Moj internet dnevnik
Sretan život
Sretan zivot
Zivot
Arhiva
« » ožu 2013
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Share it!
Blog - ožujak 2013
nedjelja, ožujak 31, 2013
Oličenje strasti i bunta
 Simbolika i mitologija
Ovan
 je prvi znak Zodijaka; započinje proljetnim solsticijem i traje do 20.travnja. Vlada razdobljem buđenja prirode, probijanja klica, prvih pupova,cvjetova... Simbol je iskonske snage, energije koja je potrebna za rađanje novog početka. Kao što priroda tijekom proljeća pokazuje svu svoju veličanstvenu raskoš, tako i pripadnici tog znaka znaju zadiviti svojom neuništivom energijom i revolucionarnim postignućima. Negativne pojave nezadržive prirode, kao što su proljetne poplave i oluje, i kod njih se javljaju - kao neobuzdano divljanje i nekontroliran bijes.
 Znak Ovna vezuje se i uz mit o Zlatnom runu koji u svom značenju ujedinjuje dva simbola - nevinost i duhovnu čistoću (runo), te slavu i moć (zlato). U životinjskom svijetu ovan je začetnik i vođa stada, a i naprava kojom se su probijale srednjovjekovne utvrde, a njegovi su rogovi ujedno i njegov grafički simbol.
 Vladar Ovna je Mars, koji kao i on uživa u uzbuđenjima, borbi i natjecanju, a u 20. stoljeću za suvladara mu je dodijeljen i mistični Pluton.
Psihološki portret
Provokativan, bučan, energičan i neustrašiv, Ovan je znak koji će svugdje biti primijećen. Njegove žustre kretnje i živa gestikulacija odaju nervoznu osobu koju ne drži mjesto i kojoj uvijek nedostaje riječi da izrazi sve što osjeća. I njegov hod odaje osobu koju ne drži mjesto i koja želi što prije stići do cilja.
 Čini se da rođeni u tom vatrenom znaku na sve moraju reagirati, a kako redovito i bezazlenu kritiku shvaćaju kao napad ili izazov, i reakcije su im burne. Za njih se vezuju brojne krajnosti, a odnosi s drugima najčešće im se vrte oko ljubavi i mržnje. Ne vole ništa osrednje, a nikad osrednje i ne daju. Iz sebe izvlače maksimum i dostojanstveno odbijaju mrvice - prijateljstva, ljubavi, ovlasti...
 Slove za tešku, tvrdoglavu i naprasnu osobu koja uvijek tjera po svome i sve gleda kroz svoju prizmu. Tipičan Ovan rečenicu počinje s "Ja", u društvu je glasan i često nadmen, a u poslovnim odnosima ne baš vičan suradnji. Premda mu prijatelji prigovaraju kako se previše hvali i uvijek ustraje na svom mišljenju, ipak je mnogo onih koji ga iskreno vole. Jer on je velikodušan, osjećajan, otvoren i pošten. Njegova drskost i pokoja uvreda bit će mu oproštena jer će svoju privrženost dokazati na drugi način. Kad ga netko naljuti, reći će i ono što ne misli, samo da ga povrijedi. Brzo plane, no bijes mu ne traje dugo.Nakon oluje koju je izazvao, ponovno je vedar - kao da se ništa nije dogodilo. Neće se ispričati, nego će se svojim postupcima nastojati iskupiti.
Ljubav
 Rođeni u znaku Ovna nerijetko su u vlasti svojih nagona, strasti i osjećaja. Kad se zaljube, nemaju mira dok ne ostvare ljubav. Teško skrivaju emocije, odmah žele znati na čemu su, pa spontano prvi prilaze. U početku ljubav dokazuju u postelji, a kasnije će poraditi i na nekim drugim zajedničkim interesima.
 Beskrajno su plahi, ljubomorni i posesivni. Nekad je potrebna i samo jedna riječ da posumnjaju u partnera, a osobito su nesigurni kad su tek na početku veze ili u nekom većem društvu.
 U seksualnom pogledu dosta obećavaju. Imaju energije i erotskog žara za oboje, no mana im je što redovito više misle na svoj užitak.Nedostaje im nježnosti, povjerenja i sposobnosti da se prepuste partneru.
 Kad su prevareni ponašaju se poput ranjene zvijeri. Ne prežu od javnih obračuna, a najčešće im više pati ego nego srce. Dobra je okolnost što se brzo mogu zainteresirati za nekog novog, zbog čega će i odustati od svih silnih zlih namjera kojima su osvetoljubivo prijetili.
Posao
Ovan je znak velikih potencijala, izdržljivosti i talenta, no i prilično kampanjskog odnosa prema radu. Može danima mukotrpno raditi s minimalnom dozom sna, no isto tako i previše dugo ljenčariti,izbjegavajući svaki veći napor. Zbog toga je najbolje, i za njega i za druge, da se bavi nekim samostalnim poslom, bez šefovske ili neke druge kontrole.
 Budući da se voli natjecati, najbolje rezultate postiže kad je izazvan i kad ima poštenu konkurenciju. Želi se pokazati najboljim, a redovito i svoj rad naplaćuje više od drugih. Odgovaraju mu svi vojni i policijski poslovi, a od medicine kirurgija. Privlači ga politika ponajviše da bi izrazio svoje nezadovoljstvo i ljutnju postojećim uvjetima života. Dobre rezultate postiže u sportu, ali samo uz golemu samokontrolu i disciplinu. U duši je to buntovnik i revolucionar koji se želi istaknuti u svakom poslu, napraviti nešto što još nitko nije,otkriti nešto novo, zadiviti i zapanjiti okolinu.
Moda i dizajn
 Kad joj se svidi neki komad odjeće, žena Ovan neće imati mira dok ga ne dobije. Ona se u određene krpice naprosto zaljubljuje; svima priča o njihovoj posebnosti, a kad ih dovoljno iznosi, daje ih drugima.U pravilu voli udobnu i sportsku odjeću, ponajprije jeans, no kad želi nekog zadiviti, može biti izuzetno elegantna, čak i pretjerano blještava. I žene i muškarci tog znaka vole nositi šešire, kape ili marame, a sviđaju im se tetovaže. Muškarac je pravi sportski tip; ne voli odijela, kravate ili smokinge, no njegova naizgled jednostavna odjeća vrlo je kvalitetna i skupa. I jedan i drugi vole crvenu i sve žarke boje, kako na sebi, tako i oko sebe.
 Pripadnici tog znaka najradije bi mijenjali namještaj i boju zidova u skladu sa svojim raspoloženjem, no kako je to većini nedostupno,uređuju stan sa što manje detalja koji bi im kasnije mogli smetati.Vole biti okruženi modernom tehnologijom, cijene prirodne materijale i kvalitetnu izradu, velike prostore i udoban kožni namještaj.
 Njihovom temperamentu odgovara brz, sportski dvosjed, a uživaju i u vožnji motorima. Vrlo im je važno što voze, pa čak i kad si to ne mogu priuštiti, kupit će neki prestižan automobil.
 Element:Vatra
 Kvaliteta: Kardinalni
 Planet zaštitnik: Mars
 Simboli: Dijamant, rubin, koralj, čelik, zlato
 Sretne boje: Crvena, ljubičasta, crna
 Životinje i biljke: Orao, jastreb, ovan, ovca; češnjak, luk, čičak, kopriva, kadulja
 Zemlje i gradovi: Engleska, Njemačka, Danska, Sirija; Napulj, Firenca, Verona, Padova, Marseille, Krakow, Birmingham, Leicester
 Ljudsko tijelo: Glava, oči, nos, živci
Radi kao mrav, uživa kao car
 Simbolika i mitologija 
Bik
 je zemljani znak fiksne kvalitete i pretežito melankoličnog temperamenta. Godišnje doba kojim vlada simbol je preporoda, plodnosti i bujnosti pa je on znak hedonizma, a njegovi pripadnici osobe koje mogu satima uživati u blagodatima dobre trpeze i užicima puti.
 Dobio je ime po životinji poznatoj po velikoj snazi i plodnosti, a njome je i grafički predstavljen. Taj je kralj pašnjaka naizgled miran i spokojan, no poznat je i po prikrivenom i neobuzdanom jaru (korida!).
 I zodijački Bik djeluje dobroćudno i tromo, a zna iznenaditi silnom žestinom i energijom kad je izazvan. Njegova fiksna kvaliteta upućuje na kontroliranu prirodu, nesklonu promjenama i odstupanjima od zacrtanog puta, a zemljani element znači da je racionalan, trezven,oprezan, analitičan i kontroliran, te da su mu ciljevi prije svega materijalne prirode.
 Vladarica mu je Venera, planet ljepote, ljubavi i umjetnosti.Umjetnost ga nikad ne ostavlja ravnodušnim, a često i sam posjeduje određeni umjetnički talent.
Psihološki portret
 Bik je odlučan, temeljit i uporan. Kao i ostali zemljani znakovi,Djevica i Jarac, racionalan je, oprezan i analitičan, no nije kao Djevica sitničav, niti je opsjednut karijerom kao Jarac. Želi uspjeti,no nije mu cilj samo raditi i biti uspješan - želi uživati u životu,izgraditi dom, obitelj, ostaviti nešto iza sebe...
 Osjećaje dobro kontrolira, apsolutno je predan zadacima koje si zadaje, a stjecanje i posjedovanje najviše ga ispunjava. Ima jasne ciljeve koji želi dostići, ali ne i snove, jer nije tip sanjalice i idealista koji teži nečemu što se u njegovom vremenu ne može ostvariti.Vrlo je strpljiv, tvrdoglav i ustrajan, a od svojih ciljeva rijetko odustaje - jedino kad je razočaran.
 Može danonoćno raditi bez predaha, no isto tako poznaje i razdoblja posvemašnje lijenosti, nepokretnosti i malodušnosti. To je melankolik koji se voli prepuštati uspomenama i ljubavnim maštanjima,zaboravljajući pritom na važne stvari koje mora obaviti. No, ima dovoljno odlučnosti i snage da se na vrijeme trgne.
 Većinom je dobroćudan, no ne i naivan. Prepoznaje one koje ga žele iskoristiti, a prema njima zna biti i izuzetno strog i grub. U društvu ne slovi za velikog pričalicu, nije ni osobito zabavan ni duhovit, no voli osobe koje su takve. Prije je promatrač koji će iskreno podržavati dobar štimung, a po potrebi i počastiti cijelo društvo. Ne spada u rastrošne tipove, no kad se radi o osobnim zadovoljstvima, široke je ruke.
Ljubav
 Simbol je plodnosti, putenosti i svih ovozemaljskih užitaka. Kad bi se njega pitalo, cijeli bi dan bio u postelji s osobom koju voli,hraneći se usput raznim slasticama i ispijajući najbolje kapljice. No,to je i nadasve racionalan znak, svjestan materijalnih vrijednosti i svega onoga što novac znači. Zbog toga će svoju želju za tjelesnim užicima počesto podrediti trci za novcem i poslovnim uspjehom, a sve u želji da bude što samostalniji.
