svakodnevnih problema možda se nalazi između korica dobre knjige.

 

U Velikoj Britaniji, neki doktori preporučuju pacijentima čitanje knjiga samopomoći. Pojedinim pacijentima koji pate od depresije ili anksioznosti, to može više koristiti nego klasična psihoterapija. Naravno, ne preporučuju se bilo kakve knjige, već samo one koje doktor odobri (jer iz oblasti samopomoći ima dosta nekorisnih, laički napisanih, pa samim tim i štetnih knjiga). Ovaj oblik terapije već dobija i ime - biblioterapija. Nije predviđen za svakog pacijenta, već samo za pojedine koji sami pokažu želju i volju za ovakvom terapijom.

 

To nisu uopštene i suvoparne knjige, već štiva u kojima se nude konkretne tehnike za prevazilaženje nekih psiholoških problema.

 

Ova tehnika je mnogim Britancima pomogla, pa se nadamo da će slični pokušaji biti učinjeni i kod nas.

 

Terapija šetnjom

 

Može li razgovor sa psihoterapeutom biti delotvorniji ako se dešava na otvorenom prostoru?

 

Nije ništa novo da kretanje i fizička aktivnost poboljšava raspoloženje. Neki psihoterapeuti su to saznanje iskoristili u svojoj praksi: podstiču pacijente da šetaju, trče ili dižu tegove i pri tom pričaju o svojim problemima. Rezultat može biti dvostruka dobrobit za pacijenta.

 

Jedan od zastupnika ovakvog lečenja tvrdi: "Fizička aktivnost ubrzava terapiju. Na taj način se emocije bolje oslobađaju nego dok pacijent sedi u stolici. Začetnik ove vrste terapije je K. Džonsgard, profesor Univerziteta u San Hozeu. On je ove tehnike počeo da koristi još 1970. godine. Njegova glavna oblast interesovanja su poremećaji raspoloženja. On tvrdi da fizička aktivnost može biti efikasna poput pilule, samo bez neželjenih efekata. Vežbe oslobađaju telesne hemikalije zadužene za dobro raspoloženje (setite se samo kakvo zadovoljstvo osećate posle napornog vežbanja). Takođe, vežbe izazivaju pozitivne hormonske promene u organizmu, a to može biti osnova za trajno oslobađanje od depresije. Ako depresivnom pacijentu vežbanje postane svakodnevna rutina, to je veliki korak ka izlečenju. Takođe - bolja forma, cirkulacija i fizički izgled - sve to doprinosi da pacijent popravi mišljenje o samom sebi, što dodatno pojačava pozitivne efekte psihoterapije

 

Novi načini borbe protiv depresije (2)

Lidija Novaković

 

I ranije se znalo da su telesne vežbe dobre za raspoloženje, a korisna je svakako i psihoterapija. K. Džonsgard i njegovi saradnici bili su prvi psiholozi koji su spojili ova dva u jedno, tvrdeći da je kombinacija delotvornija od odvojenih dejstava. Jedna od zastupnica ove tehnike kaže: "Kod nekih ljudi, fizička aktivnost podstiče rad desne strane mozga, što dovodi do oslobađanja intuitivnog mišljenja. Na taj način, ovi ljudi uspešnije mogu da sagledaju sopstveni problem i da dođu do rešenja."

 

Ova psihoterapeutkinja svoj posao obavlja tako što ide sa klijentima u duge šetnje pored reke, i uz to s njima razgovara. Ona još kaže: "Šetnja po svežem vazduhu asocira klijenta na zdrav pristup životu, a ležanje na psihijatrijskom kauču može da izazove suprotne misli - ležeći položaj zauzimamo kad smo bolesni."

 

Ima i naučnih dokaza za ovakve tvrdnje. Godine 1982. u medicinskom časopisu "Žene i terapija" objavljena je studija o sledećem istraživanju: ispitanice iz prve grupe su neposredno pre psihoterapijske seanse trčale ili hodale pola sata do sat. Druga grupa žena je odlazila na psihoterapiju na uobičajeni način. Studija je dokazala da su žene iz prve grupe pristupale seansi na pozitivniji način, sa više snage, energije i postignuća.

 

T. Hengeš, bračni i porodični psihoterapeut, priča o sledećem slučaju: "Dugo sam radio sa jednim depresivnim klijentom. Antidepresivi nisu bili od pomoći. Stalno smo ponavljali iste priče i vrteli se oko istih tema bez ikakvog napretka. Onda sam otkrio klijentovu ljubav prema biljkama, bio je pravi umetnik u baštovanstvu. Izašli smo napolje i uz rad u bašti obavljali psihoterapijske razgovore. Konačno sam imao pristup njegovoj celokupnoj osobi, počeo je da se potpuno otvara i otkriva svoje emocije bez zadrške. Terapija napolju vodila je brzom napretku."

 

Naravno, ova vrsta terapije nije pogodna za svakog pacijenta i za svaku situaciju. Neke teme su isuviše bolne da bi se otkrivale na ulici. Pa ipak, za većinu depresivnih pacijenata - ovo je dobra šansa.

 

Dvominutne strategije protiv stresa i depresije

 

Nije vam potrebno čitavo popodne u spa-centru da biste se oslobodili negativnih osećanja. Da vidimo šta se može učiniti za nekoliko minuta:

 

Posle dugotrajnog sedenja, nežno izmasirajte stopala. Možete ih potopiti i u mirišljavu kupku.

 

Umesto da osuđujete tuđe mane, nađite nešto humoristično u njima i nasmejte se.

 

Svakodnevni objekti koji nas okružuju mogu delovati opuštajuće: zbirka knjiga može vas podsetiti na vreme kada ste ih čitali, CD može prizvati trenutak kada ste prvi put čuli tu pesmu, mirišljave sveće mogu za tren napraviti opuštajuću atmosferu.

 

Depresija kod muškaraca

Lidija Novaković

 

Da li se depresija manifestuje na isti način kod žena i kod muškaraca? Ne uvek.

Govorimo sada o depresiji kao bolesti - kliničkoj depresiji, a ne o nekom blažem obliku kom smo svi manje ili više podložni.

Kod oba pola može se javiti jaka depresija sa sledećim simptomima: konstantna tuga, osećanje beznadežnosti, poremećaji sna i apetita, odsustvo želje za seksom, osećanje bezvrednosti, kao i suicidalne misli.

Ipak, socijalne uloge, kao i fiziološke i psihološke različitosti između žena i muškaraca, mogu prouzrokovati neke razlike među polovima i u samom doživljaju depresije.

Ova bolest se, kao što je poznato, češće javlja kod žena nego kod muškaraca. Ipak, iznenađujuće je sledeće: stopa samoubistava među depresivnim bolesnicima je četiri puta viša nego kod žena. Takođe, kada se muškarac odluči na samoubistvo - najverovatnije će to učiniti na nasilan način.

 

Klinička depresija se najčešće pojavljuje sama od sebe, kao primarni poremećaj, ali nije neobično da se uz nju jave i druga psihijatrijska stanja.

Muškarci koji preterano konsumiraju alkohol ili druge opojne supstance, ili oni koji su u tinejdžerskim godinama imali razne poremećaje ponašanja (manifestovane psihičkom agresijom, verbalnim zlostavljanjem, uništavanjem materijalnih vrednosti i sl), u većoj su opasnosti da obole od depresije. Ponekad je teško identifikovati depresiju kao poseban poremećaj koji treba lečiti.

I, naravno - ne reaguju svi muškarci na depresiju na jednak način. Neki se povuku u sebe i izoluju se od društva. Neki se okrenu alkoholu i drogama, u pokušaju da pobegnu od simptoma depresije. Neki muškarci postanu neoprezni i preduzimaju veće rizike, ne brinući ni za sebe ni za druge. Neki, nažalost, postanu nasilni.

 

Najveći izazov za ove ljude je da shvate da imaju problem i da prepoznaju da je to depresija, a zatim da se obrate psihologu.

Muškarci, zapamtite, možda patite od depresije ako imate sledeće probleme:

 

konstantna tuga, anksioznost i osećaj "praznine"

 

osećanje beznadežnosti i pesimizma

 

ne možete da se odmorite, preosetljivi ste

 

gubljenje interesovanja za opuštajuće aktivnosti, kao i za seks

 

manjak energije

 

teško se koncentrišete i donosite odluke, slabo pamtite

 

suicidalne misli

 

Zašto antidepresivi ne deluju na neke osobe

 

Naučnici su dugo tragali za odgovorom na bitno pitanje: zašto neki ljudi uopšte ne reaguju na pojedine lekove i u njihovom organizmu ne dolazi do odgovarajuće hemijske promene?

 

Odgovor se možda krije u - genima.

 

Na Londonskom univerzitetu naučnici su došli do sledećeg zaključka: u mozgu se dešavaju genetičke promene, kojima se mozak štiti od nepoznatih supstanci. To se može odraziti i na uzimanje antidepresiva. Potrebno je da doktor uradi jednostavan test da bi mogao da prepiše odgovarajući lek. Ovakvo testiranje pomoglo bi doktorima i da prilagode odgovarajuću dozu svakom pacijentu i smanje neželjene efekte leka na minimum.

 

Dakle - nije poželjno da se antidepresivi prepisuju svima po sličnom obrascu, već preporučivanje ovih lekova treba da se personalizuje, tj. prilagodi svakom pojedinačnom pacijentu. U tome doktorima najviše može pomoći genetski materijal pacijenta čija precizna slika može da se dobije testiranjem.

 

Sudeći po podacima Svetske zdravstvene organizacije, depresija je glavni razlog samoubistva. Depresija danas pogađa oko 121 milion ljudi širom sveta.

 

Ranija istraživanja bavila su se vezom između genskih mutacija i dejstva antidepresiva, ali bez diferenciranja lekova, tako da nije bilo nekih korisnih otkrića.

 

Jedan nemački tim naučnika istraživao je kako se tri najčešće prepisivana tretmana antidepresivima odražavaju na promene u genu ABCB-1. Baš ovaj gen veoma je značajan, jer štiti mozak od molekula koji ne pripadaju kodu proteina nazvanog P-gp, koji sprečava strane supstance da prodru u tkivo mozga.

 

Ovo istraživanje urađeno je na eksperimentalnim životinjama - miševima, kojima je ubrizgan gen ABCB-1, a potom tri različita antidepresiva. Otkriveno je da protein u mozgu blokira dejstvo prva dva leka, ali ne i trećeg. Zaključeno je da taj konkretni genetički sastav može da primi na pozitivan način samo jednu vrstu leka, a ostali antidepresivi u tom slučaju su beskorisni.

 

Posle nekih genetskih promena, organizam može pozitivno reagovati na drugačiju vrstu lekova nego ranije.

 

Čak 30% ljudi ne raguje na antidepresive, bar ne na one koje su im lekari prepisivali. Precizan genetički test pomogao bi da se ovaj problem reši.

 

Kao i na mnoga druga pitanja, odgovor je i ovog puta - u genima.

 

 

Depresija i kognitivno-bihevioralna terapija

 

Koji je najbolji način borbe protiv depresije i anksioznosti? Onaj koji ova neprijatna stanja eliminiše brzo i definitivno. Depresija i anksioznost izazvane su pogrešnim načinom razmišljanja, one obično idu zajedno.

 

Istraživanja su pokazala da 60-70% ljudi obolelih od kliničke depresije ima i osećaj anksioznosti. I obrnuto, 50% pacijenata čiji je glavni simptom anksioznost pati i od depresije. Reakcija na stres je preterana kod oba poremećaja.

 

U stresnim situacijama, depresivna osoba ne može da reaguje na adekvatan način. Ona neprestano žali zbog svojih teškoća i razočarenja, stalno ih iznova "premotava" u glavi, tako da nije u stanju da se fokusira na bilo šta drugo.

 

Naučnici objašnjavaju da neki ljudi prolaze kroz čitav život sa osećajem anksioznosti. Njima se čini da opasnost od neuspeha i razočarenja vreba sa svih strana - kada apliciraju za posao, kada traže od nekoga uslugu, kada zakazuju sastanak sa osobom koja im se sviđa. Ta stalna anksioznost preti da jednom pređe u depresiju.

 

Ljudi kod kojih se javlja depresija precenjuju svoje probleme, a potcenjuju sopstvene sposobnosti da se sa problemima bore. Oni izbegavaju situacije koje su za njih kritične, umesto da uče veštine pomoću kojih bi se izborili sa kritičnim situacijama. Veoma često, koren problema predstavlja nedostatak socijalnih veština. Neki tipovi anksioznih poremećaja, poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja, napada panike ili socijalne fobije, povezani su sa depresijom.

 

Činjenica da je anksioznost uslov za razvoj depresije danas nam pruža velike mogućnosti u prevenciji depresije. Kod mladih anksioznih ljudi, malo je verovatno da će se oni sami uspešno suprotstaviti ovom problemu. Potrebno im je pomoći da razviju specifične mentalne veštine koje bi umanjile i sprečile anksioznost.

 

Kognitivno-bihevioralna terapija predstavlja dobar način borbe protiv depresije i anksioznosti. Takođe, ima i efikasnih lekova koji se uz terapiju koriste. Ova terapija je najefikasnija kada je preventivna. Pacijenti se pozitivno izražavaju o ovoj vrsti psihološke terapije, jer posle nje imaju osećaj da su sami uspeli da se izleče, sopstvenom snagom, uz asistenciju terapeuta. Takođe, tokom terapije pacijent usvaja obrasce ponašanja i razmišljanja koji postaju stalni deo njegovog pogleda na svet, i to mu pomaže kada se ponovo nađe u nekoj kritičnoj situaciji.

 

Ova terapija je kratka - traje od 12 do 15 nedelja i značajna poboljšanja uočavaju se posle šest nedelja.

 

Depresija najčešća u 48. godini

 

Mnogi ljudi se osećaju depresivno u srednjim godinama, a istraživanja pokazuju da to zaista jeste životno doba velikih emotivnih nestabilnosti. Dobra vest je u zlatnim godinama, nivo raspoloženja raste.

 

Londonski naučnici su napravili dijagram koji predstavlja raspoloženje tokom života, a liči na latinično slovo U, jer je raspoloženje na visokom nivou u mladosti, u srednjem dobu na niskom, da bi se u starosti linija opet vinula nagore, što označava dobro raspoloženje.

 

Istraživanje je obuhvatilo dva miliona ispitanika širom sveta, od Albanije do Zimbabvea, a analizirani su podaci o depresiji, anksioznosti, mentalnom i telesnom zdravlju.

 

Prosečno, godina u kojoj se čovek najlošije oseća ako se posmatraju sve nacije, jeste 48. godina života, s tim što ima razlika među regionima - prosečan Britanac se najlošije oseća u 36. godini, a Portugalac u 66. godini.

 

Jedno od objašnjenja zašto je osoba u srednjim godinama sklona depresiji jeste da shvata da neće uspeti da ostvari sve svoje težnje i da uradi sve što je tokom života planirala i želela. Drugi razlog bi mogao biti to što, kako godine prolaze, sve više ljudi koje znamo umire, što nas neminovno navodi na razmišljanja o sopstvenoj prolaznosti i smrti.

 

Naučnici smatraju da je oko šezdesete godine čovek razrešio sa samim sobom ta pitanja i tada nastupa miran period. Najbolja vest, tvrde stručnjaci, jeste da ako doživite 70. godinu relativno dobrog zdravlja, osećaćete se srećno poput dvadesetogodišnjaka.

 

Distimija

 

 

 

Distimija spada u skupinu poremećaja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije koju karakterizira trajno negativan stav prema životu. Distimija je starogrčki termin, prema dys što znači "loše" i thymia što označava "stanje uma". Naime, stari Grci su vjerovali da je žlijezda timus izvor svih emocija. Najčešće započinje neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, te je tri puta češća u žena.Distimija obično traje dvije, ali katkad i više od pet godina. Razdoblja distimije se mogu izmjenjivati s razdobljima normalnog raspoloženja. Distimija obično ne onesposobljava osobu u svakodnevnom životu, ali može utjecati na radnu aktivnost i društveni život. Mnoge osobe koje boluju od distimije počinju se društveno izolirati. Postupno im opada radna produktivnost. Distimija povećava vjerojatnost nastanka velike depresivne epizode. Kada se velika depresivna epizoda razvije u osobe koja već boluje od distimije, stanje se naziva dvostruka depresija.Glavni simptom je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoće u donošenju odluka i osjećaj beznadnosti. Depresivno raspoloženje prisutno je veći dio dana i veći broj dana nego što nije prisutno, što se vidi bilo kao subjektivni doživljaj ili primijećeno od strane drugih, tijekom najmanje 2 godine. Dok depresivni poremećaj karakterizira epizodan tijek, tijek distimije je više kroničan i dugotrajan. Kod ranog pojavljivanja distimije često bolesnici svoje simptome prihvaćaju kao način življenja, a psihijatru se obraćaju tek kad postanu disfunkcionalni na obiteljskom i poslovnom planu.Simptomi distimije nalikuju simptomima velike depresivne epizode, ali su obično slabijeg intenziteta. Obično su prisutni samo pojedini simptomi velike depresivne epizode. Simptomi distimije uključuju: Smetnje koncentracije, otežano donošenje odluka Socijalno povlačenje Razdražljivost Nemir ili inertnost Smetnje spavanja Promjene tjelesne težineKatkad osobe koje boluju od distimije navode prvu epizodu sniženog raspoloženja tijekom djetinjstva ili adolescencije. Ako osoba razvije simptome distimije poslije 50. godine, obično treba posumnjati na osnovnu tjelesnu bolest. Najmanje 75% osoba koje boluju od distimije imaju dodatne zdravstvene probleme.Liječenje se provodi u većini slučajeva ambulantno, a u terapiji prvo mjesto zauzimaju antidepresivi uz psihoterapiju koja je učinkovit dodatak farmakoterapiji.MKB-10: F34.1 DistimijaPrimjer iz života:Imam 26 godina. Udata sam i imam dvoje djece. Već više od dvije godine osjećam se umornom i depresivnom. Sve mi je naporno. Ne uživam ni u čemu. Često sam mrzovoljna i sklona samopodcjenjivanju. Međutim, postoje razdoblja, koja mogu potrajati danima i tjednima kada se osjećam dobro. Nezadovoljna sam životom i osjećam da mi moji najbliži ne pokazuju dovoljno razumijevanja i pažnje. Molim za savjetPrema opisu i trajanju vaših smetnja vjerojatno se kod vas radi o psihičkom poremećaju koji nazivamo distimija. Distimija se očituje simptomima depresije koja prema kliničkoj slici i trajanju ne može se svrstati u veliki ponavljajući depresivni poremećaj. Ovaj poremećaj često se može zamijeniti i pogrešno dijagnosticirati kao depresivni poremećaj osobnosti. U tom slučaju se bolest pogrešno i nedostatno liječi.Glavni simptom distimij
sretanzivot @ 12:48 |Isključeno | Komentari: 0
SEZONSKI AFEKTIVNI POREMEĆAJ - SAP

 

 

Sezonski afektivni poremećaj je tip depresije koja se javlja u određeno doba godine i prati promenu godišnjih doba. Procenjeno je da 2-4 % stanovništva pati od SAP! Ciklus zimske depresije koja se ponavlja nekoliko godina i tokom najmanje dve uzastopne godine može da pomogne pri dijagnozi SAP.

Važno je da vaš doktor odstrani sumnju u depresiju ili maničnu depresiju, koje takođe mogu da imaju predvidljive cikluse tokom godine. Mnogo ljudi sa SAP imaju unipolarnu depresiju, ali 20 % njih mogu da imaju ili da nastave da razvijaju bipoloarni ili manično depresivni poremećaj. Manične ili hipomanične epizode se takođe mogu javiti u proleće ili leto. Važno je razlikovati dobro raspoloženje koje je posledica oporavka od zimske depresije i maničnu epizodu, zbog toga što postoje bitne razlike u lečnju. Samodijagno-sticiranje se treba izbegavati.

Istraživanja pokazuju da su žene osam puta podložnije SAP od muškaraca. SAP se prvi put obično pojavljuje u 20-tim ili 30-tim godinama života. Procenat bolesnih od SAP raste do 50-tih godina kad počinje da opada, tako da je procenat bolesnih od SAP kod ljudi starijih od 65 godina znatno niži.

Simptomi SAP se razlikuju od simptoma depresije i uključuju: Loše raspoloženje, smanjen interes za aktivnosti koje inače donose prijatnost, smanjena koncentracija; Predugo spavanje (obično produženo za 4 sata ili više svakog dana); Smanjena energija i osećanje umora; Izrazita želja za ugljenim hidratima; Povećanje telestne težine i žudnja za slatkišima; Povlačenje iz socijalnih kontakata; Depresija.

Šta je uzrok SAP? Niko nije sasvim siguran šta prouzrokuje SAP ali istraživanja pokazuju da može da ima veze sa sledećim faktorima: Skraćen dan može da prouzrokuje smanjenje važnih supstanci u mozgu koje utiču na raspoloženje; Hormonalni poremećaj (cortizol, tiroksin); Smanjena osetljivost mreznjače na svetlo; Niske zimske temperature mogu da pobude organizam da se odmara i naruši cirkadijalni ritam; Vazdušni pritisak i promene pritiska; Psihološki mehanizmi i personalne karakteristike mogu da budu faktori koji doprinose ravoju SAP;

SAP koji se ne leči može da predstavlja jak udarac za socijalne, školske i radne aktivnosti. Njegova pojava često koincidira sa periodom kada su očekivanja od pojedinca veća.

 

POSTPARTALNA (POSTPOROĐAJNA) DEPRESIJA - PPD

 

Za rođenje deteta se uvek očekuje da bude blagosloven trenutak koji donosi nadu i radost majci i porodici. U stvarnosti, oko 20-40 % žena oseti 'postporođajnu tugu' nekoliko dana neposredno po porođaju, sa nekontro-lisanim plačom i tugom. Takvo raspoloženje obično prođe samo od sebe uz podršku bližnjih i uz nekoliko noći dobrog sna.

Ipak, između 15-20 % žena oseti duži i iscrpljujući period depresije ili 'postporođajne depresije' (PPD), koja im uskraćuje zadovljstvo, ispunjava ih sumnjom u samu sebe i sposobnost da se brinu o svom detetu, izaziva čest plač i provocira kod njih osećanja beznađa i krivice. San i apetit takođe bivaju poremećeni ali se to često meša sa očekivanom promenom života sa prinovom.

PPD se često javlja podmuklo i postepeno, posle inicijalnog perioda ushićenja i javlja se u prve četri nedelje posle porođaja. Žene često ne žele da priznaju da se loše osećaju zbog toga što je to van očekivanja od onog 'kako bi trebalo da bude'. Ovo može da prouzrokuje da se ignorišu ozbiljni simptomi, da se preko njih prelazi dok se depresije dublje ne učvrsti i postane teža za lečenje.

Posleporođajna manija uključuje pojačan i neadekvatan osećaj ushićenosti, uzbuđenja, nervoze ili veličine. Takve majke manje spavaju bez žalbe na umor. Tada majka može da zaboravi na svoje dete i da ima sumanute ideje o njegovoj važnosti ili identitetu (npr. smatra da je beba Božiji sin). Nedostatak svesti da nešto nije u redu može da sprečava da se na vreme potraži pomoć.

Ipak, lečenje je neophodno ne samo zbog zdravlja majke, već i zbog zdravlja samog deteta. Iako retko, kod nekih žena može da se razvije psihotična depresija (sa sumanutim idejama) sa halucinacijama koje mogu da dovedu do toga da majka pokuša da sebi oduzme život ili da odzume život svom detetu, da ima fikcije, sumanuta uverenja/ideje o tome da je dete mrtvo ili defektno, da pokazuje preteranu brigu za dečje zdravlje ili da ima impulse da povredi bebu.

Prethodna istorija depresije ili manične depresije može da poveća rizik od razvijanja posleporođajne depresije. Ako sami patite od, ili u porodici postoji istorija poremećaja raspoloženja, onda je dobra preporođajna priprema da bi se smanjio ovaj rizik i razvio dobar plan za tretman, od vitalnog značaja za zdravlje majke i deteta.

Klinička slika PPD je slična kliničkoj slici teške depresije ili manične depresije.

Šta prouzrokuje PPD?

Niko nije sasvim siguran šta je uzrok da neke majke razviju PPD. Istraživanja su usmerena na ulogu horomona koji oni igraju u poremećajima raspoloženja tokom i posle porođaja, kao i anksioznih poremećaja. Veruje se da nagle promene u nivou hormona koji prate trudnoću i porođaj, kao što su estrogen, progesteron i tiroksin snažno utiču na raspoloženje žene.

Uobičajeni simptomi PPD

Loše raspoloženje ili promene raspoločenja iz dobrog u loše i obrnuto, ali iz krajnosti u krajnost.

Nekontrolisan plač i nervoza.

Gubljenje interesa za aktivnosti u kojima se obično uživalo.

Nedostatak interesa za seks.

Teškoće u pamćenju, koncentraciji i donošenju odluka.

Psihomotorna agitacija ili retardacija.

Umor, osećaj iscrpljenosti, lenjost.

Promene u apetitu ili spavanju. Nesanica.

Stalne misli o smrti ili samoubistvu.

Teške nametljive misli.

Osećanje krivice i bezvrednosti, naročito po pitanju nesupeha u materinstvu.

Nedostatak interesovanja za bebu.

Preterana briga oko zdravlja deteta.

Tretman za PPD se pokazao kao jako uspešan, ali može biti komplikovan zato što:

Dojenje može da smanji broj opcija za terapiju naročito u smislu uzimanja lekova. Majka treba da se brine o detetu u momentu kad je sva njena snaga potrebna da bi pomogla samoj sebi. Zbog toga je dodatna potpora porodice i medicinskog osoblja od vitalnog značaja za majčin oporavak i za povećanje mogućnosti da se između majke i deteta ostvari potpuna i dobra veza.

Uobičajeni načini terapije

Tretman za PPD može da varira kao što variraju i simptomi, standardan način uključuje:

Lekove da bismo stabilizovali raspoloženje i uticali na depresiju;

Psihoterapiju i psihosocijalnu potporu da bismo pomogli majci da se prilagodi novim dužnostima i brizi oko deteta;

Lečenje u bolnici može biti nephodno da obezbedi sigurnu i potpomažuću okolinu za majku i dete.

Obezbedite dodatnu podršku

Kreiranje okoline koja može da pruži podršku, koja 'hrani' i majku i dete, ohrabruje majku da brine i o sebi . Tražite pomoć od porodice i prijatelja (oko nege deteta i obavljanja dnevnih zadataka kao što su kuvanje, kupovina itd.) Izgradite mrežu ljudi koji mogu da pomognu.

Održavajte kontakte sa prijateljima. Možete osećati potrebu da se povučete i sakrijete od prijatelja što se dešava. Prijatelji mogu da pruže podršku i pruže vam odmor od uvek zahtevnog posla brige oko deteta. Tražite potporu i ohrabrenje od drugih novih majki; ako postoje grupe za samopomoć pridružite im se.

Tražite pomoć i od drugih iskusnijih majki. To može pomoći da normalizujete svoje iskustvo. Novoj majci ništa ne pomaže tako kao mudar i iskusan savet.

Naučite što više možete od PPD tako da možete da razumete šta vam se dešava i da planirate svoje lečenje i donosite informacijama potkrepljene odluke u vezi s njim.

Šta očevi mogu da urade da pomognu? Za mnoge majke period posle porođaja je izuzetno zahtevan. Takvo stanje je još i više pojačano kad je PPD deo iskustva. Vi možete da odigrate važnu ulogu u pomoći svojoj supruzi i detetu. Ohrabrite je da podeli sa vama svoje misli i osećanja i pokažite joj da je razumete. Pokažite joj da je voljena i poštovana.

Ako je moguće uzmite odsustvo sa posla u prvim danima posle rođenja deteta da bi ste pomogli oko deteta i dozvolili svojoj partnerki da se odmori i brine o sebi. Pitajte porodicu i prijatelju da vam pomognu sa dužnostima.

Pokušajte da ne umanjujete značaj ili odbacujete iskustvo kroz koje ona prolazi. Ako ste zabrinuti oko toga kako vaš partner izlazi na kraj s bolešću - idite sa njom kod doktora i podelite sa njim svoja razmišljanja i brige. Pazite na svoje potrebe. Pronađite nekoga sa kim možete o tome da pričate. Biti otac je zahtevno, naročito ako ste otac po prvi put. Pričajte sa ostalim ljudima koji su imali slično iskustvo i koji vas mogu ohrabriti i dati vam podršku. Nastavite da učestvujete i uživate u vašim ličnim interesovanjima i aktivnostima.

 

DISTIMIJA

 

Distimija je blaga forma hronične depresije koja čini da osoba živi život u kome prilično dobro funkcioniše, ali joj manjka osećanje lične sposobnosti i vrednosti. Distimija bukvalno znači 'loše raspoloženje' i dobro objašanjava subjektivne i objektivne znake bolesti. Životu nedostaje boja i definisanost. Osoba koja pati od distimije ima izraženu nesposobnost da oseća zadovoljstvo zbog događaja ili podsticaja zbog kojih je ranije osećala zadovoljstvo. Životu manjka radost, boja, uzbuđenje i zadovoljstvo. Ljudi sa distimijom su obično nervozni, samokritični, preokupirani događajima iz prošlosti, razočaranjima ili ličnim neuspesima. Tokom vremena se ljudi sa distimijom povuku iz društvenog života i izoluju. To je najverovatnije zbog njihove nesposobnosti da uživaju ili pružaju zadovoljstva prilikom socijalnih kontakata.

Mnogo ljudi sa distimijom nije svesno da pate od poremećaja koji se leči i traže izlaz u alkoholu i drogama koji samo podstiču njihov problem. Ovaj poremećaj oduzima od ljudi zadovoljstva života, a može im oduzeti i život. Ispitivanja pokazuju da između 3 i 12 % ljudi sa distimijom izlaz iz svojih muka traže u samoubistvu.

Procenjeno je da oko 3-5 % opšte populacije pati od distimije i da je nešto češća kod žena nego kod muškaraca. Deca, tinejdžeri i stariji mogu da razviju distimiju ali će njihovo raspoloženje pre biti nervozno nego depresivno. Za neke distimija traje čitav život, drugi iskuse jednu ili nekoliko epizoda tokom života. Neki ljudi posle distimije razviju depresiju, a neki razviju distimiju posle depresije. Ovu činjenicu je bitno zabeležiti jer može značiti da se prethodna terapija nije okončala sasvim uspešno. Distimiju su u prošlosti zvali mnogim imenima kao: neurotska depreseija, laka depresija, srednja depresija i depresivna ličnost. Takođe se smatralo da je ovaj poremećaj deo karaktera i temperamenta, ali su istraživanja pokazala da na njega može da se utiče terapijom i tretmanom. Dobijanje ove dijagnoze sada može značiti otvaranje vrata za izlazak iz patnje.

Kako se distimija dijagnostikuje

Za postavljanje ove dijagnoze neophodno je da depresivno raspoloženje traje više od dve godine, da se dešava skoro svakodnevno i sa najmanje dva sledeća simptoma:

Loš ili prejak apetit;

Nesanica ili preterano dugo spavanje;

Umor ili manjak energije;

Loše mišljenje o sebi, nisko samopoštovanje

Loša koncentracija;

Problemi u donošenju odluka;

Beznađe.

Šta prouzrokuje distimiju?

Tačan uzrok distimije je nepoznat. Kao i ostala depresivna stanja može biti prouzrokovana kombinacijom nekoliko faktora. Ispitivanja ukazuju na to da pojedinci mogu naslediti predispoziciju za razvoj depresivnih stanja. Oni koji imaju članove porodice koji su patili od depresije pod većim su rizikom da sami razviju takav poremećaj.

Disbalans ili poremećaj u hemiji mozga je vezan za promene raspoloženja i promene kod neurotransmitera u mozgu mogu da imaju uticaj na misli, osećanja i ponašanje.

Okolina takođe može da utiče na buđenje depresivnih stanja. Razočaranje, stres, i/ili trauma koji proističu iz stvari kao što su nezaposlenost, lični neuspesi ili tragedije, raspad porodice, mogu da utiču na razvoj depresije.