 Dosta konzervativno shvaća obitelj i odnos spolova, s posebnim naglaskom na vjernost i obostrano poštovanje. U pravilu dosta burno reagira na prijevaru, no to ne znači da će odmah pribjeći razvodu.Dosta mu znači zajednički život, djeca i imovina, pa će zbog toga čak i ostati u vezi koja više ne ispunjava njegova očekivanja. U seksualnom pogledu izuzetno je izdržljiv, pohotan i "tehnički potkovan", a vrlina mu je što ne misli samo na svoj užitak, već želi ugoditi i partneru.
Posao
Ovaj je znak vrlo racionalan, a prema poslu i prema novcu vrlo se odgovorno ponaša. Najdraži mu je novac koji sam zaradi, a zbog urođene želje za stjecanjem, to mu se redovito događa dosta rano. Većina Bikova još kao školarci znaju zaraditi neku sitnicu, a naročito dok studiraju.Jedan dio novca potrošit će na osobna zadovoljstva, no nešto novca ostavit će i "sa strane". Pripadnici tog znaka zarana počinju štedjeti,a što su stariji, sve ih više zanimaju ulaganja, proširenje posla i imovine.
 Imaju istaknut poduzetnički duh i dobar "nos" za trgovinu, pa se uspješno bave komercijalnim poslovima i biznisom čak i onda kad nemaju diplomu iz ekonomije. Najviše ih zanimaju poslovi iz trgovačke branše,uvoza-izvoza, zatim građevinarstvo, poljoprivreda i prehrambena industrija. Međutim, kako im je vladarica Venera, skloni su i poslovima vezanima uz uljepšavanje, umjetnost i dizajn. Kad je riječ o umjetnosti, najčešće se bave glazbom i kiparstvom.
Moda i dizajn
Bik ne spada u pomodare, a ni u osobe koje satima stoje pred ogledalom. U njegovom ormaru nećete naći gomilu odjeće, no zato će sve što ima moći uspješno kombinirati. Boje koje prevladavaju su neutralne boje zemlje, te neizostavna crna i rubin-crvena. Odjećom ne želi privlačiti preveliku pažnju, no zasigurno nastoji istaknuti prednosti,a skriti nedostatke.
 Pripadnice tog znaka vole zlatni nakit, premda ga većina radije drži negdje u škrinjici nego na sebi. I žene i muškarci imaju rafiniran ukus, izbjegavaju previše detalja i ukrasa, no zato pažljivo biraju što će kupiti, vodeći računa o materijalu i kvaliteti izrade.
 To je znak koji će s posebnom pažnjom urediti svoj stan i koji vodi veliku brigu o cijeloj svojoj imovini, pokretnoj i nepokretnoj. Nije mu namjera skućiti se na brzinu; radije će dugo uređivati stan, pomno tražeći ono što mu najviše odgovara. Prednost daje antikvitetima, a ako nema novca, snaći će se već nekako pomoću svog poduzetničkog duha. U svom stanu voli vidjeti i umjetničke predmete, posebno kiparska djela,a i veliko, impozantno cvijeće. Kad bira automobil, više računa vodi o motoru i potrošnji goriva, nego o vanjskom izgledu. Radije kupuje udobne limuzine i karavane nego brze dvosjede.
 Element: Zemlja
 Kvaliteta: Fiksni
 Planet zaštitnik: Venera
 Simboli: Safir, smaragd, alabastar, bakar
 Sretne boje: Crvena, crna, zelena, svjetloplava
 Životinje i biljke: Bik, vol, janje, fazan, slavuj, zec, lastavica,
 labud; ruža, ljiljan, ljubičica, lan, maslina, mirta, datulja
 Zemlje i gradovi: Argentina, Iran, Irska, Poljska, Bjelorusija; Dublin, Mantova, Parma, Palermo
 Ljudsko tijelo: Usta, grlo, glasnice, žlijezde
Bistar um i spretne ruke
 Simbolika i mitologija
Blizanci 
su treći po redu znak Zodijaka. Razdoblje u kojem vladaju obilježeno je završetkom školske godine, učenjem, druženjem i strkom pred ljetne praznike. Premda je tada dosta napetosti, prevladavajući je dojam ipak zaigranost, veselje, zanos i vedrina. Nakon napornog rada svi puni nade iščekuju ljetne praznike, odmor i ljubavne avanture. Tada cvjetaju ideje, izmišljaju se igre i nude nerealna obećanja. Do početka ljetnog solsticija traje i razdoblje dužih dana; Sunce se bliži svom vrhuncu,svjetlosti je svakim danom sve više, a time i optimizma, blještavila izabave.
 Grafički su Blizanci predstavljeni dvjema osobama, nekad istog(mitološki Kastor i Poluks), a nekad suprotnog spola (dvoje ljubavnika). Nastupaju nakon dva proljetna, nagonska i pokretačka znaka- muškog Ovna i ženskog Bika. Treći, Blizanci, njihovo su dijete,nedefinirano u erotskom i emocionalnom smislu, iznad svega intelektualno.
 Za vladara im je dodijeljen Merkur, planet koji je dobio ime po rimskom bogu (grč. Hermes), duhovitom i zabavnom glasniku vrhovnih božanstava.
Psihološki portret
 To je znak koji se ne može pohvaliti čeličnom voljom ni mišićnom snagom, ali su mu zato intelektualne sposobnosti izuzetne. Svestran je,naoružan znanjem sa svih područja, spretan s riječima, tijelom okretan,snalažljiv u svim prilikama. U društvu je uvijek nasmijan i vedar,raduje se novim poznanstvima, novim poslovima, bez problema mijenja navike i mjesto boravka. Prilagodljiv je, redovito radi nekoliko poslova u isto vrijeme, može biti cijeli dan na poslu, a navečer čio i zabavan u društvu. Zna kako se treba ponašati u svakom društvu, a majstor je za popravljanje raspoloženja namrgođenom šefu ili ljutitom partneru.
 Muškim predstavnicima nisu strani kućanski poslovi, dapače, u nekima su i spretniji od svojih partnerica. Žene se, pak, mogu nositi s muškarcima na svim "njihovim područjima" - od posredovanja u prodaji tvrtki pa do priča o nogometu. Za muškarce Blizance može se reći da posjeduju ono što nedostaje većini muškaraca, a isto vrijedi i za žene.Ni jedan ni drugi nisu opterećeni svojom spolnošću, a niti muškim,odnosno ženskim društvom. U svim međuljudskim odnosima ustraju na prijateljstvu, na razgovoru, racionalnim objašnjenjima i uvjeravanjima.U svakoj situaciji naći će neku komičnu stranu, a čak će i neke prijeteće obračune doživjeti kao igru. Za Blizance se može reći da su poput male djece, a i većina ih se može pohvaliti mladenačkim izgledom i duhom i u zrelim godinama.
Ljubav
 Neposredni su u kontaktu, nisu agresivni, ne hvale se nego osvajaju rječitošću, duhovitošću i dječačkim šarmom. Vrlo su šarmantni i zabavni, a zbog osobe koju žele osvojiti, zabavljat će cijelo njezino društvo. Ne krasi ih osobita strastvenost; brzo se zaljube, ali i odljube. Smetaju im partneri koji traže apsolutnu odanost i vjernost,koji ih kontroliraju i neprestano ispituju. Draže su im slobodne veze i tolerantne osobe, a važniji intelektualni nego erotski sklad.
 Dobra im je strana što nisu previše zahtjevni, posesivni ni ljubomorni, a kad su prevareni, neće nužno tražiti revanš. Analiziraju svaku situaciju i traže razlog kako bi razumjeli partnerove postupke, a kad ih sve to počne zamarati, okreću se nekom novom.
 U erotskom pogledu vrlo su znatiželjni i maštoviti, no ne i osobito strastveni. U braku bez ustezanja pričaju o svojim bivšim vezama i seksualnim iskustvima. Kad presahne početni zanos, nastojat će s partnerom biti prijatelji. Ako im to ne uspije, dosta će izbivati iz kuće, neprestano izmišljajući nove izgovore.
Posao
 Najveće oružje Blizanaca je njihov uvijek aktivan i bistar um.Odlično barataju i riječima, znaju u razgovoru izvući sve što ih zanima pa su dobri kao trgovci, novinari, detektivi i istražitelji. U školi se izdvajaju dobrom memorijom i svestranošću. Zato ne trebaju kod kuće puno učiti pa to vrijeme mogu koristiti na mnogo zanimljiviji način,baveći se nečim što im može omogućiti zaradu. Zbog toga što mogu brzo svladati jedan posao, počinju su baviti drugim, trećim itd., a najčešće ne žive od zanimanja za koje su se školovali. Sve ih zanima, a osobito informatika i sredstva moderne komunikacije, čime se i počinju baviti iz hobija.
 Redovito za vrijeme školovanja rade neke honorarne poslove, a bave li se nekim kancelarijskim poslom, redovito će ostalim uposlenicima nuditi neku robu koju prodaju da malo povećaju kućni budžet.
 Mogu postići uspjeh kao književnici, jezikoslovci i prevoditelji,novinari, lektori, pravnici, trgovci, zabavljači i imitatori, sportaši i informatičari, trgovački putnici, vozači i električari.
Moda i dizajn
Blizanci vole promjene, uvijek su u potrazi za nečim novim,uzbudljivim i zanimljivijim od onog prije. Vješti su u slaganju boja,nepogrješivi kad je riječ o modnim detaljima i odjeći kojom će skrenuti pažnju. Uživaju u listanju modnih časopisa, obilasku trgovina i kombiniranju odjeće zbog čega i kad nemaju novca izgledaju "kao sa stranica žurnala". Mnogo im znače detalji; torbice, marame, naočale,pomodni nakit i cipele. Nemaju nekog određenog stila - bitno je da je moderno i da ne izgledaju dosadno. Muškarci također dosta pažnje polažu na odjeću i frizuru, a ponajviše im je bitno da izgledaju mladenački,opušteno i zanimljivo.
 Većinom se ne zadržavaju puno kod kuće, pa stoga i ne mare previše za uređenjem stana. Redovito imaju neku viziju prostora u kojem bi htjeli živjeti, no nikako da nađu vremena i novca da ga i stvore. Često sami izrađuju ukrase i predmete kojima će oplemeniti svoj životni prostor, a osobito im je važno imati svu modernu tehničku i informatičku opremu.
 Vole brze automobile i brzu vožnju, a nerijetko su i vrlo vješti za volanom. No, uglavnom im je žao potrošiti neku veću svotu na automobil pa redovito voze polovnjake koje moraju često popravljati.
 Element:Zrak
 Kvaliteta: Promjenjiv
 Planet zaštitnik: Merkur
 Simboli: Smaragd, topaz, krizolit, turmalin, ahat, bronca
 Sretne boje: Plava, žuta, narančasta, papagaj zelena
 Životinje i biljke: Papagaj, ibis, vjeverica, lisica, hijena, leptir; đurđica, ivančica, orhideja, karanfil, peršin
 Zemlje i gradovi: Belgija, Egipat, Lombardija, Sardinija; London, Versailles, Metz, Cordoba, Melbourne
 Ljudsko tijelo: Ramena, ruke, grudni koš, pluća, živci
Čvrsta ruka, meko srce
 Simbolika i mitologija 
Rak
 je četvrti je po redu znak Zodijaka, a vladavina mu započinje prvim danom ljeta. Nakon početka njegove vladavine dani bivaju kraći, sunčeve svjetlosti je manje, no zato mu je toplina intenzivnija. Tako je i kod Raka; osjećaji su mu izuzetno jaki, iako se to izvana toliko ne vidi.To je vizionar snažne podsvijesti i intuicije, što se dovodi u vezu ne samo s njegovim vodenim elementom, već i s njegovim razdobljem vladavine. Smješten na polovici kalendarske godine, Rak ima isti pogled na polovicu ispred i polovicu iza njega. Značenje prethodnih iskustava duboko je utkano u njegovu svijest; određen je poviješću, korijenima i genetikom.
 Životinjica čije ime nosi ima čvrst oklop koji štiti mekano tijelo,hoda unatrag, a pred nepoznatim nepovjerljivo uzmiče. I pripadnici Raka kriju emocije, krhkost i osjetljivost ispod flegmatične fasade, a mislima se često vraćaju unatrag, u prošlost.
 Vladar Raka je Mjesec koji u astrologiji predstavlja ženski princip, majčinstvo, podsvijest, osjećaje i intuiciju.
Psihološki portret
 Naizgled kruti, drski ili kontrolirani, Rakovi kriju složenu emotivnu strukturu i duboke unutrašnje doživljaje. To su ljudi koji su sazdani od snažnih osjećaja i koji iznimno proživljavaju sve što se oko njih događa. Djeluju pasivno, samozatajni su, oprezni i tajanstveni.Poput bojažljivog raka povlače se u sebe čim opaze nekog nepoznatog jer ono što im je strano redovito doživljavaju kao prijetnju. No, većina ih se ne brine i ne plaši toliko za sebe koliko za svoju obitelj, naročito za djecu. Imaju poseban osjećaj za zbrinjavanje potomstva, a isto i za očuvanje tradicije. Ne slove za agresivce, no kad su u pitanju oni koje vole, kao i njihova domovina, neustrašivo će stati u njihovu obranu.
 Religiozni su, duhovne vrijednosti više cijene od materijalnih, a ljubav im je najvažnija! No, istovremeno i u profesionalnom pogledu mogu mnogo dati. Kad imaju jasan cilj, uporni su i odlučni, ne troše vrijeme na izlaske, društvo i zabavu već su posve usmjereni na posao i obitelj.
 Imaju dosta poznanika, a malo onih koje zovu prijateljima. Prema njima su velikodušni i nesebični, a prema svima drugima nepovjerljivi.U pravilu nisu skloni hvalisanju, čak će i pretjerati u samosažaljenju.Kad su u većem društvu i na nekom javnom skupu, osjećaju nelagodu protiv koje se bore hladnim držanjem, ciničnim primjedbama i pokojom "čašicom". Oni koji ih poznaju vole ih zbog njihove velikodušnosti,osjećajnosti i brižnosti, povjerljivosti i samaritanstva.
Ljubav
 Za svakog pravog Raka život bez ljubavi, pa čak i ako je neuzvraćena, je vegetiranje. To je vrlo osjetljiv znak, a kad je zaljubljen još i više. Može kontrolirati emocije, no ne dugo. Kad nekog uistinu voli, odmah razmišlja o zasnivanju obitelji. Kad njega pak netko voli, užasno će se osjećati ako ne može uzvratiti ljubav. I kod muških i kod ženskih pripadnika glavni razlog za nevjeru bit će taj što im je bilo teško odbiti nekoga tko ih neprestano salijeće ljubavnim ponudama.
 To nije znak koji će prvi prići, a ni koji će prvi prekinuti.Muškarac Rak redovito budi majčinski poriv kod žena, a nerijetko je glavni kamen smutnje u njegovim ljubavnim vezama upravo njegova majka.I kod žena je slično; i one bude zaštitnički instinkt, čak i onda kad uopće ne izgledaju krhko.
 Kao ljubavnici Rakovi mogu mnogo pružiti. Žele znati što više o seksu samo da bi partneru udovoljili, no većina ima i prirodnog talenta za to. Intuitivno osjećaju što partner želi, u stanju su mu se potpuno predati uživajući u svakom trenutku.
Posao
 To je spor, marljiv i sentimentalan znak koji će dati sve od sebe u poslu prvenstveno onda kada je motiviran. Radi polako, tih je i samozatajan, a ciljevi su mu većinom veliki, neograničeni. Zanima ga sve što je vezano uz povijest, prošlost, književnost, kulturnu baštinu,ali i energetske potencijale i nacionalne interese njegove domovine.Budući da je vodeni znak, prirođena su mu i zanimanja vezana uz more i vode, npr. ribarstvo, pomorstvo, brodogradnja, elektrane...
 U pravilu može odvojiti posao od privatnog života, no duboke emotivne krize odrazit će se i na njegovu karijeru. U bavljenju poslom nije mu bitan samo novac, već i smisao onoga što radi. Volio bi svojim radom ostaviti neki trag i trajni pečat, nešto što bi netko drugi mogao nastaviti. Pomalo je konzervativan, drži do tradicionalnih vrijednosti i hijerarhije u poslu. Kad je on na čelu, ne voli da mu se netko drugi miješa u posao, a isto tako, ako je podređeni, nerado se petlja u poslove nadređenih.
Moda i dizajn
 Među pripadnicima tog znaka malo je onih koji slijepo slijede modne trendove. Ako su odjeveni po posljednjoj modi, onda je to stoga što se to poklapa s njihovim stilom i ukusom. Ne vole sintetičke materijale,usku ni "uniseks" odjeću. Žene se odijevaju u skladu sa svojom romantičnom prirodom, a kako su i samozatajne, nikad neće pretjerati s detaljima, bojama i ukrasima. I muškarci i žene skloni su minimalizmu,monokromnom odijevanju, naročito bijeloj, plavoj i modroj boji. Žene vole mornarski stil, čipku, velove, šalove i marame.
 Kada uređuju stan, biraju namještaj s patinom vremena, od punog drva i kristala, prije nego od suvremenih polimernih materijala.Uživaju u namještaju secesije i "art-decoa", vole debele istočnjačke tepihe, bogate zavjese i prostrane kupaonice.
 Njihov je automobil komotan, obiteljski terenac ili limuzina.Sportski automobili ih ne privlače osobito, možda tek u burnim mladim danima. Najdraži su im "oldtajmeri", a u pravilu se teško odvajaju od automobila koji su dugo vozili.
 Element: Voda
 Kvaliteta: Kardinalni
 Planet zaštitnik: Mjesec
 Simboli: Biser, kvarc, kristal, opal, srebro
 Sretne boje: Bijela, siva, plava, zelena, srebrna
 Životinje i biljke: Rakovi, meduze, ostrige i sve školjke, žaba,
 noćni leptir; bijelo cvijeće, potočnica, mak, sljez, perunika, žalosna
 vrba, lubenica, krastavac
 Zemlje i gradovi: Škotska, Nizozemska, Alžir, Novi Zeland;
 Amsterdam, Istanbul, Alžir, Bern, Manchester, Milano, Genova, Venecija,
 Vicenca, New York, Stockholm
 Ljudsko tijelo: Pluća, grudni koš, živci, hormoni
Kralj pozornice
 Simbolika i mitologija 
Lav 
 je peti po redu znak Zodijaka. Godišnje doba kojim vlada vruće je kao i njegov temperament, jednako tako i blještavo, spektakularno i uzbudljivo. Priroda je već dala plodove; vrijeme je za uživanje u njima, za odmor i ljubav. Međutim, sunčeva je svjetlost u padu pa odatle i stalna potreba tog znaka da je na neki drugi način nadomjesti;bilo dramatičnim pričama, bilo pretjeranim kićenjem, zlatom i dragim kamenjem.
 Ime je dobio po "kralju životinja", a upravo je pridjev"kraljevski" onaj koji se i najviše sviđa pripadnicima tog znaka. Poput lava koji se ponosito šepiri svojim carstvom, i zodijački Lav uživa demonstrirajući snagu i moć u svojoj okolini, obitelji i društvu.Majčinski instinkt žena tog znaka nalik je onome lavice koja se revno brine za svoju mladunčad, a većina Lavova svojim izgledom i kretnjama podsjeća na lava.
 Vladar mu je Sunce, simbol života, sjaja, svjetla, plodnosti,autoriteta i vladara. Sunce u horoskopu predstavlja oca i muški princip.
Psihološki portret
 Lav je znak iznimne tjelesne i umne snage, velikih potencijala koje će nesumnjivo i iskoristiti na pravi način. Njegovi su apetiti ogromni,volja čvrsta, a samopuzdanje izrazito. On dobro zna što hoće, a i kako će to postići.
 Za shvatiti Lava treba promotriti njegovu sredinu - privatnu,profesionalnu i socijalnu. Lav je onaj koji ima dominantnu ulogu, ili se barem trudi to postići. Sve što radi, od srca je, ali i zbog nekog.Ponaša se kao glumac na pozornici; čak i kad je sam zamišlja da ga netko gleda i ocjenjuje. Treba mu pozornost, divljenje, obožavanje,pljesak! Plodovi njegovog talenta i kreativnosti ništavni su ako nisu podastrijeti tuđim pogledima. Premda mu ne manjka samouvjerenosti i samopouzdanja, a egoizma ima napretek, previše je tašt pa ponekad ne može realno procijeniti situaciju. Zavidan je onima koji imaju više od njega, no pomoći će drugima kad primijeti da imaju određene sposobnosti. Voli biti pokrovitelj, inicijator i zaštitnik, vrlo je
 velikodušan u društvu, a naročito prema onima koji su mu lojalni i koje voli.
 Bez njega bi svijet zacijelo bio dosadan; on je taj koji će svemu dati veću dimenziju, jači začin i sjaj. Ne zanima ga ništa prosječno.Žudi za slavom i počastima, titulama, poklonima i pohvalama. Teži luksuzu, a ima nepogrešiv instinkt za prepoznati prave vrijednosti.Vrlo je emotivan, bučan i bahat, često pretjeruje i u doživljaju i opisu nečega; ako nema dramatike, on će je izmisliti!
Ljubav
 Zavodljiv je i erotičan, a kad mu netko zapadne za oko, neće imati mira dok ga ne osvoji. Ne može biti s nekim koga ne voli, no onaj koji će mu se svidjeti mora biti nešto posebno. Kad promatra svog partnera,zamišlja kako će ga i drugi gledati - njegovi roditelji, prijatelji,suradnici. Želi nekoga tko će mu povećati ugled i izazvati zavist pa često "pada" na privlačnu fasadu ispod koje nema ništa ili pak ima nešto loše.
 Emotivne veze su mu burne, no draže mu je i to nego da mu je svaki dan isti. Budući da ima jak seksualni nagon, seksualna privlačnost često će biti presudna. Osoba koje će mu pružiti iznimne erotske doživljaje moći će ga i kontrolirati. Vrlo je ljubomoran, a na nevjeru prilično dramatično reagira. Nerado se obračunava u javnosti jer ne želi da drugi budu svjedoci njegovog poraza (kako on doživljava prijevaru), a i teško se miri s tim da u životu njegovog partnera postoji još netko. Čak i kad je sam nevjeran, partneru neće tolerirati avanture.