Psihološki faktori takođe mogu da utiču na razvoj depresije. Na primer, neke studije ponašanja govore da depresija može da bude prozivod 'naučene bespomoćnosti' koja proističe iz ponavljanog gubitka pozitivne potpore i koja je možda uticala na uvećanu stopu negativnih dešavanja u životu.

Pogled na svet može da pojača depresiju održavanjem negativnih i/ili nerealnih verovanja i stavova o sebi, ljudima oko sebe ili budućnosti.

Zbog uspeha lečenja distimije lekovima pretpostavlja se da njeni uzroci mogu biti i biološki. Istraživanja pokazuju da su moguće imunološke, hormonalne i neurotransmiterske veze sa distimijom.

 

Tekst preuzet od "Kanadskog drustva za poremećaje raspoloženja" - "Mood disorders Society of Canada"

 

Što je depresija?

 

Samo ime depresija dolazi od latinske riječi i znači potištenost. Kada liječnici govore o depresiji, misle na niz srodnih psihofizičkih stanja koje karakteriziraju poremećaji raspoloženja, tj. afektivni poremećaji. Oni se prepoznaju kao sniženo raspoloženje, negativni osjećaji te crne misli. Prate ih i tjelesni simptomi poput umora, iscrpljenosti te poremećaja sna i apetita. Čini se kako je neupućenost goleme većine stanovništva koja je "izvan medicine", glavni krivac što je "neformalna" upotreba riječi depresija postala "in". Tako svako malo netko na poslu, u tramvaju ili čak u krugu obitelji izjavi da je u "depri". Srećom, obično se radi samo o lakšem, prolaznom padu raspoloženja. Problem je što ta učestala i olaka upotreba riječi depresija "zavede" mnoge zdrave ljude pa često ne shvaćaju ozbiljno ni (pravog) bolesnika u svojoj sredini, onog kojemu treba pomoć jer je u (pravoj) depresiji.

 

Tko obolijeva od depresije?

Podaci govore da trenutno od depresije boluje 3 do 4 posto stanovništva industrijski razvijenih zemalja. Zasad se čini da su žene ugroženije od muškaraca, jer se kod njih depresija dijagnosticira dva do tri puta češće nego kod "jačeg spola". No te brojke mogu biti i posljedica činjenice da muškarci zbog stida rjeđe traže liječničku pomoć.

Trenutno u Hrvatskoj od nekog oblika depresivnog poremećaja pati najmanje između 100.000 i 200.000 osoba, a svaki peti Hrvat doživjet će barem jednu depresivnu epizodu u životu.

Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2010. već 30 posto ljudi trpjeti od depresivnog poremećaja, a da će 2020. ta bolest biti drugi najčešći uzrok smrtnosti u svijetu (zbog samoubojstva ili sekundarnih bolesti koje depresija izaziva). Prema podacima oko 15 posto najtežih depresivaca, koji su liječeni u bolnici, sami okončaju život zbog velike patnje. Smatra se da više od dvije trećine samoubojstava počine bolesnici koji su u teškoj depresiji.

 

Što uzrokuje depresiju?

Iako su neki simptomi bolesti vezani uz psihu, moderna medicina depresiju smatra tjelesnom bolešću. Radi se o bolesti središnjeg živčanog sustava u čiji su nastanak "presudno upleteni" fiziološki i živčani čimbenici. Bolest se pojavljuje kada u dijelu mozga zaduženom za raspoloženje dođe do "kvara". Pri tome se pod raspoloženjem podrazumijeva cijeli raspon osjećaja, na čijem dnu se nalazi duboka depresija, u sredini je ravnodušnost, a vrh zauzima euforija. Stoga depresija nije neopipljiva, nematerijalna bolest "u mislima" bolesnika, nego vidljiva promjena u živčanim stanicama i kemijskim procesima u mozgu.

Najčešće bolesti vode vanjski čimbenici, kao što su pretrpljeni stres, nepravilna prehrana, manjak svjetla, slaba tjelesna aktivnost, alkohol te neki lijekovi i narkotici. Pokazalo se da neke osobe imaju urođenu sklonost (predispoziciju) depresiji, koja se genetski prenosi. Tako osobe s urođenim "kvarom" na živčanom sustavu mogu oboljeti i od malog životnog udarca, pa čak i bez njega, dok oni s prirodno snažnim živčanim sustavom mogu odoljeti i vrlo teškim udarcima.

Biološka psihijatrija stoga govori o depresivnoj građi, koja je zapisana u genetskom kodu a označava osobitu sklonost razvijanja depresivnoga poremećaja.. Pojednostavljeno, mozak se ponaša kao elektro-kemijski sustav koji se sastoji od stotina milijardi živčanih stanica. Te se stanice "kupaju" u stotinama kemijskih tvari, pri čemu svaka živčana stanica i kemijska tvar imaju određeni zadatak. Kada neke tvari nema dovoljno ili ako su živčane stanice odumrle, dijelovi mozga mogu ostati "izvan funkcije".

Pojava depresije povezana je sa smanjenom aktivnošću nekih moždanih hormona u tvarima zvanim neuroprijenosnici (neurotransmiteri). Njih živčane stanice (neuroni) koriste za međusobnu komunikaciju, odnosno prijenos impulsa preko sinapse, tj. sićušne pukotine koja razdvaja živčane stanice. Neki od neuroprijenosnika, poput serotonina, noradrenalina i dopamina imaju prirodnu antidepresivnu funkciju, koju ne mogu provoditi ako se njihova razina u mozgu smanji.

Drugi bitan čimbenik za nastanak depresije je poremećeni stresni mehanizam, odnosno prekomjerno lučenje stresnih hormona, poput kortizola i CRH-a. Zna se da više od polovice depresivnih bolesnika ima povećanu količinu hormona kortizola, koji uništava moždane stanice i remeti kemiju mozga.

 

Simptomi depresije

Depresija se može prepoznati po nizu simptoma, a svaki se bolesnik jačinom i vrstom simptoma razlikuje od drugoga. No hirovitost simptoma dolazi do izražaja i kod istog depresivca, pa s vremenom može patiti od različitih simptoma i koji su raznih jačina.

 

Najčešći simptomi depresije su:

- potištenost, turobno raspoloženje, navala crnih misli i sjećanja;

- intenzivna tuga, samosažaljenje, napadaji plača;

- osjetljivost, ranjivost, razdražljivost ("sve me smeta");

- strah, tjeskoba, zabrinutost, strepnja ("nešto strašno će se dogoditi");

- pesimizam, beznađe i bespomoćnost ("nema mi spasa", "nikad mi neće biti bolje");

- osjećaj bezvrijednosti, krivnje i suvišnosti ("nitko me ne voli", "nitko me ne treba");

- osamljenost, osjećaj nepripadanja ili nezaštićenosti ("potpuno sam sam na svijetu");

- nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima ("ništa me ne veseli");

- bezvoljnost, letargija ("ništa mi se ne da");

- oslabljena koncentracija i poremećaj pamćenja;

- umor, iscrpljenost, manjak energije;

- značajno smanjen ili povećan apetit;

- nesanica ili prevelika potreba za snom;

- tjelesni bolovi koji nemaju tjelesne uzroke;

- želja za smrću ili planiranje samoubojstva ("ne mogu više izdržati", "bolje da me nema").

 

Čega se treba čuvati

Depresivne simptome uzrokuju kemijski i živčani poremećaji u mozgu, no u njihovom izazivanju sudjeluju brojni čimbenici:

- stresni događaj (trauma) - smrt ili bolest bliske osobe, razvod, raskid ljubavne veze ili prisnog prijateljstva, gubitak posla, selidba, teška ozljeda, dijagnoza teške bolesti, izloženost nasilju, uhićenje, suđenje, osuda na zatvor, katastrofa poput potresa ili požara itd.;

- kronična izloženost stresu - stres na poslu, u školi ili u obitelji, loši međuljudski odnosi, slab društveni život;

- manjak svjetla;

- neki lijekovi - kontraceptivna sredstva, steroidi, rezerpin, sedativi;

- alkohol ili droge;

- alergije;

- nepravilna prehrana - siromašna složenim ugljikohidratima i nezasićenim masnim kiselinama;

- prethodne bolesti - poremećaj rada štitnjače, dijabetes, moždani udar itd.;

- genetska sklonost - urođena slabost živčanog i hormonskog sustava, nepravilnosti u građi mozga.

 

Liječenje depresije

 

Najčešće se depresija liječi antidepresivima. Kada se uzimaju redovito i prema uputama liječnika, popravljaju raspoloženje u roku jednog do šest tjedana

Prvo pitanje koje se nameće kada nas pogodi depresija jeste što učiniti. U svakom slučaju treba potražiti pomoć liječnika. To može biti liječnik opće prakse, koji će sam prepisati antidepresivne lijekove ili će po potrebi oboljelog uputiti specijalistu-psihijatru. Može se otići i psihijatru koji ima privatnu praksu.

Nažalost, golemi broj oboljelih teško prihvaćaju da boluju od psihičkog poremećaja i s nelagodom odlaze psihijatru. Mnogi su "šokirani" kada im liječnik kaže da pate od depresije i tu dijagnozu doživljavaju kao udar na ego. Drugi pak strahuju kako će se ponašati kolege na poslu i znanci, ako doznaju za njihovu bolest. Čini se ne bez razloga, jer neki od "zdravih" i slabije obrazovanih ponekad doista s prezirom gledaju na depresivce. Srećom, s obzirom na sve rašireniju spoznaju o tjelesnom karakteru oboljenja koje tradicionalno i neprecizno nazivamo "psihičkim", sve je manje nerazumijevanja okoline i sve više oboljelih koji traže liječničku pomoć.

 

Životni problemi

Bolovati od depresije ili nekog drugog poremećaja raspoloženja ne znači "biti lud", "glup" ili "nemoralan". Ne postoji razlog zbog kojeg se treba stidjeti otići psihijatru ili nekome objasniti taj svoj potez. Stid je samo jedna od posljedica depresije, i kako terapija napreduje tako stid blijedi. Prilikom pregleda važno je iskreno i iscrpno upoznati liječnika sa simptomima bolesti. Prema simptomima, držanju i načinu govora te drugim vanjskim pokazateljima, liječnik će odrediti način liječenja. Prepisat će uzimanje jednog od brojnih antidepresiva, a po potrebi i psihoterapiju.

 

Bez improvizacija

U liječenju depresije najčešće se koriste lijekovi, tzv. antidepresivi. Oni uklanjaju ili ublažavaju simptome bolesti u roku od jednog do šest tjedna, a mogu se kombinirati i s drugim postupcima te psihoterapijom. Antidepresive valja uzimati neprekidno i točno prema uputama liječnika, bez odstupanja ili "improvizacija" kojima su oboljeli ponekad skloni.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje uzimanje antidepresiva i šest do deset mjeseci nakon nestanka simptoma, a neki stručnjaci zagovaraju višegodišnje ili čak doživotno uzimanje lijekova kod pacijenata s kroničnom depresijom.

Smatra se da antidepresivi ne liječe osnovni poremećaj koji uzrokuje depresiju, već ublažavaju ili uklanjaju simptome. No neka novija saznanja daju naslutiti da dugotrajno uzimanje antidepresiva može imati i "dubinsko" djelovanje na biološki "kvar" u mozgu te čak poticati rast novih moždanih stanica.

 

Tri prstena

Na tržištu postoje deseci antidepresiva koji su prema svome djelovanju svrstani u nekoliko glavnih skupina. Svima je zajedničko da pojačavaju djelovanje jednog ili više moždanih hormona i tako "utažuju glad" živčanih stanica koje koriste te hormone.

Najraniji antidepresivi, takozvani inhibitori monoaminooksidaze (IMAO), zaustavljaju proces razgradnje "antidepresivnih supstancija" serotonina i noradrenalina (monooksidaza). Stoga je rezultat uzimanja tih lijekova povećana količina serotonina i noradrenalina među živčanim stanicama.

Triciklički lijekovi (nazvani tako zbog "troprstenog" oblika kemijske strukture) zaustavljaju proces tzv. ponovne pohrane neuroprijenosnika. Oni sprječavaju serotonin i noradrenalin da se povuku u živčane stanice koje su ih izlučile. Ishod je povećana količina neuroprijenosnika u moždanoj "cirkulaciji".

Ti su lijekovi otkriveni pedesetih godina 20. stoljeća. Iako učinkovito uklanjaju simptome depresije, ne djeluju dovoljno "ciljano" pa izazivaju niz neželjenih pojava. Neki zahtijevaju strogo pridržavanje prepisane dijete, a svi su prikladni za zloporabu, jer su smrtonosni ako se uzmu u prevelikoj količini. Dodatni im je nedostatak njihovo naglašeno sedirajuće djelovanje, pa dok se uzimaju bolesnici ne mogu upravljati vozilima i strojevima.

 

Ciljano i čisto

Drugu grupu lijekova čine tzv. selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS), jer "ciljano" sprječavaju da se serotonin prerano "povlači" iz moždane cirkulacije, pa ga ostaje više na raspolaganju živčanim stanicama. Ta grupa lijekova može izazvati nepoželjne pojave poput mučnine, razdražljivosti i smanjene spolne želje. Mučnina se obično pojavljuje u početku liječenja, ali s vremenom nestaje, te se može reći da se ta skupina lijekova bolje podnosi nego tzv. triciklički antidepresivi. Tome treba dodati i važnu činjenicu da ti lijekovi nisu prikladni za zloporabu (za samoubojstvo), a njihovo uzimanje ne ometa ni upravljanje automobilom i strojevima.

Posljednjih desetak godina proizvedeni su brojni učinkoviti lijekovi: reboksetin (koji ciljano djeluje na noradrenalinski sustav), venlafaksin (koji poput triciklika jača aktivnost serotonina i noradrenalina no s mnogo manje neželjenih pojava), bupropion (jedinstvenom po tome što djeluje na noradrenalin i dopamin).

 

Što treba znati o uzimanju lijekova

1. Antidepresivi NE djeluju odmah, poput aspirina ili sredstava za smirenje. Ovisno o obliku bolesti, potrebno je između jednog i šest tjedana da lijekovi dovedu do poboljšanja. Presudno je da se uzimaju neprekidno i uz potpuno pridržavanje uputa.

2. Sve vrste antidepresiva podjednako uspješno suzbijaju simptome depresije kod gotovo 80 posto oboljelih. Kada se jedan lijek pokaže nedjelotvornim, liječnik može povisiti dozu istog lijeka, prepisati drugi lijek (najčešće s drukčijim mehanizmom djelovanja), ili prvom lijeku dodati drugi lijek ili pak hormone štitnjače.

3. Antidepresivi ne izazivaju ovisnost. Ako pacijent mora lijek uzimati dugoročno, to je zato što to zahtijeva priroda bolesti, a ne zbog toga što lijek stvara ovisnost.

4. Antidepresivi ne ometaju oboljelog u rješavanju problema u životu, ako problemi postoje. Dapače, osposobljavaju ga za njihovo rješavanje.

5. Antidepresivi ne služe za "guranje" životnih problema "pod tepih", niti za njihovo potiskivanje. Depresivnom je bolesniku upravo depresija najveći životni problem i prvi kojega treba riješiti.

 

Razgovorna terapija

Psihoterapija je dobrodošla pomoć depresivnom pacijentu, prvenstveno u razdoblju prije nego počnu djelovati lijekovi. Kada mu se stanje poboljša, od terapeuta može naučiti neke praktične "antidepresivne" vještine.

Prije nekoliko desetljeća liječnici su depresivne pacijente liječili isključivo "razgovornom terapijom", odnosno psihoterapijom. Ne treba se čuditi, jer većina psihoterapijskih tehnika osmišljena je prije nego se otkrila biološka narav depresije, i prije no što su proizvedeni učinkoviti lijekovi.

Danas dobar terapeut pacijentu treba prije svega pružiti društvo, pažnju, razumijevanje, utjehu i nadu, posebno u razdoblju prije nego antidepresivni lijekovi počnu djelovati. Kada se pacijentu "razbistri" stanje pa je spreman za aktivno sudjelovanje u terapiji, tada od terapeuta može naučiti neke praktične "antidepresivne" vještine: kako se kvalitetnije ophoditi s ljudima, kako bolje organizirati život i izbjegavati stresne situacije, kako tražiti ono što želi i suprotstaviti se onome što mu ne ide "u račun", općenito kako se afirmirati u društvu.

No psihološke teorije o nastanku depresije i terapijske tehnike koje su na njima utemeljene, imaju i krupnih nedostataka.

Psihoanalitička terapija, kojoj je temelje postavio Sigmund Freud, polazi od pretpostavke da depresiju uzrokuju traume u ranom djetinjstvu. Najpogubnije od njih su odsustvo roditeljske pažnje te neuspjeh da se zadovolje roditelji. Stoga psihoanalitičari depresiju liječe tako da navedu pacijenta da "osvijesti" pretrpljene traume u djetinjstvu, koje je s vremenom "potisnuo".

Nema dvojbe da su stresovi pretrpljeni u djetinjstvu iznimno pogubni za živčani sustav, jer mogu izazvati fiziološku preosjetljivost na stres, pa i kroničnu pojačanu aktivnost stresnog mehanizma. No upitno je koliko depresivni pacijent može profitirati od prizivanja stresnih iskustava u svijest, čak kad proces prisjećanja potisnutih trauma ne bi trajao mjesecima ili godinama.

 

Kognitivno-bihevioralna (spoznajno-ponašajna) terapija polazi od pretpostavke da je depresija posljedica duboko ukorijenjenih pogrešnih (negativnih) predodžbi pacijenta o samome sebi i o svojim okolnostima. Terapeut pomaže pacijentu da razotkrije "pogrešne predodžbe", i zamijeni ih ispravnima. Također nastoji otkriti pogrešne postupke i ponašanja oboljelog, koji izazivaju ili pridonose depresiji. Potom pacijenta nastoji naučiti zdravijim načinima ponašanja.

Problem je što depresivni bolesnik uopće ne mora imati poremećene predodžbe o životu. Naprimjer, može vjerovati da je vrlo neuspješan ili u teškoj situaciji - i pritom biti u pravu! Zatim, u svijetu žive milijuni ljudi koji imaju neispravne spoznaje o sebi i svojemu životu, a pritom ne obolijevaju od depresije. Naposljetku, brojni depresivni bolesnici stvarno imaju krive spoznaje, iskrivljene stavove i poremećeno ponašanje, ali uglavnom se radi o posljedicama bolesti, a ne njenim uzrocima. Ne postoje uvjerljivi dokazi da poremećene predodžbe prethode depresiji, no uobičajeno je da one nestaju ili se ublažavaju nakon terapije antidepresivima.

Interpersonalna terapija smatra da su najčešći uzrok depresije poremećeni međuljudski odnosi: unutar bračne zajednice, šire obitelji i u društvu. Stoga se pacijenta uči "društvenim vještinama" (uspostavljanju, razvijanju i održavanju zdravih međuljudskih odnosa), realnim očekivanjima u vezi te nošenju s teškim životnim situacijama.

Iako poremećeni međuljudski odnosi mogu biti neiscrpan izvor stresa, dvojbeno je koliko su, na primjer, nesretan brak ili sukobi na radnom mjestu uzroci, a koliko posljedice depresivnog poremećaja.

 

 

Od elektrošokova do terapije svjetlosti

U liječenju depresije pokazali su se učinkovitima neki postupci koji utječu na biokemijsko-električne procese u mozgu. Jedan od tih postupaka je i elektrokonvulzivna terapija ili terapija elektrošokovima (ECT).

Terapija elektrošokovima još uvijek je najbolja metoda liječenja teške depresije te manične faze bipolarnog poremećaja. Provodi se u bolnici i potpuno je neškodljiva. Oboljelom se daju sredstva za opuštanje mišića i uvodi ga se u punu anesteziju. Potom mu se na jednu ili obje strane glave stavlja elektroda, koja u mozak pušta slabu struju radi izazivanja grča (konvulzije). Taj je grč ključni terapijski element ECT-a. Postupak se ponavlja 6 do 12 puta u razmacima od po dva do tri dana.

Transkranealna magnetska stimulacija (TMS), nova je terapija čija se djelotvornost još istražuje. Prvi rezultati obećavaju. U ovom slučaju liječnik magnetom prelazi ispred lijevog čeonog režnja mozga pacijenta, što aktivira živčane stanice u tom dijelu mozga i dovodi do učinka sličnog kao kod terapije elektrošokovima.

Svjetlosna terapija se prvenstveno koristi kod zimske depresije, odnosno one koju uzrokuje manjak svjetla. Oboljeli gleda u lampu snage 2.500 do 10.000 luksa između 30 i 120 minuta (što je slabija lampa tretman traje dulje). Učinak se postiže već nakon 3 do 4 dana.

Terapija nespavanjem pomaže depresivnim pacijentima kojima se značajno ublažavaju simptomi bolesti nakon neprospavane noći ili nakon 3 do 4 sata ranijeg buđenja. Može se kombinirati sa svjetlosnom terapijom, tako da se odmah nakon buđenja pacijent izvrgava jakom svjetlu. Čini se da se moždani elektro-kemijski procesi remete tijekom spavanja, a osobito tijekom REM-faze (faze sanjanja), dok produljena budnost "vraća" poremećene procese u normalnu funkciju.

 

www.plivazdravlje.hr

sretanzivot @ 12:48 |Isključeno | Komentari: 0
1. LJUBAV i SRDAČNOST – njegujte emocije ljubavi i srdačnosti. Prelijepo vjerovanje koje preporučujem da usvojite dolazi iz knjige “Kurs o čudima”: svaka komunikacija je ili odgovor prožet ljubavlju ili vapaj u pomoć. Ako vam se neko obrati u stanju povrijeđenosti ili gnjeva, a vi odgovorite sa ljubavlju i srdačnošću, stanje te osobe će se vremenom promijeniti, a njezin intenzitet emocija će oslabiti.

 

2. UVAŽAVANJE i ZAHVALNOST – njegujte emocije uvažavanja i zahvalnosti. Te su emocije među najduhovnijim emocijama koje možemo osjetiti i one naš život čine boljim više od bilo čega drugoga. Živite sa stavom zahvalnosti!

 

3. RADOZNALOST – njegujte radoznalost. Ukoliko se zaista želite razvijati, naučite biti radoznali poput djeteta. Znatiželjnim ljudima nikada nije dosadno, a život za njih postaje beskonačno otkrivanje radosti.

 

4. UZBUĐENJE i STRAST – njegujte emocije uzbuđenja i strasti. Te emocije mogu izazov pretvoriti u veliku životnu priliku pružajući nam ujedno i snagu da napredujemo u životu brže nego ikada prije. Raspalite svoju strast.

 

5. ODLUČNOST – odlučnost čini razliku između zaglavljenosti u nekom poslu i predanosti tome poslu. Puko „prisiljavanje“ samoga sebe neće biti dovoljno; potrebno je dovesti se u stanje odlučnosti.

 

6. PRILAGODLJIVOST – budite prilagodljivi. Ako ijedna emocija jamči uspjeh, tada je to sposobnost promjene pristupa. Zapravo svi signali za akciju, samo su poruke koje govore da trebamo biti prilagodljivi. Tokom života naći ćete se u situacijama kojima nećete biti u stanju da upravljate. Vaša sposobnost da budete prilagodljivi po pitanju svojih pravila, značenja koja pridajete situacijama i svojih postupaka dugoročno će odrediti vaš uspjeh ili neuspjeh, a da ne spominjem vašu ličnu radost i ispunjenost.

 

7. SAMOPOUZDANJE – dosljedno njegujte samopouzdanje. Ako ste ikada nešto uspješno učinili, u stanju ste to ponoviti. Međutim, uz moć vjere, samopouzdani možete biti čak i u okruženjima i situcijama sa kojima se još niste susreli. Zamislite emocije koje zaslužujete i osjetite njihovu izvjesnost umjesto da čekate da se jednoga dana u dalekoj budućnosti spontano pojave.

 

8. RADOST – radost jača vaše samopoštovanje, čini život zabavnijim i uveseljava ljude koji vas okružuju. Biti radostan ne znači da morate zatvarati oči pred stvarnošću, promatrati svijet kroz ružičaste naočale i odbijati priznati da postoje i izazovi. To znači da ste nevjerovatno inteligentni jer znate da, živeći u stanju ugode i pozitivnog iščekivanja, toliko intenzivnog da osjećaj radosti širite na sve oko sebe, posjedujete moć prevladati bilo koji izazov na koji naiđete.

 

9. VITALNOST – od presudne je važnosti njegovati svoju vitalnost; ne vodite li brigu o svome zdravlju, mnogo je teže uživati u ostalim emocijama. Suprotno opštem vjerovanju, mirnim sjedenjem ne štedite energiju. Čovjekov se nervni sistem mora kretati da bi posjedovao energiju. Dok se krećete, kiseonik kola kroz vaš sistem, a taj fizički nivo zdravlja stvara emocionalan osjećaj vitalnosti koji vam je potreban da biste izazove pretvarili u prilike.

 

10. DAVANJE DOPRINOSA – lično ne poznajem dublju emociju od osjećaja davanja doprinosa: osjećaj da ste svojom ličnošću, svojim načinom života duboko i smisleno uticali na druge najveći je životni dar. TAJNA ŽIVOTA JE U DAVANJU.

 

Toni Robins, “Divovski koraci.

sretanzivot @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 0
Pitanje o smislu života je proganjalo čovječanstvo hiljadama godina. Pa da li uopšte postoji neki odgovor na ovo pitanje?

 

Ljudi su još od samog postanka čovječanstva pokušavali da nađu odgovor na pitanje šta je smisao života. Pa naravno da je to nešto što nas je proganjalo svih ovih godina jer kako objasniti šta mi radimo na ovoj planeti koja lebdi u nekom prostranstvu koji smo nazvali svemir. A šta je svemir, šta je planeta? Pa sve je to nekako bez smisla, makar za ove naše umove. I iz svega toga možemo izvući milion pitanja na koje možda nikada nećemo naći pravi odgovor. Jer stvarno je ovaj nas život krajnje tajanstven.

 

U potrazi za smislom života

I tako je čovjek tokom svih ovih godina tragao za nekim logičnim objašnjenjem. Kroz svo to traganje je i pronašao neke stvari koje je smatrao smislom života. A da li je sve to bio pravi odgovor? Pa naravno da je teško prihvatiti ideju da ne znamo ko smo i šta smo jer naš um traži "logična objašnjenja" za sve što se desava oko nas. Pa zar nije čitav ovaj naš život "logičan". Sve što smo napravili sluzi nečemu a ako nešto ne služi ničemu onda je to beskorisno i kao takvo ga većinom odbacujemo. Logično je imati ambicije, želiti uspjeh na poslu, želiti puno novca. Nije logično nemati ambiciju i ne želiti puno novca. Svi oni koji odstupaju od pravila društva su čudni i za njih ćemo reći da su promašili "smisao života". Jer čovjek je takav. On voli da rasuđuje i osuđuje i stvara neke lične ideje o tome kako nešto treba da bude. I ako nije tako onda ne valja. Pa zar to nije tipično ljudski.

 

Još od samog postanka se čovjek nije puno promjenio. U suštini je ostao isti, egoističan i svojeglav. Koliko samo religija je nastalo kroz koje je čovjek pokušavao da objasni svoj postanak. Prije mnogo godina se vjerovalo da je zemlja ravna i svako ko bi mislio suprotno bio bi proglašavan nevjernikom. Oni koji su uviđali istinu bili su proganjani, zatvarani pa čak i ubijani. Eh, šta je ta ljudska egoističnost u stanju da uradi. A najgore je što je većinom nismo ni svjesni...da, nismo je ni svjesni.

 

Pa koliko je samo bogova izmišljeno. Jer kako prihvatiti da naš život nema smisla. Ti bogovi su po tim vjerovanjiima stvorili zemlju, upravljali nama i našim postupcima i sve što nam se dešava je pripisivano kao njihova volja. Tako je čovjek bio miran jer, našao je smisao života. U nama kao da postoji nešto što traži da zna ko smo i šta smo. I onda se mora naći neko "logično" objašnjenje koje će nam dati odgovor, pa makar i bio lažan.

 

Ima mnogo raznih primjera koji ukazuju na ljudske pokušaje objašnjenja smisla života. I svaki od njih je za te ljude koji su vjerovali u to istinit. U suštini niko i ne može reći da li su sve te teorije lažne ili istinite jer niko od nas u suštini ni nema moć da spozna pravu istinu, ako prave istine uopšte ima.

 

Nema krutih pravila

Mislim da ne postoji objašnjenje koje će nam pojasniti sva čuda ovoga svijeta, dati odgovore na sva naša pitanja, dati smisao svih naših boli i razočarenja. Tako nešto je iluzorno tražiti, makar na ovom stadijumu našeg razvoja. Možda jednog dana i shvatimo i uvidimo ko smo i šta radimo ovdje, a do tada (sigurno nakon mnogo hiljada godina) moramo da se pomirimo sa činjenicom da odgovor na to pitanje nećemo spoznati tokom ovog našeg života.

 

Mnogi se neće složiti sa ovom tvrdnjom. Svi oni koji vjeruju u svoje bogove, vjernici i predstavnici raznoraznih religija će reći da je to besmisleno. Jer kako živjeti a znati da život nema nekog određenog cilja, da možda nema Boga onakvog kakvim ga mi zamišljamo, sveznajućeg, koji se brine o nama, koji misli na nas, koji cijeni naše molitve.

 

Većina pravila i vjerovanja su stvorena iz te naše potrebe da pronađemo svoj identitet, svoju ulogu u ovome svijetu. A u suštini su sva ta pravila samo plod čovjekovog uma. Pravi smisao leži u nama i nema neke istine koja je dobra za sve. Svaki čovjek je unikatan za sebe i ne treba da slijedi tuđe puteve nego upravo svoje. Možemo tražiti informaciju, spoznavati neke nove stvari, razgovarati sa drugima, čitati, ali sve to nam samo pomaže da nađemo svoj put, put na kome ćemo se osjećati dobro i zadovoljno. Pronaći taj put nije nimalo lako jer za tako nešto treba uložiti dosta truda i energije. Mnogi možda misle da je to čak nemoguće, ali mi smo čudesna bića i u stanju smo da uradimo mnogo više nego što mislimo da možemo.

 

Nema prave definicije smisla života, ali ipak...

Stoga ne tražimo previše odgovore na pitanja na koje ne možemo naći odgovor. Ne pitajmo se zašto smo ovdje, ima li svemir kraja, zašto sunce sija. Pokušajmo se ne držati nekih krutih pravila i ubjeđenja, vjerovati u neke sekte koje navodno nude objašnjenja. Jer sve su to samo iluzije i okviri koji nas udaljavaju od nas samih. Niko ne zna šta je smisao svega ovoga, a vjerujem da nekog posebnog smisla i nema. Nije smisao imati, sticati, biti neko i nešto. Treba živjeti slobodno, koračati putem koji nas ispunjava. Svako od nas duboko u sebi zna koji je njegov put. Može se reći da je "smisao" u razvoju svijesti, znači da idemo dalje, da radimo na sebi da bi se bolje osjećali. To je jedini prihvatljivi put jer nam dopušta da živimo bez okvira, potpuno slobodno upravo onako kako to ta neka sila koja je sve ovo stvorila želi.

 

Stoga, skinimo okvire i krenimo putem "vlastite" sreće. Stvorimo svoj vlastiti smisao jer nekog generalnog nema. Za nekoga će smisao biti da bude muzičar a za nekoga političar. Za nekoga da sjedi i meditira a za nekoga da nauči da pliva. Jer kao što rekoh, nema krutih pravila. U svemu tome zadržimo samo našu ljudskost i ljubav prema sebi i svijetu oko nas.

 relaxforum

sretanzivot @ 12:44 |Isključeno | Komentari: 0
Vjerojatno ste barem jednom u životu bili suočeni s emocionalnim zlostavljačem, koji vas je sustavno pokušavao poniziti i stvoriti vam osjećaj manje vrijednosti. Psiholozi tvrde da mnogi to rade nesvjesno, kako bi opravdali vlastite propuste i pogreške – uvijek je lakše kritizirati druge, nego početi od samog sebe. Riječi kao – trebaš ovo, moraš biti takav ili onakav, u tvojim godinama već sam imao to i to, samo ćeš nekim čudom uspjeti i sl. nisu nimalo ugodne, pogotovo ako su usmjerene prema osobi labilnog samopouzdanja. Ponekad sve proizlazi iz dobrih namjera, no riječi su krivo formulirane i umjesto pozitivnog učinka, postiže se suprotno. Osim toga, nerijetko nas i mediji emocionalno zlostavljaju, nabijajući nam komplekse za izgled, uspjeh, materijalni imetak i sl. Koliko puta smo samo mogli vidjeti prekrasnu holivudsku elitu, bez grešaka na tijelu, sa savršenim životom, bogatstvom i slavom. No, kad se kamere ugase, iza te maskote ostaje nešto sasvim deseto. Žene nerijetko bez šminke izgledaju neprepoznatljivo, bogatstvo im je pod hipotekom zbog dugova, a zbog slave i pritiska medija, izgubili su privatnost. Zavidni?