Posao
 Ne voli poslove koji mu ne donose zaradu ili društveni prestiž, a može se reći da mu smeta i svaka podređena uloga. Lav voli biti ključna osoba, onaj koji će izdavati naređenja, kojeg će cijeniti i slušati.Odgovaraju mu sva zanimanja koja podrazumijevanju kontakt s publikom,javne nastupe, izlaganja, govore i predavanja. Dakle, glumac, pjevač,učitelj, profesor, političar... Svaki posao doživljava kao ulogu koju mora najbolje odraditi, a najveći mu je motiv završni pljesak, odobravanje, počasti i pohvale.
 Ima i dosta poduzetničkog duha, te mnoštvo ideja koje će sam i ostvariti. Odličan je organizator, instinktivno osjeća što je isplativo, a što nije. Oko njega je uvijek gomila poslušnika ili istomišljenika koji će mu bespogovorno pomagati da sprovede svoje planove, ponajviše privučenih njegovim žarom, temperamentom i uvjerenošću u uspjeh. "Uspjeh" je riječ koja ga pokreće, a ako ga netko nazove gubitnikom, najviše će ga uvrijediti. Voli i sport, no nedostaje mu kolegijalnosti pa će u slučaju da se bavi nekim timskim sportom,često biti optužen da je sebičan.
Moda i dizajn
 Spektakularan i raskošan, Lav je onaj koji stvara trendove i koji uvijek privlači pozornost. Nije stvar samo u tome kako je odjeven, već i u tome kako to nosi. Ne može mu se poreći stil, maštovitost i hrabrost, premda često i pretjeruje u kićenju i samodopadnosti. Obožava sve što sjaji, blješti i svjetluca, uživa u mekoći svile i toplini krzna. Privlači ga ono što je skupocjeno i što ima "potpis". Redovito živi iznad svojih mogućnosti, a radije se odriče hrane, nego skupih krpica. Odjeća ne odražava njegovo raspoloženje već mu pomaže da se osjeća bolje. I muški predstavnici ovoga znaka vode računa o odjeći,premda ne toliko koliko žene. Oni ne gomilaju odjevne predmete, već radije imaju nekoliko osnovnih, ali "poštenih" stvari.
 Želja Lavova za pompom i kraljevskim ugođajem ogleda se i pri uređenju stana. Na ulaz postavlja kamene laviće, obožava stupove,velike prostore, raskošne interijere. Namještaj je kožni, a tepisi perzijski ili od kože egzotičnih životinja. Ako nema novca, snaći će se uz pomoć kućne radinosti, a cjelokupni dojam opet će biti upečatljiv.
 Voli automobile prestižnih (njemačkih!) marki; dok je mlad dvosjede, a kasnije udobne limuzine.
 Element: Vatra
 Kvaliteta: Fiksni
 Planet zaštitnik: Sunce
 Simboli: Dijamant, rubin, zlato
 Sretne boje: Zlatna, žuta, narančasta i sve jarke nijanse
 Životinje i biljke: Lav i ostale mačke, orao, jastreb, pijetao,
 paun, krokodil; naranča, limun, suncokret, žito, peršin, menta, lovor,
 ružmarin
 Zemlje i gradovi: Francuska, Italija, Sicilija, Venecija, Rim, Ravenna, Bristol, Prag, Damask, Philadelphia
 Ljudsko tijelo: Srce, kralježnica, cirkulacija
U potrazi za savršenstvom
 Simbolika i mitologija
Devica
 je šesti po redu znak Zodijaka. Vlada u vrijeme kasnog ljeta, u razdoblju godine kada se prikuplja, zbraja i razvrstava ljetina. Istodobno se odvijaju i pripreme za predstojeću zimu - u radnom, materijalnom i psihološkom smislu. Zbog svega toga Djevica je znak koji simbolizira vječnu analizu, sumnjičavost i oprez, brigu za budućnost i materijalnu sigurnost. Budući da se radi i o razdoblju godine kad se priroda pokazuje u smirenoj ljepoti, obilju plodova i ugodnoj toplini,istaknuta je i težnja estetici, zdravoj prehrani i sigurnom životu.U simbolici Djevice jest i sam pojam nevinosti. Taj znak voli
 čistoću, nije strastven već oprezan i emotivno nezreo. Njegova pedantna
 briga za tijelo i okruženje urodila je interesom za medicinu i zdravlje, higijenu, estetiku i ekologiju.
 Vladar Djevice, domišljati Merkur (grč. Hermes), u tom je znaku "prizemljen", zabavljen ponajviše praktičnim stvarima. Dok je kod Blizanaca duhovit, neozbiljan i zaigran, Djevici je pridružen više zbog svoje objektivnosti, analitičnosti i racionalnosti.
Psihološki portret
Znak Djevice uživa ugled vodećeg kritičara i računovođe Zodijaka.Njegovi pripadnici su inteligentni, kritični, spretni i prilagodljivi,a ono što im nedostaje jest intuicija, instinkt, imaginacija i samopouzdanje.
 Djevice uče s lakoćom, imaju odlično pamćenje, a njihov praktičan duh zarana želi znanje primijeniti u praksi. Zahvaljujući spretnosti i preciznosti izvještit će se u brojnim zanatima, a što se više posvećuju poslu, više se i distanciraju od drugih. Cijene točnost, vrlo su savjesni i odgovorni. Ne vole prijetvornost, prenemaganje, snobove ni parazite. Sve analiziraju, skloni su kritici jer teže savršenstvu, a toliko brinu o svakom detalju, da izgube uvid u cjelinu.
 Trebaju nekoga tko će ih poticati i hrabriti jer su dosta nesigurni. Izbjegavaju rizik, naročito kad je riječ o financijama.Dobro funkcioniraju dok se stvari odvijaju kako su planirali, no čim se dogodi neki raskorak, hvata ih panika. Premda djeluju hladno i odmjereno, vrlo su nervozni i zabrinuti. Najčešće im se zamjera nedostatak osjećaja i privrženosti. Izvjesna hladnoća i distanciranost mnoge će privući, no kad se nakon nekog vremena ništa ne promijeni, i njihovo će zanimanje prestati. Prema prijateljima rijetko su kad posve otvoreni, a čak i kad bi napravili sve za njih, ne znaju to pokazati.Redovito imaju dobre poznanike dok prave prijatelje gube zato što misle da se uvijek može izračunati koliko tko daje, a koliko dobiva.
Ljubav
 O ljubavi Djevice nerado govore. Područje u kojem se odlično snalaze jest intelektualno, racionalno, a dočim su upleteni osjećaji,počinju se gubiti. Snažne ih emocije plaše jer ne vole da im nešto ometa um, pa se i pored osobe koja im se jako sviđa ponašaju čudno.Treba im dosta vremena da pokažu osjećaje, da se opuste i prepuste partneru. I pitanje nevinosti može biti vrlo kompleksno, a redovito prvi seksualni kontakt mijenja brojne postavke u životu pripadnika tog znaka.
 Budući da se radi o znaku kojem je intelekt ispred osjećaja, za seks im neće biti presudna ljubav. I oni teže savršenom partneru, onome koga će voljeti i tko će ih zadovoljavati na više područja i načina.No, kako će ih beskonačne analize i izračuni odvesti daleko od cilja, s vremenom će se promijeniti, smanjujući kriterije i pristajući na neko "srednje rješenje". Seks im je vrlo bitan, i zbog toga što su čuli da je dobar za zdravlje, pa će se u tom pogledu prilično izvještiti.Manjak strastvenosti i putenosti nadoknadit će dobro naučenom ljubavnom tehnikom.
Posao
 To je vrlo radišan i pouzdan znak koji svakom poslu pristupa ozbiljno i temeljito. Vodi računa i o najmanjoj pojedinosti, a najbolji je u završnici. Idejno vođenje, organizacija i rukovođenje poslom ne pašu mu toliko koliko bavljenje unaprijed određenim segmentom posla. Ne želi da mu se netko drugi miješa u posao, rado će i popraviti nešto što je netko drugi zabrljao, no ne voli improvizirati ni donositi odluke u tuđe ime. Vrlo je povjerljiv i odgovoran pa mu se mogu povjeriti i poslovne tajne i financije. Ne voli baš javna zanimanja i poslove koji ga izlažu pogledu i sudu publike.
 Ukratko, pripadnicima tog znaka srodni su svi poslovi koji zahtijevaju preciznost, bistar um te sigurne i spretne ruke. Zbog toga što se zanimaju za zdravlje, upućeni su na medicinu i higijenu, a zbog svog analitičkog i logičnog uma na matematiku i prirodne znanosti.Odgovara im i bavljenje sitnim obrtom, poslovi vezani uz diplomaciju,ljepotu, dizajn i estetiku.
Moda i dizajn
 Rođeni u tom analitičnom znaku vole jednostavnu odjeću koja slobodno pada i nježno obavija tijelo, ni usku, ni široku! Ako su lijepo građeni, to će i istaknuti, no ne tako da djeluje vulgarno.Dragi su im prirodni materijali u bojama kasnog ljeta ili rane jeseni,a kad je riječ o svečanom prigodi, crna je ipak "zakon".
 Minimalno koriste nakit, ukrase i detalje, vode računa o slaganju torbe i cipela, kišobrana i šešira, a posebno o donjem rublju. I kod odijevanja i kod dizajna drže se izreke "manje je više", makar to drugima bilo jednolično. Međutim, kod uređenja interijera rukovođeni su ne samo estetskim mjerilima već i praktičnošću. Žele se osjećati ugodno i udobno, ne vole gomilu predmeta jer je tako više toga za održavati, a vode računa i o vrsti materijala - skuplja li prašinu, može li se lako očistiti, razbiti, pohabati... Ekološki su osviješteni pa se najbolje osjećaju u prirodnim i čistim ambijentima, npr. u kamenoj kući s drvenim namještajem i gomilom zelenila.
 U pravilu ne vole skupocjene, nepraktične i upadljive automobile.Za njih je to samo prijevozno sredstvo, a ne stvar za užitak,utrkivanje ili pokazivanje.
 Element: Zemlja
 Kvaliteta: Promjenjiv
 Planet zaštitnik: Merkur
 Simboli: Sardoniks, biser, aluminij
 Sretne boje: Bijela, siva, bež
 Životinje i biljke: Pas, pile, mrav, kornjača, neven, tratinčica, ljiljan, pšenica, lavanda
 Zemlje i gradovi: Hrvatska, Švicarska, Grčka, Turska, Zapadna Indija, Amazona; Zagreb, Pariz, Lyon, Heidelberg, Jeruzalem
 Ljudsko tijelo: Živci, želudac, probavni sustav
Težnja za harmonijom
 Simbolika i mitologija 
Vaga
 je sedmi po redu znak Zodijaka, a vladavina joj započinje jesenskim ekvinocijem. Prijelaz Sunca iz sjeverne u južnu hemisferu simbolično označava dva svijeta koja Vaga nastoji približiti i usuglasiti, a upravo u povezivanju suprotnosti i nastaje sklad, čemu Vaga najviše teži. Nakon radišne Djevice, koja je obavila većinu rujanskih zadataka,na redu je lijepa Vaga (početak jeseni prepun je prekrasnih boja!),koja se može i odmarati, prepuštajući se užicima i lijepim stvarima(umjetnost).