 

U nastojanju da postanu savršeni, da izgledaju poput svojih idola, postignu bogatstva putem lutrije i drugih igara na sreću, ljudi zapravo gube vrijeme i promiče im stvarni život. Umjesto što mišljenje o sebi gradite na temelju osobe koja vam nije prijatelj i koja vas, svjesno ili nesvjesno sabotira, radije potražite savjet ljudi za koje znate da su vam prijatelji i koji će vam dati konstruktivne kritike. I ne nastojite svoj život i izgled izgraditi po uzoru na nekog drugog. Umjesto toga, pogledajte se u ogledalo i recite sebi kako ste jedinstvena i unikatna osoba i kako ne želite biti nečija kopija nego isključivo vi sami.

 

Nažalost, često nas neki događaji, razočarenja i postupci u jednom trenutku toliko povrijede, da na nas ostavlja tragove i godinama poslije. Tu govorimo o emocionalnim traumama, za koje se nerijetko treba potražiti stručna pomoć. Ako imate takav problem i bojite se kako ga sami ne možete riješiti, ne ustručavajte se potražiti pomoć psihologa, za to ih imamo. I osim toga, potrudite se svim silama potisnuti loše iskustvo i što manje misliti o tome. Ostavite prošlost tamo gdje pripada i fokusirajte se isključivo na sadašnjost i budućnost. Na vašu prošlost više ne možete utjecati, samo možete učiti iz nje. S druge strane, na budućnost možete utjecati vašim sadašnjim stavovima i postupcima. Stoga, ne tratite vrijeme – vrijeme je blago i treba ga znati dobro iskoristiti. Naučite se ne odgađati jer time vam vrijeme odlazi u nepovrat. Umjesto toga, odmah ili što prije napravite sljedeće:

 

01. Bacite i uklonite iz svog života sve što vas podsjeća na nešto ili nekoga, a ima negativan utjecaj na vas, bilo da vas žalosti ili ljuti. Nema smisla skupljati uspomene koje u nama izazivaju loše osjećaje.

 

02. Pročitajte neku knjigu o jačanju samopouzdanja. U vašoj knjižnici sigurno ima različitih naslova na tu temu, a mi vam preporučujemo knjigu britanske psihologinje Sarah Litvinoff – Plan samopouzdanja.

 

03. Razmislite i zapišite si na neki papir ili u Word dokumentu što želite sve postići u životu. Pri tom se vodite isključivo na vlastite želje, ne uspoređujte se s drugima. Jasno definirajte što želite i krenite malim koracima k ostvarivanju vaših želja. Ne dozvolite drugima da vas izbace iz takta ili u vama stvore osjećaj sumnje u vlastite mogućnosti. S takvim ljudima najbolje prekinite kontakt.

 

Izvor: Budi.In

sretanzivot @ 12:43 |Isključeno | Komentari: 0
Kada živite svrhom ispunjen život, to ima puno prednosti i daje smisao svemu što radite.

Usmjerava vas

Ne samo da vam vaša životna svrha daje smisao, nego vam također daje jasni smjer gdje trebate ići u životu. Pomaže vam donositi važne odluke u životu. Ljudi koji ne mogu pronaći svoju svrhu u životu ne mogu imati snažne temelje na temelju kojih mogu donositi svoje odluke. Prisiljeni su slijediti smjernice i mišljenja drugih ljudi.

Motivira vas

Život nije krevet pun ruža. U životu se uvijek pojavljuju teška vremena koja se moraju prebroditi. Možda ćete s vremena na vrijeme doživjeti neuspjeh ili odbijanje. U tim okolnostima, vaša svrha u životu vas može motivirati kako bi nastavili i vidjeli preko horizonta. Pokušajte to i doživite i sami promjenu.

Pronalaženje svoje svrhe u životu nema univerzalnu formulu

Svatko ima drukčiju svrhu i drukčiji nači kako ju pronaći. Ono što se može primijeniti na vas se možda ne može primijeniti na druge i vice versa.

Treba vremena

Ovo je vjerojatno jedan od glavnih razloga zašto mnogi ljudi nikada ne pronađu svoju svrhu u životu. Žele rezultate odmah. Ironija je što se životna svrha ne može pronaći na taj način. To je više poput putovanja nego jedno odredište.

Identificirajte svoje snage

Vaša životna svrha je povezana sa vašim snagama. Ako ste dobri u pisanju, na primjer, moguće je da je vaša svrha povezana sa pisanjem.

Identificirajte svoje strasti

Vaše strasti su stvari koje radite zato što to volite, a ne zbog novca ili priznanja. Nastojte njegovati te strasti.

Identificirajte svoje povode

Identificirajte povode koji su vam važni. Postoji li neki uvjet na svijetu zbog kojeg se osjećate nezadovoljno? Postoji li uvjet koji vas tjera na mijenjanje situacije ili da napravite nešto u vezi nje?

Pronaći ćete povod do kojeg vam je jako stalo i zbog kojeg ćete moći napraviti nešto sa entuzijazmom. Tu leži vaša svrha.

Napišite “osobni izvještaj” o zadatku

Zapišite izreku od jedne rečenice koja precizno opisuje što je vaša životna svrha. Nemojte se brinuti o tome da iz prvog pokušaja mora biti dobra. Jednostavno zapišite što imate i što vam je još preostalo napraviti.

Redefinirajte svoje strasti, zadatke, povode i snage ako oni prethodni ne rade kao treba. Možda ćete smisliti nove izreke od jedne rečenice kako pronalazite nove dokaze. Taj proces rafiniranja može trajati godinama, ali se krećete u pravom smjeru. Samo trebate držati otvorene oči i um, kako bi primijetili svaki novi trag u pogledu svojih snaga, strasti i povoda.

Na taj način vam življenje svrhom ispunjena života može preokrenuti cijeli život i pružiti vam magična postignuća i ispunjenja.

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:11 |Isključeno | Komentari: 0
Ne tako davno ljudi su vjerovali da je svijet ravna ploča. Gledali su prema obzoru i činilo im se da svijet završava negdje tamo daleko i da na kraju svijeta možete pasti s ruba i umrijeti. Stoga se ljudi nisu usuđivali posegnuti prema horizontu jer su se bojali pada s ruba svijeta. I tako su ostali tamo gdje jesu.

Njihovo shvaćanje da je svijet ravan i da ima rub (horizont) sprječavalo ih je da istražuju mjesta koja su bila daleko od mjesta gdje su rođeni. To je bilo ograničenje koje se njima činilo stvarnim. Zapravo, to ograničenje uopće nije bilo stvarno – to je bila pogrešna percepcija.

Horizont nije rub, to nije kraj.

Zapravo, nikada ne možete doseći horizont jer se pomiče od vas što mu se više približavate. Horizont nije prividan kraj nego je potkrijepljen u beskraju (nikada ga ne možete doseći).

Sva vaša ograničenja su horizonti. Ni jedan nije prepreka. Bez iznimaka.

Čak ni “Sebstvo” nema ograničenja iako se čini zarobljenim unutar tijela. Zapravo, je li “Sebstvo” stvarnost ili jednostavno samo shvaćanje osjećaja? Buda je tvrdio da je “Sebstvo” osjećaj koji se često krivo smatrao identitetom (odnosno imanjem osjećaja). Bilo kako bilo, to je sasvim druga tema. Vratimo se na ograničenja…

Svako ograničenje koje Vam se čini stvarnim, bilo to financijsko, biološko, emocionalno ili bilo koje drugo je horizont. Primjerice, možda smatrate da si nešto ne možete priuštiti i stoga si uvijek uskraćujete to i nikada si to ne kupite. To je vjerovanje u horizonte. Vjerujete da imate ograničena financijska sredstva i da ćete, ako potrošite novac na kupovinu te stvari, trpjeti posljedice ili smrt ili što god drugo. Ali, ako ju jednostavno kupite shvatit ćete da si to doista možete priuštiti i pošto ste sada stvorili novi prostor u vašim financijama brzo ćete taj prostor napuniti novim novcem (sve dok ne vjerujete da ste ograničeni nečime). To je razlika između onih koji imaju oskudno shvaćanje ili vjerovanje (siromašni) i onih koji vjeruju u obilje.

Koje je rješenje ograničenja?

Rješenje dolazi u dva koraka:

Korak 1: Promijenite perspektivu.

Sve dok mislite da je svijet ravan i da horizont označava kraj svijeta s kojega možete pasti sva vaša druga vjerovanja i djelovanja biti će u krivu. Morate se naučiti vidjeti svijet na novi način, shvatiti da je horizont samo iluzija. Ako preskočite ovaj korak i odmah skočite na drugi korak možete se opeći jer ne možete imati obilje sve dok vjerujete u oskudicu. Vaša se vjerovanja uvijek manifestiraju. Misao je snažnija od djelovanja u stvaranju.

Korak 2: Ponašajte se u skladu s obiljem.

U prethodnom primjeru smo vidjeli da onaj koji vjeruje u obilje zna da je ograničena količina novca u džepu samo prijelazno razdoblje, to je kao rijeka koja teče i nije nikada potpuno ograničena. Ali onaj koji vjeruje u oskudicu je uvjeren da doista ima stvarno ograničenje i neće se usuditi prijeći ga. Dakle, što znači ponašati se u skladu s obiljem? To znači da ćete putovati iza horizonta. Krenuti ćete prema horizontu i nastaviti naprijed, znajući da horizont nikada nećete doseći. Znajte da su svi resursi kružni po prirodi i da što više trošite više zarađujete i što više zarađujete više trošite. Podržavajte protok rijeke. Ne gradite brane i ne pokušavajte ju zadržati. Održite je protočnom. Raširite ruke široko, ruku koja daje i ruku koja prima. Što ih brže izmjenjujete (dajete i primate) to bolje.

Horizonti su stanje uma. Siromaštvo je stanje uma. Bogatstvo je stanje uma. Sreća je stanje uma. Depresija je stanje uma. Zdravlje je stanje uma. Bolest je stanje uma. Sve je stanje uma s popratnim emocijama. Tajna je da je um beskrajan, stoga nemate pravih ograničenja osim onih koje prihvatite stvarnima. Sve je to samo horizont, i koliko god da trčite za horizontom nikada nećete pasti s ruba svijeta. Trčite za njime!

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:10 |Isključeno | Komentari: 0
Biti sretan svrha je života – barem tako kaže Dalai Lama. Isus je nešto slično mislio kada je rekao da je došao da bi „vi mogli imati život i živjeti ga u potpunosti“.

Nažalost, nakon rada dugog četrnaest godina na polju osobnog razvoja, došao sam do zaključka da većina ljudi nije baš sigurna što sreća uistinu znači. Sreća se, također, često miješa sa samo-zadovoljenjem ili zadovoljstvom. I što onda sreća uistinu znači?

 

Da li biti sretan znači imati mnogo lijepih stvari – lijepu kuću, vikendicu, auto, dobru odjeću, odlične odmore? Jer tokom proteklih nekoliko godina, mnogo ljudi je upalo u zamku da svoju sreću mjere na osnovu toga – te da svoju sreću mjere uspoređujući stvari koje imaju sa onima oko sebe. Vjerovali ili ne, jednom me je klijent nazvao i rekao mi da mu žena prijeti da će ga ostaviti jer „Njihovi susjedi idu na bolje odmore!“ „Pomozi joj da se spakuje“ odgovorio sam!

Meni se čini da sreća nije imati puno lijepih stvari. Nemojte me pogrešno shvatiti – ona ne isključuje posjedovanje mnoštva lijepih stvari, ali one nisu preduvjet za njeno postojanje. Sreća znači provesti lijepe trenutke, ili kako moji klijenti govore „biti dobro!“ – što je riječ koja ima posebno značenje kako meni, tako i mojoj obitelji, mojim prijateljima i mojim klijentima. Sreća je onaj unutarnji osjećaj koji imate da je sve uredu sa svijetom i vašim mjestom u njemu. To je osjećaj čežnje za ničim – ne da ne želite nastaviti putovanje predivnom avanturom životnog vlaka – nego jednostavno da vam ništa više ne treba sada i trenutno.

Sreća je stvar trenutka. A veliki problem predstavlja činjenica da normalan um nije trenutna stvar, tako da normalna osoba, po normalnom tijeku stvari, nije u stanju osjetiti sreću. Psihologija nam govori da je normalan podsvjesni um usmjeren na prošlost, posebice na iskustva iz djetinjstva koja su urezana u našu podsvijest i koja nas čine onima što jesmo – ili barem onime što mislimo da jesmo! Da bi stvari bile još gore, normalni svjesni um je fokusiran na budućnost, radujući se nečemu dobrom, želeći nešto što nemamo, ili još normalnije, brinući se o nečemu što ne želimo da se dogodi. Na kraju, zahvaljujući svim tim mentalnim previranjima, psihološka istraživanja su došla do zaključka da se normalan um nalazi samo jedan posto u sadašnjosti. Pod takvim uvjetima gotovo da je i nemoguće biti sretan.

Da bi bili sretni, morate se okrenuti sadašnjosti – jedinom vremenu i mjestu gdje se život živi. I doista, u onim rijetkim slučajevima kada normalan um zaista i doživi apsolutnu sreću – na primjer, kada vam se rodi dijete ili kada vam dah oduzme nevjerojatan zalazak sunca – istraživanja pokazuju da je u tim kratkotrajnim trenutcima mozak u potpunosti fokusiran, unesen, obuzet trenutkom. I u tome leži tajna istinske, dugotrajne sreće – čak i tijekom naših normalnih svakodnevnih života. Zapamtite, ako potrošite jedan trenutak svakodnevnog života na “nesretnost”, potrošili ste dragocjenu priliku koja vam se više nikada neće ukazati.

Drugim riječima, bez obzira na to što radili ili gdje se nalazili, vi posjedujete sposobnost da budete sretni – a slobodan i sretan um je um koji je otvoren i spreman na sve mogućnosti i prilike koje mu pravi život nudi – upravo ovdje, upravo sada. Međutim, da bi bili prisutni potreban je fokusiran i pažljiv um. Takav stupanj fokusiranja odraslima nije prirodan, ali je djeci urođen. Tako smo naučili sve što sada znamo za vrijeme razvoja, kada su naši umovi bili poput spužve.

Ponovno naučite kako se fokusirati, ili prosto i jednostavno, obratiti pozornost na stvarnost sadašnjosti i ne dopustite vašem umu da vas povede na vožnju kroz prošlost ili brigu o budućnosti. Za to učenje vam nisu potrebni nikakvi posebni seminari ili skupa oprema – savršeno ste opremljeni takvi kakvi jeste. Imate pet osjetila – možete vidjeti, osjetiti, čuti, pomirisati i okusiti. Kao dijete ste u potpunosti iskorištavali ta čula da bi zaista proživjeli svijet. Kao odrastao čovjek gotovo da i nikako ne obraćate pažnju na ta čula – umjesto toga, vaš podsvjesni um odlučuje za vas u svezi sa onim što se trenutno događa, koristeći se onim što je naučio za vrijeme razvoja kao osnovom za donošenje odluka. Suludo!

Zato se bukvalno morate dozvati. Morate namjerno početi obraćati pažnju na ono što i koga vidite, osjetite, namirišete i okusite – morate se uživjeti i unijeti u trenutak, na isti način na koji se uživite kada osjetite onaj rijetki prirodni trenutak sreće. Jednom kada počnete to raditi – redovito i svakoga dana – nećete morati tragati za srećom – ona će jednostavno pronaći vas.

Uistinu je jednostavno biti sretan!

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:09 |Isključeno | Komentari: 0
Živite li u stanju konstantnog stresa, zabrinutosti, straha i panike, ili uživate u unutarnjem miru?

Dopuštate li vanjskim utjecajima da utječu na vaše raspoloženje i stanje uma, ili posjedujete unutarnju snagu i distancu?

Jeste li opsjednuti strahovima i brigama, ili imate kontrolu nad svojim mislima?

Previše ljudi je anksiozno, pod stresom, previše u brigama, podložno promjenama raspoloženja , te nema kontrolu nad svojim mislima i osjećajima. Ova situacija vodi ka emocionalnim, mentalnim i fizičkim problemima, nesreći i neuspjehu.

Istina je da se ta situacija može promijeniti. Unutarnji mir se može razviti kao i bilo koja druga vještina. Možete razviti stanje unutarnjeg mira i unutarnje snage koje ništa ne može uzdrmati.

Unutarnji mir, koji znači mir uma, nije nešto što posjeduju samo jogiji i hermiti. I vi možete uživati u njemu bez da postanete jogi ili hermit.

Postoji važan, ali i pogrešan, koncept koji kaže da mir uma mogu tražiti i ostvariti samo ljudi koji vode potpuno duhovni život u komunama ili samostanima. Neki čak misle da je pravi mir uma iluzija i da se ne može ostvariti. To su pogrešni zaključci. Neki mogu postići višu razinu, neki nižu razinu, ali svatko može postići neku mjeru unutarnjeg mira. Takav mir će sigurno poboljšati kvalitetu života, zdravlje, veze i sve ostalo. Postoje razni tretmani za stres, anksioznost, strahove i napade panike. Neki uključuju psihološku pomoć, neki koriste hipnozu, a ostali uključuju upotrebu lijekova. Svi ovi tretmani uključuju vanjsku pomoć. Postoji još jedan način da se riješe ti problemi, koji ne uključuje vanjsku pomoć. To je kroz unutarnji rad i trening.

Nemojte biti uplašeni riječima unutarnji trening i rad. Od vas se ne očekuje da radite nemoguće stvari. Mentalni program za unutarnji mir započinje sa zbilja jednostavnim postupcima, koje možete uključiti u svoj svakodnevni život. Oni uključuju promjenu stava, postati pozitivniji, razvijanje emocionalnog odmaka, razvijanje određene kontrole nad misaonim procesom te kasnije posebne meditacije usmjerene ka povečanju razine unutarnjeg mira.

Stres, anksioznost, brige, strah i panika započinju u umu. Započinju kao misli koje jačaju i utječu na vaše ponašanje, postupke i navike. Vaše misli i stavovi djeluju kao filter, zavjesa ili leće, kroz koje gledate svijet na određeni način koji ne mora uvijek odgovarati stvarnosti. Vaš cilj je biti svjesniji da postoje, te upotrijebiti određene tehnike kako bi zaustavili njihovu moć nad vama. Nema potrebe ići kroz život u milosti nekontroliranih misli, osjećaja, anksioznosti, briga i strahova.

Možete promijeniti svoj život! Možete promijeniti stanje svog uma! Čak i mala količina unutarnjeg mira može učiniti puno za vas. Bojite li se malo truda? Ne možete li odvojiti samo nekoliko minuta kako bi učinili um i život malo mirnijim, sa manje strahova i briga?

„Mir uma u svakodnevnom životu“ je knjiga koja detaljno opisuje tu, najvažniju temu. Podučava kako ostvariti to željeno stanje unutarnjeg mira, upravo tu gdje se nalazite, bez potrebe za vanjskim promjenama, jednostavnim progresivnim koracima koje je lako naučiti. Istinski mir započinje iznutra, te je neovisan o vanjskim uvjetima.

Ovdje se nalazi nekoliko savjeta koji će vam pomoći da počnete:

1. Naučite kako koristiti metodu zamjene, mijenjajući svaku negativnu misao, kada se pojavi, sa pozitivnom mišlju.Nemojte se boriti sa negativnim mislima, nego samo preusmjerite svoju pozornost na pozitivne misli ili mentalne slike.

2. Zapišite i držite listu motivirajućih i inspirativnih citata, te ih čitajte nekoliko puta tijekom dana.

3. Mislite na pozitivne i inspirirajuće stvari prije nego što zaspite.

4. Iako možda neće biti tako lako, probajte distancirati svoj stav kada se nosite sa neugodnim ljudima. Nemojte uzimati njihove primjedbe i kritike previše osobno.

5. Nemojte gledati trilere ili akcijske filmove na TV-u prije spavanja.

6. Nemojte dnevno često slušati vijesti na TV-u ili radiju. Saznajte što se događa u svijetu, ali nema potrebe da stalno punite svoj um sa novostima koje su stresne i koje vas pune strahom.

7. Ponavljajte pozitivne afirmacije nekoliko puta dnevno. Radite to također kada ste izloženi stresu ili strahu. Ovdje je nekoliko primjera:

-Osjećam kako mir i spokoj ispunjavaju moj um i tijelo.

-Moj um je miran, poput jezera za vrijeme tihog ljetnog dana.

-Osjećam se opušteno i mirno.

-Ja sam centar mira, opuštenosti i sreće.

 

relax forum

sretanzivot @ 08:06 |Isključeno | Komentari: 0
Lekcije se uče svjesnošću o njima

 

Ako razmišljate o onom što vam je najteže učiniti i o tome kako se tome odupirete, suočili ste se sa najznačajnijom lekcijom koju trebate naučiti u ovom trenutku. Predavanje, odbacivanje otpora i dopuštanje da naučite što trebate naučiti, olakšat će vaš idući korak do promjene. Nemojte se odupirati promjenama! Možemo raditi na dvije razine:

1) Suočavanje s otporima i

2) Nastavljanje s mentalnim promjenama.

 

Promatrati sebe, zapažati kako se odupiremo i samo nastaviti dalje.

 

Postupci koji nas otkrivaju

 

Naši postupci često pokazuju naše otpore.

 

Na primjer: naglo mijenjanje teme, napuštanje prostorije, često odlaženje u toalet, kašnjenje, osjećaj da vam je zlo...

 

Odugovlačenje promjena tako da:

radimo nešto drugo,

previše smo zaposleni,

gubimo vrijeme,

lutamo pogledom ili zurimo kroz prozor,

prelistavamo časopise,

odbijamo obratiti pažnju,

jedemo, pijemo ili pušimo,

na brzinu upadamo u veze ili raskidamo stare,

često napravimo štetu: na autu, u kući ili na raznim uređajima.

 

 

Pretpostavke

Često pretpostavljamo neke stvari da bismo opravdali svoj otpor.

Na primjer, dajemo izjave kao što su:

To nije vrijedno pokušaja.

Moj muž ili žena neće razumjeti.

Morat ću se sasvim promijeniti.

Samo luđaci idu psihijatru.

Oni mi ne bi mogli pomoći oko mog problema.

Oni me ne bi mogli riješiti mog bijesa.

Moj je slučaj drukčiji od drugih.

Ne želim ih gnjaviti sobom.

Riješit će se samo od sebe.

Nitko to ne radi za druge.

 

Louise L. Hay, KAKO ISCIJELITI DUH I TIJELO

 

Strah

Najučestalija kategorija otpora jest strah - strah pred nepoznatim. Poslušajte ovo:

Nisam još spreman.

Mogao bih ne uspjeti.

Mogli bi me odbaciti.

Što će susjedi misliti?

Tema je previše zapetljana da bih ponovo raspravljao o tome.

Bojim se reći svome mužu ili ženi.

Ne znam dovoljno.

Mogao bih biti povrijeđen.

Morao bih se mijenjati.

Moglo bi me puno stajati.

Prije bih umro ili se prije razveo.

Ne želim da itko zna da imam problem.

Bojim se pokazati svoje osjećaje.

Ne želim o tome razgovarati.

Nemam ja tu energiju.

Tko zna gdje bi to moglo završiti?

Možda izgubim svoju slobodu.

To je previše teško.

Nemam dovoljno novca za to.

Mogao bih se ozlijediti.

Ne bih bio savršen.

Mogao bih izgubiti prijatelje.

Ne vjerujem nikome.

To bi moglo srušiti moj imidž.

Nisam dovoljno dobar.

 

I tako dalje, i dalje... Prepoznajete li neki od svojih otpora? Potražite ih...

 

Louise L. Hay, KAKO ISCIJELITI DUH I TIJELO

 

sretanzivot @ 08:04 |Isključeno | Komentari: 0
Ja sam u skladu s ritmom i tokom života, koji se uvijek mijenja.

 

Svjesnost je prvi korak u liječenja i promjeni

 

Ako nas muči nešto što je duboko pokopano u nama, moramo toga postati svjesni da bismo se iscijelili. Možda počnemo spominjući to što nas muči ili požalivši se na to, ili primjetivši taj isti problem u drugih. Ma taj način postajemo svjesni problema koji je isplivao na površinu i zauzmemo stav prema njemu. Često otkrijemo nastavnika, prijatelja, tečaj ili knjigu koji nam pokažu nove načine rješavanja problema.

 

Moje "buđenje" započelo je slučajnom napomenom prijateljice o odlasku na tribinu. Ona nije otišla, ali nešto je u meni odgovorilo i ja sam se tamo pojavila. Ta kratka tribina bila je moj prvi korak na stazi razvoja. Nisam u tom trenutku ni shvatila značaj toga, sve do nekog vremena kasnije.

 

Na početku nam se često čini da je naš pristup smiješan ili da to nema smisla. Možda nam se čini prelagano ili neprihvatljivo za naš utvrđeni način razmišljanja. Mi se ne želimo mijenjati. Naš otpor može biti vrlo snažan. Čak se možemo i naljutiti na sebe zato što smo se upustili u nešto takvo. Takva je reakcija sasvim u redu ako uzmemo u obzir da je to prvi korak u našem iscjeljivanju. Napominjem ljudima da reakcija koju osjećaju pokazuje da su počeli proces iscjeljivanja, ali potpuno iscjeljenje još nije postignuto.

 

Istina je da proces započinje onog trenutka kada počnemo razmišljati o promjenama. Nestrpljivost je samo drugi oblik otpora. To je otpor učenju novoga o promjenama. Ako zahtijevamo od sebe da se promijenimo odmah, ne dajemo sebi vremena naučiti lekciju iz problema koji smo stvorili. Ako želite prijeći u drugu sobu, prvo trebate ustati i napraviti korak po korak u tom pravcu, a ako samo sjedite u svojoj stolici i zahtijevate da se nađete u drugoj sobi, to tako neće ići. Slično je i s našim problemima. Svi se želimo riješiti problema, ali ne želimo učiniti one male korake koji bi nas doveli do rješenja. Sada je vrijeme da postanemo svjesni svoje odgovornosti u stvaranju situacija ili stanja u kojem se nalazimo. Me mislim da pritom trebate osjećati krivnju ili misliti da ste loša osoba zbog situacije u kojoj se nalazite.

 

Želim samo da u sebi prepoznate snagu koja vaše misli pretvara u vaša iskustva. U prošlosti smo nesvjesno koristili tu snagu i stvarali iskustva koja nismo željeli. Nismo bili svjesni što radimo. Sada, kada prihvatimo svoju odgovornost za ono što nam se događa, prepoznajemo tu snagu postojanja u sebi i naučimo je svjesno koristiti na pozitivan način, u svoju korist.

 

Kada pacijentu predložim rješenje problema - novi način opraštanja osobi koja ga je povrijedila - često ugledam kako se brada izbacuje prema van i ruke stežu u šake. Otpor je u zamahu, pa tada znam da sam pogodila pravo u ono što treba promijeniti. Svi mi trebamo naučiti neke lekcije. Stvari koje nam teško padaju zapravo su lekcije koje smo mi odabrali. A, ako su one za nas lagane, onda to nisu lekcije već stvari koje znamo.

 

Louise L. Hay, KAKO ISCIJELITI DUH I TIJELO

sretanzivot @ 08:02 |Isključeno | Komentari: 0
Većina ljudi čitav život provede zarobljena unutar zidina vlastitih misli. Nikada ne zalaze s onu stranu uskog, personaliziranog osjećaja vlastitog ja koje je stvorio um, a uvjetovala prošlost. U vama se, kao u svakom ljudskom biću, skriva dimenzija svijesti daleko dublja od misli. To je sama bit onog tko vi jeste. Možemo je nazvati prisutnost, čista svijest, neuvjetovana svjesnost. U drevnim učenjima govori se o unutarnjem Kristu ili o Buddhinoj prirodi. Otkrivanje te dimenzije oslobađa i vas i svijet od patnje koju nanosite sebi i drugima dok je ono >malo ja<, stvoreno umom, sve što poznajete, jedino što upravlja vašim životom. Ljubav, radost, kreiranje, trajni unutarnji mir ne mogu prožeti vaš život osim kroz tu neuvjetovanu dimenziju svijesti.

Ako makar i povremeno misli koje vam prolaze glavom možete prepoznati kao puke misli", ako možete postati svjesni vlastitih mentalno-emocionalnih reaktivnih obrazaca dok se odvijaju, tada se ta dimenzija već pojavljuje u vama kao svijest u kojoj se dogadaju misli i emocije, kao bezvremeni unutarnji prostor u kojemu se otkriva sadržaj vašeg života. Struja razmišljanja posjeduje golemu moć koja vas lako može povući sa sobom. Svaka misao se pretvara da je osobito značajna. Želi potpuno obuzeti vašu pažnju. Evo nove duhovne metode da vaše vlastite misli ne shvaćate previše ozbiljno. Kako li je samo ljudima lako pasti u zamku svog misaonog zatvora! U svojoj žejli za znanjem, razumijevanjem i kontrolom, ljudski um svoja mišljenja i stavove pogrešno smatra istinom. Tvrdi: ''Eto, tako stoje stvari''. Morate biti veći od misli da biste shvatili da kako god protumačili "svoj život" nečiji tuđi život ili ponašanje, kako god prosuđivali bilo koju situaciju, to nije ništa drugo nego gledište, jedna od mnoštva mogućih perspektiva.

To je samo puka gomila misli.

No, stvarnost je sjedinjena cjelina u kojoj je sve međusobno isprepleteno, gdje ništa ne postoji samo za sebe. Razmišljanje razbija stvarnost u fragmente, rasijeca je na konceptualne djeliće. Um koji razmišlja koristan je i moćan instrument, ali vas ujedno jako ograničava kad potpuno preuzme vaš život, kad ne shvatite da predstavlja samo mali dio svijesti koja jeste. Mudrost nije proizvod misli. Duboka spoznaja stvarne mudrosti izvire iz jednostavnog čina kad nekome ili nečemu posvetite potpunu pažnju. Pažnja je praiskonska inteligencija, sama svijest. Ona rastvara prepreke koje stvara konceptualna misao, a prati je spoznaja da ništa ne postoji samo za sebe. Pažnja udružuje onoga koji promatra i ono promatrano u sjedinjenom polju stvarnosti. Pažnja iscjeljuje odvojenost. Kad god vas obuzme kompulzivno razmišljanje izbjegavate stvarnost, tada ne želite biti gdje jeste. Ovdje i sada. Dogme - religijske, političke, znanstvene - izrastaju iz pogrešnog uvjerenja da misao može obuhvatiti stvarnost ili istinu. Dogme su kolektivni konceptualni zatvori. Neobično je to što ljudi vole svoje zatvorske ćelije jer im pružaju osjećaj sigurnosti i lažan osjećaj ,ja znam". Čovječanstvu ništa nije nanijelo veću patnju od njegovih dogmi. Istina je da se svaka dogma prije ili poslije raspada, jer stvarnost će naposljetku razotkriti njezinu lažnost. No, ako ne prepoznamo njezinu temeljnu zabludu, zamijenit će je neka druga.

Koja je to temeljna zabluda?

Poistovjećenost s mišlju.

Duhovno buđenje je buđenje iz sna misli. Carstvo svjesnosti mnogo je prostranije nego što ga misao može obuhvatiti. Kad više ne vjerujete u sve što mislite, iskoračujete iz misli i jasno uviđate da vi niste mislilac. Um postoji u stanju ,oskudice* i zato uvijek žudi za još nečim. Kad se poistovjetite s umom, lako vas obuzima dosada i nemir. Dosada ukazuje na to da um žudi za dodatnim poticajima i za dodatnom hranom za misli te da njegova glad nije zadovoljena. Kad vam je dosadno, glad uma možete zadovoljiti prelistavanjem časopisa, telefonskim pozivom, gledanjem televizije, pregledavanjem internetskih stranica, kupnjom ili - što nije neuobičajeno - prenošenjem mentalnog osjećaja praznine i potrebe za nečim na tijelo, a tada je nakratko možete zadovoljiti hranom.

No, možete ostati u stanju dosade i nemira, promatrajući kako to izgleda kad vam je dosadno i kad ste nemirni.

Dok u taj osjećaj unosite svijest, nenadano se oko vas otvara prostor ispunjen tišinom. Kako se osjećaj unutarnjeg prostora širi, osjećaj dosade će početi slabiti u svom intenzitetu i značenju. Tako vas čak i dosada može podučiti tome tko jeste, a tko niste.

Otkrivate da vi niste ta osoba kojoj je dosadno.

Dosada je jednostavno uvjetovano kretanje energije u vama. Niti ste vi osoba koja je bijesna, tužna ili ustrašena. Dosada, bijes, tuga ili strah nisu vaši, nisu nešto osobno. To su stanja ljudskoga uma. Ti osjećaji dolaze i prolaze. Ništa od onoga što dolazi i prolazi niste vi.

''Dosadno mi je."

Tko je svjestan toga?

"Bijesan sam, tužan, uplašen.

" Tko je svjestan toga?

Vi ste spoznaja, a ne stanje koje spoznajete.

Predrasude bilo koje vrste podrazumijevaju da ste poistovjećeni s umom koji razmišlja. To znači da više ne vidite drugo ljudsko biće, nego samo vlastito mišljenje o tom ljudskom biću. Svođenje životnosti drugog ljudskog bića na ideju već je samo po sebi oblik nasilja. Razmišljanje koje nije ukorijenjeno u svijesti služi samom sebi i nefunkcionalno je. Pamet u kojoj nema mudrosti iznimno je opasna i destruktivna. To je trenutačno stanje većine pripadnika ljudske rase. Jačanje misli u obliku znanosti i tehnologije, iako samo po sebi nije ni dobro ni loše, također je postalo destruktivno, jer razmišljanje koje iz njih proizlazi nije ukorijenjeno u svjesnosti. Transcendiranje misli sljedeći je korak u ljudskoj evoluciji. To je sada naš hitan zadatak. Ne znači da više ne trebamo razmišljati, nego samo da se ne trebamo više potpuno poistovjećivati s mišlju, da misao više ne treba vladati nama.

Osjetite energiju svog unutarnjeg tijela. Mentalna buka istog se trenutka usporava ili prestaje. Osjećajte energiju u svojim rukama, nogama, trbuhu i prsima. Osjetite život koji jeste, život koji oživljuje tijelo.

Tijelo tada postaje staza koja vodi u dublji osjećaj životnosti ispod kolebljivih emocija i razmišljanja. U vama postoji životnost koju možete osjetiti čitavim svojim Bićem, a ne samo glavom. U toj prisutnosti u kojoj ne morate razmišljati, živa je svaka vaša stanica. Pa ipak, ako vam je u takvom stanju misao potrebna zbog nekog praktičnog zadatka, na raspolaganju vam je. Um i dalje može djelovati i djeluje prekrasno kad se njime koristi obuhvatnija inteligencija onoga što vi jeste, i kad se kroz to izražava. Možda niste zamijetili da se kratka razdoblja u kojima ste "svjesni bez misli" sasvim prirodno i spontano već pojavljuju u vašem životu. Možda se bavite nekom tjelesnom aktivnošću, jednostavno hodate, možda čekate na šalteru u zračnoj luci i toliko ste potpuno prisutni da se uobičajena mentalna statična buka povlači, a na njezino mjesto dolazi svjesna prisutnost. Možda promatrate nebo ili slušate nekoga bez ikakvih unutarnjih mentalnih primjedbi. Opažanje vam je savršeno jasno i misao ga ne zamagljuje. Umu ništa od toga nije važno, jer on ima pametnijih stvari za razmišljanje. Osim toga, i ne pamti takve stvari i zbog toga možda niste ni zamijetili da se to već događa. Istina je da je to najznačajnije što vam se može dogoditi. To je podetak pomaka od razmišljanja prema svjesnoj prisutnosli. Neka vam u stanju >neznanja< postane ugodno. Ono će vas odnijeti s onu stranu uma, jer um uvijek pokušava zaključivati i tumačiti. Plaši se neznanja. Zato, ako se možete ugodno osjećati u neznanju, već ste nadrasli um. Iz tog stanja tada izranjaju dublje spoznaje koje nisu konceptualne. Umjetničko stvaranje, sportovi, ples, podučavanje, savjetovanje - vještina na bilo kojem području podrazumijeva ili da um koji razmišlja više uopće nije uključen ili da je barem smješten na drugo mjesto. Stvari u svoje ruke preuzimaju moć i inteligencija koji su veći od vas, ali u biti jedno s vama. Više se ne odvija proces donošenja odluka, nego se spontano dogada ispravno djelovanje, kojim ne upravljate vi. Majstorstvo života ne zahtjeva kontroliranje.

Usklađujete se s obuhvatnijom sviješću, a ona djeluje, govori, obavlja poslove. Trenutak opasnosti može donijeti privremeni prekid u struji razmišljanja i tako vam dopustiti da iskušate što to znači biti prisutan, budan, svjestan. Istina je daleko obuhvatnija nego što bi um to ikada mogao shvatiti. Nijedna misao ne može obuhvatiti Istinu. U najboljem slučaju može ukazivati na nju. Primjerice, mogla bi reći:

''Sve su stvari u biti jedno''.

To je ukazivanje, a ne objašnjenje.

Razumijevanje tih riječi značilo bi duboko u sebi osjetiti istinu na koju te riječi ukazuju.

 

Preuzeto sa: http://www.2012-transformacijasvijesti.com/Iluzija%20misli.htm

sretanzivot @ 08:01 |Isključeno | Komentari: 0
…Jedna poznata mudrost kaže: Život je ono što ti se dešava, dok ti praviš planove za život.

 

Događa li ti se često da gledaš kroz prozor, da pratiš apatičnim pogledom kapi kiše kako se razlijevaju po staklu i da misliš da je svijet jedno beskrajno dosadno mjesto za Život?

 

Budiš se ujutru i potajno proviruješ kroz prozor, sa nadom, da će sunce toga dana konačno zasijati silnije nego obično.

 

A ono te samo zaslijepljuje svojim zrakama, i čak ti se čini da ti se ruga.

Šteta, reći ćeš. Jer očigledno da se ni taj dan ne razlikuje bitno od prethodnog.

 

I nastavljaš da čekaš…Da prođe i taj dan, i ta sedmica, taj mjesec, ta godina…

 

Sve dok odjednom ne osjetiš da ti Život odlazi u nepovrat, a ti još uvijek stojiš tu i čekaš pravi trenutak da počneš da uživaš u njemu i da ga proživiš u potpunosti.

 

I shvataš, kako neprimjetno, nekako nesvjesno, kao po nekoj navici stojiš i čekaš da sve prođe, što ti daje osjećaj beskrajnog razočarenja i umora.

 

Pitaš se, kada će konačno da krene tvoj ‘Pravi život’?! Oni prekrasni, nezaboravni trenuci, zbog kojih je vrijedilo progutati sve suze i uvrede, svu tu nakupljenu gorčinu i onda samouvjereno pogledati prema naprijed.

 

Kao da si već zaboravio izvorni cilj i jednostavno samo čekaš. Po navici. Čekaš ‘nešto’. Zaboravljajući pritom, šta zaista želiš i šta je zaista važno za tebe.

 

Nećeš moći razumjeti, da dok čekaš da se desi nešto ‘veliko, interesantno, važno’, ti ustvari propuštaš stvarnu ljepotu oko sebe! Propuštaš suštinu!

 

Propuštaš male stvari, koje ti ispunjavaju dane. Dok tako stojiš i očekuješ da se dogodi nešto veliko, da bi bio srećan: propuštaš, osmijehe i poglede; propuštaš izlaske i zalaske sunca; propuštaš ljubav i emocije…

 

Propuštaš sadašnjost stremeći da dočekaš budućnost. Propuštaš ‘Danas’, jer se nadaš da ćeš početi živjeti ‘Sutra’.

 

Dok gledaš kroz prozor i pratiš pogledom kapi kiše kako se razlijevaju po prozoru; dok stojiš tamo udubljen u misli, apatično čekajući da bljesnu sunčevi zraci, životni časovnik nastavlja tiho, ali neumitno da odbrojava tvoje izgubljene minute.

 

Polako, ali dosljedno i nepovratno iščezava tvoj Život pretvarajući se u prošlost. Tvoju prošlost. I bez da uopšte osjetiš kako se to moglo desiti, jednoga dana ćeš sa užasom ustanoviti da je tvoj Život prošao, a da nisi ni stigao da uživaš u njemu.

 

 

I zato: ne čekaj da dođe takav dan, stvori drugačiji dan. Zaustavi kišu, rastjeraj oblake i načini svoje sopstveno sunce. Prestani da čekaš. Napravi nešto od svoga Života. Budi kovač svoje sreće. Ne čekaj da sreća dođe po tebe. Sprijatelji se sa časovnikom Života. Uzmi ga samouvjereno u ruke i postani gospodar svoga Života. Živi Život! Živi ga danas! Živi ga sada! Živi ga u ovom trenutku!

 

relaxforum

sretanzivot @ 07:59 |Isključeno | Komentari: 0
Sreća se neguje i čuva  

Sreca, kao ni velika tuga, obicno se ne moze sakriti. Kao refleksija unutrasnjeg stanja, jasno se uocavaju u nasem ponasanju. Mada svi prizeljkujemo mnogo vise srece, realno je da se i sreca i tuga smenjuju i da su neprekidno prisutni u nasem zivotu.

 

Jedna grupa psihologa koja se bavila proucavanjem pojma srece, zakljucila je da sreca nije trenutno osecanje ili ekstaza, vec je to zadovoljstvo koje osecamo duze vreme i koje se reflektuje kroz nase ukupno ponasanje, delovanje i raspolozenje. Sreca nije strogo uslovljena i ne zavisi od okolnosti koje nas prate, vec zavisi od genetske komponente, odnosno, bez obzira na to sta se desava u nasim zivotima, bicemo srecni u onoj meri koliko je to "zapisano u nasim genima".

Psiholog Dejvid Liken se bavio proucavanjem pojma srece;

Karakteristicno je da su medju ljudima jos uvek uvrezene mnoge zablude o pojmu srece. Dakle, tvrdnja da mnoge stvari za koje ljudi veruje da ih mogu uciniti srecnim, kao sto je npr. veliko bogatstvo, lepota, "moc" ili polozaj, uopste nije tacna. Liken veruje da je sreca stanje na kome se moze raditi, odnosno stanje koje je moguce kvalitetno razvijati. U tom smislu, vazno je poznavati i usvojiti odredjene navike koje se manifestuju kod srecnih ljudi.

Navike srecnih ljudi koje Liken posebno preporucuje su:

 

1. Zaposlite svoj um.

Srecni ljudi poseduju aktivan i kreativan um.

 

2. Razmisljajte kao optimista.

Svi srecni ljudi su optimisti. Optimizam se moze pospesiti. Pesimista se neprekidno zali, dok se optimista usredsredjuje na resavanje problema.

 

3. Smesite se!

Smeh je moguc u svako vreme i na svakom mestu. Emocije predstavljaju mesavinu unutrasnjih osecanja i fizickog odgovora na ta osecanja. Dakle, ako se smesite, mozak ce automatski reagovati - prenece informaciju na ceo organizam.

 

4. Zamisljajte.

To je jedan od dobrih nacina da "zavarate" mozak. Osecacete se mnogo bolje ako Vas ispunjavaju pozitivne misli, jer se na takav nacin podize nivo seratonina.

 

5. Detoksikujte negativne misli.

Pokusajte da svaku negativnu misao pretvorite u pozitivnu. Negativne misli "toksikuju" organizam i izazivaju promene u mozgu, tako da kao odgovor nastaju razlicite psihofizicke tegobe, depresivna stanja, apaticnost i lose raspolozenje.

 

6. Birajte drustvo.

Postoje dve grupe ljudi koje deluju vrlo negativno. To su oni koji se konstantno na nesto zale i oni koji Vas neprekidno kritikuju. Oslobodite se takvih ljudi.

 

7. Zlatno pravilo!

Zapamtite dobro, da cak i posle "najcrnjeg dogadaja", oporavak sledi u roku od sest meseci ili godinu dana -- stanje se mora promeniti i popraviti samo po sebi.

 

8. Redovno se bavite "malim stvarima".

Kljuc srece je u tome da redovno radite ono sto volite, zatim da se posvetite psihofizickoj rekreaciji i relaksaciji duha -- priustite sebi omiljene "sitnice koje zivot znace" i kreativan odmor.

relaxforum

sretanzivot @ 07:55 |Isključeno | Komentari: 0
Bit ću sretan kad…

 

Ubjeđujemo sami sebe da će život biti bolji kada se vjenčamo, dobijemo bebu, a zatim drugu bebu. Onda smo isfrustrirani zato što djeca nisu dovoljno velika i bit ćemo zadovoljniji kada porastu. Nakon toga, isfrustrirani smo zato što imamo posla sa tinejdžerima. Sigurno ćemo biti sretniji kada izađu iz tog razdoblja.

 

Govorimo sebi da će nam život biti potpun kada naš supružnik dođe k pameti, kada kupimo ljepši auto, kada budemo u mogućnosti

otići na lijepo putovanje, ili kada odemo u mirovinu. Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za sreću od ovog trenutka. Ako ne sada, kada?

Tvoj život će uvijek biti ispunjen teškoćama.

 

Najbolje je da to priznaš sebi i da odlučiš svejedno biti sretan. Sreća je pravi put. Zato, čuvaj svaki trenutak koji imaš, i čuvaj ga još više zato što si ga podijelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio vrijeme s njim…

I zapamti da vrijeme nikoga ne čeka.

 

*

Zato, prestani čekati da…

-otplatiš auto.

-kupiš novu kuću ili automobil.

-djeca odu od kuće.

-se vratiš na studije.

-završiš studij.

-izgubiš 10 kg.

-dobiješ 10 kg.

-se oženiš (udaš).

-se razvedes.

-dobiješ djecu.

-odeš u mirovinu.

-dođe ljeto.

-dođe proljeće.

-dođe zima.

-dođe jesen.

-umreš.

 

Nema boljeg trenutka za sreću od ovog. Sreća je put, a ne cilj.

 

Zato:

radi kao da ti ne treba novac,

voli kao da nikada nisi bio povrijeđen,

i pleši kao da te nitko ne gleda.

 

relaxforum

sretanzivot @ 07:54 |Isključeno | Komentari: 0
Sto je to što svi traže? Sreća bez tuge. Kontinuirana sreća bez trunke tuge. ~ Lester Levenson

 

Sreća je u osnovi naše prirode.

 

Mi je rijetko pronalazimo, jer nismo u kontaktu sa našom pravom prirodom. Umjesto toga, sreću tražimo tamo gdje ona ne postoji.

 

Svijet poistovjećuje sreću sa ispunjenjem želja. Ipak, svaki postignuti cilj i ostvareno vlasništvo nad željenim stvarima pruža samo kratkotrajni užitak.

 

Premda možemo da cijenimo sve što imamo i da budemo zahvalni na tome, ipak, zadovoljstvo i užitak nije isto što i sreća.

 

S druge strane, neko može biti i voljen, čak obožavan, ali ipak ne biti sretan. Neki su ljudi, na primjer, smatrali da je Elvis Presley bio divan. Bio je zgodan, talentovan i ljubazan. Ipak, on sam, nije bio sretan.

 

Šta je, dakle, sreća?

 

Svako žudi za srećom, ali malo njih zna u njoj uživati. A oni koji uživaju u njoj, čine to samo na kratko. Vrijeme prolazi i ono što je prije bilo izvorom beskrajnog uživanja polako izblijedi.

 

Najbliži put kako doći do sreće jeste kroz ljubav. Voljeti stimulira sreću.

 

Sreća nastaje kada dajemo ljubav. Ona nastaje zato što je ljubav, takodjer, u osnovi naše prirode.

 

Dakle, kad volimo, mi smo sretni; a sretni smo jer smo to što jesmo i izražavamo svoju istinsku prirodu.

 

Naša prava priroda je sreća. To je kvaliteta duše. U stvari, duša je u svom primarnom aspektu svijest: blažena, mudra i moćna iznad svake mjere.

 

 

Međutim, mi rijetko doživljavamo našu istinsku prirodu jer smo rijetko u kontaktu sa dušom, a sve zbog naših ograničavajućih misli. One nam zasjenjuju dušu kao što oblaci zasjene sunce.

 

Zadatak svake osobe je da otkrije vlastitu dušu. Ovaj zadatak se obavlja kroz prakticiranje duhovnosti.

 

Kako širimo naše iluzije o prirodi svijeta i našeg odnosa prema njemu, tako postajemo sve više svjesni vlastitog sjaja.

 

Kada dajemo, ljubav, i dijelimo ju, tada dotičemo veličanstvo naše duše. Mi ga izvodimo u svijet. Otkrivamo ga iza vela uma i pokazujemo sebe.

 

Onaj ko skine “glazuru” misli, sve slojeve uma, postaje produhovljen.

 

Kad je um miran onda ne ostaje ništa drugo do beskonačno Ja.

 

relaxforum

sretanzivot @ 07:51 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, prosinac 5, 2012
Dobra sreća je nešto što se može kultivirati uz samo malo prakse.

 

Za mnoge od nas, sreća je nešto kao sluh za pjevanje - čini se da smo ili smo rođeni s tim ili nismo. No, prema Marcu Myersu, autor knjige "Kako stvoriti sreću" sreća je nešto što se može stvoriti sa samo malo prakse. Uvedite ovih pet savjeta u svoj život i postanite "jedan od onih sretnika".

 

1. Natjerajte ljude da misle da ste sretni

Svi znamo nekoga tko kao da je čarobno blagoslovljen s puno sreće - je li to lakoća kojom se uspinju na poslovnoj ljestvici, njihov dečko koji izgleda kao da je dvojnik Johhny Deppa u mlađim danima ili pak nešto treće. Međutim, prema Marcu Myersu, ljudi koje smatramo sretnijima samo su bolji u uvjeravanju ljudi da su vrijedni i da zaslužuju mogućnosti. "Za ljude koji izgledaju sretni veće su šanse da će privući sreću", kaže Myers. Dakle, ako ljudi smatraju da ste sretni oni će vam vjerojatno više željeti pomoći da budete još sretniji. Myers kaže da sve svodi na to da vi morate prihvatiti i usvojiti želju da vas ljudi smatraju sretnima i odlučnost da im prikažete tu svoju sreću.

 

2. Pokazujte karizmatičnu poniznost

Myers "karizmatični poniznost" definira kao jednu od sedam osobina koje sretni ljudi uvijek imaju. "Ako je netko jako otvoren, brbljiv i voli biti u centru pažnje, to često može biti antipatično i naporno drugima oko te osobe.", kaže Myers. Karizmatična poniznost se odnosi na to da se riješite svojeg unutarnjeg egoiste i da na sebe gledate kao jednako važnog kao i bilo koga drugog oko sebe, a nekog vrednijeg. Kombiniranje samopouzdanja i karizme sa samozatajnim šarmom je trik koji će uvjeriti ljude da ste sretni te da zato zaslužujete još više sreće. "Samo bi se netko kome ide dobro u životu ponašao na ovaj bezbrižan način," dodaje Myers.

 

3. Izreklamirajte se

Biti sretan uključuje uzimanje onoga što želite bez previše truda. Da biste to postigli, morate se činiti dostojnima onoga što želite. "Sretni ljudi jednostavno znaju kontrolirati svoje ponašanje s izraženom namjerom privlačenja prilika", kaže Myers. U osnovi, radi se o tome da se "izreklamirate" kao dostojan kandidat - ali morate pripaziti da ovo izvedete suptilno. "Ako se drugima učinite kao naporni prodavač ili hvalisavac, možete zaboravti na svoju sreću. Agresivno promoviranje sebe i razmetanje je potpuno nepoželjno", kaže Myers.

 

4. Budite znatiželjni

Ljudi koji dolaze djeluju znatiželjno i zainteresirano, za razliku od onih koji djeluju kao sveznalice, magnet su za prilike. "Da biste izgledali sretno, morate razvijati znatiželju i nemojte se bojati reći da nešto ne znate ili da vam je potrebna pomoć", kaže Myers. Netko tko zna sve o svemu neće privući nove prilike. Myers preporučuje da znatiželju pokažete kad razgovarate s ljudima – postavljajte im zanimljiva pitanja i prizunajte kada vam je neka informacija nova i interesantna. No, to ne znači da se morate koncentrirati samo na to.Isto tako morate pokazati i da ste inteligentni i sposobni.

 

5. Budite proaktivni

Bez obzira na to koliko sretnih talismana ili parova "sretnih čarapa" imamo, Myers tvrdi da se sreća ne oslanja na sudbinu ili slučajnost, i da je možemo postići promjenom našeg svakodnevnog ponašanja. "Morate željeti usvojiti ove osobine, što znači vjerovati u njih i razumijevati kako vam to što ste bolja osoba može poboljšati šanse za sreću", kaže on. Cilj nije da prevarite nevine osobe da vam daju ono što želite, već privući sreću prihvaćajući novi pogled na život.

 

Marc Meyers u svojoj knjizi razotkriva i o mitove vezane za sreću.

 

Mit 1. - Sreća je samo druga riječ za naporan rad i odlučnost.

Zapravo, Myers tvrdi da naporan rad nema nikakve veze sa srećom! Uspjeh zahtijeva pametne poteze - što nije kao naporan rad. Naporno raditi može značiti propuštanje odličnih prilika kojima ćete postići više od intenzivnog rada. Naporno raditi može značiti preusko fokusiranje i pasivno prihvaćanje više napornog rada. Karakteristika sretnih ljudi je da oni ne moraju nužno naporno raditi.

 

Mit 2. - Ne možete utjecati na sreću ... samo trebate pustiti da ona učini svoje.

Zapravo, vi ne morate sve prepustiti slučaju, već možete preuzeti aktivniju ulogu u vašem životu. Umjesto razmišljanja o tome možete li zaista dobiti ono što želite, usredotočite se na načine kako bi to ostvariti. Ne obraćajte pozornost na "što ako " ili "to se nikada neće dogoditi". Uvjerite se da će se to ZBILJA dogoditi, i da ćete to vi s vremenom postići. Karakteristika sretnih ljudi je imaju aktivnu ulogu u vlastitom životu.

 

Mit 3. - Da biste poboljšali svoju sreću, morate upoznati prave ljude.

Zapravo, Myers kaže da je poznavanje pravih ljudi samo pola "posla". Vi možete poznavati sve prave ljude u svijetu, ali ako ne znate kako iskoristiti priliku, nećete postići svoje ciljeve. Poznavajući pravih ljudi je jedna stvar, progovoriti i poduzeti rizik je druga. Karakteristika sretnih ljudi jest da riskiraju.

 

Mit 4. - Sreća je stvar samo dobrog tajminga.

Zapravo, Myers kaže da je biti na pravom mjestu u pravo vrijeme u vašoj kontroli! Možete poduzeti nešto da se nađete ondje gdje trebate biti kada naiđe prilika. Vi možete izabrati uključiti određene ljude, aktivnosti i mjesta u vašem životu. Što se mudrije odlučite i što ste otvoreniji, to su veće šanse da doživite "dobar tajming".

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:44 |Isključeno | Komentari: 0
Koje su tajne veoma uspješnih ljudi? Zašto neki pretvaraju u "zlato" sve čega se dohvate?

 

Vaš život se ne "događa" sam od sebe. Bili vi svjesni toga ili ne, vaš život vi sami gradite. Jer ipak su, odluke koje donosite, samo vaše. Možete izabrati sreću. Možete odabrati tugu. Možete odabrati odlučnost. Možete odabrati ambivalenciju. Možete odabrati uspjeh. Možete izabrati neuspjeh. Možete odabrati hrabrost. Možete izabrati strah. Dovoljno je zapamtiti da svaki trenutak, svaka situacija, pruža novi izbor i nove mogućnosti. A to vam daje savršenu priliku da neke stvari u svojem životu promijenite i postignete više pozitivnih rezultata.

 

A to možete uz tri tajne (i nekoliko "podtajni") koje ćemo vam mi ovdje otkriti...

 

1. Pronađite užitak u onome što radite

 

Prvo obavite ono što najviše mrzite, tako se pri kraju radnog dana možete opustiti uz one stvari u svom poslu u kojima uživate. Napravite popis s najnapornijim i najdosadnijim stvarima koje morate napraviti i čim ih obavite - prekrižite ih s popisa. Ovako ćete imati bolju pregednost nad obavezama, imat ćete osjećaj da ste uspjeli napraviti sve što ste morali i vidjet ćete koliko ste svaki put bliže onom dijelu posla koji volite raditi. A sve to učinit će vas efikasnijim u poslu.

 

 

2. Razvijte tvrd oklop - ostanite jaki pred životnim izazovima

 

Bolje se fokusirajte na posao pred sobom i budite predani poslu: Pokušajte završiti zadatak ili projekt danas, najbolje što možete – bez da se obratite drugima za odobrenje toga što radite. Nemojte dozvoliti da vas drugi ometaju, dajte sve od sebe i napravite onako kako zbilja najbolje možete. Ako osjećate da morate vidjeti svoje "rezultate", usporedite ih sa svojim prijašnjim naporima, umjesto s nečim što je netko drugi napravio ili postigao. Uz to sami sebi zadajte neki poslovni izazov, ili neka vam ga šef ili kolega zadaju. Napišite izazov na papir i zaljepite ga na zid negdje gdje ćete ga uvijek vidjeti, kako biste se podsjetili na cilj pred vama. Obećanje koje ste dali da ćete obaviti zadatak učinit će vas predanijima postizanju cilja i odgovornima za vaše postupke.

 

Prevladavanje nedaća: Zapitajte se: "Kad bih znala da će se moj svaki projekt uspješno realizirati – što bih sve bez straha pokušala ostvariti i napraviti?" Nakon što odgovorite na to pitanje, zapitajte se zašto bi bilo tako strašno da se ne uspije u tom projektu? I što bi to značilo za vas? Mi iz naših neuspjeha učimo mnogo više nego iz naših postignuća

 

 

3. Budite spremni izložiti se kritici

 

Izgradite samopouzdanje: Podsjetite se na sve vaše pozitivne osobine i sposobnosti. Napravite popis svih svojih osobina koje vam daju samopouzdanje. Svi mi imamo svoje slabosti i svoje jake strane. Biti ih svjesni, i jedne i druge strane, pomoći će vam da istaknete pozitivne strane i prikrijete ili "nadoknadite" svoje nedostatke

 

Počnite preuzimati više rizika: Ne smijemo se bojati neuspjeha. Ako niti ne pokušate, već ste zakazali. Zašto ne biste sebi dali barem priliku za uspjeh? Odaberite nešto, neki projekt ili zadatak koji vas pomalo plaši, i odlučite da ćete preuzeti rizik i pokušati ga uspješno ostvariti/dovršiti.

 

Naučite se toleranciji i suradnji: "sustav" za podršku može biti od ogromne pomoći u svemu, i u poslu, i van njega. Pokušajte uspostaviti što bolje odnose s ljudima, li pripazite da to ne budu lažni napori – ljudi će vas jako brzo pročitati! Budite iskreni i otvorite se ljudima, nikad ne znate kada će vam njihova pomoć zatrebati.

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:42 |Isključeno | Komentari: 0
1. Život nije fer, ali je ipak dobar.

 

2. Kada si u sumnji, načini samo mali korak.

 

3. Život je isuviše kratak da bismo trošili vrijeme mrzeći nekoga.

 

4. Ne doživljavaj sebe tako ozbiljno. Ni drugi te tako ne doživljavaju.

 

5. Plaćaj svakog mjeseca svoje račune.

 

6. Ne moraš da budeš uvijek u pravu. Priznaj da si pogriješio.

 

7. Plači sa nekim zajedno. To više liječi nego kada plačeš sam.

 

8. U redu je ljutiti se na boga, on to može podnijeti.

 

9. Štedi za stare dane počevši od svoje prve plate.

 

10. Ako se radi o čokoladi, otpor je besmislen.

 

11. Prihvati svoju prošlost onakvom kakva jeste, da ne bi upropastio svoju sadašnjost.

 

12. U redu je da te tvoja djeca vide kako plačeš.

 

13. Ne poredi svoj život sa životima drugih. Nemaš predstavu kroz šta su sve oni prolazili. Kako kroz dobro, tako i kroz loše.

 

14. Ako veza mora ostati tajna, ne trebaš biti u toj vezi.

 

15. Sve se može izmijeniti u jednom treptaju oka. Ali ne brini, bog nikada ne trepće.

 

16. Život je prekratak za stalno kukanje nad njim. Ili živiš, ili umireš. Trećeg nema.

 

17. Sve možeš prebroditi ako izdržiš današnji dan.

 

18. Pisac piše. Ako hoćeš da budeš pisac – piši.

 

19. Nikada nije kasno za još jedno srećno djetinjstvo. Drugo djetinjstvo zavisi samo od tebe i ni od koga drugoga.

 

20. Kada dođe do toga da ideš za onim što zaista voliš u životu, ne prihvataj ‘Ne’ kao odgovor.

 

21. Zapali svijeće, iskoristi najljepšu posteljinu koju imaš, obuci svoj najljepši donji veš. Ne čuvaj to za posebnu priliku. Danas je posebna prilika.

 

22. Pripremi sve do najsitnijih detalja, a onda se opusti.

 

23. Budi već sada ekscentričan. Nemoj čekati starost da bi nosio nešto npr. ljubičasto.

 

24. Najvažniji polni organ je mozak.

 

25. Niko nije zadužen za tvoju sreću, osim tebe.

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:40 |Isključeno | Komentari: 0
Spokoj je ono čemu svi težimo, ali kad nastupi nemir, teško je da se vratimo na pravi put. Odabrali smo za vas nekoliko saveta koji će vam pomoći da okrenete leđa stresu...

 

Današnji dan je ono sutra zbog kojeg sam juče brinula, pa ako se ne desi ništa loše, a sve i da se desi, protraćila sam jučerašnji dan zbog nečega što nikako nisam mogla da promenim. Živite u sadašnjosti. Na kraju će sve ispasti dobro.

 

Umirujuća tišina

 

Jedan od najvećih izvora stresa jeste nedostatak vremena. Ipak, deset minuta uvek možete da pronađete. Toliko pokušajte da rezervišete za meditaciju. Ona vas na najbrži način dovodi do višeg nivoa razumevanja i tada stres i nema veliki značaj zbog mira koji ste postigli. Tehnike meditacije stres pretva-raju u snagu. Drugi važan način oslobađanja od stresa jesu životinje. Malo šta može tako da nam podigne raspoloženje posle iscrpljujućeg dana kao oduševljeni pozdrav kućnog ljubimca. Životinje pozitivno deluju na mentalno zdravlje, leče usamljenost i stres, a svojim ponašanjem uče nas kako da posmatramo i slušamo okolinu. Iako iritantno lajanje pasa ili destruktivno grebanje mačaka može da stvori napetost u kući, uz dresuru nestaju mane, a ostaju pozitivni psihološki efekti.

 

Uživajte i u gužvi

 

Nije lako ostati miran u uzavrelom saobraćajnom špicu, bez obzira na to da li ste vozač ili suvozač. Pokušajte da vreme u koloni iskoristite za vežbanje strpljenja i razumevanja za druge. Dišite polako i duboko i pratite svoj dah. Ako uspete da ostanete opušteni u takvoj gužvi, malo je stresnih si-tuacija koje nećete moći da prevladate.

 

Pišite

 

Oslobodite se stresa tako da negativne emocije izbacite iz tela pišući. Uzmite olovku u ruke i zapišite misli i dileme koje vas muče.

 

Iskoristite vest

 

Promenite način na koji doživljavate loše vesti koje dolaze do vas. Ne skrivaj-te se od činjenica. Apatija i nezainte-resovanost mogu da izazovu jednako štete koliko i stres i depresija. Umesto da dignete ruke od svega, iskoristite vest kako biste pronašli deo rešenja određenog problema. Pronađite pravi način da se uključite i pomognete onima koji pate.