 Vladarica Vage je Venera, planet koji je dobio ime po starorimskoj božici ljubavi, ljepote i zaštitnici umjetnosti (grčka Afrodita).Venera je noćni vladar Vage, a Biku dnevni. Kod Bika je putenija i toplija, a kod Vage smirenija i suzdržanija. Ljepota Vage i jest hladna ljepota; ona ne izaziva erotikom, već uglađenom ženstvenošću, skladom izgleda i ponašanja.
 No, Vagi je prije Venere za vladara bio dodijeljen Saturn. Taj ledeni planet čelične volje odgovoran je što se kod brojnih pripadnika tog znaka može dogoditi iznimna odlučnost, ustrajnost i hladnokrvnost.
Psihološki portret
 Vaga je jedini predmetni znak Zodijaka. Njene dvije plitice u grafičkom prikazu moraju biti pod ravnomjernim pritiskom da bi postojala ravnoteža, a ravnoteža i sklad upravo je ono čemu teži taj znak. No, čim postoje dvije strane, postoji i neodlučnost, a to je osobina koja Vage možda najviše određuje.Vaga spada u najljepše znakove Zodijaka, a sigurno i najsrdačnije.
 Pripadnici tog znaka društveni su i vedri, drže do svog izgleda,ponašanja i lijepih manira. Stalo im je da žive u lijepom i harmoničnom okružju. Vanjski izgled dosta im je bitan, često i previše. Vjerujući da se iza lijepe i njegovane fasada kriju vrijedni osjećaji, poklonit će srce i povjerenje krajnje nepouzdanim osobama. I sami će hiniti dobro raspoloženje kad se osjećaju loše, a ružne podočnjake prekrit će debelim slojem šminke ili će izbjegavati kontakte. Neki će ih zbog takvog ponašanja nazivati dvoličnima i prijetvornima, premda je istina da oni samo žele potisnuti sve negativno.
 Obožavaju komplimente, poklone, a draže im je i laskanje nego iskrena kritika. Imaju mnogo poznanika, no ne i pravih prijatelja.Nerado pričaju o svojoj intimi, naročito ako imaju negativna iskustva.Ne žele polučiti sažaljenje već divljenje. Gnušaju se grubosti,agresivnosti i primitivizma. Kad se osjećaju ugroženima, ne brane se već bježe, obuzeti panikom i strahom. Sve je to potencirano kad su sami; kad je uz njih netko tko ih voli, osjećaju se jačima i sigurnijima.
Ljubav
 Znak Vage utjelovljuje potrebu za suživotom, partnerstvom i brakom. Neodlučnoj Vagi potreban je netko tko će donositi odluke umjesto nje ili joj barem pomoći da ih sama donese. I sam čin vjenčanja je pod ingerencijom tog znaka, stoga i nije čudo što većina Vaga dugo mašta o tome.Pripadnici Vage su zavodljivi i prema svima ljubazni pa je teško razaznati tko im se najviše sviđa. No, ni oni sami često ne znaju koga vole više. Dugo važu i analiziraju osjećaje, a dosta se povode za vanjskim izgledom i materijalnom sigurnošću. Kad se zaljube, odmah planiraju i brak. Partneru će nastojati udovoljiti na sve načine da ne bi slučajno poželio nekog drugog. Više su podatni, mazni i nježni nego što strastveni i erotični. U seksu, kao i svemu drugome, inicijativu radije prepuštaju partneru.Ne spadaju u vjerne znakove, no zbog očuvanja veze ili braka,prijeći će i preko partnerove nevjere. Ako su zanemarene ili na bilo koji drugi način nezadovoljne parterom, Vage će lako pasti u naručje nekome tko će im pružiti više ljubavi i pažnje.
Posao
 Grafički prikaz tog znaka je vaga, predmet koji je simbol pravosuđa i pravničke profesije. Upravo ta profesija i jest pod ingerencijom Vage, isto kao diplomacija i politika. Sva zanimanja koja se bave međuljudskim odnosima na znanstven i humani način srodna su tom kardinalnom znaku. Vladarica Venera upućuje i na zanimanja koje se odnose na estetiku, ljepotu, uljepšavanje, kulturu i umjetnost(kozmetičar, frizer, maneken i foto-model, dizajner, arhitekt,umjetnik, glumac, TV-voditelj, stjuardesa...).
 Pripadnici tog znaka većinom izbjegavaju grube i naporne poslove, a zbog urođene neodlučnosti ne pašu im ni oni koji podrazumijevaju donošenje odluka, upravljanje i organizaciju. U tom slučaju neophodan im je i neki partner. I u biznisu i u sportu uspješniji su kad nisu "samostalni strijelci". Njihova vrijednost upravo leži u tome što svoje sposobnosti i stavove mogu odlično usuglasiti s nekim drugima.
Moda i dizajn
 Veliku važnost polažu na vanjski izgled, nerijetko i pretjerujući u kupovanju odjeće i modnih detalja. Njihov je ormar prepun odjeće,cipela, torbica, šešira, nakita i sve sile modnih dodataka, a i na radnom stolu Vaga nađe se modnih časopisa.Imaju rafiniran ukus, premda nekad znaju pretjerati s nakitom i detaljima jer se ne mogu odlučiti za samo jedan. Žele ostaviti snažan dojam na okolinu, misleći valjda da i drugi ocjenjuju ljude po vanjskom izgledu kao i oni. Omiljene boje su im sve vedre i optimistične (svjetloplava i ružičasta), no ako je u modi crna, bit će od glave do pete u crnome!Dosta brinu i o izgledu svog stana, kuće i ureda. Nastoje biti okruženi lijepim stvarima koje će odražavati njihovu vedrinu, a rado i pozivaju goste u svoj lijepo uređeni dom. To je znak esteta i umjetnika, kavalira i dama koje će čak i u pustinji piti čaj iz finih porculanskih šalica.
 I automobil Vage mora lijepo izgledati, a često je i uređen poput dnevnog boravka. U njemu su prisutni mirisi, posebne presvlake, viseće lutkice i razni dodaci, a posebno audio oprema, budući da prava Vaga ne može voziti, a da ne sluša svoju omiljenu glazbu.
 Element: Zrak
 Kvaliteta: Kardinalni
 Planet zaštitnik: Venera
 Simboli: Dijamant, safir, smaragd, bakar
 Sretne boje: Svjetlo-plava, ružičasta, boja vina
 Životinje i biljke: Deva, jelen, koza, mačka, magarac, labud; jasen, jablan, ruža, ljiljan, ljubičica, ciklama, limun
 Zemlje i gradovi: Austrija, Libija, Argentina, Kina, Beč, Frankfurt, Lisabon, Johannesburg
 Ljudsko tijelo: Gušterača, bubrezi, mjehur, koža
Mističan i erotičan
 Simbolika i mitologija 
Škorpion
 je osmi po redu znak Zodijaka. Središnji je znak jeseni, pa u njegovoj simbolici dominantno mjesto zauzima značenje tog sumornog godišnjeg doba. Jesen Škorpiona obilježena je sve kraćim danom (svjetlom), mrtvim lišćem, te prijetećim olujama i vjetrovima. Zbog toga je taj vodeni znak sinonim za golemu destruktivnu energiju; on je divlja rijeka koja može sve odjednom uništiti, ali i pripremiti za novi život. Sličan je ptici feniksu jer mu se energija brzo obnavlja, čak i nakon potpunog pada.Uz taj znak vezuje se pojam smrti i stradanja i po tome što je on je osmi po redu znak (8 je broj Smrti), u njegovo vrijeme pada i Dan mrtvih, a životinjica po kojoj je dobio ime poznata je po svom ubojitom žalcu.
 Vladari Škorpiona su Mars, mitološki bog rata (grčki Ares), te zagonetni Pluton. Oba simboliziraju veliku snagu i rušilačku energiju,golemi seksualni potencijal, želju za dominacijom i sposobnost regeneracije, s tim da je Plutonov utjecaj više dubinski, a Marsov površinski.
Psihološki portret
Škorpion je znak koji vanjskim manifestacija rijetko kad otkriva svoju burnu unutrašnjost i vrući temperament. Njegovi pripadnici tajanstveni su i suzdržan
sretanzivot @ 08:48 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, ožujak 27, 2013
Toliko je rasprostranjeno među ljudima, mladima i starima, da ga stručnjaci znaju nazivati i 'jednom od centralnih crta ljudskog života'. Neki procjenjuju da na sanjarenje ode i do trećina budnih sati. 
No kako se točno rađaju, koja je zapravo funkcija i što su u stvari ove lepršave misli, znanstvenici još uvijek nisu sigurni. Bijeg u sanjarenje ne mora uključivati iznimne i gotovo fantastične događaje. Kod mnogih je tek riječ o ugodnim izletima u vlastitu prošlost. U časopisu Parents, Dr. James Comer iznosi vlastito iskustvo sa sanjarenjem - poput onog tijekom naporne vožnje pri povratku kući kad se zna prisjetiti lijepih uspomena iz mladosti. "Možda i sasvim nevažnih stvari poput osvajanja školskog kupa u košarci, no to su stvari zbog kojih se osjećam bolje." 
Kod drugih sanjarenje služi za zamišljanje željene budućnosti. "Ja sam sanjario o karijeri priznatog glazbenika", prisjeća se jedan čovjek, koji je doista i postao popularan kompozitor i jazz-glazbenik. 
Dječji mozak pobjegne u sanjarenje posebno za vrijeme dosadnih školskih sati ili kućanskih poslova. Kod nekih sanjarenje potakne zvuk, riječ ili neka slika koja ih posjeti na neku trenutnu brigu, užitak iz prošlosti ili nešto što željno očekuju. Netko sklon materijalističkim brigama ili ambicijama mogao bi biti opsjednut sanjarenjima o željenom automobilu, stanu, odjeći ili bilo kakavoj drugoj stvari. No ma koliko sanjarenje moglo biti ugodno, ometa li vam koncentraciju i krade sate dragocjenog vremena na poslu ili nakon njega, možda je vrijeme da se riješite navike koja je možda prerasla i u ovisnost. 
Opasnost za mentalnu ravnotežu? 
Starije generacije psihijatara, liječnika i pedagoga na sanjarenje su redovito gledali s negodovanjem. Uloga dobrog psihoterapeuta uključivala je i iskorjenjivanje navike sanjarenja, no dr. Eric Klinger pojašnjava da ovaj negativan stav vuče korijene od Sigmunda Freuda, koji je sanjarenje smatrao infantilnim i neurotičnim obilježjem čovjekove psihe. U udžbenicima psihologije znala se pronaći definicija poput: "Sanjarenje je često posljedica neuspjeha ili nedostatka interesa prema sadašnjosti, u svakom slučaju povlačenje iz stvarnosti." Generacije stručnjaka poučavane su da sanjarnje treba suzbijati, a čule su se i teorije da pretjerano sanjarenje može rezultirati shizofrenijom. 