 

Koračajte nežno

 

Kad smo pod stresom, hodamo čvrsto, lupajući pri svakom koraku. Zamislite da hodate po cvetu lotosa, nežno i mekano. Na taj način isključićete se iz sveta i za tren oka naći na nekom mirnijem i prijatnijem mestu.

 

Usredsredite se

 

Umesto da obavljate nekoliko zadataka istovremeno, u određeno vreme posvetite se jednom poslu ili jednoj osobi. Kad savladate lepršavost duha i usmerite pažnju, lakše ćete kontrolisati stres.

 

Volite svim srcem

 

Orgazmom se postiže oslobađanje ekscesivne bioenergije, uz dodatno emocionalno „oslobađanje“, kao i nezaobilazne negativne posledice blokiranja seksualne energije (Wilhelm Reich). Nežnosti koje partneri razme-njuju pre, za vreme i nakon odnosa, kao i bliski kontakt, dodir kože, potpomažu održavanju povišenog nivoa oksitocina i relaksirajućem efektu fizičke ljubavi. Opuštanje je posledica seksualnog odnosa kojim se potpuno eliminiše nivo svakodnevnog stresa. No, blagotvorno deluje samo u jedinstvu sa pozitivnim emotivnim stanjima. Voleti je antistresno. Užitak i relaksacija u isto vreme. Pogotovo ako dišete zajedno.

 

Recite da promenama

 

Velik broj žena uspešno se nosi sa hormonalnim promenama uzrokovanim menstrualnim ciklusom dok se ne dogodi neka uznemirujuća stresna situacija koja poremeti njihovu osetljivu ravnotežu. Mnoge žene traže medicinsku i psihološku pomoć zbog tegoba uzrokovanih PMS-om. Kada se na neko vreme stres u njihovom životu smanji, pomoć prestaje da im bude potrebna. Stres može da pogorša valunge u menopauzi i da oteža dodatno hormonalno lečenje. Pro-mena životnih navika poput uvođenja te-lesne aktivnosti ili posvećivanja više vremena isključivo sebi, može da umanji stres i sve njegove posledice.

 

Ishranom do zdravlja

 

Stres je biološka reakcija na situaciju u kojoj pritisak postane toliko jak da naše telo s njim više ne može da se nosi. Važno je da uočite prve upozoravajuće znake kako biste delovali pre nego što stres izmakne kontroli. Mnogi ljudi pod stresom, koji je većinom rezultat prezaposlenosti, dobijaju ekceme i lišajeve. Rešenje je u ishrani. Jedite redovno jer stres utiče na nivo šećera u krvi. Tri obroka na dan, od kojih će se svaki sastojati od najmanje 40 odsto proteina, kao i nezaslađeni međuobroci, održaće nivo šećera stabilnim, a vas napuniti energijom.

 

Muzika za moje uši

 

Muzika smanjuje stres i depresiju, a podstiče relaksaciju i san. Brzi ritmovi razbuđuju um, čine ga opreznijim i bržim. Spora muzika smiruje i opušta mozak. Ona, takođe, podstiče nervni sistem da uspori disanje i broj otkucaja srca. Klasična muzika ima mnoge prednosti zbog harmoničnog spoja više instrumenata i zbog toga što ne iritira bubne opne. Pomaže pri varenju jer smanjuje nivo hormona stresa, a neophodni sastojci iz hrane bolje se apsorbuju. Ne zaboravite da mozak stimulišete slušanjem bilo koje vrste muzike.

 

Povežite se

 

Postavite ljubav i prijateljstvo na prvo mesto. Ugovarajte susrete i sastanke kao što ugovarate termin kod lekara: s odgovornošću i poštovanjem. Bliskost sa dragim osobama može da poboljša rad srca, podstakne izlučivanje hormona oksitocina, ključnog za zbližavanje i osećaj poverenja. Njegovo delovanje smanjuje strah i pomaže u sprečavanju zdravstvenih tegoba izazvanih usamljenošću.

 

Udahnite-izdahnite

 

Jedan od najbržih i najefikasnijih načina uklanjanja napetosti jeste pravilno disanje. Tehnike poput pranajame preporučljivo je da se izvode dva puta na dan. Vrlo su delotvorne jer brzo i pozitivno utiču na nervni sistem, sma-njuju srčani pritisak i poboljšavaju cirkulaciju. Određene tehnike disanja mogu da pomognu u smanjivanju stresa.

 

Disanje je jedina od osnovnih telesnih funkcija koja može svesno da se kontroliše. Svesno duboko disanje uz širenje abdomena, na primer, može da uspori puls. Telo dobija više kiseonika, što um dovodi u bistrije stanje. Posle stresne situacije preporučuje se da duboko udahnete i nastavite lagano i ujednačeno disanje. Sa svakim udisajem osetite kako se stomak kreće i kako se opuštaju stomačni mišići. Isprobajte pranajame! Zatvorite desnu nozdrvu desnim palcem, pa duboko i lagano dišite na levu, s pauzom od nekoliko sekundi između udaha i izdaha. Ponovite desetak puta, pa pređite na drugu nozdrvu.

 

Odvojte neko vreme za ćutanje.Obratite pažnju na unutrašnji život i razvijte veru u intuiciju...

 

Pronađite svoju mantru

 

Zapamtite od tri do pet izreka ili mantri koje će vas vratiti u život kada stvari krenu u lošem smeru. Na primer: „Mogu ja to“ ili „Šta me ne uništi, učiniće me jačom“. Ili zamislite neku lepu sliku koja će vam poslužiti kao utočište u trenucima stresa: pogled s najlepšeg mesta na plaži, stazu u šumi kojom rado šetate ili nešto drugo, vama posebno drago.

 

Budite zahvalni

 

Teško je da budete zahvalni ako ste pod stresom. Odvojte pet minuta dnevno da biste za-hvalili na svim životnim darovima. Počnite sa udahom i izdahom, izvorom svega što je život.

 

Krenite pravim smerom

 

Napravite popis događaja koji su vas tokom dana razveselili i onih koji su vam oduzeli energiju. Tako ćete lakše uočiti kojim putem treba da nastavite.

 

Počnite s malim stvarima

 

Ne opterećujte se velikim promenama, počnite s malim stvarima. Promenite, na primer, ono što jedete za doručak. I to može da bude početni korak na putu koji će vas voditi do života za kakvim žudite.

 

Kineska poslovica kaže: ako imate neki problem koji nikako ne možete da rešite, onda to možda i nije više vaš problem.

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:39 |Isključeno | Komentari: 0
Piše: dr. sc. Dubravka Šimunović, prof. visoke škole, Dodiplomski studij radne terapije, Zdravstveno veleučilište, ZagrebDakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za sebe! Svakom je danu dosta njegove muke. - Biblija; Mt,6,4.

Koračamo u 2012. godinu, za koju analitičari u zemlji i diljem svijeta najavljuju da će biti teža od prethodne, a učinci globalne krize imat će odjeka u svim životnim sferama. Upravo zato, opravdano se svakodnevno pribojavamo, analiziramo i promišljamo što ako nas proglase tehnološkim viškom, što ako se naše radno mjesto ugasi, što poduzeti ako se te sumnje obistine. Istodobno s tim idu i pitanja što u tom slučaju trebamo učiniti, koje preventivne mjere poduzeti kako ne bismo izgubili posao ("ne izgubi zdrav razum i sačuva trijeznu glavu").

Gubitak posla nije samo šok uzrokovan novčanim problemima, to je stanje snažnog stresa koje se može manifestirati na psihofizičko stanje pojedinca, članove uže i šire obitelji.

Poznavanje zakonskih uredbi

Poznavanje zakona o radu i procesualnom postupku u slučaju gubitka posla nužno je koliko i poznavanje radnog mjesta i obveza koje se vežu uz izvršavanje dužnosti. Osobe koje poznaju zakon o radu i postupke koji su nužni u slučaju gubitka posla zasigurno mogu smanjiti stresne reakcije.

Nezaposleni moraju poznavati svoja prava i obveze u situaciji kad izgube posao. Zavod za zapošljavanje u svojim aktima piše o Pravima nezaposlenih osoba koje su uređene Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti.Metode samopomoći

Kako prevladati osjećaj bespomoćnosti i straha? Nezaposlenima svakako može pomoći razgovor s onima koji se nalaze u "istoj koži".

Postoji Društvo nezaposlenih Hrvatske gdje se može pronaći kakva-takva utjeha, ali može i skupiti snaga za krenuti naprijed. Pritom prvi korak koji svakako trebamo učiniti jest ažurirati svoj životopis u kojemu ćemo istaknuti svoje vrijednosti i kompetenciju. Svakako, vrijeme traganja za novim poslom treba iskoristiti za samoanalizu te definiranje jasnih ciljeva. Najgore što možemo učiniti jest biti bezvoljni i inertni.

Honorarni poslovi možda su idealno rješenje za privremeno nezaposlene jer uvjeti natječaja nisu strogi kao kod poslodavaca koji nude stalni posao, a i većina takvih poslova omogućuje fleksibilno radno vrijeme koje će nam olakšati potragu za novim poslom. Premda je gubitak posla itekako stresno iskustvo, ono najvažnije je da u toj situaciji ne izgubimo vjeru u svoju vlastitu sposobnost i da postignemo neki novi uspjeh.

Iskustva pojedinaca koji su prošli "kalvariju gubitka posla" upozoravaju na to da novonastalo stanje može biti dobra prilika za otkrivanje novih talenta koji mogu biti nova smjernica za ostvarivanje životnih ciljeva.

Dok ste u fazi intenzivnog traganja bilo za honorarnim ili stalnim radnim mjestom, ne zanemarujte fizičke simptome koji se mogu pojaviti kao posljedica stresnog stanja uzrokovanoga gubitkom posla.

Fizički pokazatelji kao ubrzano disanje, pojačano znojenje, poteškoće s spavanjem mogu biti samo vanjski pokazatelji stresa koji ste prošli i njegovih posljedica. Stoga posvetite dovoljno vremena sebi i svojim bližnjima.

Tjelovježba, vježbe disanja, šetnje ili bilo koji drugi oblik izvođenja rekreativnih aktivnosti mogu vam samo koristiti. Relaksacijske tehnike neka vam postanu svakodnevnica. Relaksacija kao metoda samopomoći zasigurno pridonosi prepoznavanju patofiziološkog stanja. Usmjeravanje misli prema vlastitom tijelu, aktiviranje gnostičkih funkcija i osjetila te primjena postupaka za dovođenje sustava u optimalno fiziološko stanje pridonosi svladavanju posljedica stresa.Vježbe disanja izvodite svakodnevno i u svim situacijama kad se osjetite nelagodno zbog razmišljanja o otkazu ili neke druge situacije koja vas je uznemirila. Kratkotrajni udisaji i izdisaji i nepravilno disanje zasigurno su jedan od znakova posljedica stresa i psihofizičke iscrpljenosti. Ako primijetite takve simptome, učinite sljedeće:

ustanite ili sjednite uspravno

ispustite sav zrak iz pluća, osjetite kako izlazi

ne razmišljajte o udisaju, pustite da zrak prirodno uđe

ponovite postupak nekoliko puta, dok ne osjetite relaksiranost.

Mnoge osobe koje su izgubile posao ustanovile su da ih usporeno disanje opušta, posebice prije važnog razgovora ili bilo kakve neugodne situacije:

koncentrirajte se na usporeno i smireno disanje

osjetite kako vam se tijelo opušta svakim udisajem i izdisajem

probajte dulje držati dah, i to bi moglo pomoći opuštanju.

Osjetite vlastito tijelo

Vrlo je važno osjetiti svoje tijelo, stoga:

kod udisaja, osjetite napetost u svojem tijelu, osjetite ramena, vrat, lice i ruke

kod izdisaja, opustite mišiće i dopustite napetosti da lagano "klizne" iz vas

ponovno, kod udisaja, osjetite prsa, pluća i trbuh i napetost u njima

kod izdisaja, ponovno probajte opustiti mišiće i otpustiti napetost

kod udisaja osjetite donji dio tijela, kukove, noge i stopala

kod izdisaja "pronađite" zaostalu napetost i pustite da ode iz vašeg tijela.

Nastavite duboko disati sljedećih nekoliko minuta uživajući u osjećaju opuštenosti. Mislite pozitivno koristeći se pozitivnim afirmacijama kojima izvor može biti vjera, ako ste vjernik, ili nekim oblikom pozitivne afirmacije koji vam se čini poticajan i ohrabrujući.Metode kognitivno bihevioralnog pristupa često se primjenjuju kao tehnike rada u savjetovalištima za osobe koje su izgubile radno mjesto. Jedna od metoda je vođenje vlastitih bilješki i zapisivanje ciljeva koji svojim pozitivnim predznakom zasigurno mogu umanjiti osjećaj bespomoćnosti i bezvoljnosti.

Mreža socijalne podrške s pomoću kojih možemo vizualizirati osobe na koje uistinu možemo računati zasigurno će smanjiti osjećaj bespomoćnosti i otuđenosti.

Oboružati se prijateljima i njihovim poznanicima sigurno može pomoći u traženju posla. Trenutke druženja nemojte trošiti tražeći sažaljenje. Obrazložite prijateljima što su vam najveće poteškoće koje su uslijedile nakon otkaza, zamolite ih za pomoć i jasno im objasnite kakvu pomoć očekujete.

Budite strpljivi s očekivanjem povratnih informacija. Katkad pretjerano zapitkivanje i ponavljanje situacija u kojima ste se već zatekli nekima može biti dosadno i iscrpljujuće. Najgore što vam se može dogoditi jest to da vas nakon nekog vremena poznanici i prijatelji počnu izbjegavati jer ste postali previše zahtjevni, nervozni i netolerantni.

Potrebu da prodiskutirate situaciju uvijek možete ostvariti uz pomoć osoba koje su pakao otkaza prošle ili ga prolaze.

Raditi na sebi i znati odvagnuti kad, koliko i s kime razgovarati o svojim poteškoćama uvjetovanim otkazom za neke je pojedince nemoguća misija. Ima onih koji su prošli pakao otkaza, ali su ostali svoji ne zanemarujući svoj izgled, druženje i sve ono što čini svakodnevnicu.

Započnite svaki dan s pozitivnim afirmacijama, primijenite tehnike disanja u kombinaciji s tjelovježbom, ne zanemarujte bližnje, bilježite svoja raspoloženja njegujte odnose s dragim ljudima kojima bez imalo nelagode možete pokazati svoju tugu, ne zaboravite na humor bilo na svoj račun ili na tuđi.

Pokušajte se najmanje jedanput na dan nasmijati do suza.

Budite uporni u traženju honorarnog posla dok ne nađete stalni. Javljajte se na natječaje neovisno o odbijenici koju vam je pismonoša proslijedio.

Upišite se na neki tečaj, naučite nešto novo, volontirajte i družite se s ljudima.

I ne zaboravite, Tukidid je rekao: "Biti siromašan nije sramota, ali je sramota ništa ne poduzeti da se takvo stanje ne promijeni."

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:38 |Isključeno | Komentari: 0
Ova strategija koju odnedavno primjenjujem u svom životu je suptilan podsjetnik da sve, dobro i loše, zadovoljstvo i bol, prihvatanje i neprihvatanje, uspjesi i greške, slava i stid, baš sve – dođe i prođe. Sve ima početak i kraj.

Svako iskustvo, koje ste ikada imali, na kraju se završi. Svaka misao koju ste ikada imali rađala se u vama i umirala. Svaka emocija i raspoloženje koje ste doživjeli bilo je zamijenjeno drugim. Bili ste srećni, tužni, ljubomorni, depresivni, bijesni, zaljubljeni, posramljeni, ponosni, itd. Gdje je sve otišlo? Niko tačno ne zna. Sve što znamo jeste da praktično sve nestaje. Prihvatanje ove istine je početak osobođenja. Naše razočarenje se pojavljuje u dva oblika. Kada doživimo zadovoljstvo, htjeli bismo da ono vječno traje. Ili, kada doživljavamo bol, želimo da ga se oslobodimo, i to odmah. To se nikada ne dešava. Nesreća je rezultat borbe protiv prirodnog toka stvari.

Vrlo je korisno eksperimentisati sa činjenicom da život nije ništa drugo do niz pokretnih slika koje se smjenjuju. Trenutak u sadašnjosti je već prošlost u odnosu na budućnost. Kada se desi nešto u čemu uživamo, treba uživati, jer svakako će to već sljedećeg trenutka proći. Ako se tako postavite, osjetićete mir čak i kada dođe trenutak promjene. Ako doživite bol ili nezadovoljstvo, znajte da će i to proći. Ako ste toga stalno svjesni, vaš život će biti bolji i sređeniji.

 

Ričard Karlson

sretanzivot @ 08:36 |Isključeno | Komentari: 0
Kako živjeti u skadu sa ciljem svoga života?

 

Da li Vas je iko ikad upitao šta je to što, zaista, želite u životu?

Da li je to više uspjeha, više novca, više ljubavi ili nešto sasvim drugo?

 

Što god odgovorili, zaključak je uvijek isti: jedino što svi želimo je DA SE OSJEĆAMO DOBRO. To je ultimativna potreba svih ljudskih bića.

 

Osjećati se dobro, to je, ništa drugo do jedna od ljudskih sposobnosti. Poput mišića – što je više koristimo, sve jača postaje. Na žalost, većina ljudi je zaboravila ili nikad nije naučila da koristi ovu sposobnost.

 

Postoje razne jednostavne tehnike kako poboljšati sposobnost za sreću i zadovoljstvo.. Neke od njih ćete upoznati ovdje i one će Vam, ako ih budete primjenjivali prema uputama, dramatično poboljšati kvalitet života, imat ćete više energije i jednostavno osjećati zadovoljstvo sobom i životom..

Sve što se zahtijeva od Vas je da ove vježbe radite 10 dana u nizu i osjetićete promjenu.

Poslije toga, sami odlučite hoćete li ih zadržati ili ne..

 

Pa, počnimo.

 

TEHNIKA BR. 1: FLIP SWITCH

 

Svi znamo koliko je važno da se osjećamo dobro, ali na to zaboravljamo u dnevnoj vrevi i obavezama. Toliko je toga što moramo stići, a dan ima samo 24 sata.

Koliko je važan osjecaj zadovoljstva sjetimo se tek kad smo već duboko u stanju nezadovoljstva i negativnosti.

 

Šta je to Flip Switch? To je tehnika kojom držimo na umu neku pozitivnu sliku, neki momenat iz prošlosti, kad smo se osjećali jako dobro, ili, pak, neki izmišljeni dogadjaj koji nas čini sretnim. Dovoljno je samo par sekundi čuvanja ovog osjećaja kako bismo “otkazali” prethodne negativne misli ili nezadovoljstvo. Ključ svega je raditi ovo što češće.

Kaže se, ubij zvijer dok je još mala.

Dakle, ne čekaj da negativne emocije prerastu u nešto više i potpuno ovladaju Vašim mislima.

 

Radite ovu vježbu tokom cijelog dana i vidjećete koliko promjena će se desiti u Vašem životu. Nekim je ljudima teško da zamišljaju, tj. vizualiziraju. Moj savjet je, u tom slučaju, pretvarajte se da vidite željenu sliku u glavi. Nije važno kako jasno zamišljate, nego kako intenzivno osjećate.

 

TEHNIKA BR. 2. Uhvati magične trenutke

 

Niko se ne sjeća svih stvari koje su mu se desile u životu, ali se svi sjećamo pojedinih momenata. Na nesreću, mnogi ljudi se sjećaju samo neugodnih trenutaka, a zaboravljaju one lijepe. Neugodne uspomene nas čine još nesretnijijma, a to, čak, i ne primjećujemo.

 

Cilj ove tehnike je da Vam pomogne da svjesno upamtite magične sretne trenutke tako da Vas oni učine sretnijim. Jednostavno vodimo dnevnik magičnih trenutaka svaku noć prije spavanja, pozivajući iz memorije sve ono lijepo što se desilo u toku dana.

 

Zabilježi stvari u kojima si uživao, ono što si naučio i, najvažnije, ono što si postigao. Svake sedmice, zabilježi svoja postignuća za tu sedmicu, i svaki mjesec, zapiši svoja glavna dostignuća za taj mjesec. Bićete zapanjeni koliko dobrih stvari ste postigli i čuditi se kako to ranije niste primjećivali.

 

Zapamtite, i ovu tehniku morate primjenjivati 10 dana i onda ćete, naprosto, zavoljeti nastale promjene u Vašem životu.

 

TEHNIKA BR. 3. BUDITE ZAHVALNI NA SVEMU

 

Najmoćnije emocionalno stanje koje čovjek može imati jeste upravo ZAHVALNOST. Kada si u stanju zahvalnosti onda si u harmoniji sa univerzalnim izvorom energije i svaka prepreka postaje tada tvoja prilika.

 

Ljudi su nesrećni i depresivni u većini slučajeva zato što previše pažnje posvećuju problemima a zaboravljaju sve one lijepe stvari koje im se dešavaju u životu.

 

Budi zahvalan na ljubavi koju dobijaš od porodice, prijatelja, kolega. Zahvali im na neki način, bilo koji način. Spremi im ručak, kupi poklon ili pokloni lijepu riječ zahvalnosti, ili samo osjećaj zahvalnost u svom srcu.

Budi zahvalan i sebi, svome tijelu. Kaži hvala nogama koje te nose tako dugo vremena, kaži hvala očima koje ti omogućavaju da vidiš svu ljepotu ovog svijeta, kaži hvala ušima kojima možeš čuti sve fine zvukove svijete. Reci hvala svim dijelovima tijela.

Budi zahvalan na svemu što imaš i dobićeš još i više od svega.

 

TEHNIKA BR. 4: TAJNA DAVANJA

 

Ono što daš, to ceš dobiti! Dokaz ovoga je da su najbogatiji ljudi na svijetu, upravo, oni koji najviše daju.. primjer, Bill Gates. Ne puno drugih osoba u ljudskoj istoriji je dalo toliko koliko je Bill Gates pružio svijetu.

Pravilo je da moraš dati ono što želiš da dobiješ. Ako želiš novac, moraš dati novac, ako želiš ljubav , moraš dati ljubav…

 

Da bi bio sretan i voljen moraš uciniti druge ljude sretnim i voljenim. U tom vrlom trenutku kad pokažeš ljubav svijetu, univerzalni zakon ti već garantuje da ćeš to dobiti nazad..

Jedino što treba zapaziti je, da sve što daješ, daješ bezuslovno, dakle, ne očekujući ništa za uzvrat. Posao Univerzuma je, kako i na koji način češ dobiti to za uzvrat.. sve u skladu sa tvojim namjerama.

 

TEHNIKA Br. 5: I AM A VIP!

 

Ništa nije tako važno kao osjećati se dobro.

Vanjski svijet je samo direktni odraz tvoga unutrašnjega svijeta. Jedini način da ostvariš srećan i prosperitetan život jeste da osjetiš sreću i prosperitet u svijetu unutra, tj. u sebi.

 

Ti si sam kreator svega što doživljavaš u svom životu. Samo ti možeš kontrolisati svoje vlastite emocije. Nikad niko ne može uticati na bilo koji tvoj osjećaj, ako mu ti to ne dozvoliš. Niko te ne može učiniti nesrećnim, ako mu ti to ne dozvoliš.

 

Sam odlučuješ kako ćeš se osjećati i 100% si sam odgovoran za ono kako se osjećaš.

Šta onda učiniti kako bi se osjećali dobro? To ćemo postići tako što ćemo sami sebe tretirati kao VIP, very important person, tj. vrlo važnu osobu.

Zamisli da si sreo neku poznatu i tebi važnu ličnost, kako bi se ponašao prema njoj? Da li bi učinio sve da se ona dobro osjeća, da li bi ona bila broj jedan na tvojoj listi prioriteta? Zašto onda ne tretirati samoga sebe kao VIP?

Učini sve da se usrećiš: napravi si jelo, kupi si poklon, posveti si vremena – ti to zaslužuješ. Ti si svoj vlastiti VIP i niko nije važniji od tebe samog!

 

TEHNIKA BR. 6: MOĆ FOKUSA

 

Sigurno ste čuli neke od sljedećih konstatacija : “Ono na što stavljaš fokus, postaje realnost” ili “Ti si ono o čemu misliš najviše vremena”.

Svi želimo prosperitet i zadovoljstvo u životu, ali koliko nas, zaista, stavlja u fokus BAŠ to? Mnogi fokusiraju na probleme i na kraju, to je ono što i dobiju. Ovaj univerzalni zakon je nepogrešiv i radi stopostotnom preciznožcu. Ako fokusiraš na siromaštvo, dobićeš ga, ako fokusiraš na bogatstvo, dobićeš ga, ako fokusiraš na sreću, dobiceš je i tako dalje.

Ovaj zakon radi perfektno.

 

Pitanje je samo, šta bismo svjesno trebali da radimo da bi fokusirali na onome što želimo, a ne onome što ne želimo. Mnogi od nas, svjesno ili nesvjesno razmišljaju negativno, tj. sumnjičavo i sa strahom, a to je jedan od glavnih uzroka neuspjeha.

 

Mnogi si postavljaju pitanja, tipa “Zašto se ovo meni moralo dogoditi” i odgovaraju u jednako negativnom tonu : “Zato što sam glup/a” i slično. Medjutim, ovoga treba biti svjestan i preokrenuti ton u pozitivnom pravcu, staviti fokus na pozitivne stvari i postavljati si ohrabrujuća pitanja. Npr. ” Zbog čega je dobro ovo što mi se desilo? ili “Šta mogu naučiti iz svega ovoga?” Nikad nije sve tako loše, a ni sve tako dobro, pa, ipak, moramo sami sebi pomoći da bude više onoga dobrog i pozitivnog.

Dakle, bez obzira kako situacija izgleda loše, nadji načina da preusmjeriš pažnju na nešto pozitivno. Zapamti, ti postaješ ono na šta fokusiraš!

 

TEHNIKA BR. 7: KONKURENCIJA NE POSTOJI!

 

Mnogo razočarenja i loših osjećanja dolazi upravo iz uporedjivanja i takmičenja sa drugima, jer mislimo da drugima ide bolje nego nama. Drugi izgledaju ljepše, imaju više novaca, bolju kuću, napreduju na poslu, drugi su sretniji.. I sve dok usmjeravamo pažnju na naše slabosti, uvijek ćemo se osjećati loše i nikad si nećemo biti dovoljno dobri. Sve dok se uporedjujemo sa drugima, uvijek ćemo naći nekoga ko je bolji od nas samih.

Umjesto toga, daleko je bolje i lakše živjeti na sopstveni način… Umjesto razmišljanja o drugima i kako su oni bolji, usmjerimo pažnju na učenje od drugih i poboljšanja vlastitih sposobnosti.

 

Život je rast i napredovanje, a ne takmičenje.

 

TEHNIKA BR. 8: Ostvarite kontakt sa svojim višim JA

 

Moderno doba sa sobom donosi sve više obaveza. Svi smo toliko zauzeti dnevnim aktivnostima da jednostavno zaboravljamo na nas same i svoje potrebe. Zato trebamo izdvojiti vremena samo za sebe kako bismo došli u kontakt sa svojim višim JA.

 

Majka priroda je prvo mjesto gdje trebamo potražiti sebe. Svake sedmice prošetajte u parku ili šumi, slušajte zvukove prirode i osjećajte njenu moć… uživajte u zelenilu.. Osjetite sigurnost blizine Majke Prirode.

Drugi način na koji možemo doći u dodir sa svojim višim JA je kroz m e d i t a c i j u. Meditacija je jednostavna i svi je mogu primjenjivati. Najjednostavniji način je sjediti mirno i brojati udisaje. Kad god Vam pažnja odluta, vratite je na svoje disanje.

Cilj meditacije je razbistriti svijest kako bi došli u kontakt sa svojim podsvijesnim umom.

 

Više o tome u nekim drugim tekstovima, a do tada prakticirajte ove jednostavne tehnike za vlastitu dobrobit i , zapamtite, dovoljno je samo 10 dana vježbe da biste osjetili pozitivne učinke i osjetili se sretnijima.

 

Izvor : Quantum-Mind-Power.com

sretanzivot @ 08:35 |Isključeno | Komentari: 0
Svi mi stalno tragamo za srećom. Prava sreća je kao rijetki dragulj koji cijeli svijet stalno traži i ne može ga pronaći. Zašto je sreća tako nedostižna stvar? Vjerojatno zbog toga što većina nas zapravo ne zna gdje tražiti... Evo kako ja vidim definiciju sreće: Sreća je ono što osjećate kada se ono što želite da se ostvari, zapravo i ostvari. Ključna riječ u toj definiciji je "želite". Cijeli problem počinje kada želimo nešto. Najčešće je najveći problem što želimo krive stvari koje nas neće zbilja usrećiti.

 

Sreću najčešće povezujemo s krivom stvari, osobom ili pak poslom, a često se u potragu za srećom bacamo i kada nam se dogodi nešto ružno. Prekid, otkaz, tuga, izgubljeno prijateljstvo ili nešto peto, razlozi su radi kojih se hitno bacamo u potragu za srećom. Tu nastupa ona dobra stara ''tek kad nešto izgubimo shvatimo koliko nam znači''. Stvar je vrlo jednostavna. Bili smo sretni i nismo marili za ostalo. Sada se dogodilo nešto što nas je omelo u toku i želimo vratiti stvari kako su bile, odnosno vratiti isti osjećaj sreće…

 

Lova i materijalno

 

Shopping često liječi rane, ali ne na duge staze. Priznajemo da financije jesu važne i da jako dobro dođu kada smo tužni, no sve ima svoje granice pa tako i trošenje gomile novaca i kupovanje fancy i luksuznih stvari. Gdje su nestali oni dani kada ste se veselili sitnicama? Pogotovo ako se radi o gubitku posla, nikako se ne preporuča trošenje. Čuvajte novac, pitanje je kada ćete ponovno pronaći posao. S druge strane, ako se radi o ljubavnim jadima, situacija je nešto drugačija. Kupite si štogod, nemamo ništa protiv, ali znajte da kada se shopping centri zatvore i kada otiđete iz skupog kafića s prijateljicama - ponovno slijedi druženje sa samim sobom. Kako bi neki rekli ''pamet zove srce u ponoć''.

 

Druga stvar vezana za tematiku novca i sreće je što mnogi krivo misle da više novca znači i više sreće. Novac nikako ne biste trebali shvaćati kao ulaznicu u VIP odjel sretnih ljudi, jer ljudi koji previše zarađuju najčešće imaju problema sa stresom što su pokazala istraživanja još u davnoj 2007. godini. Zaključak je - koliko god love imali nikada nećete biti zadovoljni jer koliko god imali, želimo više. Sreća ljudi proizlazi iz stvari koje imaju i umijeća da se iskoristi najbolje što se može u datoj situaciji. Dakle, nemojte se puno žaliti što vam je plaća premala i što susjedi idu u Dubrovnik na more. Sretni ljudi će i s malo novca naći načina da uživaju.

 

Pretjerana "organizacija" života

 

Sigurno jedva čekate obljetnicu braka, proslavu svog ili nečijeg rođendana, odlazak na neku feštu... Isplanirali ste sve, od haljine, pa do boje maskare, a da ne govorimo o frizuri. Bili ste najljepši bez konkurencije, ali vam je bilo toliko dosadno i, potpuno neočekivano, naporno. Ili pak ste mjesecima planirali godišnji odmor u detalje, samo da bi vas nekoliko neplaniranih stvari u potpunosti izbacilo iz takta... To je zato jer očekujete previše u životu. Najljepše uspomene su oni trenuci koji dolaze spontano, kada smo najopušteniji i najsretniji.

 

Odmor

 

Svi želimo na odmor, i to uvijek. No, kada ga dobijemo, postane nam toliko dosadno da jedva čekamo radni ponedjeljak. Ako se mene pita ja uvijek kažem da je najbolje odmoriti se kad vam je dosta svega, bole vas leđa ili pod hitno trebate masažu – uzmite ju i jasno, pustite mozak na pašu, no gledajući na duže staze takav način života doveo bi nas do depresije i neprestane dosade. Sve što je previše nije dobro, pa tako ni previše odmora. Kaže se da je čovjek najsretniji kada je produktivan. Naučite uživati u malim stvarima, započevši od jutarnje kave, sladoleda, uživanja u toplom vremenu i darivajući sebe i najbliže malim znakovima pažnje.

 

Osveta

 

Kujete planove kako da se osvetite bivšem, osobi koja vam uvijek zaparkira auto, djevojci s kojom vas je sada bivši prevario ili toj nesretnoj frizerki koja vas je ošišala puno kraće nego što ste tražili, no ubrzo ćete se početi osjećati loše. Vaša podsvijest reagirati će bez da vi to i primijetite. I onda opet sve u krug. Zato vratite "igle i vodoo pribor", opozovite bijesnu gomilu svojih prijateljia i smirite se. Zaboravite, oprostite i jednostavno se zaokupite nečim zdravim, nečim što vam može otvoriti mnoga druga vrata u životu. Počnite trčati, upišite tečaj kulinarstva ili slikarstva... Usmjerite svoju strast i bijes na nešto pozitivno. Osim toga, nikada ne znate kakve sve ljude možete sresti i upoznati. Barem imati volju za okretanjem nove stranice u životu već je jedna stepenica prema uspjehu.

 

Savršenstvo

 

Savršenstvo – ne postoji. ''Bit ću sretna čim smršavim, nađem dečka, zaljubim se, završim fakultet, nađem bolji posao...'', i sami znate da to ne vodi ničemu, no i dalje se zavaravate i idete prema ciljevima koje u principu možete ostvariti, ali iz nekog razloga uvijek odustanete. Super je što pokušavate unaprijediti svoj život ali sjetite se da za sreću ipak treba puno manje i time na kraju dobijete puno više. Uživajte u svemu što vas veseli i cijenite ono što imate.

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:34 |Isključeno | Komentari: 0
„Sutra je novi dan“. Pokušajte ga iskoristiti najbolje što možete

 

Lako je reći da trebamo biti pozitivniji, no to stvarno biti i živjeti i nije baš tako lako. Naši životi toliko su puni briga, napetosti te neželjenih i negativnih emocija, da nam je ponekad zbilja teško zadržati optimističan pogled na život.

 

A jednom kad sve oko sebe - posao, obiteljski ili ljubavni život – krenemo gledati negativno ili kad nam se crne misli uvuku u um, naš se cijeli život mijenja. I to na gore. Zbog toga bismo trebali zadržati i održavati pozitivan pogled prema životu, bez obzira na to što nam se dešava. Dakle ovdje ćemo navesti nekoliko jednostavnih načina na koji možete postati i ostati pozitivni u vašem životu.

 

Nemojte kriviti druge za sve što je krenulo po zlu u vašem životu. Priznajte si probleme koji vas more i suočite se s njima. Nažalost, nemoguće je da život živite bez „ležećih policajaca“ po putu. Što ih prije postanete svjesni i naučite se nositi s njima, to će oni imati manju moć i utjecaj na vas.

Ne možete kontrolirati ili promijeniti vrijeme i stvari koje su se već dogodile. Zato radije prihvatite sve izazove i mogućnosti koje vam život stavlja pred vas. Nosite se s nepovoljnim situacijama i njegujte dobre.

Budite zahvalni za život imate. Postavite si ciljeve koji vas inspiriraju. Što su ciljevi specifičniji, vaš um se više fokusira na njih, a ti ciljevi moraju biti vaši vlastiti. I nakon toga poradite na njihovom postizanju. Cijenite sve stvari u vašem životu i sve vaše male uspjehe. U isto vrijeme naučite cijeniti druge.

 

 

 

Izbjegavajte bilo kakvu negativnost. Nemojte misliti ili govoriti negativno o drugima ili o sebi. Izbjegavajte ljude koji imaju negativan životni stav, koji imaju naviku kritizirati ili loše govoriti o drugima. Okružite se veselim, vedrim i pozitivnim osobama.

Pomognite onima kojima je potrebna pomoć. Uključite se u humanitarne akcije volontiranjem.

Zamislite se kao pozitivnu osobu. Mašta često pomaže u ostvarivanju stvari budući da polako počinjete vjerovati u njih i djelovati u skladu s tim.

Puno se smješite. Osmijeh i smijeh stvaraju osjećaj sreće i raspiruje dobro raspoloženje.

Slušajte glazbu koja vas nadahnjuje i koja vas uveseljava. Glazba djeluje kao lijek za mnoge probleme. Ona će vam pomoći da ostanete pozitivni u teškim situacijama.

Nikada ne odustajte i nemojte gubiti nadu. Morate se naučiti suočiti i, ako je potrebno, boriti s teškim situacijama. Pokušajte pronaći nešto dobro i pozitivno čak i u najgorim situacijama.

Držite se one Scarlettine „Sutra je novi dan“. Pokušajte ga iskoristiti najbolje što možete

 

I... riskirajte ponekad. Mark Twain je rekao: „Za dvadeset godina više ćete žaliti zbog onog što niste napravili nego zbog onog što jeste.“ Zato odbacite sidro, razapnite jedra i otputujte daleko iz sigurne luke. Uhvatite povoljne vjetrove u svoja jedra. Istražujte. Sanjajte. Otkrivajte svijet i sebe.

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:32 |Isključeno | Komentari: 0
Vašu ustrajnost možda neće odmah svi primijetiti, ali vi svakako hoćete.

Ne gubite nadu zbog toga. Samo nastavite - na kraju ćete uspjeti

 

Nikad nećete promijeniti svoj život ako ne promijenite nešto što činite svaki dan. Tajna uspjeha počiva u svakodnevnici. (John C. Maxwel)

 

Tko od nas ne želi uspjeti? Možda vam se ovo pitanje čini čudnim. Ipak, većina ljudi koje poznajete do uspjeha nikad neće doći. O njemu će sanjati, o njemu će govoriti, no nikada ga neće doživjeti. A to je šteta.

Zašto je to tako? Zato što većina ljudi ne razumije uspjeh. To nije lutrija. Nije dovoljno samo stati na putu do kuće, uplatiti loto i zatim čekati da vas uspjeh pogodi. Niti je to mjesto na koje ćete dospjeti u nekom čarobnom životnom trenutku. Uspjeh nije odredište - to je svakodnevica. Jedini način na koji ćete ga postići jest da na tome radite iz dana u dan. Da biste bili uspješni, ne morate biti sretni niti bogati, ali trebate znati sljedeće:

 

vi ste ono što radite svaki dan

najprije vi oblikujete navike, a one zatim oblikuju vas

navike uspjeha jednako je jednostavno razviti kao i navike neuspjeha

svakog se dana nalazite u procesu postojanja i, ovisno o tome čemu se posvećujete, postajete bolji ili lošiji.

Šest koraka do uspjeha

 

Odlučite svakodnevno rasti - Jedna od najvećih ljudskih pogrešaka je pogrešan fokus. Uspjeh ne donose ni stjecanje, ni dostignuća, ni promaknuća. On je rezultat rasta. Ako vaš cilj svaki dan pomalo raste, ubrzo ćete vidjeti pozitivne rezultate.

Cijenite proces više od događaja - Određeni nas događaji vode donošenju odluka, a vrijednost je u procesu promjena i rasta. Želite li dospjeti na sljedeću razinu, stalno se usavršavajte.

Ne čekajte nadahnuće - Daleko dospijevaju samo oni koji sami sebe motiviraju i koji životu daju ono najbolje što imaju, bez obzira na to kako se osjećaju. Da biste uspjeli, morate ustrajati.

Sanjajte o velikim stvarima - Ništa na svijetu ne može izmjeriti ljudske mogućnosti. Kad netko slijedi svoj cilj, daleko će nadmašiti svoja ograničenja. Naše su mogućnosti neograničene i neotkrivene. Čim razmišljate o ograničenjima, stvarate ih.

Odredite prioritete - Svi uspješni ljudi znaju upravljati svojim vremenom. Prije svega, znaju se organizirati. Svaka minuta planiranja uštedjet će vam dvije minute izvođenja. Izgubljeno vrijeme nikada nećete moći nadoknaditi, stoga svaki trenutak iskoristite najbolje što možete.

Odričite se radi uspinjanja - Ništa vrijedno ne dolazi bez žrtvovanja. Život je pun važnih trenutaka u kojima ćete morati mijenjati jednu stvar za neku drugu. Tada držite oči širom otvorene - i budite sigurni da mijenjate gore za bolje, a ne obratno.

 

Posvetite li se ostvarenju ovih koraka, stalno ćete rasti i postajati uspješniji. To možda neće odmah svi primijetiti, ali vi svakako hoćete. Ne gubite nadu zbog toga. Samo nastavite - na kraju ćete uspjeti.

 

Još nekoliko važnih savjeta

 

Ulažite u sebe - Kako se vremena mijenjaju, tako se mijenjaju i preduvjeti za uspješnu karijeru. Živimo u vremenu kad se, više nego ikada, traži kvalitetno obrazovanje, a znanje postaje najtraženija roba na tržištu. Kako ne biste nakon diplome dodatno trošili novac, nastojte svoj studij uistinu iskoristiti za stjecanje znanja i ne propuštajte nijednu priliku za usavršavanje u okviru studija u pojedinim područjima izvan vaše uske specijalizacije. Jer znanje je trajno, a ulaganje u sebe uvijek i dugoročno isplativo! Još tijekom studija potrebno je napraviti "praktični" doticaj sa strukom, makar bila riječ samo o volonterskom radu. Uz kvalitetno obrazovanje, doduše, potrebne su i neke dodatne sposobnosti, od kojih je često najvažnija vaša osobnost, odnosno način na koji komunicirate s okolinom i uopće način na koji funkcionirate u životu. U vremenu kad nas okružuje prilično beznađe, važno je imati jaku nadu, viziju i jasan cilj. Ako nemate cilj u životu, onda ćete puno teže birati jasne putove na svakodnevnim životnim raskrižjima. A pri planiranju u životu nikad se nemojte podcjenjivati, jer biti širokih pogleda i ciljati visoko jest kao da otvarate neka čarobna vrata s kojih vam se širi pogled, i tako možete vidjeti uvijek nove mogućnosti. U životu trebate imati jasan cilj, jasan godišnji, pa i mjesečni plan. Na kraju, ako već dan prije nemate jasno isplaniran sutrašnji dan, vaša dnevna učinkovitost je znatno smanjena, a slobodno vrijeme izgubljeno.

 

Jačajte vjeru u sebe i odbacite strah - Uvijek držite do sebe, jer ono što drugi misle o nama vrlo često je samo refleksija vlastitih prosudbi o sebi. No, pritom budite umjereni kako ta razmišljanja ne bi prešla u samoljublje. U svakom slučaju, morate vjerovati u sebe jer vi "možete učiniti samo ono što uistinu mislite da možete". Nemojte se bojati aktivnosti. Zapamtite da i najdulje putovanje počinje prvim korakom. Kad pobijedite strahove i prestanete brinuti, vi stvarate prostor i samopouzdanje za napredak. Umjesto da se osjećaju poraženo ili paralizirano zbog straha, uspješni ga ljudi svladavaju i idu dalje. Vaše su prilike takve kakve jesu. I do sada su bile takve kakve su bile. Vrijeme je da se prestanete tužiti na sve oko sebe i tražiti krivce. Neka to bude stvar prošlosti, a vi otvorite novu stranicu i znajte da okolnosti ne čine ljude nego ih samo pokazuju u pravom svjetlu.

 

Mijenjajte sebe i svoje okruženje - Često nam neuspjeh tako zamagli pogled da ne vidimo nove, možda još bolje mogućnosti. Ako vam se nešto ispriječi na putu, nemojte se ljutiti na sebe ili svoje bližnje. To ionako neće riješiti vaš problem. Time samo gubite energiju. Pronađite alternativu, jer ona sigurno postoji. Pritom uvijek budite svjesni onoga što vam ne ide od ruke. Vjerojatno ste izvrsni u nečem drugom, pa zašto se ne biste posvetili tome? Nitko ne zna sve na ovome svijetu. Mnoge stvari nikada nećete ni naučiti. Zato, što god radili u životu, nastojte se okružiti stručnim ljudima, po mogućnosti pametnijima od sebe! To nije grijeh, a može biti presudna činjenica u vašem životu.

 

"Prodajte" sebe - Zapitajte se kakav imidž imate u društvu! Ono što drugi osjećaju prema vama i kako vas doživljavaju, također često može biti presudno u vašem životu. U većini slučajeva vi ste ono što želite biti, a ljudi vas doživljavaju onako kako istinski doživljavate sami sebe. Na putu do uspjeha nemojte se bojati ljudi koji vas okružuju i njihove pomoći. Jednostavno budite neposredni i zatražite ono što želite. Zatražite pomoć, preporuku ili savjet od onih koji vam ih mogu dati. Ljudi to obično cijene i rado pomažu jer je divan osjećaj kad vas netko treba. No, nemojte uvijek čekati da vam nešto zatreba, pa onda zaskočiti neku osobu. Izgradite odnose s ljudima prije nego što vam zatreba njihova usluga. I ne budite škrti prema ljudima oko sebe! Dajte ono što imate, bilo da je riječ o novcu, usluzi ili samo osmijehu. Sve se to stostruko vraća u životu. Naravno, nemojte to očekivati odmah. Budite strpljivi i nemojte zazirati od uspjeha sitnim koracima.

 

Budite jednostavni, pošteni, otvoreni, točni i zanimljivi... - Izgradite kod ljudi veliki fond povjerenja jer ljudi koje imate oko sebe u biti su jedina prava vrijednost u ovome svijetu. Kako ćete to učiniti? Jednostavno odgovornošću za vlastite postupke, točnošću, ispunjavanjem obećanja, pouzdanošću. Uvijek je važno znati kad se treba upustiti u nešto, kad zastati, a kada odustati. Mnogi su ljudi uspjeli zahvaljujući pravim procjenama. Nemamo uvijek istu energiju ili inspiraciju, a i okolnosti se stalno mijenjaju. Nemojte se bojati zastati, pričekati trenutak inspiracije... Život nastojte prihvatiti s lakoćom. Njegujte smisao za šalu i naučite se smijati. Statistike pokazuju da su u životu uspješniji optimističniji ljudi!

 

Na kraju postanite svjesni da samo vi držite kormilo vašeg života u svojoj ruci i da ćete isključivo vi jednog dana odgovarati za rezultate vašega životnog putovanja. Pritom shvatite da vaš pravi život može početi upravo u ovom trenutku i da je današnji dan tek prvi dan ostatka vašeg života

 

relaxforum

sretanzivot @ 08:31 |Isključeno | Komentari: 0
Više puta sam čula od ljudi, a i sama sam se znala pitati: što je uzrok tome što usprkos godinama, ponekad i desetljećima rada na sebi, većina ljudi ne postiže istinski vidljive i značajne rezultate?

 

Vjerojatno imate iskustvo da ste barem jednom imali velika očekivanja od neke tehnike i kretali s velikim entuzijazmom na seminare, da bi se nakon nekoliko mjeseci entuzijazam razvodnio, očekivanja smanjila, nakon par godina zaključili biste da niste imali istinske koristi od tehnike i krenuli u potragu za nekom moćnijom, koja će dati željene rezultate. Možda poznajete ljude koji se hvale dugogodišnjim radom na sebi, ali njihovo ponašanje ponekad djeluje i manje zrelo od 'običnih' ljudi na ulici. Što je uzrok tome?

 

 

 

Neale D. Walsch, autor 'Razgovora s Bogom' na slično pitanje primio je otprilike sljedeći odgovor: 'Kažeš da se 20 godina baviš duhovnošću - ali jedva si dotakao rubove tog rada. (...) Budimo jasni oko ovoga: 'duhovnost' znači posvetiti cijeli svoj um, cijelo svoje tijelo, cijelu svoju dušu tom procesu. To je čin visoke svjesnosti iz dana u dan, iz sata u sat, iz trenutka u trenutak. To je ponovno i ponovno vršenje izbora u svakom trenutku. To je trajni proces kreacije... kroz svjesnost i pročišćenu namjeru. Koliko dugo si stvarno već u tome?' Čak i najmotiviraniji ljudi obično se s vremenom opuste i radu na sebi posvećuju pola sata dnevno, dok ostatak dana razmišljaju i ponašaju se na stari način.

 

Moje je mišljenje da kontroliranje misli samo po sebi nije dovoljno. Neki autori, uključujući Walscha, tvrde da na negativna uvjerenja i emocije jednostavno ne trebamo obraćati pažnju i one će biti transformirane putem pozitivne energije. Uvjerena sam na temelju svojeg iskustva da, čak i ako to teoretski može biti točno, to je beskrajno sporiji put nego iznijeti negativnosti na površinu i raditi s njima direktno.

 

Osim toga, važno je svjesno se suočiti sa svojim emocijama, jer već previše potiskujemo negativne emocije čak i kad ih ne nastojimo svjesno izbjeći. Nastojanje da se izbjegnu negativni osjećaji vodi još jačem potiskivanju koje traži mnogo napora i izaziva krivnju, budući da su te emocije snažna energija koja traži način da ostvari svoju motivaciju.

 

Motivacija iza neugodnih emocija je u osnovi pozitivna; to su dijelovi nas koje smo stvorili kao 'zdravu reakciju na nezdrave okolnosti' (Martyn Carruthers) i koji nam pokušavaju biti od koristi na način koji 'smatraju' opravdanim s obzirom na negativna uvjerenja uz koja su vezani.

 

Moja omiljena fraza je 'iskrenost prema sebi'. Pod tim ne podrazumijevam prisilu i samokritiku, nego stav dubokog prihvaćanja i spremnosti da pogledamo i u emocije koje nam je najteže priznati i osjetiti. Motivacija koja je pritom potrebna je želja za napredovanjem iz ljubavi prema sebi, iz želje da ostvarimo sreću, umjesto iz prisilnog perfekcionizma.

 

Koji su dijelovi vas koji vas najviše ometaju u napredovanju, vrlo je teško prepoznati na mentalnoj razini. Štoviše, one barijere i emocije kojih smo svjesni, vjerojatno nisu ono što je ključno - upravo zato što smo ih svjesni, što znači da ih ne doživljavamo toliko opasnima da bi ih potisnuli. Da bi otkrili one najvažnije barijere, čije rješavanje će donijeti najbrže napredovanje, potreban je duži period promatranja svojih osjećaja i ponašanja u realnom životu, kao i okolnosti koje privlačimo.

 

Važno je naučiti prepoznavati one emocije koje samo na trenutak dođu u svijest i gotovo istovremeno budu potisnute. Motivacija za tako brzo potiskivanje ili je izrazita neugoda koju doživljavamo samom sviješću o emociji, ili je svijest o njezinoj potpunoj iracionalnosti i destruktivnosti, praćena krivnjom ili strahom da destruktivnost ne izađe na površinu.

 

Vjerujem da su glavni uzroci nedovoljne spremnosti na istinsku iskrenost prema sebi dogmatizam, funkcioniranje iz mentalnog, emocionalnog ili 'spiritualnog' ega i u osnovi duboko potisnuta mržnja prema sebi koja osobi ne bi dopustila da pogleda u svoje destruktivne emocije bez iznimno snažnih osjećaja krivnje i rušenja pažljivo izgrađene slike o sebi. U takvim okolnostima pokušavamo biti 'natčovjek' - dokazati svoju vrijednost putem bolno pretjeranih zahtjeva od sebe, ne dopuštajući sebi da budemo istinska, prirodna ljudska bića.

 

Niti jedan sustav osobnog razvoja nije sam po sebi dovoljan da nas motivira na spremnost da pogledamo u najskrivenije dijelove sebe. Ne smijemo se oslanjati samo na tehniku; namjera i volja za iskrenošću i istinskom promjenom moraju biti svjesne i uključivati cijelo vaše biće. Ako toga nema, ako se tehnika koristi radi ostvarivanja površnih ciljeva ili čak radi prebacivanja odgovornosti za svoj uspjeh na tehniku, ili bijega od vlastitih emocija i stvarnog života, rezultat je - u najboljem slučaju - nenapredovanje.

 

Ono što je ključno priznati sebi su oni najdestruktivniji porivi, koji često ruše našu sliku o tome kakvi želimo biti. Obratite posebnu pažnju na one emocije koje vam je najteže podnijeti u realnim situacijama. Primijetite također svaku situaciju kad si nastojite nečim odvratiti pažnju od emocija: hranom, cigaretama, televizijom, kompjuterom, pa i knjigama, te na mnoge druge kreativne načine. Primijetite koje životne situacije spontano nastojite izbjeći jer se bojite suočiti s njima. Pokušajte otkriti koji osjećaji očekujete da bi u tim situacijama izašli na površinu.

 

Potrebno je naučiti pažljivo promatrati sebe kako bi naučili prepoznavati spontano i nesvjesno potiskivanje emocija. S vremenom ćete naučiti prepoznavati i dopustiti da vam u svijest dođu emocionalni impulsi koji su vam teško prihvatljivi. Neki od primjera: iracionalna ljutnja, zavist, sebičnost, bezrazložni negativni osjećaji prema drugima, okrivljavanje drugih, potreba da budemo bolji od drugih, igranje uloge žrtve, stid...

 

U početku vam pojačana svijest o tim emocijama može izazvati sumnju u same sebe i jeste li osoba kakvom ste same sebe dotada smatrali, te na površinu mogu izaći mnogi osjećaji koje ste do tada potiskivali. No tek kad otpustite svoje kriterije i očekivanja od sebe, možete upoznati dublju razinu svojih osjećaja ispod oklopa 'negativnosti' i naći svoj pravi identitet - prepoznati duboke i suptilne, iznimno ugodne osjećaje i unutarnje doživljaje, koje zbog potiskivanja prije niste mogli prepoznati, a koji su često sasvim novo i prelijepo iskustvo.

 

Autor: Kosjenka Muk

sretanzivot @ 08:28 |Isključeno | Komentari: 0
Da moramo paziti šta želimo, uči nas mit o kralju Midi koji je poželeo da se sve što dotakne pretvori u zlato, pa je skoro umro od gladi i žeđi pošto se sva hrana i voda zaista i pretvarala u zlato dodirom.

 

Ako ste čitali knjigu „Tajna“ ili „Zakon privlačenja“ ili gledali film „Tajna“, mogli ste steći utisak da istorija počinje od Amerike i da je Tajnu čovečanstvu obelodanio tandem Abraham–Hiks. Međutim, takvo razumevanje stvarnosti da Nebo ispunjava naše želje utkano je u duhovne tradicije svih naroda i vera sveta. To ste sigurno mogli i sami zapaziti kada ste nekada celim bićem stvarali nešto (umetničko delo, gradili kuću, otvarali firmu i sl.), da vam se činilo kao da vam ceo Univerzum pomaže da poduhvat uspe. Tajna je u tome što nije bilo „kao“ da vam univerzum pomaže nego vam jeste pomagao.

 

Među najstarijim zapisima čovečanstva, u indijskim vedama od pre tri hiljade godina, rečeno je da „postaneš ono što misliš“. Sveta knjiga Sika („Šri Guru Grant Sahib“) kaže: „Kakva je tvoja svesnost, takav je tvoj put“. U Bibliji ima mnogo mesta koja kazuju da mišljenjem i verom možete menjati Stvarnost:

 

„Imajte vjeru Božju; jer vam zaista kažem: ako ko reče gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzveruje da će biti kao što govori: biće mu štogod reče.“ (Jevanđelje po Marku 11:23).

 

A kako nam to i zašto Univerzum (Milost, Nebo, Bog, Stvarnost...) pomaže u ispunjavanju želja i snova? Pa zato što u suštini našeg Bića – mi jesmo Univerzum (jesmo „Luča mikrokozma“).

 

„Carstvo je Božje unutra u vama.“ (Jevanđelje po Luki, 17:21)

 

I zato ako Boga ne nađete u sebi, drugde ga nećete naći. To je lepo predstavljeno u konceptu Braman–Atman, gde je Braman svet, a Atman njegov odblesak u nama. Stvarnost je okean, a mi smo talas koji je uvek (i kada nastaje i dok traje i kada nestaje) deo tog okeana, znali to ili ne, hteli to ili ne. A kada smo već kod talasa, upravo energija talasa misli – talasna dužina (frekvencija) – jeste način kojim smo vezani sa svim što jeste. Stvarnost je mreža energija različitih frekvencija (N. Tesla: „Materija je ’smrznuta’ energija“), a mi smo njen suštinski deo, jer je Svest osnova Univerzuma. Svest je Matrix.

 

Poimanje da nam Univerzum ispunjava želje ušlo je u bajke i mitove. Sećamo se svi Aladinove lampe i Duha koji stalno govori: „Gospodaru, reci svoju želju“, ili mita o kralju Midi. U Indiji odvajkada decu uče da anđeli stalno lete nebom i neprestano ispunjavaju naše želje i da zato moramo paziti šta mislimo i želimo da nam se ne bi ispunilo nešto ružno („Misli pozitivno“, rekli bismo na Zapadu i poverovali da smo to mi izmislili). Stvarnost i nema neku unapred programiranu sadržinu nego je mi ispunjavamo svojim mislima i željama. A da moramo paziti šta želimo, uči nas mit o kralju Midi, koji je poželeo da se sve što dotakne pretvori u zlato, pa je skoro umro od gladi i žeđi pošto se sva hrana i voda zaista i pretvarala u zlato dodirom.

 

Prvo želim da vam kažem da vam za najsigurniji način nikakva posebna tehnika nije ni potrebna da bi se postigao uspeh i ostvarili snovi i sreća. Da je, zapravo, dovoljno da se potpuno prepustite Toku da vam bira i put i način („Neka bude volja Tvoja“). Okretanje sebi, vraćanje u sedište Bića, traganje za unutrašnjim mirom, zaustavljanje u sadašnjem trenutku (meditacijom, molitvom, igrom, pesmom, stvaralaštvom), prosvetljenje, spasenje – sve su to samo različite reči i imena za put koji vodi Blaženstvu. Stanju u kome direktno vidimo Bićem bez posredstva uma, u kome i spoljni svet i sebe posmatramo kao gledaoci pozorišnu predstavu. Stanju u kome imamo misli i emocije, ali one više nemaju snagu, već ostanu samo prazne ljušture; postojanju u kome takođe reagujemo, ali vidimo, kao svedoci, sebe u reakciji (više nismo s njom poistovećeni). To Blaženstvo donosi vam sreću u kojoj se sve postavlja na svoje mesto („sneg pada i svaka pahuljica leže tačno na svoje mesto“). Ako se umu i učini da je nešto nepovoljno, svedok u vama zna da um ne razume šta je dobro a šta ne i taj tihi posmatrač zna da je sve savršeno.

Ego je samo zamka

Ovaj pristup je i najlakši i najteži; najlakši jer ne treba da radite ništa. Vi ste već prosvetljeni, blaženi i srećni. Više vam nisu potrebna nikakva učenja, knjige, tehnike, rituali, posebni postupci, vere i zaveti. Nije potrebno da ništa više dodajete, već da oduzimate. Treba samo da dopustite da se desi, da se s potpunim poverenjem prepustite onome što (već) JESTE. Zna Otac vaš nebeski šta vama treba i pre nego što molite.

 

Istovremeno, taj je put i najteži; naš ego, naša iluzija o nama – ličnost (grčki: persona, prosopon, προσωπον, znači „maska“ kao i u slovenskim jezicima: ličnost, ličina, maska) – šapuće nam da ništa od toga nije tačno, da su to sve gluposti (verovatno mnogima od vas sugeriše baš ovoga časa) i da se vi držite svoje „zdrave pameti“. Tu je zamka! Ego zna da je prosvetljenje njegova smrt. „Moramo umreti da bismo živeli“ (Korinćanima 1, 15:36) – ego mora umreti da bismo mi (najzad) živeli. Ali ego to ne da, traži garancije.

 

Znate, na severu Indije hvataju ptice tako što između dva drveta vežu kanap, a na sredini uvežu jedan štapić koji se slobodno vrti. Kada ptica sleti na taj štapić, budući da nema oslonac, on se pomeri i ptica se prepadne da će pasti (sic!), pa se grčevito uhvati za taj štap i visi naglavačke. Posle nekoliko sati, lovac mirno došeta, uhvati pticu i stavi je u kavez. Ptica je samo trebalo da pusti štap za koji se držala. Tada bi kratko padala i potom bi ponovo poletela. Ovako, završila je u kavezu. Tako se, dragi moji, mi držimo ega i umesto slobode (života večnog), nađemo – kavez. Potrebno je samo da se pustimo. Jedan od mojih prvih pacijenata u antistres terapiji, inače neuropsihijatar, reče mi kako stalno sanja da se drži za neko uže koje se ne drži ni za šta. Pusti, my dear, pusti – to je rešenje koje smo vežbali.

 

Svojim učenicima joge kao ilustraciju izmislio sam „nebesku menjačnicu“ koja nas stalno poziva da priđemo i damo tu krivotvorenu novčanicu (ličnost), u zamenu za koju ćemo dobiti pravu novčanicu (Biće), ali mi ne damo. Em smo zavoleli svoj falsifikat, em ne verujemo da prava novčanica zaista i postoji. Eto, to je put u „Carstvo nebesko na zemlji“.

 

Jogi Fabijan

sretanzivot @ 08:27 |Isključeno | Komentari: 0
Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi? Za smijeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smiju pakosno. Iskren i nezlobiv smijeh znači veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vrijeme veselosti i umiju li ljudi da budu veseli? Veselost čovjeka je najvidnija crta njegova, koja ga najviše odaje. Jedan karakter dugo ne možete upoznati, ali čim se čovjek bar jedanput nasmije sasvim iskreno, pokazaće vam se njegov cijeli karakter odmah kao na dlanu.

 

Samo čovjek vrlo visokog i vrlo sretnog razvitka umije da bude veseo i da zarazi druge, to jest neodoljivo i dobrodušno veseo. Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o cijelom čovjeku. Na taj način, ako želite da prozrete čovjeka i da upoznate njegovu dušu, ne posmatrajte kako ćuti ili kako govori, ili kako plače, ili čak kako se uzbuđuje plemenitim idejama, nego bolje da pogledate kako se smije. Ako se dobro smije, znajte da je to dobar čovjek.

 

Ja zato dobro znam da je smijeh najsigurnija proba duše. Pogledajte dijete: jedino djeca umiju da se dobro smiju do savršenstva i zbog toga i jesu privlačna.

 

Dostojevski

 

Uživajte u sopstvenom društvu   

Ako za rad na sebi odaberete life coaching, taj metod pomoći će vam da odgovori dođu upravo iz vas samih.

 

Svojim pitanjima, coach vas stimuliše da sami pronađete rešenja, a onda vas podstiče da aktivnim pristupom menjate percepciju sveta koji vas okružuje, ali i svoje postupke, kako biste počeli da dobijate drugačije rezultate.

 

Za vas koji se bojite bliskosti, a radi izgradnje pozitivnije slike o sebi, važno je da ne pokušavate da osvojite druge lažnim stepenom samopouzdanja. Ne tražeći potvrdu svoje vrednosti u drugima, naučićete da ispunite očekivanja koja su realna, pa ćete prihvatiti i druge sa njihovim nedostacima. Uživaćete u sopstvenom društvu, pa vam ni pokušaji ispunjenja s nekim (idealnim) neće biti neophodni. Bilo bi dobro da vežbate sledeće veštine:

 

1. Živite u sadašnjem trenutku

Ne prepuštajte se fantazijama i romantičnom maštanju o budućnosti, već uživajte u onome što je tu i sada. Veština da se bude prisutan u sadašnjem trenutku uči se tako što se sve čini s punom svesnošću. Skinuti se sa „automatskog pilota“, put je u sadašnji trenutak. Pročitajte knjigu Ekharta Tollea „Moć sadašnjeg trenutka“. Vežbajte da živite u sadašnjem trenutku.

 

 

 

2. Zadržite deo svoje intime za sebe

Intimnost i bliskost grade se postepeno. Za izgradnju bliskosti s nekom osobom potrebno je vreme. Naše intimne misli nisu za svakoga. Kad upoznate nekoga, kontrolišite svoju potrebu da bez zadrške kažete sve o sebi (uključujući i detalje koje treba da znaju samo oni s kojima ste zaista intimni). Zadržite nešto za sebe čak i u najbliskijim odnosima. Učite važnost izbora tema za ljude s kojima još niste izgradili bliskost. Razmena nivoa bliskosti podjednako je važna: onoliko koliko vam se povere, poverite im se i sami. Osobe koje previše i prebrzo daju, mnogi vide kao prezahtevne.