U svojoj knjizi Daydreaming, Dr. Eric Klinger nasuprot starim teprijama iznosi rezultate novih istraživanja i tvrdi: "Sanjarenje je uobičajena i normalna aktivnost. U prosjeku, ljudi skloni sanjarenju jednako su mentalno stabilni kao i oni koji nisu skloni sanjarenju. Sanjarenje ne vodi do halucinacija. 
Sanjarenje ne uzrokuje shizofreniju. 
Zdravo korištenje ljudske mašte, tvrde mnogi stručnjaci, zapravo ne treba osuđivati, a sposobnosti uma da planira i svladava buduće događaje mogu biti prilično korisne. Mentalne vježbe za svladavanje neugodne situacije koju očekujete može vam pomoći kad neugodan trenutak stupi na scenu. Možda možete razmišljati kako odgovoriti na moguća pitanja na razgovoru za posao, što reći osobi s kojom želite izgladiti nesporazum ili nekome tko je zaokupio vaše srce. Isprobate li u mislima različite pristupe problemu, stvar bi u stvarnosti mogla proći jednostavnije nego inače. 
To ne znači da biste u nedogled trebali ponavljati bolnu scenu zbog koje ste se posvadili ni izmišljati riječi i svađati se iznova u mašti – tu bi već prešli u Freudovu kategoriju infantilnog i neurotičnog uma. Ako vas maštanje iznova iznervira i ne pripremi da na miran i razuman način priđete problemu, svakako se klonite daljnje zloupotrebe maštanja. 
Tu je i nepotrebno vraćanje negativnim mislima. Sasvim je normano osjetiti malo tjeskobe prije važnog razgovora za posao, no postići ćete malo stvarajući strahom ispunjene mentalne slike odbijanja i neuspjeha. 
A kako za sve ima prikladno vrijeme i mjesto, i sanjarenje se ne smije oteti kontroli. Sjetimo se primjera sanjarenja prilikom vožnje, vozač koji je mislima na nekoj sunčanoj plaži zapravo je noćna mora svih sudionika u prometu. Slično tome pretjerano i neprikladno sanjarenje predstavlja još jedan specifičan problem. Neki se primjerice, posebno tinejdžeri, satima prepuštaju seksualnim fantazijama.
tvoracgrada


sretanzivot @ 22:00 |Isključeno | Komentari: 0
Kad čuvanje stvari postane opsesija 
Strastveni 'čuvari' svake sitnice koja im se sviđa ili bi 'jednom mogla dobro doći' vrlo brzo napune kuću suvišnim i nepotrebnim predmetima koji im onemogućuju normalni život. 
Osobe koje pate od takozvanog "sindroma natrpane kuće", poznatog i kao Diogenov sindrom, mogu stvaranje zaliha i čuvanje stvari dovesti do neslućenih razmjera. 
"To su osobe kojima nered postaje središte života", objasnio je Alfred Pritz, ravnatelj privatnoga bečkoga sveučilišta Sigmund Freud, stručnjak za poremećaj sakupljanja. 
"Glavni je problem u tome što takvi ljudi ništa ne mogu baciti", kaže Pritz. 
Ali kako razlikujemo osobu koja živi u neredu zbog lijenosti od prisilnoga sakupljača? 
"To je vrlo sklizak teren", priznaje Pritz. Lako je od neznatne neurednosti doći u fazu u kojoj od nereda ne možeš uči u kuću. 
"Sakupljači" mogu u stanu gomilati bilo što, od sitnica do gitara, ali znanstvenik je otkrio da najčešće vole papir, pa su novine na vrhu ljestvice. Drugi te "zbirke" obično smatraju beskorisnima ili bezvrijednima. 
Osobe koje pate od tog opsesivno-kompulzivnog poremećaja pripadaju svim dobnim skupinama i češće su žene nego muškarci. Prema procjenama austrijskih stručnjaka, oko 0,4 posto ukupnoga stanovništva čuva nepotrebne stvari. 
Međutim, broj neprijavljenih slučajeva može biti znatno veći jer se ti ljudi obično nađu u začaranom krugu. 
"Ljudi se stide. Ne žele da drugi vide njihov stan, pa tako gube sve društvene kontakte", kaže Pritz. 
Istraživači se "sindromom natrpane kuće" bave proteklih 15 godina, ali izvan SAD-a nema mnogo opsežnijih studija. Podgrupama, odnosno onima koji stvaraju zalihe u virtualnom svijetu ili skupljaju životinje, posvećeno je još manje pozornosti. 
"Virtualni hrčci" nisu u stanju izbrisati poruke elektronske pošte sve dok im se potpuno ne zatrpa e-mail, pa više ne mogu ni slati ni primati poruke. Sakupljači životinja katkada dospiju u vijesti kada vlasti otkriju desetke zanemarenih ljubimaca na jednom imanju ili u malom stanu. 
Situacija je posebno teška za partnere i djecu takvih ljudi. Terapija može početi jednostavnim pružanjem pomoći u pospremanju. Dobra su varijanta i grupe za psihoterapiju. 
"I kod ovog je poremećaja najvažnije priznati da bolest postoji jer su mnogi 'sakupljači' sretni i dobro se osjećaju u svojoj pretrpanoj kući", rekao je Robert Gruber iz austrijske psihoterapijske grupe. Jedna je od mogućnosti da ih se suoči s problemom to da ih se "gurne" u akciju. 
"Terapija, nažalost, često nije vrlo uspješna jer sakupljanje stvari pruža zadovoljstvo. Gomilanje se može pretvoriti u ovisnost, pa se može dogoditi da nakon raščišćavanja sakupljač jednostavno počne sve iznova", rekao je Pritz.
tvoracgrada


sretanzivot @ 21:56 |Isključeno | Komentari: 0
Emocionalna inteligencija otvara sva vrata! 
Formalno, EI je sposobnost prepoznavanja i ‘obrade’ sopstvenih i tuđih osećaja, kao i sposobnost mirnog rešavanja sukoba. Povezana je s tzv. socijalnom inteligencijom, koju je prvi put opisao gospodin Torndike još davne 1920. godine. 
Izuzetno visok koeficijent inteligencije (IQ) može zaista biti uzaludan ako vam nedostaje emocionalna inteligencija. Dokazano je da je ona puno važnija od racionalne inteligencije. To ne kažu samo naucnici – pogledajte svoje prijatelje i ljude s kojima komunicirate! Svi će vas više voleti i ceniti budete li prema njima susretljiviji i obzirniji, a manje će im biti važno da znate izračunati udaljenost Zemlje od Sunca na osnovu visine Keopsove piramide u Egiptu. 
EI vam pomaže vam da lakše razumete sopstvene i tuđe osećaje, da uspostavite bolje odnose s ljudima – prijateljima, roditeljima, nepoznatim osobama... Dakako, važna je i da biste se bolje snalazili sami sa sobom, da biste lakše donosili odluke, nosili se s preprekama, pobedama i porazima, jednostavno - da biste bili sretniji u svakom pogledu. 
Kako otkriti nedostatak emocionalne inteligencije? 
Imate li često osećaj da vam ljudi iz vaše neposredne okoline namerno zagorčavaju život? Dolazite li lako u sukobe s ljudima? Padate li često u depresivna raspoloženja u kojima ne vidite smisao ničega što radite? Ako su odgovori potvrdni, vreme je da poradite na emocionalnoj inteligenciji. 
Ne očajavajte, utvrđeno je da vrlo mali postotak ljudi ima zadovoljavajući koeficijent emocionalne inteligencije da bi se mogli pohvaliti kako su sretni i zadovoljni i kako se uvek ugodno osećaju u sopstvenoj koži te kako se odlično razumeju s drugima. 
I još jedna dobra vest: emocionalna inteligencija može se vežbati tokom života i poboljšavati. 
Počnite raditi na svojoj... 
... samosvesti 
To je najvažnija osobina emocionalne inteligencije. Što bolje poznajete sebe i svoje osećaje, lakše ćete kontrolisati svoje ponašanje i odlučivati kako ćete se ponašati u nekoj situaciji. Što ste svesniji svojih ciljeva i toga kakva osoba želite biti, imaćete i veću volju da to ostvarite. 
Osobe s nedostatkom samosvesti obično ne znaju šta žele, zbunjene su zbog svojih osećaja i često postanu osobe koje ne žele postati, npr. crna ovca u obitelji ili luzer meseca u školi. Onda se pitaju kako to da ih drugi doživljavaju na određeni način i zašto su takve kakve jesu... 
Savet: Važno je znati razlikovati svoje misli od osećaja, treba biti iskren prema sebi i otvoren prema tuđim savetima, jer nam prijatelji ili roditelji često mogu pomoći da shvatimo sopstveno ponašanje. 
... samokontroli 
Samokontrola nam pomaže da učimo iz svojih osećaja, da ih posmatramo što racionalnije i usmeravamo ih tako da nam koriste a ne štete. Npr. da ne dozvolimo sebi impulsivne ispade ili 'drame' (tipa vikanje i vređanje nekoga u žaru uverenosti da nam ta osoba namerno želi zlo) zbog kojih kasnije ionako zažalimo, već da delujemo 'civilizovano', ali svesno i s namerom. 
Savet: Za bolju samokontrolu pomaže ona poznata izreka 'Prvo ispeci, pa onda reci'. Kontrolisite šta vam govori glasić u vašoj glavi, odnosno, čak i kad se obraćate sami sebi u mislima, budite odgovorni za svoje osećajne reakcije. To nije slabost već moć. 
Kad vas neka situacija jako iritira, gledajte na to kao na 'vežbu rešavanja problema' umesto kao na nesretan tok sudbine koja se urotila protiv vas. Znajte da je problem u ponašanju, a ne u samoj osobi. Da se lakše smirite i saberete, duboko udahnite nekoliko puta. I nikad ne zaboravite sledeće: većina ljudi nije namerno zla prema vama ili vam namerno želi nešto loše, verovatno se takođe radi o ljudima s nedostatkom emocionalne inteligencije. 
... samomotivaciji 
To je usmeravanje snage naših osećaja prema cilju. Uključuje i maštanje o ostvarenju cilja i akciju, preduzimanje akcije da se to i ostvari. Samomotivacija je snaga i put do ostvarenja želja. Kad nešto jako želite, malo-pomalo idite prema tom cilju i nikad ne odustajte. Upornost je već pola uspeha. Samo zapamtite, birajte sredstva za ostvarivanje ciljeva jer nisu sva dopuštena! 
Savet: Nemojte se sputavati: zamišljajte ono što želite, trudite se, učite, radite na svojoj svestranosti! Znajte da možete kontrolisati svoje misli i osećaje – zato neka vam misli budu pozitivne i podsticajne! Budite svesni toga što želite i budite uporni! 
... empatiji 
Empatija, nažalost, mnogima nedostaje jer su skoncentrisani samo na sebe i svoje osećaje. Osim razumevanja i bavljenja svojim osećajima, emocionalno pametna osoba je svesna i tuđih osećaja. Ona saoseća sa drugima i može sagledati neki problem iz perspektive druge osobe. To joj pomaže da bolje shvati situaciju, razume druge i njihov odnos prema nečemu te da lakše reši eventualne probleme. Na kraju krajeva, i da se bolje oseća jer razume razloge događanja i tuđih postupaka. Empatija je zlata vredna! 