 

 

Opraštajte sebi

3. Slušajte više – govorite manje

Slušanje je važnije od pričanja. Ne samo što ćete više naučiti već ćete i sprečiti svoju potrebu da zadivite druge svojim znanjem, iskustvom, mišljenjem. Potvrda koju tražite na taj način, može biti znak vaše nesigurnosti. Pokušajte da prećutite barem dve-tri nagonske potrebe da nešto kažete kao komentar, opasku, priču, ideju. Na svaku svoju ideju/priču zapitajte osobe u društvu za njihov stav. I slušajte ih pažljivo.

 

4. Ne budite uvek na raspolaganju – poštujte sebe

Pokušajte da ne budete uvek i svakom na raspolaganju. Postavite zdrave granice. Ne očekujete ni od drugih da vam stalno budu za petama. Progonitelji privlače one koji od njih beže, a vas takav odnos ne zanima. I izvor je vašeg stresa. Težite miru.

 

5. Provodite sami neko vreme

Isplanirajte nekoliko večeri/dana nedeljno koje ćete provesti bez društva (prijatelja ili partnera). Radite tada nešto što volite, u čemu istinski uživate. Čitajte, opustite se uz čašu crnog vina, u toploj kupki, šetnji, bilo čemu što vas raduje. Uživajte u tom procesu. Ne preskačite ručak samo zato što ste sami. Živite kao da živite s partnerom. Sredite se, spremite stan, skuvajte omiljeno jelo. Učinite i ono što inače nikad ne činite. Možda je to odlazak u bioskop ili restoran, bez društva, solo. Izlaskom iz svog područja sigurnosti pokazaćete sami sebi da to možete i naučićete da uživate u sopstvenom društvu.

 

6. Budite svoj najbolji prijatelj

Biti svoj najbolji prijatelj znači raditi sve ono što vas raduje i uživati u sopstvenom društvu. Ako vas unutrašnji kritičar progoni (unutrašnji glas koji vas kritikuje, govori vam kako nešto s vama nije u redu), pomirite se s njim tako što ćete mu parirati pozitivnim mislima o sebi. Nagradite se za uspehe, a oprostite neuspehe. Koristite se afirmacijama koje jačaju vašu pozitivnu sliku o sebi.

 

Tatjana Divjak

sretanzivot @ 08:26 |Isključeno | Komentari: 0
Zauvijek se riješite obrazaca ponašanja koji mogu zavladati vašim životom

 

Samokritiziranje i slabo samopouzdanje mogu doslovce djelovati na svaki aspekt vašeg života – radilo se o vezama, vašem poslu ili zdravlju.

 

Čak i u slučaju da ste bili izloženi negativnim kritikama još od djetinjstva, postoje načini na koje se jednom zauvijek možete riješiti samokritiziranja i slabog samopuzdanja. Promjena načina razmišljanja može učiniti čuda za vaše samopouzdanje, a jednostavne tehnike koje ćemo predložiti je lako provoditi - sve što vam doista treba je upornost i želja za promjenom.

 

Korak 1.

 

Pratite i osvijestite svoje misli – možda niti sami niste svjesni koliko negativno razmišljate. U ovom prvom koraku samo pratite svoje misli tijekom dana kako biste mogli zaključiti ima li većina vaših misli pozitivan ili negativan predznak i jesu li obilježene strahom u bilo kojem njegovu obliku. Posebice pratite svoje iracionalne misli koje preuveličavaju problem i nemaju utemeljenost u realnim životnom situacijama.

 

Korak 2.

 

Pratite promjene na tijelu – pratite pozorno kada vaše misli prelaze u negativne. Negativne misli često će pokrenuti fizičku ili emotivnu reakciju ili pak promjenu u ponašanju. Fizičku reakciju može predstavljati grčenje mišića, bolovi u ramenima i vratnoj kralježnici, ubrzan rad srca, problemi sa želucem, pojačano znojenje ili poteškoće sa spavanjem.

 

Emotivne reakcije uključuju probleme sa koncentracijom, depresiju, anksioznost, ljutnju, tugu, nervozu, osjećaj krivnje ili zabrinutosti.

 

Promjene u ponašanju uključuju prejedanje, izbjegavanje zadataka, rad više od 10 sati dnevno, pretjeranu želju za osamljivanjem ili pak za društvom, opsesije u vezi, stalno okrivljavanje drugih za svoje probleme itd.

 

Korak 3.

 

Prepoznajte obrasce koje ponavljate godinama - postoje obrasci koji vam pokazuju da mislite negativno te da imate značajnih problema sa samopouzdanjem, iako ih možda niste niti svjesni. Ovdje su načini na koje ćete moći prepoznati te obrasce:

Razmišljate crno-bijelo - crno-bijelo razmišljanje pouzdan je znak da imate problema sa samopouzdanjem. (Ako ne uspijem izvršiti ovaj zadatak – samo ću potvrditi da sam totalni promašaj.)

Vidite samo negativnu stranu osoba ili situacija ( Zadatak je pretežak i svi su protiv mene tako da sigurno neću uspjeti.)

Skloni ste svoj uspjeh pretvoriti u neuspjeh (Ovo sam uspjela napraviti, samo zato što se radilo o laganom zadatku).

Donosite negativni zaključak s premalo dokaza koji bi ga podupirali (npr. Prijatelj mi nije odgovorio na e-mail. Sigurno se ljuti na mene.)

Zamjenjujete osjećaje za činjenice (Osjećam strah pa sigurno nešto ne štima s ovom ponudim za posao.)

Konstantno se podcjenjujete – ponekad čak možete koristiti i duhovitost u samopodcjenjivanju koja će nasmijati vaše kolege ili ukućane

 

Korak 4.

 

Promijenite vaše misli i uvjerenja! Jednom kada ste prepoznali negativno razmišljanje koje vas ograničava da ostvarite pune kapacitete svojih sposobnosti – vrijeme je da ih se polako počnete rješavati. Pronađite konstruktivne načine kako biste negativno pretvorili u pozitivno i jednom zauvijek stekli samopouzdanje.

 

Potrebno je i vrijeme i golem trud za naučiti kako izbjeći uznemirujuće misli budući se misli najčešće javljaju spontano ili automatski i teško se mogu kontrolirati, ali postoje neke strategije koje vam mogu pomoći:

Izjavljujte pozitivne sugestije – odnosite se prema sebi s poštovanjem i ljubaznošću u čemu vam mogu pomoći i pozitivne sugestije (Ja to mogu! Znam da se mogu nositi s tom situacijom! Ja vrijedim!)

Oprostite samom sebi – svatko od nas čini pogreške i ljudski je griješiti. Oprostite si sve pogreške koje ste načinili zajedno s onima koje ćete tek učiniti i prestanite s osjećajem grižnje savjesti jednom zauvijek

Izbjegavajte MORAM u svojim izjavama – radije koristite IZABIREM (Izabirem odlaziti na posao umjesto Moram na posao). Izabirem javlja vašoj podsvijesti da niste žrtva okolnosti već onaj koji upravlja svojom sudbinom.

Usredotočite se na pozitivno - upitajte se Što sam to u posljednje vrijeme dobro napravila? Ili Koje su moje pozitivne osobine koje mi trebaju za obavljanje ovog zadatka?

Prigrlite negativne misli – umjesto da izbjegavate negativne misli, radije ih osvijestite i upitajte se Zašto sam na to sada pomislila? Postoji li realna utemeljenost za ovu misao?

Ohrabrite se i priznajte da ste na dobrom putu već samim razmišljanjem o svojim problemima

I za kraj – Dajte si vremena. Ako ste usvajali negativne obrasce ponašanja cijeli svoj život, iluzorno je očekivati da ćete ih promijeniti preko noći. Dajte si vremena, budite ljubazni prema sebi i nagradite se za svaki korak na ovom dugotrajnom putu.

 

Autor: Josipa Kovač

Preuzeto s: Naturala.hr

sretanzivot @ 08:22 |Isključeno | Komentari: 0
Crne misli mučit će vas samo onoliko koliko im dopustite

 

Negativne misli, iako vam se čine istinite i uvjerljive, no ako se na trenutak odmaknete od njih, shvatit ćete da su neistinite, preuveličane te ih samo odbacite

 

Kad su ljudi, primjerice, depresivni, pojave se automatski negativne misli poput “ovo nema smisla”, “čemu sve to uopće” ili “nikad to neću napraviti kako treba”. A kad su uzbuđeni, prevladavaju pozitivne misli poput “mogu sve sad napraviti i pritom neću pogriješiti”.

 

Dok nas okupiraju, negativne misli čine se posve uvjerljive i razumne. Zato treba imati na umu da misli nisu činjenice. No i dalje imaju velik utjecaj, a najbolji način kako biste ih se riješili je propitkivanje. Prvo ih osvijestite i barem se nakratko distancirajte od njih. Potom pomoću četiri pitanja dokrajčite crne misli - “je li to istina?”, “možete li znati da je to zaista istina?”, “kako reagirate kad povjerujete toj misli?” i “tko biste bili bez te misli?”, savjetuje Katie Byron, autorica knjige “Loving what is”.

 

Kad primijenite ova pitanja na problem koji vas muči, vidjet ćete iz sasvim druge perspektive. Ujedno, postavljajući si ova četiri pitanja, spoznat ćete koliko je crnih misli zapravo neistinito. Nakon nekog vremena shvatit ćete koliko utječu na vaš život, osobito emocionalni, te mijenjaju način na koji vidite stvari i kako reagirate. A nakon što promijenite način na koji razmišljate o stvarima, promijene se i stvari o kojima razmišljate.

 

Crne misli su samo misli, a mučit će vas onoliko koliko im dopustite i pridate značenja.

Problem se gleda hladne glave

 

Zamislite nešto što u vama izaziva nervozu i osjetite je kako raste. Zatim zamislite da ta nervoza nema nikakav utjecaj na vas - bez crnih misli i negativnih osjećaja. Shvatit ćete da nije bitan problem nego kako gledate na njega i razmišljate o njemu.

Negativnost rađa novu zabrinutost

 

Ako postanete nervozni ili depresivni zbog nečeg, negativne misli počnu se razvijati čak i oko stvari koje nemaju veze s trenutačnim problemom, a i tad su uglavnom preuveličane. Što više o njima razmišljate, to ćete biti uzrujaniji, pa ih ignorirajte.

Čovjek mislima sebe zlostavlja

 

Ne izaziva problem patnju u ljudi nego razmišljanje o tom problemu, kaže Katie Byron. Suprotno uvriježenomu mišljenju, “puštanje” bolnih ili crnih misli ne pomaže, no nakon uspješnog propitkivanja crne misli napuštaju ljude. Tad ljudi vole i prihvaćaju stvari kakve jesu.

Protiv loših stavova se ne bori, nego ih se mijenja

 

Nemojte se boriti protiv negativnih misli, radije se naučite nositi s njima te ih pokušajte zamijeniti pozitivnima jer je to najučinkovitiji način. No za to vam je potrebno vježbanje i snaga volje. A protiv crnih misli lakše ćete se boriti ako se barem malo udaljite od njih.

Priznanje crnih misli je pola bitke

 

Prvi korak u rješavanju crnih misli je da ih postanete svjesni i priznate. One se očituju drastičnim manjkom energije, ogorčenošću, tmurnim raspoloženjem i ne vidite ništa dobro ni u čemu.

Dobro je - i u to vjerujem

 

U rješavanju negativnih misli pomaže i ako shvatite zašto su se pojavile. Nakon toga ih zamijenite ekvivalentnim pozitivnim mislima, kojima ćete s vremenom početi vjerovati.

Misli ne bi smjele upravljati vama

 

Dobro razmotrite misao. U trenutku dok razmišljate o njoj, kažite si da nećete dopustiti da preuzme kontrolu nad vama. Što joj više popuštate, to će imati više utjecati na vas.

Pozitivne misli "sade" se svaki dan

 

Što više dobrih misli “posadite” u danu, to će vam brže život postati bolji, a vi sretniji. Ako se pojave crne misli, samo ih “otpustite” i više razmišljajte o pozitivnijim stvarima.

Uvijek najbolji mogući scenarij

 

Obavijeni crnim mislima, često razmišljate o najgorim mogućim scenarijima koji se rijetko kad ostvare. Ako možete zamisliti loši, znači da možete zamisliti i dobar. Zato zamislite potpuno drukčiji scenarij - najbolji mogući ili barem upola pozitivniji.

 

 

izvor: relaxforum

sretanzivot @ 08:22 |Isključeno | Komentari: 0
Negativne emocije su energija niskog nivoa. Mnogi ljudi provode svoje živote u ljutnji, tuzi, depresiji, strahu, brizi i drugim vrstama negativne energije. Ovi tipovi energije dovode do kroničnih bolesti i kradu najveći dio naše životne sile. Osmijeh, svjesno upućen unutarnjim organima i svim dijelovima tijela - uključujući sve organe, žlijezde i mišiće, kao i nervni sistem - proizvodi energiju visokog nivoa koja može liječiti i, eventualno, transformirati postojeću energiju na još viši nivo.

 

Iskren osmijeh prenosi energiju ljubavi, koja ima moć da grije i liječi. Nekadašnji urednik časopisa The Saturday Review, Norman Cousins, napisao je u knjizi “Anatomija jedne bolesti” kako se izliječio od rijetke bolesti vezivnog tkiva gledajući stare filmove braće Marks. U drevnoj Kini, taoistički majstori su shvatili moć energije osmjehivanja. Oni su vježbali unutrašnji osmijeh, koji je pokretao životvornu - Chi - energiju i proizvodio Chi visokog nivoa. Tako su postizali zdravlje, sreću i dugovječnost. Smiješiti se samom sebi je kao kupati se u zracima ljubavi, a ljubav može popraviti oštećenja i pomladiti. Unutrašnji osmijeh upućuje energiju osmjehivanja u vaše organe i žlijezde, koji su od vitalnog značaja za život.

Zvuči ironično da ljudi toliko obraćaju pažnju na vanjski izgled, a samo su rijetki svjesni kako izgledaju naši unutrašnji organi i žlijezde, gdje se nalaze i kakve su im funkcije. Što je još gore, ljudi su postali neosjetljivi na suptilne opomene koje šalju organi kada su zlostavljani lošom ishranom i nezdravim načinom života. Ako se ljudi bolje upoznaju sa svojim organima i žlijezdama, počnu ih poštovati te cijeniti ono što ih čini zdravima te počnu slušati njihove poruke, u pravilu budu nagrađeni vitalnošću i relaksacijom.

Unutrašnji osmijeh je najefikasniji u suzbijanju djelovanja životnih stresova. U današnjem društvu ljudi troše milijune dolara samo da bi našli način oslobađanja od stresa. Često, ti lijekovi osiguravaju samo djelomično i privremeno olakšanje. Unutrašnji osmijeh (onaj svjesno upućen unutarnjim organima) je u bliskom odnosu sa žlijezdom timus i povećava aktivnost ove žlijezde, koja je sjedište većeg prosvjetljenja, ljubavi i životne sile Chi energije. Kada je čovjek pod emocionalnim stresom, žlijezda timus je prva na udaru. U knjizi “Vaše tijelo ne zna lagati”. Dr. Diamond izlaže studiju koja pokazuje da timus ima ulogu glavnog kontrolora koji usmjerava životnu energiju tijela. Teorija o raku koju je formulirao Sir MacFarlane Burner, australijski nobelovac, upućuje na to da povećanje aktivnosti žlijezde timus dovodi do povećanja sposobnosti odbrane od raka. Jedna od vrsta stanica koje timus proizvodi su T-stanice čija je funkcija da prepoznaju abnormalne stanice te ih unište.

Taoistička predanja kažu da čovjekovi organi, kada se smiješi, oslobađaju sekrete slične medu, koji hrane cijelo tijelo. Kada je, pak, ljut, uplašen ili pod stresom, oni proizvode otrovan sekret, koji blokira kanale energije, a nagomilavajući se u organima dovodi do gubitka apetita, loše probave, povećanog krvnog pritiska, ubrzanog rada srca, nesanice i negativnih emocija. Upućujući osmijeh svojim organima, čovjek čini da se oni šire, postaju mekši i vlažniji i zbog toga efikasniji. Kao rezultat toga jetra, na primjer, ima više prostora za skladištenje hranjivih materija i neutraliziranje otrovnih supstanci. Kada je čovjek pod stresom, obuzet jakim emocijama, ili provodi život u ljutnji ili strahu, njegovi organi postaju blokirani, a nivo sposobnosti funkcioniranja mu opada.

 

 

Izvori energije u tijelu: osmijeh za sve

Glavni izvori slušne energije su bubrezi i njihov priključeni organ - mokraćni mjehur. Kada oni dobro funkcioniraju, ljudi su čili i u stanju dobro učiti. Bubrezi su povezani sa otvorima ušiju. Čulo sluha je veoma važno u učenju. Kada su bubrezi jaki, oštrina sluha je veća i time je sposobnost učenja povećana. Mokraćni mjehur pomaže u eliminaciji toksičnih tekućina, čime se postiže da krv bude čistija i da tekućine u organizmu lakše cirkuliraju. Ako je mokraćni mjehur oštećen, to će utjecati na funkciju bubrega.

Glavni izvori moći govora su srce i njemu pridruženi organ, tanko crijevo. Srce osigurava polet i ono je mjesto radosti. Srce je, također, sjedište poštovanja i poštenja. Jezik je u vezi sa srcem, i kada je ta veza stvorena, čovjek može početi prihvaćati i raspoređivati svoje pamćenje u malim odlomcima, asimilujući po redoslijedu kojim učite. Tanko crijevo pomaže u asimilaciji primljenih informacija. Kada ima problema s tankim crijevom, to se odražava na funkcioniranje srca.

Glavni izvori vizualne energije su jetra, i njoj pridruženi organ, žuč. Kada jetra dobro funkcionira, čovjek je siguran u sebe, odlučan i sposoban integrirati stvari. Otvor za jetru su oči. Kada je jetra slaba ili bolesna, ili je čovjek ljut te pod stresom, neće biti u stanju donositi odluke, i slabije će vidjeti. Također, bit će mu teško ono što vidi unijeti u um, te integrirate. S druge strane, zdrava žuč će mu pomoći da lakše donosi odluke.

Glavni izvor energije trudnoće i plodnosti su slezena i želudac. Slezena daje dobar osjećaj pripadnosti. Ona je otvor za usta i u vezi je s moći govora, glasom i s metaboliziranjem onoga što čovjek uči. Želudac je povezan sa slezenom – kada je u dobrom stanju, čovjek je više prijemčiv za nova mišljenja, ideje i nove putove. Jednom kada ih prihvatiti kao svoje, više će htjeti učiti nove stvari i nalazit će ekonomičnije puteve rješavanja životnih izazova.

Glavni izvori energije čula mirisa i kinestetičke energije su pluća i debelo crijevo. Pluća su povezana s dobrim težnjama; njeni otvori su nos i koža. Oni su uključeni u kinestetički osjećaj, čulo kože i čulo dodira i osjećaj, čime se pojačava svijest o okolini. Debelo crijevo je uključeno u proces eliminacije i otpuštanja te čini da čovjek bude više otvoren, fizički i mentalno. Kada, pak, netko ima zatvor, doslovno je više zatvoren – nije otvoren za nove ideje i nije spreman za promjene.

Nadbubrežna žlijezda daje čovjeku vitalnost i vruću energiju bubrega te energizira. Štitnjača pomaže povećati čovjekovu sposobnost da izrazi svoje mišljenje i iskustva. Timus, tj. grudna žlijezda, je sjedište energije i pomaže ojačati imunološki sistem: stvara energiju u obliku entuzijazma. Seksualni organi su sjedište energije kreativne moći. Kada ljudi imaju malo seksualne energije, manje su kreativni i drže se starih i neefikasnih puteva. Kralježnica je centar kontrole i komunikacija.

Smijeh je najmoćnija energija osobne moći. Istinski unutrašnji osmijeh potiče čovjekove organe na razvijanje njihove vlastite moći. Kada je čovjek miran i opušten, i kada se smiješi, može održavati svoju životnu, izvornu energiju na vrhuncu, a kada se poveća nivo energije, spontano se povećavaju pojedinčeve snage i vještine.

Stoga, smiješite se – prvo unutra, prema svojim organima, a zatim će se to prenijeti prema van. Sjetite se radosnog trenutka svog života i osjetite taj osmijeh u svojim očima. A potom ga lagano, sviješću prenosite iz očiju u druge dijelove tijela, postepeno: prvo lice i glavu, pa vrat, grudni koš... i tako do stopala, kupajući u osmijehu svaki organ, kralježnicu, žlijezdu, stanicu... dok ne osjetite kako ste postali veliki, beskonačni osmijeh....

 

 

elementi.hr

sretanzivot @ 08:07 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 2, 2012
Kolike ste godine života proveli nad knjigom, pamteći brdo beskorisnih podataka, a niste naučili neke osnovne životne lekcije koje bi vam pomogle u svakodnevnom životu

 

Sjećate se kada ste u srednjoj školi ili na fakultetu za ispit trebali znati neki podatak koji ste zaboravili iste sekunde nakon što ste prošli ispit? Već kada ste ga učili znali ste da se radi o podatku koji vam nikada neće trebati u životu, ali, eto, vaš profesor je zahtijevao da ga znate, pa ste vi, kao i stotine drugih zadovoljili tu formu.

 

Iako, mnogo stvari koje se uči u školi, bilo osnovnoj, bilo srednjoj ili na fakultetu, zaista je određena podloga praktičnoj primjeni, ponekad se čini da profesori namjerno izbjegavaju govoriti i davati odgovore o pravim životnim pitanjima i stvarima koje ćete zaista trebati u svakodnevnom životu.

 

Iskustvo i životna mudrost starijih ponekad bi se možda i probila do mladih usijanih glava, ako bi se prenijelo na pravilan način, no to je na žalost rijedak slučaj. Većini profesora važnije je učenje praznih podataka i činjenica, vrlo često bez razumijevanja sa samo jednom svrhom, a to je zadovoljavanje forme. Prave životne lekcije, na žalost, mi svi smo morali naučiti sami.

 

A, možda bi barem nekima od nas bilo lakše, da su nam rekli neke od ovih savjeta...

 

Uvijek budite iskreni prema sebi

 

Možda možete zavaravati druge ljude, ali ne možete zavaravati i lagati sebe. Budite iskreni sa sobom kada je u pitanju vaš karakter, ponašanje, vaša osobnost, dobre i loše navike. Najvažnije je da sami budete svjesni kakvi ste, pokušate promijeniti svoje mane ili ih pretvoriti u prednosti. Ako niste iskreni sami sa sobom, ne možete biti iskreni ni pred drugima. Nitko nam u školi nije dao ovu lekciju.

 

Ocjene i nagrade nisu uvijek najvažnije

 

Odavno je poznato da je Albert Einstein u osnovnoj školi imao ocjenu (2) dva iz matematike, a kasnije je postao jedan od najvećih fizičara svih vremena, a za to mu je itekako trebala i matematika. Isto tako, vjerujemo da svaka generacija, bilo u osnovnoj ili srednjoj školi, ima nekoliko pojedinaca, koji se nisu nikada iskazivali u učenju, niti su imali posebno dobre ocjene, ali su uspjeli u životu ostvariti velike poslovne rezultate.

 

Činjenica je da dobre ocjene, pa tako i posebne nagrade za određena ostvarenja, otvaraju određena vrata što se tiče obrazovanja, ali ocjene nisu sve što nekoj osobi treba da uspije u poslovnom svijetu. Potrebne su socijalne vještine, visoka razina emocionalne inteligencije, sreća, predani rad pa na kraju i želja za tim uspjehom. To nam u školi nitko nikada nije rekao.

 

Pronađite karijeru ili posao koji volite i želite raditi

 

Ako su vam roditelji liječnici ili odvjetnici, ne znači da i vi morate ići njihovim stopama. Pronađite sebe u području koje vas zanima i nemojte se dati smesti na svojem putu do uspjeha. Svi mi znamo da posao koji je dobro plaćen, ne donosi nužno i zadovoljstvo. Naime, većinu svojeg odraslog života ćemo provesti na tom „prokletom“ poslu i ako ćemo ga mrziti, što onda od svega toga možemo dobiti, osim visokog tlaka, čira na želucu i epizode depresije i bezvoljnosti. Mnogi od nas rade posao koji ne žele raditi. Da nam je barem netko u školi rekao da budemo uporniji u ostvarenju želja i snova.

 

 

Ponekad je dobro ispasti - glup

 

Koliko puta ste se bojali postaviti neko pitanje jer ste se bojali da ćete zvučati glupo? Vjerujemo da ste isto tako čuli mnogo puta da ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori. Na žalost, u školi se ponekad ne čini tako, jer se učenici često zbog karaktera profesora ne usude postavljati pitanja, jer se boje kakav će odgovor dobiti ili još gore da će biti ismijani ili kažnjeni zbog pitanja.

 

Nemojte trošiti više nego što imate

 

Kao što niti u matematičkoj jednadžbi ne možete dodati ili oduzeti člana koji ne postoji, tako niti u svakodnevnom životu ne možete potrošiti više nego što imate. Naravno, prividno možete, ali sva vaša dugovanja će jednog dana doći na naplatu. Zar ne bi bilo lijepo da nam je netko još kada smo bili u školskim klupama usadio u naše male glave da nikada ne smijemo trošiti više nego što imamo i da ćemo sve što posudimo od banke, morati plaćati s velikim kamatama? To bi bio vrlo lijep i praktičan savjet za budućnost.

 

Ništa vam neće biti servirano na pladnju

 

Možda nije u redu da se djeci „razbijaju“ snovi, ali isto nije u redu da djeca žive u iluzijama da će lako, kao što je slučaj u američkim filmovima, steći bogatstvo i slavu... Lijepe kuće, brzi automobili, avioni i luksuz se stječu marljivim i predanim radom, a ne čarobnim štapićem. Zar ne bi bilo lijepo da su nam u školi rekli koliko je to teško? Možda bi bili spremniji na današnji život...

 

Uvijek očekujte - neočekivano

 

Možda oni blic testovi jesu imali određenu dozu iznenađenja, te davali dozu straha i strepnje, pa i stresa, ali nitko nam nije rekao da ćemo kroz život imati mnogo životnih blic testova, koje ćemo morati prebroditi. Nitko nam nije rekao da će naš život imati mnogo uspona i padova, da nam neće uvijek biti lijepo i da se život sastoji od trenutaka kada će nam se dogoditi nešto neočekivano i što će nam poremetiti dosadašnji životni put.

 

relaxforum

sretanzivot @ 10:40 |Isključeno | Komentari: 0
1. Ne tražite sreću. Ako je tražite, nećete je nikada naći, zato što je potraga za srećom antiteza sreće. Sreća je uvijek neuhvatljiva, ali zato se osjećaja nesreće možete osloboditi odmah sada, na način što ćete se suočiti sa onim što jeste umjesto da smišljate priče o tome.

 

2. Glavni uzrok osjećaja nesreće nikada nije sama situacija već naše misli o toj situaciji. Budite svjesni svojih misli. Odvojite ih od situacije, koja je uvijek neutralna, koja je uvijek onakva kakva jeste. Ovo je situacija ili činjenica, a ovo su moje misli o njoj. Umjesto smišljanja priča, držite se činjenica. Na primjer: “Propao sam” je priča. Ograničava vas i sprečava da poduzmete učinkovitu akciju. “Imam 50 centi na bankovnom računu” je činjenica. Suočavanje s činjenicama uvijek će vas učiniti snažnijima.

 

3. Pokušajte uhvatiti glas u svojoj glavi, možda u onom trenutku kada se žali na nešto, i prepoznajte ga onakvim kakav jeste: glas ega, samo misao. Kadgod primjetite taj glas, shvatićete i da vi niste taj glas, već onaj koji ga je svjestan. Zapravo, vi ste svjesnost koja je svjesna glasa. U pozadini, tamo je svjesnost. Naprijed, tamo je glas, mislilac. Na ovaj način oslobađate se svoga ega, oslobađate se neopaženog uma.

 

4. U bilo kom pravcu da se okrenete, vidjećete dokaze da postoji vrijeme. Gdjegod da gledate vidjećete mnogo indikativnih dokaza o postojanju vremena – jabuka koja gnjili, vaše lice u ogledalu nasuprot vašeg lica na fotografiji uslikanoj prije 30 godina – a ipak nikada ne nalazite direktan dokaz, nikada ne doživite samo vrijeme. Sve što ikada doživite je sadašnji trenutak.

 

5. Zašto se tjeskoba, stres ili negativnost uopšte i javljuju kod nas? Zato što smo okrenuli leđa sadašnjem trenutku. A zašto smo to učinili? Mislili smo da je nešto drugo važnije od toga. Jedna mala greška i jedno pogrešno tumačenje stvari i stvoriće se svijet prepun patnje i bola.

 

6. Ljudi vjeruju da njihova sreća zavisi od onoga što se dešava. Oni ne shvataju da je ono što se dešava najnestabilnija stvar u svemiru. Da se stalno mijenja. Gledaju na sadašnji trenutak kao na nešto upropašteno nečim što se dogodilo, a nije trebalo ili kao na nešto manjkavo što se nije dogodilo, ali je trebalo. Tako propuštaju dublje savršenstvo koje je sastavni dio života, savršenstvo koje leži izvan svega onoga što se događa ili ne događa. Prihvatite sadašnji trenutak i pronađite savršenstvo netaknuto vremenom.

 

7. Što je više zajedničke prošlosti u vezi, to prisutniji trebate biti, inače ćete stalno morati proživljavati svoju prošlost.

 

8. Izjednačavajući fizičko tijelo sa ‘ja’, tijelo kojem je sudbina da ostari, usahne i umre uvijek vodi ka patnji. Suzdržavanje od identifikacije s tijelom ne znači da se o njemu više nećete brinuti. Ako je jako, prekrasno ili vitalno možete cijeniti njegove kvalitete – dok traju. Možete poboljšati stanje svoga tijela dobrom ishranom ili vježbanjem. Ako ne izjednačavate svoje tijelo s onim što jeste, kada ljepota nestane, vitalnost se smanji ili tijelo nastrada, ovo ni na koji način neće imati dejstvo na vaš osjećaj vrijednosti ili identiteta. Zapravo, kako tijelo slabi, svjetlo svjesnosti će lakše sijati.

 

9. Ne postajete dobri pokušavanjem da budete dobri nego pronalaženjem dobrote koja se već nalazi u vama i dopuštanjem toj dobroti da izađe iz vas.

 

10. Ako je duševni mir ono što zaista želite, onda izaberite taj mir.

 

relaxforum

sretanzivot @ 10:37 |Isključeno | Komentari: 0
Kako? Tako da ga stvarno ŽIVITE!

 

S druge strane, koji je broj jedan način na koji su ljudi upropaste život? Uzimaju ga zdravo za gotovo, pretpostavljajući da će biti dovoljno vremena da se poprave stvari, pronađe prava osoba, poduzmu promjene koje trebamo napraviti i da bismo konačno bili sretni.... kasnije.

 

Razmislite malo o trenutku kada ste izgubili nekog bliskog. Možda je netko preminuo, ili ste naprasno prekinuli ljubavnu vezu ili se posvadili s prijateljicom i prekinuli svaku komunikaciju.

 

Da ste znali da će vam to biti posljednji zagrljaj, poljubac ili razgovor, biste li se malo više potrudili? Biste li slušali pozornije, uživajući u zvuku njihovog glasa? Biste li im dali pravi poljubac pun emocija, umjesto površne, "u prolazu" verzije? Biste li im rekli "volim te" sa svakim djelićem svog bića?

 

Mi ne možemo znati koji će nam momenti, poljupci i razgovori biti posljednji s ljudima koje volimo. A mi svejedno ignoriramo ovu važnu istinu i uzimamo te ljude i sve situacije u kojima se nalazimo zdravo za gotovo.

 

Mi ih odgađamo jer žurimo kući s posla (ili na posao), jer želimo doma gledati televiziju ili nam se to naprosto ne da. Pa ipak ćemo neki drugi put imati više vremena, zar ne? A što ako nećemo? Mi prečesto prioritet dajemo stvarima koje u stvari nisu toliko važne, a čak i kada se posvetimo ljudima koje volimo to često nije u potpunosti, s koncentracijom s kojom bismo trebali, nego na pola.

 

Svi smo mi samo ljudi

 

A to znači da je ovo naše prirodno stanje. Mi se bojimo smrti, pozdrava i gubitka... Pa se trudimo ne razmišljati o tome. Mi pretpostavljamo da je u budućnosti sve biti bolje, pa ćemo se tada imati vremena posvetiti tim stvarima. Nama će biti bolje, imat ćemo više vremena i energije za drage nam ljude – kasnije. U redu je odgoditi sve to barem još malo...

 

Samo što ponekad nemate više vremena. Ponekad sutra nikad ne dođe i život se zbilja preokrene naglavačke u sekundi.

 

Živite s osjećajem hitnosti

 

Odaberite biti više od "ja sam samo čovjek" i živite sa pojačanim osjećajem hitnosti (i tu mislimo na to da živite kao da imate mnogo stvari za obaviti hitno sada). I ne u smislu da "nema dovoljno sati u danu" ili da imate previše stvari za obaviti na svojoj listi obaveza. Vi to vjerojatno imate, ali to nije poanta.

 

Moja poanta je da je možda vrjednije živjeti život tako da ste stalno svjesni da će jednog dana sve to možda naprasno doći kraju i da poduzimate nešto po tom pitanju. Bilo da se radi o prekidu veze, gubitku života ili vam naprosto ponestaje vremena... Sve mora doći svojem kraju. Nemojte si dozvoliti da vi budete jedni od onih ljudi koje će kasnije žaliti što su protratili ili propustili najdragocjenije životne trenutke. Po tom pitanju se potrudite da budete puno bolji od "običnog" čovjeka.

 

Trudite se više. Volite intenzivnije.

 

Mi se često nabacujemo s "volim te" u vezama, kao da izgovaramo zdravo, bok ili doviđenja. Činimo to usputno, zato jer osjećamo da bismo trebali. Da, mi zbilja volimo tu osobu... ali da li zastanemo prije nego ih izgovorimo te ih zbilja i OSJEĆAMO i POKAŽEMO? Ne. Mi to samo izgovorimo sa "ovlaš" poljupcem prije odlaska na posao.

 

Mi nismo prisutni u tim trenucima. Mi ne dajemo sve od sebe, sve emocije koje ta osoba zaslužuje. Mi ne dajemo ni SEBI ljubav koji MI zaslužujemo. A ovo ide i puno dalje od interakcija u kojima se nabacujemo s "volim te" bez previše razmišljanja.

 

Trudite se više. Volite intenzivnije. Proživite više. Budite prisutni. Recite "volim te" kao da to zaista, zaista mislite.

 

 

 

Stvorite stvarna sjećanja s osobama koje volite

 

Život je kaotičan i sve užurbaniji, i ponekad je zaista teško pronaći dovoljno vremena za važne stvari. Druženje s obitelji ili prijateljima, godišnjice, rođendani, oni na prvi pogled nevažni trenuci useljenja u novi stan ili prvog promaknuća na poslu... Ili još možda manje uočljivi trenuci kada naprosto sjedite na kavi s prijateljicama ili sa svojim dragim zavaljeni na kauč gledate film... Sami sebi kažemo da ćemo ih proslaviti kasnije, cijeniti kasnije ili pak smatramo da naprosto nisu važni. Ali što ćete imati kada pogledate unatrag na svoj život? Puno propuštenih prilika da iskusite život u potpunosti?

 

Pretvorite svoj cijeli ŽIVOT u slavlje! Mi smo ovdje samo jednom (osim ako ne vjerujete u reinkarnaciju, ali čak i onda se isplati dati sve od sebe) – pa zato i živite kao da vam je ovo posljednje! Živite život punim plućima i nemojte se izgovarati na obaveze na poslu ili umor ili nešto treće! Uživajte u svakom trenutku, učite iz ružnih trenutaka i cijenite one lijepe. Zaista proživljavajte život i stvarajte stvarna sjećanja.

 

Nemojte samo otići u šumu na piknik. Napravite od toga pravi događaj, ako nikako drugo onda svojim osjećajima. Posvetite se osobama koje volite u potpunosti! Posao i očekivanja će ionako biti tamo gdje ste ih ostavili kada se vratite, pa je bolje da ih ostavite iza sebe i zbilja se posvetite svojim voljenima.

 

Nikada, ali stvarno nikada, nemojte pristati na manje od onoga što želite ili zaslužujete

 

Čak i ako budete imali sreću dugo živjeti, život je svejedno kratak. Vrijeme leti. Svi to kažu i to je zbilja istina. Zašto to tratiti na ljude, poslove ili obaveze koje vas ne zaslužuju? Koje vi niti ne želite?

 

Ako želite istinsku, duboku, strastvenu ljubav koja će vam promijeniti život, nemojte provesti niti minute više s osobom s kojom ste samo zato da ne biste bili sami ili s kojom se zapravo i ne slažete najbolje i koju ne volite cijelim srcem. Ako želite posao na koji ćete ići sretni svaki dan i s kojeg ćete se vraćati sretni kući (doduše možda ne baš svaki dan, ali barem većinu dana) – nemojte pristati na bilo koji posao, samo zato da biste mogli platiti račune.

 

Nemojte ostajati s ljudima ili na poslu samo zato što osjećate kao da je to najbolje što možete dobiti. Ako se tako osjećate – vi možete bolje i ti PUNO bolje! Vi možete imati nevjerojatan, strastven, značajan, zabavan, životopisan, živahan, UZBUDLJIV i romantičan život i još puno više od toga. Sve što morate napraviti je prestati miriti se sa sudbinom i pristajati na "kompromise".

 

Ako osjetite i tračak onoga "Ah, ma dobro je..." ili "Ovo je dovoljno..." odmah počnite bježati u suprotnom smjeru. Jer mogli biste potrošiti GODINE svog života na krivom poslu ili s krivom osobom ili u krivom gradu/državi.

 

Ne kažemo da morate donijeti ogromne, odluke koje će vam promijeniti život naglavačke upravo ove minute... Ali počnite mijenjati stvari i budite svoji... Budite ono što zaista jeste i živite život koji zaista zaslužujete.

 

Izvor: GALTime.com

sretanzivot @ 10:35 |Isključeno | Komentari: 0
Jutra nam mogu biti ružna ili čarobna, sve zavisi od naših aktivnosti. Većina nas bi voljela imati barem neku sredinu od toga. I to je moguće. Pogledajte 8 savjeta koji će vam pomoći da vaš dan započnete lijepo i zdravo.

 

 

1. Probudite svoja osjetila.

Ispunite vašu spavaću sobu sa umirujućim svjetilima, vašim omiljenim bojama, mirisima, cvijećem i muzikom.

 

2. Dotaknite nebo.

Rastezanje vašeg tijela nakon buđenja, je prekrasan način da rastresete vaše zglobove i da im povećate fleksibilnost. Oponašajte način na koje to rade mačke, kade se probude. Polako ustanite, udahnite vazduh kada se istežete, i nakon toga polako izdahnite.

 

3. Obećajte sami sebi.

Čim se probudite razmislite o nečemu lijepom što taj dan možete uraditi samo za sebe.

 

4. Priuštite sebi vodenu masažu.

Koristite tuš ujutru da očistite svoje tijelo i um. Psihički se usredotočite na pozitivne misli i koristite pritisak tople vode kako bi stimulirali vaše mišiće. Budite svjesni kako toplom vodom i sapunom dobro utičete na vašu kožu.

 

5. Doručkujte zdravo.

Napunite sevoje tijelo sa doručkom bogatim vlaknima koji uključuje cjelovite žitarice, voće i proteine sa manje masnoće.

 

6. Uživajte u pisanju.

Pustite vaše misli da lutaju. Zatim zapišite vaše misli. To vam može pomoći da vidite vaše stvarne potrebe.

 

7. Pomaknite vaše tijelo.

Probudite vaš metabolizam i napunite energijom vaše tijelo. Vježbanje u jutarnjim satima pokazuje da ste stavili svoje zdravlje na prvo mjesto, a to pomaže da se osjećate dobro u svojoj koži cijeli dan.

 

8. Borite se sa maglovitim osjećajem u glavi.

Ukoliko niste jutarnja osoba, pokušajte sa receptom za grubi početak. Koncentrišite se na važne zadatke tog dana, i obavite ih jednog po jednog , a pri tome dajte sebi dovoljno vremena da budete spremni za njih. Nekim ljudima također pomaže da ujutru imaju spisak aktivnosti koje moraju obaviti taj dan. Pokušajte i vi!

izvor relaxforum

sretanzivot @ 10:34 |Isključeno | Komentari: 0
Kao i recept za ukusno jelo, postoji i kombinacija nekih vitalnih sastojaka koja pridonose sreći. Sreća je mentalno stanje blagostanja koje karakterizira pozitivna ili ugodna emocija u rasponu od zadovoljstva do intenzivne radosti. Istinska sreća mješavina je sljedećih sastojaka:

 

 

 

1. Pozitivno razmišljanje.

Pozitivne misli mogu dovesti do pozitivne emocije i pozitivnog stava. Budite veseli, budite sigurni, i nadajte se. Tako ćete djelovati oduševljeno. Kada su vaše misli mračne, osjećate se depresivno. Mislite da nema puno nade za život, i opirete se da poduzmete akciju. Sasvim je dovoljno sjetiti se sreće, osjećaja sreće, biti sretan i živjeti sretno.

 

2. Uživajte u onome što radite u svakom trenutku.

Sreća je u trenutku. Ona je ovdje i sada, a ne u dalekoj budućnosti. Način da uživate u svakom trenutku svog života je da obratite pažnju na ono što radite. Uživajte u životu ili pronađite interes u njemu. Obratite pažnju na cesti kada se vozite, jedite polako - uživajte u hrani, uživajte u osmijehu dragih ljudi i ne radite ništa drugo. Radite to za svoje srce i dušu. Kada se šalite, zaboravite na posao, morate biti opušteni i misliti samo na to u datom trenutku.

 

3. Radite dobro i osjećajte se odlično.

Činite dobro drugima da se osjećaju dobro. Ne morate biti u mogućnosti uraditi sve u životu, ali možete učiniti nešto malo da popravite raspoloženje druge osobe. Crtica dobrote osjeti se na duge staze. To je jednostavno osmijeh, kompliment, riječ “hvala” i dr.

 

4. Stav zahvalnosti.

Usredotočiti se na ono što imate, i budite zahvalni na tome, jer ta zahvalnost predstavlja jedan od sastojaka sreće. Izražavajući zahvalnost kroz pisanje riječi 'Hvala vam' samo je još jedan od načina za sreću.

 

5. Smisao u životu.

To je kao snažna ideja, nešto što želite učiniti, i što vas tjera da uradite. To je veoma važno za vas. Ako ne znate šta želite i koji je smisao vašeg života, zapitajte se: “Šta želite da ljudi zapamte o vama?!” Sreća je u dobivanju smisla u životu i rada za taj smisao.

 

6. Redovita vježba.

Bit života vrti se oko pokreta. Cilj vježbi je da budete energični, živahni, žustri, uvijek na oprezu, i tu je poriv u vama da poduzmete akciju i da činite dobre stvari.

 

7. Ljubav.

Sreća je u vezama i biti povezan sa porodicom, prijateljima i rodbinom. Morate biti povezani, voljeti i njegovati zajedništvo. Ljubav dovodi do mira i zadovoljstva kod kuće. Volite nekoga do koga vam je stalo i uvijek tražite dobro u drugima. S druge strane kada ispunite svoje srce mržnjom, ljutnjom i ljubomorom, bit ćete duboko uznemireni i nezadovoljni.

 

izvor relaxforum

 

sretanzivot @ 10:33 |Isključeno | Komentari: 0
Oni, čini se, bez muke stignu napraviti toliko toga, a zatim u miru piju kavu, dok se vi koprcate u poslu kojem kao da nema kraja. Pitate se kako im to samo uspijeva i u čemu griješite? Njihova je tajna u provođenu nekih ključnih sitnica.

 

Količina posla i marljivost ponekad nemaju utjecaj na djelotvornost. Uspješni ljudi svladali su vještine koje im štede vrijeme i imaju navike koje oni manje uspješni i manje djelotvorni nemaju. Od postavljanja ispravnih prioriteta o tome koji projekti ne trebaju biti savršeni, do toga da znaju reći 'ne'. Otkrijte koje vas još navike mogu pretvoriti u produktivniju i opušteniju osobu.

 

1. Oni shvaćaju važnost pauze

 

Ako mislite da je neprekidan rad sinonim za učinkovitost (osim ako vam mozak neprestano radi na najvišoj razini budnosti) varate se. 'Pauza je slična resetiranju računala. Mozak dobije priliku izbaciti nagomilani stres i kasnije jasnije razmišljati', kaže Christine Hohlbaum, autorica knjige The Power of Slow: 101 Ways to Save Time in Our 24/7 World. Prije svega napominje važnost pauze za ručak. Ovo biste trebali učiniti svaki dan, no to ne znači jesti za radnim stolom. Ni radni ručak nije posebno djelotvoran. U nekom trenutku ćete izgubiti koncentraciju. Na koncu, ako istovremeno jedete i radite, nećete obratiti dovoljno pažnje na jelo (najbolji način da se prejedete), a nećete posvetiti ni dovoljno pažnje poslu.

 

Osim pauze za ručak, Hohlbaum predlaže i petominutnu pauzu ujutro, prije početka posla, te barem 10 do 15 minuta popodne. Bilo da šećete, čitate knjigu ili gledate kroz prozor uz šalicu čaja, vratit ćete potrebnu energiju i poboljšati djelotvornost.

 

'Pauza je jako važna, u suprotnom će mozak dosegnuti točku zamora. Kad to osjetite, odmaknite se od radnog stola i krenite na pauzu', kaže Hohlbaum.

 

2. Čak i kad nisu najbolje raspoloženi, radni dan počnu pozitivnim stavom prema kolegama

 

Studija provedena na Fisher College of Business at Ohio State University pokazuje da zaposlenici koji na posao stignu loše raspoloženi – bilo zbog obiteljskih problema ili stresa u prijevozu – mogu imati i 10% manju učinkovitost na poslu. Dakle, ako na posao ne stižete uvijek najbolje raspoloženi, dobro bi bilo provesti pet do 10 minuta u opuštanju. 'Stvorite ritual. Možda je to odlazak s kolegama u kuhinju ili pozdravljanje drugih. Nije važno što radite, glavno da potičete osjećaj veze s kolegama', kaže autorica.

 

Ako osjećate da ste dio većeg tima, osjećat ćete da posao ima više smisla, a to je velika razlika. Ovakav početak dana će i smiriti um i odvojiti vas od vanjskih izvora stresa.

 

3. Pametno biraju hranu

 

'Teška hrana za ručak pretvorit će ostatak radnog dana u mučnu borbu. Važno je da razina šećera u krvi ostane ujednačena tijekom cijelog dana, nagli skok i pad koji nakon toga slijedi nisu dobri za koncentraciju', kaže dr. Kari Kooi iz The Methodist Hospital u Houstonu. Po njegovom mišljenju, najbolje je pojesti lagani ručak i dva manja obroka u jednakom vremenskom razmaku. Povrće i nemasni proteini idealan su izbor, dok mesne prerađevine ne pružaju dovoljno energije. Za dovoljnu i konstantnu razinu energije važno je da hrana bude što manje prerađena. Umjesto pekarskih proizvoda i slatkiša, pri ruci držite orašaste plodove i voće koje je bolje pojesti kad poželite nešto staviti u usta.

 

4. Lista radnih obaveza je fleksibilna

 

Imate li listu nužnih obaveza postat ćete nefleksibilni. 'Mnogi misle da im je dan kaotičan ako moraju mijenjati plan, dok najdjelotvorniji ljudi shvaćaju da je to normalan radni ritam i to ih uopće ne uzbuđuje', kaže Vicki Milazzo, autorica knjige Wicked Success Is Inside Every Woman.

 

'Dan uvijek započnem planom, ali on traje do 9 ujutro. Kasnije je već drugačije.' Međutim, Paula Rizzo, stručnjakinja za osmišljavanje radnih obaveza i planova te osnivačica ListProducer.com, naglašava da je važno imati određenu listu obaveza, bez obzira što će se mijenjati. Važno je održati dobar smjer.

 

5. Tehnologiju koriste ograničeno i sa svrhom

 

Surfanje internetom treba znati vremenski ograničiti. Odredite vrijeme kad ćete pogledati omiljenu društvenu mrežu ili neke portale. Dok ste na internetu, vrijeme može proći brže nego mislite. Ako nemate dovoljno samodiscipline, koristite nešto poput Google Chrome's website blockera, koji će ograničiti vrijeme koje provodite na mreži. Pazite i na vrijeme koje provodite čitajući i pišući mailove – 15 do 30 minuta je sasvim dovoljno za osobnu poštu. Pazite da vam privatne obaveze ne oduzmu puno radnog vremena. I poslovni mailovi mogu oduzeti puno vremena, pa je nekad možda djelotvornije nazvati osobu, posebno ako nešto treba pojasniti.

 

6. Odredite što je važnije

 

Različiti zadaci traže različitu razinu koncentracije. Počnite dan tako što ćete utvrditi razliku između poslova. Podijelite ih u one koji zahtijevaju intenzivniji rad i korov. Korov je nešto manje što svakodnevno treba obaviti, poput pregleda mailova, telefonskih poziva i manjih organizacijskih poslova. Intenzivan posao je onaj koji zahtijeva duže razdoblje koncentracije, poput pisanja, pripreme prezentacije i upravljačkih odluka. 'I čupanje korova je važno, a pruža i potreban odmor između dva intenzivnija zadatka', savjetuje Milazzo.

 

7. Perfekcionizam su stavili na mjesto koje mu pripada

 

'Žene su, čini se, po svojoj prirodni sklonije perfekcionizmu. Stoga trebamo posebno razlikovati poslove koje zahtijevaju takvu dozu predanosti', kaže Milazzo. Primjerice, ako pripremate mail za poslovnog partnera, prođite kroz program za pravopisne greške, ali nemojte pismo čitati pet ili više puta. Ali ako pripremate prezentaciju za važne klijente, slobodno pokažite perfekcionističku notu.

 

8. Naučili su reći 'ne'

 

Lako je moguće da vas netko ili nešto prekine ili ometa pri radu. No, uspješni i produktivni ljudi naučili su kad i kako reći 'ne'. A način i vrijeme su jako bitni. Prije svega recite 'ne' onima koji uvijek zanovijetaju i ometaju druge. Primjerice tako da stavite slušalice na uši. One šalju poruku da ste zauzeti te otklanjaju buku, a i sam pogled na njih obeshrabruje u startu. Što se tiče 'ne' koji treba izgovoriti šefu, recite to ugodno, ali sigurno. 'Ne' upućeno šefu ne mora se doslovno izgovoriti, mudrom šefu će biti dovoljno ako navedete što je važnije ili što već radite. 'Ako zaposlenik to učini, šef obično shvati poruku', kaže Milazzo te dodaje: 'Zašto biste od šefa stvorili neprijatelja? Pa želite da shvati koliko radite i zapravo želite djelotvorno koristiti svoje radno vrijeme. Ukoliko je šef toga svjestan, lakše će prihvaćati vaše 'ne'.'

 

Magazin.hr

relaxforum

sretanzivot @ 10:31 |Isključeno | Komentari: 0
Biti ovdje i sada nije ni najmanje jednostavno jer se stalno opterećujemo onime što je bilo ili što bi moglo biti. No, zapamtite da ste stvarno živi samo sada, u ovom jedinstvenom trenutku...

 

Napokon ste na godišnjem odmoru, no nikako se ne uspjevate opustiti jer vas svako malo obuzmu misli o nedovršenim poslovima ili planovima, a na poslu ste nestrpljivo odbrojavali dane do godišnjeg. Kupili ste toliko željeni novi auto, no sad nikako na zelenu granu s novcima zbog kredita, troškova registracije, održavanja ili popravaka i novih dijelova, goriva... Lijepo je to što imate djecu, ali stalno brinete oko njihova školovanja, sigurnosti, bojite se da će zapasti u loše društvo, loše se oženiti ili udati. I ona „klasika“ – kad ste bili dijete, htjeli ste brzo odrasti, a sad kad ste odrasli, htjeli biste ponovno biti dijete. „Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije: čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg sto mu želja klije...“ pisao je veliki Petar Preradović o nemiru našeg srca.

 

Stanite na loptu

Stanite! Pogledajte oko sebe! Znate li uopće gdje se sada nalazite? Nije li istina da se i u ovom trenu, dok čitate ove retke, nalazite u svojevrsnoj bezglasnoj oluji uma? Iako razumijete ovdje napisane riječi, svako malo proleti vašom glavom misao o nečemu što danas ili uskoro morate obaviti, osluškujete hoće li dijete u drugoj sobi zaplakati i oteti vam ovih nekoliko minuta mira koje ste ukrali za sebe, možda ste se prisjetili nečeg što vam se (ne)davno dogodilo, možda je vaše srce slomljeno, pa vam pogled povremeno pobjegne s ekrana u nepoznato, probijajući zidove i tražeći zauvijek izgubljeno vrijeme. Tko zna gdje ste sada, no jedno je sigurno – malo je onih koji su doista ovdje i u ovom jedinstvenom trenutku.

 

Pogledamo li svoj život unatrag, većina nas će uočiti da zapravo stalno žalimo za nečim što je bilo tako lijepo, ali je tako kratko trajalo, a i dok je trajalo, mi u tome nismo znali uživati. Pokušajte se testirati prvom sljedećom prilikom kad vam se dogodi nešto prekrasno što će vam osvježiti život – jeste li u tome trenu uopće svjesni svoje sreće? Uzimate li od tog trenutka najviše što se može, proživljavate li tu radost i srcem i umom i svim svojim osjetilima ili su vaše misli već negdje odlutale? A možda niti ne želite uživati jer je gotovo isti događaj u prošlosti završio loše, pa se bojite ponovnog razočaranja?

 

 

Ponovno rođenje

 

Biti ovdje i sada, živjeti u trenutku zapravo nije ni najmanje jednostavno, barem ne odraslima. No, možda je vrijeme da naučite važnu lekciju od djece koja još nemaju pojam o vremenu - igraju se i uživaju u svakom trenu svog postojanja jer još ne znaju kako misliti unaprijed niti se opterećuju prošlošću. Naravno, ne možete si više priuštiti neodgovornost, niti ugroziti obitelj boemskim životom, no ako želite proživjeti život u svoj njegovoj punini, morate naučiti biti prisutni u trenutku. Jučer je prošlo, a sutra se još nije dogodilo – ako ne živite danas i ovdje, što je uopće vaš život? No, ne brinite, nikada nije kasno za ponovno rođenje. I to se može naučiti, a s vježbom možete početi već sada i ovdje, na pozitivnim stranicama Naturale.

 

Obratite pažnju na svijet oko vas – Pokušajte uvijek pronaći nešto lijepo u vašoj okolini. Možda na putu do posla prelazite preko nekog starinskog i romantičnog mosta, možda su balkoni zgrada u susjedstvu ukrašeni raskošnim cvijećem ili, još uvijek umorni od teške noći, podignite pogled prema jutarnjem nebu prošaranom oblacima krvavim od svitanja. Takve sitnice unose radost čak i u najdosadnije poslove te osvježavaju dnevnu rutinu. Ne biste vjerovali koliko vam je ljepota promaklo dok ste hodali cestom izgubljeni u mislima i pognute glave.

 

Usredotočite se na ono što radite – Čak i ako samo šetate, brišete prašinu ili miješate igraće karte, kakav je to osjećaj? Primijenite tehniku sličnu meditaciji: iako će vam sigurno barem povremeno sinuti neka misao vezana uz nešto drugo, otpustite je, neka u miru ode. Usredotočite se na ono što jest, a ne na ono što je bilo ili bi moglo biti. Obratite pažnju na svoja osjetila – vid, sluh, njuh, opip i okus. Jeste li se ikada na nešto toliko koncentrirali da ste imali osjećaj kako je odjednom sve drugo nestalo? Živjeti u trenutku znači stvoriti takvo stanje svijesti bilo kada i bilo gdje.

 

Smiješite se nakon buđenja – postoje znanstveni dokazi koji govore u prilog tome da već sam izraz lica pokreće određene procese u tijelu te određuje kako ćete se osjećati. Pritom je najbliži izražavanju istinske sreće osmjeh u kojem se ne smješkaju samo usta već i oči. Dakle, ne budite se s urlikom i razbijanjem budilice. Odlučite se već u tom prvom trenu vašeg dana za dobro raspoloženje.

 

Činite nasumice i spontano dobra djela – bilo da je riječ o dvije kune koje ćete dati prosjaku, kovanicama ubačenim u kutijicu za školovanje siromašne djece u pošti, volontiranju u Crvenom križu ili doniranju dječje robice siromašnoj obitelji, obratite pažnju na svaki trenutak u kojem se dali svoj doprinos boljem i ljepšem svijetu. Čak i sitnica, lijepa riječ ili gesta, mogu donijeti radost. Najveći utjecaj imaju upravo spontana i neočekivana dobra djela, a na njih ne možete biti osjetljivi ako ne živite u trenutku.

 

Smanjite one aktivnosti koje vas odvraćaju od sadašnjosti – Koji je vaš način bijega od sadašnjosti? Većina ljudi gleda televiziju te na taj način stavlja svoj um u stanje mirovanja dok vrijeme prolazi. Nema ničeg lošeg u sanjarenju, uživanju u dobrom filmu ili knjizi, ali to nije život u trentku jer usmjerava vašu koncentraciju na nešto što nije ovdje i sada. To je oblik eskapizma, izbjegavanja problema. Budite aktivni, a ne pasivni, izaberite one aktivnosti koje će vas potaknuti da pogledate svijet oko sebe i osvijestite trenutak. Vrtlarenje, pletenje ili sviranje su dobar primjer.

 

Budite zahvalni za ono što jest – Kad poželite nešto što nemate ili biste htjeli da je vaš život drugačiji, krenite u ispunjavanje svojih želja tako da najprije osjetite zahvalnost za ono što imate sada. To će vas vratiti u sadašnjost. Napravite listu svega na čemu ste zahvalni, pa makar bili zahvalni samo na tome što ste još uvijek živi i što možete disati. Ne propuštajte darove koji stoje ispred vas samo zato jer razmišljate o svemu što ste nekada imali ili što biste htjeli da je vaše.

 

 

Sitnice koje će pomoći:

 

• Igrajte se s djecom - pokušajte zamisliti njihov pogled na svijet. Pokušajte se prisjetiti svog djetinjstva.

 

• Oprostite - mnogi od nas opterećuju se zlopamćenjem što nas sprečava da otvorimo svoje srce drugima jer se bojimo da ćemo opet biti povrijeđeni.

 

• Obratite pažnju na disanje - osvješćivanje disanja na prirodan način smiruje um i pomaže nam da se vratimo u sadašnjost.

 

• Slušajte glazbu i uživajte – neka vas omiljeni tonovi ponesu, zaplešite i zapjevajte, prepustite se doživljaju

 

• Aktivno sudjelujte u razgovorima i pažljivo slušajte sugovornike

 

• Razmislite o tome kako biste dobrim djelom mogli nekoga usrećiti

 

Autor: Vladimira Šimić

Naturala.hr

sretanzivot @ 10:30 |Isključeno | Komentari: 0
Svi mi ponekad postupimo neracionalno i bez nekog logičnog objašnjenja, čak i bez dubokog promišljanja donesemo najbolju moguću odluku. Zašto? Kao da smo ˝jednostavno znali˝ ili je to bila ˝viša sila˝. Naši životinjski instinkti još uvijek postoje tu negdje u nama i pomažu donijeti odluke koje nam mogu čak i spasiti život.

 

Izbrusite svoju intuiciju u tri koraka:

 

 

1. Kako donijeti pravu odluku?

 

Izaberite situaciju u kojoj ste neodlučni i vrtite se između dvije mogućnosti. Ovaj put dajte svome "feelingu" šansu da vas odvede na pravi put. Sjednite na neko mirno mjesto gdje vas nitko neće ometati, umirite se i pozabavite svoj um problematikom odluke. Zatim jednostavno odaberite jednu opciju. Primjerice, ne znate trebate li promijeniti lokaciju na kojoj živite zbog novog posla. Zamislite soluciju u kojoj ste se odlučili za preseljenje i promatrajte kakve unutarnje osjećaje vam je to probudilo. Osjećate li sputanost i anksioznost ili pak slobodu i toplinu? Jesu li osjećaji ugodni ili neugodni?

 

Nakon toga zamislite soluciju u kojoj se niste preselili zbog novog posla. Ponovno dobro promotrite svoje misli i otkrijte jesu li pobuđeni osjećaji generalno gledajući pozitivni ili negativni. Naravno, uzmite vremena koliko god vam je potrebno.

 

Na početku možda nećete dobiti strogo definirane odgovore, ali ako se budete obraćali svome tijelu s istim pitanjem više puta, razvit ćete prilično pouzdan osjećaj prave odluke za vas.

 

2. Kako prepoznati nevolje?

 

Vaša intuicija vam može prilično brzo i jasno otkriti je li neka osoba ili određena situacija dobra za vas. Naravno, za to je potrebno malo izbrusiti i istrenirati svoja osjetila.

 

Prisjetite se situacije kada ste se vratili s bilo kakvog sastanka i niste se osjećali dobro bez nekog određenog razloga. Uočite što se događa s vašim tijelom dok se prisjećate tog iskustva. Provjerite prvo u vašem trbuhu, zatim u ramenima, rukama i nogama te se koncentrirajte na ono što vam ti dijelovi tijela govore o nekoj osobi ili situaciji.

 

Jeste li napeti ili opušteni? Osjećate li se ugodno ili neugodno? Uzmite si dovoljno vremena kako biste osvijestili sve te fizičke podražaje i pokušajte doznati što vam žele poručiti. Primjerice, možete osjetiti grčenje u trbuhu, stiskanje grla ili jednostavno općenit neugodan osjećaj. Vjerojatno ćete slično osjetiti kad vam netko nešto sarkastično dobaci ili se ne drži vašeg uzajamnog dogovora.

 

Postoje situacije u kojima vaše tijelo vrišti da nešto nije u redu, međutim to je samo reakcija na neku traumu ili stresnu situaciju iz prošlosti. U tom slučaju sadašnja situacija djeluje kao okidač. Taj osjećaj nas tjera da budemo svjesniji opasnosti u datom trenutku poučeni neugodnom scenom iz prošlosti.

 

Tijekom dana pokušajte biti što svjesniji svog tijela i proučavajte kako reagira na neke ljude i događaje. Bez obzira jeste li se osjećali neugodno ili kao da je sve u redu, svaka informacija je vrlo bitna i korisna.

 

3. Osobni ˝detektor stresa˝

 

Naše tijelo, napose trbuh, može biti dobar pokazatelj količine stresa. Vježba je vrlo jednostavna: duboko se koncentrirajte na svoj trbuh. Je li tih i miran ili aktivan? Je li zgrčen ili opušten? Napet ili mekan?

 

Ako ste napeti i zgrčeni vjerojatno se nalazite pod utjecajem nekog oblika stresa. Zapitajte se što bi vam olakšalo i odagnalo takav osjećaj? Vizualizirajte šetnje po prekrasnoj plaži, večere u svom najdražem restoranu ili opuštajuće masaže. Ponekad je dovoljno da samo mirno sjedite i polagano dišete nekoliko minuta.

 

Što god da vam padne na pamet, uzmite si par minuta i posvetite ih tim pozitivnim i lijepim mislima. Osvijestite pritom što više boja, oblika, tekstura, mirisa i ostalih stvari koje zaokupljuju naša osjetila. Doslovno oživite taj događaj, tu maštariju u što većoj mjeri. Znat ćete da ste uspjeli nakon što vam trbuh postane opušten i relaksiran a unutar njega se počne širiti onaj dobar osjećaj.

 

Kao sa svim vještinama, i s razumijevanjem poruka našeg tijela, potrebno je mnogo vježbe i truda. Međutim, nakon nekog vremena ćete shvatiti da ste u sebi otkrili vrijednog i pouzdanog vodiča.

 

Izvor: Naturala.hr

sretanzivot @ 10:28 |Isključeno | Komentari: 0
Prati nas
 
 
Posjetioci