Savet: Za bolju empatiju, zaboravite da se svijet vrti oko vas, jer se ne vrti! Tu su i drugi ljudi sa svojim osećajima, jednako kompleksnim kao što su vaši. Pokušajte razumeti tuđe osećaje i staviti se u kožu drugih ljudi – verujte da svako postupa najbolje što može i zna. Podelite svoje osećaje s drugima, budite iskreni i mislite ono što govorite (to je ključ za poverenje). 
Kritiku i mišljenje svakako pokušajte izražavati na blaži, lepši način (suptilnijim riječima, blažim tonom), a pripazite i na neverbalnu komunikaciju. Naucnici kažu da reči znače samo oko sedam posto komunikacije: ton i brzina govora sadrže 38 posto poruke, a 55 posto poruke se otkriva kroz govor tijela, kao što su kontakt očima, izrazi lica i kretnje. 
Na kraju krajeva, mnogi su ljudi osetljivi, čak i ako vam se na prvi pogled tako ne čini. Ako nekoga ne poznajete dovoljno, budite oprezni u izražavanju svojih kritika i stavova te se pokušajte prilagoditi svojim saznanjima o toj osobi, umesto što očekujete da se ta osoba prilagođava vama! 
ZAKLJUČAK 
Samosvest, samokontrola, samomotivacija i empatija su put do našeg dobrog odnosa s drugim ljudima. Samo ćemo tako postati društveno uspješne osobe, koje su zadovoljne svojim odnosima s drugima i svojim životom i koje vole i poštuju druge, a drugi vole i poštuju njih. 
Nedostatak ili postojanje emocionalne inteligencije kod ljudi vidi se svakodnevno na svim područjima - u porodici, u školi, u odnosu s prijateljima i rodbinom, u kontaktu s nepoznatim osobama, na poslu. Ne zaboravite da većina svega u životu što radite zavisi i o drugim ljudima. 
Nitko ne živi sam za sebe, stalno moramo komunicirati s raznim ljudima i probijati se kroz život na razne načine. Da bismo bili što sretniji, važno je da razumemo svoje i tuđe osećaje, da razvijamo svoju emocionalnu inteligenciju; zato evo još nekoliko korisnih saveta: 
- Analizirajte svoje osećaje umesto postupaka i motiva drugih ljudi! 
- Pokušajte objektivno proceniti u kojim situacijama vi treba da se prilagođavate drugima, umesto što očekujete da se drugi prilagođavaju vama! 
- Suočite se sa svojim strahovima i željama! 
- Preuzmite odgovornost za svoje osećaje i sreću. Prestanite verovati da drugi određuju kako ćete se vi osećati. Nemojte dozvoliti da druge osobe 'kroje' vašu sreću! 
- Razvijajte hrabrost i sledite svoj instinkt i osećaje!
tvoracgrada forum


sretanzivot @ 21:55 |Isključeno | Komentari: 0
Zagrljaj razvija inteligenciju 
Nema ništa lepše nego kada poljubite dečji stomačić, a ono se oduševljeno zaceni od smeha. Ili kada nespretno pokušava da vam prisloni usne na obraz pružajuci neskriveni dokaz svoje ljubavi. 
Naučnici se slažu da telesni dodiri podstiču stvaranje neophodnih veza izmedju nervnih ćelija i mozga mališana. Smatra se da osećanja i utisci deteta itekako utiču na razvoj mozga. 
Čovek se radja sa oko 100 milijardi nervnih ćelija, a neke od njih se spajaju još u majčinom stomaku, što omogućava bebi da diše i njenom srcu da kuca. Ostale nervne ćelije čekaju utiske iz spoljašnje sredine, čekaju da dete grlimo, nosimo, da se sa njima igramo, da mu pevamo, da stalno tumačimo signale koje nam daje i zadovoljavamo njegove potrebe. 
Kada činimo sve ono što nam je kao roditeljima sasvim prirodno u iskazivanju ljubavi, izazivamo kod deteta osećanje sigurnosti i sreće. Dete je programirano za kontakt sa drugim ljudima, za doživljaje, komunikaciju, blizinu. Roditeljska ljubav i pažnja u toku prvih godina života stimulišu duševni razvoj mališana. 
Postoji šest različitih nivoa razvoja koji povezuju osećanja deteta sa njegovim kognitivnim talentom, smatraju eksperti. Isto kao što student ne zna algebru zato što nije naučio tablicu množenja, dete koje u svom razvoju ne proje kroz ovih šest nivoa, neće biti u stanju da rešava značajnije emotivne, socijalne i intelektualne probleme u kasnijem životu. 
Prvi nivo: pažnja 
Kada se beba rodi, ulazi u svet pun različitih utisaka (svetlst, zvuci, mirisi, ukusi...) i na neki način mora da ih stavi na odredjeno mesto. Zahvaljujući tome, posle izvesnog vremena, ona počinje da ih prepoznaje. To joj omogućava da otkrije kako je svet predvidljiv i da stekne sigurnost. Roditelji mogu da joj pomognu ukoliko što pre upoznaju njene reakcije i prilagode joj se. Ako je, na primer, plašljiva, treba joj obezbediti mir. Ako je povučena i nekomunikativna, treba je stimulisati zvucima, različitim izrazima lica ili pažljivom igrom nožicama i ručicama. 
Drugi nivo: ljubav 
Kada dete nauči da klasifikuje utiske, otvara se novi svet. U trećem i četvrtom mesecu života obožava, na primer, da vas sluša kako je imitirate, kako se smejete. Medjusobno oduševljenje pomaže detetu da razume da ljudi mogu da imaju zajedničke doživljaje, što kasnije kod njega razvija moć naklonosti, sažaljenja i ljubavi. 
Kada oseti ljubav onih koji su mu najbliži - majke, oca, dede, babe, brata, sestre, prijatelja - postaje svesno jednog šireg spektra emocija:kao što su uživanje, bes, strah i tuga. Uživajte u bliskom kontaktu sa svojim detetom i pomozite mu da se lepo oseca i sa drugim ljudima. 
Treći nivo: komunikacija 
Izmedju četvrtog i desetog meseca dete počinje da primećuje da ono što čini izaziva različite reakcije kod drugih ljudi. To je prvi oblik logičkog razmišljanja. Dete razume da se izmedju ljudi vrši razmena utisaka. Kada se ono smeje i vi se smejete. Kada ispruži ruke, vi ga podižete u naručje. Ono oseća duboko zadovoljstvo kada primeti da ispravno tumačite njegove signale. Dete stiče naviku da izražava svoje potrebe i želje i shvata da postoji jedan spoljni svet koji je odvojen od njega samog i da i drugi ljudi imaju osećanja. 
Četvrti nivo: složena uvežbanost 
Pred kraj prve godine života i početkom druge, dete počinje sve više da uočava detalje. Ako ga pitate ''Gde?'' možda će vas uhvatiti za ruku, odvesti u kuhinju, i prstom uperiti u frižider. Reći će možda nešto, vi ćete podići obrve, ono će klimnuti glavom i nasmejati se i na kraju ćete razumeti šta je htelo. Dete takode postaje sposobno da protumači osećanja i gestove drugih ljudi. Pokušace da otkrije šta vas čini ljutim, a šta veselim. 
Nije ništa neobicno ako se ponekad i iznervirate. Medutim ako ste najcešce u stanju da zadovoljavate potrebe svog deteta, ono će osećati sigurnost i sebe će doživljavati kao osobu vrednu pažnje, nege i poštovanja. 
Peti nivo: stvaranje ideja 
Izmedu osamnaestog i dvadestčetvrtog meseca života dete je u stanju da stvara unutrašnje slike, da zamišlja ono što ne postoji i da slikama daje nazive. Svi dotadašnji emotivni doživljaji - na primer boja i ukus omiljenog soka - čine da ove slike imaju nekog smisla. Deta će možda biti u stanju da izgovori reč ''sok'', umesto da prstom uperi u čašu. Kada je ljuto, možda će moci da izgovori rec ''ljut'' umesto da nešto baci ili šutne. 
Šesti nivo: govorite iz srca 
Sredinom druge godine života mališan već može da razume pojmove pomoću svojih emocija. Razočaranje koje doživljava kada mora nešto da pričeka ga uči šta zanče pojmovi ''sada'', i ''kasnije''. 
Ako svom detetu obezbedite sredinu punu ljubavi i pažnje i ako u prvim godinama života zadovoljavate njegove potrebe,. pomoćićete mu da od bespomoćnog odojčeta postane čovek koji će biti u stanju da racionalno razmišlja i efektivno komunicira. 
yumama


sretanzivot @ 21:53 |Isključeno | Komentari: 0
Psihopate nećete naći samo u zatvorima ili u krimi romanima već i u svojoj kancelariji, tvrdi australijski psiholog Džon Klark, koji je objavio vodič za prepoznavanje psihopata. 
U svom vodiču Klark, koji je profesor psihologije na Univerzitetu u Sidneju, upozorava da najmanje jedan odsto zaposlenih pokazuje ovu vrstu poremećaj, što i nije tako mnogo. Medjutim, problem je u tome što "korporativna etika" podstiče ponašanje koje pogoduje psihopatskom ponašanju. 
Klark tvrdi da se iza "ambicioznosti" zapravo kriju bezobzirnost i želja za uspehom po svaku cenu, a vodeći ljudi u poslovnom svetu takvo ponašanje podstiču i nagradjuju. 
"Ako vidite oglas u kojem se navodi - znate da ste najbolji, možete da utičete na druge, odlučni ste da svojoj organizaciji osigurate pobedu po svaku cenu - to je poziv psihopatama", kaže Klark. 
U svojoj knjizi "Pocket Pscyho" on navodi uputstva kako da prepoznate psihotično ponašanje i kako da se borite protiv njega. 
Prema navedenom, psihopate se na poslu može prepoznati po sledećem: 
1. Bezgrešni: psihopate na radnom mestu ne osećaju krivicu bez obzira na to koliko zlostavljaju, podmeću i narušavaju kredibilitet drugih zaposlenih; 
2. Zavodnici: vrlo su rečiti i skloniji su razgovoru "oči u oči" nego učestvovanju na sastancima; 
3. Manipulatori: sistem i pravila tumače onako kako im odgovara, hrane se tudjim slabostima, posebno nedostatkom samopouzdanja; 
4. Nametljivci: prisvajaju zasluge za tudje uspehe; 
5. Patološki lažovi: nisu dobri lažovi, ali kada upadnu u nevolju često znaju da se izvuku jer smisle "dobru priču"; 
6. Nepredvidivi: osećaju samo primarne emocije (radost, tugu, bes...) i vrlo brzo menjaju raspoloženje. 
Klark još tvrdi da se psihopate često sprijatelje sa nekim na visokom položaju ko može da ih zaštiti, a tada počinju da potkopavaju čak i svog zaštitnika ne bi li se popeli na korporativnoj lestvici. 
Za zaposlene koji su pogodjeni ovakvim načinom ponašanja posledice su često katastrofalne. "Oni ubijaju samopouzdanje i veru u druge ljude. Žrtve postaju hladne, cinične, ogorčene i gotovo nesposobne za delovanje", naglašava Klark. 
On kaže da se protiv psihopata može boriti obrazovanjem i timskim radom. "Kad shvatite zašto vam ta osoba radi ono što radi, znate da nije reč o vašoj greški. Druga stvar je zajedništvo, jer kad drugima kažete šta vam se dogadja, psihopata nije uspeo da vas izoluje a to je ono što želi da učini pre nego što vas uništi", kaže Klark. 
Klark ipak upozorava žrtve da promene posao ako poslodavac ne kazni osobu koja ih zlostavlja jer psihopata ne može da se promeni. 
"Oni misle da ne rade ništa pogrešno, već smatraju sebe pametnima i misle da bi svako u sličnoj situaciji postupio isto. Ako udju u program rehabilitacije, tamo ih uče socijalnim veštinama u ophodjenju sa ljudima a oni posle te veštine koriste za još bolju manipulaciju", napominje Klark
tvoracgrada


sretanzivot @ 21:51 |Isključeno | Komentari: 0
Kako na spavanje i ustajanje utiče DNK materijal, a kako hormoni stresa, biološki sat, navike i internet? 
Ljudi koji nedovoljno spavaju, imaju 30 odsto veću verovatnoću prerane smrti 
Zamislite da se svakodnevno budite u četiri sata ujutru bez budilnika, naručenog buđenja ili zvona mobilnog telefona, ali i da odlazite na spavanje već u sedam sati uveče. Samo 0,3 odsto stanovništva ima ovakve ne baš savremene navike, poznate kao sindrom fazno preuranjenog sna. Drugi tip poremećaja u rasporedu spavanja je sindrom fazno odloženog sna, a ljudi koji ga imaju znatno kasnije odlaze na počinak i spavaju do popodnevnih sati. 
Noćno bdenje je izuzetno česta pojava, ali se i danas u velikoj meri smatra za socijalno neprihvatljivo ponašanje. No, ljudi koji spavaju u nevreme ne čine to samo zbog svojih ekscentričnih osobina ili neuobičajenih navika. U istraživanju na Univerzitetu Kalifornija, objavljenom prošle nedelje, pokazano je da je ovaj sindrom genetski uslovljen. 
Profesor Luis Ptacek i njegovi saradnici sa Univerziteta Kalifornija proučavali su miševe koji se rano bude i ustanovili da izvesna mutacija u genu Period 2 smanjuje proizvodnju odgovarajućeg proteina. To dovodi do poremećaja biološkog sata, a naučnici veruju da će ovo istraživanje omogućiti da se genskom terapijom ili samo jednom pilulom otklone razni poremećaji u spavanju od kojih danas boluju milioni ljudi. 
Šta se događa u snu? 
Poslednjih godina je objavljeno više istraživanja koja pokazuju da je vreme buđenja i ustajanja uslovljeno naslednim karakteristikama, a da je biološki sat predodređen DNK materijalom. To je samo jedno od saznanja do kojih su došli naučnici koji proučavaju spavanje. 
Nauka spavanja se intenzivno razvija od pedesetih godina XX veka, mada su najveći proboji postignuti tokom poslednjih 25 godina. Revoluciju u istraživanju spavanja uvelo je kontinuirano snimanje moždanih aktivnosti tokom sna. Fiziolozi Eugen Aserinski i Natanijel Klajtman otkrili su 1953. godine takozvanu REM fazu sna. 
Mada čovek tokom spavanja ciklično prolazi kroz razne faze, danas se spavanje uglavnom deli na REM, što je peta faza sna i N-REM, u kojoj organizam prolazi kroz prethodne četiri faze. Čitav ciklus traje oko 90 minuta i potom se ponavlja, a čovek u REM fazi boravi 20 odsto svog noćnog odmora. Tokom sna dolazi do smanjivanja telesne temperature i opuštanja mišića. 
REM je skraćenica od Rapid eye movement, a označava fazu spavanja u kojoj dolazi do intenzivnih pokreta očne zenice, velike EEG aktivnosti mozga i pojave snova. Ranije se verovalo da se snovi javljaju samo u ovoj fazi, ali je moderno stanovište da se sanja i tokom N-REM faza. 
Ima mnogo teorija o prirodi i značenju snova. Neke su gotovo na granici fikcije. Tako američki naučnik Džon Dir smatra da se razlike između zakonitosti sna i budnog stanja mogu uporediti sa razlikama u zakonima klasične fizike i kvantne mehanike. 
U svakom slučaju, snovi omogućuju nervnom sistemu da normalno funkcioniše, dok nespavanje i neprolasci kroz REM fazu remete rad mozga, utičući pre svega na dugoročnu i kratkoročnu memoriju, mada se naučnici ne slažu oko toga da li snovi služe da mozak zapamti ili da zaboravi podatke. 
Koliko se može izdržati bez sna? 
Sedmnaest sati bez sna jednako je efektu 0,5 promila alkohola u krvii 
Svetski rekord u nespavanju bez prekida iznosi 18 dana, 21 sat i 40 minuta, a postavljen je tokom jednog igračkog maratona. Pojedinci poput Nikole Tesle i Leonarda da Vinčija navodno su bili u stanju da spavaju dnevno samo par sati ili manje, što im je omogućilo da mnogo više vremena posvete stvaralačkom radu. 
Nemoguće je živeti bez sna. U istraživanju iz 2002. godine, pokazano je da ljudi koji dnevno spavaju manje od četiri ili više od devet sati, imaju 30 odsto veću verovatnoću prerane smrti nego ljudi koji normalno spavaju. 
Čovek se može navići na manje sna nego što mu je potrebno, ali istraživanja pokazuju da, uprkos naviknutosti, nespavanje smanjuje sposobnost rasuđivanja, vreme reakcije i druge psihofizičke sposobnosti. Nedostatak sna u povratnoj sprezi pogoršava celokupno stanje organizma. 
Zbog neispavanosti vozača godišnje se dogodi 100.000 saobraćajnih nesreća, a 1500 ljudi izgubi život. U Kanadi je zabeleženo da u danu posle prelaska na zimsko računanje vremena, kad ljudi mogu da spavaju sat duže nego uobičajeno, znatno opada broj saobraćajnih nesreća. Istraživanja na neispavanim vozačima u simulatoru vožnje pokazala su da je nedostatak sna podjednako opasan kao vožnja u alkoholisanom stanju. Smatra se da je neispavanost odgovornih pojedinaca bio jedan od važnih faktora koji su izazvali nuklearnu katastrofu u Černobilu i eksploziju spejs-šatla Čelindžer. 
Čovek koji kontinuirano provede samo sedmnaest sati bez sna gubi na sposobnostima ekvivalentno efektu koji izaziva 0,5 promila alkohola u krvi. Posle pet noći u kojima ste manje spavali nego što je organizmu potrebno, tri alkoholna pića će imati isti efekat kao šest u normalnim okolnostima. Izuzetno dugo nespavanje izaziva pad koncentracije, povremene gubitke pamćenja, mucanje, zamagljen pogled, halucinacije i paranoju, da bi na kraju dovelo do smrti. 
Koliko sna je dovoljno? 
Danas većina ljudi u proseku spava sedam do osam sati dnevno. Drugim sisarima je potrebno dva do tri sata dnevno više sna, a zanimljivo je da su ljudi pre samo sto godina spavali znatno duže. Prema pisanim podacima, u XIX veku se prosečno spavalo deset sati dnevno. To se izmenilo očigledno zbog promene načina života u XX veku. 
Zapravo, potrebna količina sna pre svega zavisi od starosne dobi. Novorođenče spava 16 sati dnevno, adolescenti oko 9 sati, dok se sa godinama smanjuje vreme potrebno za spavanje. Ljudi stariji od 65 godina prosečno spavaju samo oko 6 sati dnevno. 
Koliko sati vam je dovoljno da se naspavate zavisi i od tog koliko ste sna izgubili u prethodnim noćima. Najbolji pokazatelj da vam se nakupio “dug” u spavanju su napadi pospanosti i kratki dnevni periodi sna, mikrosnovi, ali i situacija u kojoj upadnete u san odmah po leganju u krevet, to jest, kad zaspite u periodu kraćem od 5 minuta. Smatra se da je idealno vreme čekanja na san između 10 i 15 minuta. Uzroci manjka sna mogu biti razni, a svakako, pomoću odgovarajućeg programa uvek možete izračunati koliko vam sna nedostaje. 
Ako u organizam preterano unosite kofein, nikotin i alkohol, ako imate napet životni ritam, preživljavate puno stresa, spavate sa uključenim televizorom ili često menjate časovne zone, verovatno nećete redovno i dobro spavati. Čak i ako ne uspevaju da vas probude, na spavanje utiču buka i temperatura prostorije. Većina rasprostranjenih navika u savremenom svetu može da izazove poremećaje u rasporedu spavanja, mada se, zapravo, smatra da je danas najčešći uzrok neredovnog sna to što je internet dostupan 24 sata dnevno. 
Najčešći poremećaji sna su insomnia ili nesanica od koje boluje 40 odsto žena i 30 odsto muškaraca, zatim noćna apnea kad dolazi do prekida u disanju tokom sna, RLS sindrom i narkolepsija. 
Kako se probuditi? 
Jedna od najkorisnijih životnih navika je redovno spavanje, što se stiče u najranijem detinjstvu. Po mišljenju većine stručnjaka, dnevna doza sna je direktno uslovljena ujednačenošću biološkog časovnika. 
Prirodni budilnik koji pojedinim srećnicima omogućuje da se svakog dana probude u isto vreme je adrenokortikotropin, “hormon stresa” koji prati velika uzbuđenja, ali se redovitošću može naterati da se intenzivno luči svakog jutra u isto vreme. 
No, ako nemate sreću da vam se ovaj hormon luči sat ili dva pre odlaska na posao ili ako niste genetski predodređeni za ranoranioca, osuđeni ste na budilnike. Razvijene su razne varijante budilnika, za ljude sa lakšim i težim snom, ali je svakako najluđi izum sat koji skakuće po sobi i beži od onog koji treba da se probudi. Ovaj izum je nagrađen priznanjem Ig Nobel. 
Suština pravovremnog buđenja je, naravno, u redovnom odlasku na počinak. Stručnjaci ne savetuju redovnu upotrebu pilula za spavanje, pošto se posle par nedelja na njih stiče imunost, a mogu izazvati razne poremećaje. Prema preporuci američke Nacionalne fondacije za snove da biste se redovno uspavljivali pokušajte da ležete u krevet uvek u isto vreme, vežbajte 20-30 minuta dnevno, opustite se pre spavanja, podesite temperaturu prostorije, izbegavajte intelektualni i fizički napor sat ili dva pre spavanja i ako ipak ne možete da se uspavate, mnogo bolje je da čitate ili gledate film iz kreveta sve dok se ne umorite, nego da uzaludno čekate na san.
tvorac grada


sretanzivot @ 21:50 |Isključeno | Komentari: 0
Kontrola tuđih umova 
Nasuprot predrasudama, hipnotisane osobe su obično u punoj svesti i aktivno i intenzivno uključene u ono što govore i rade 
Postoji mnogo predrasuda i zabluda o hipnozi. Iako je ova tehnika kontrole uma obavijena velom tajne i često zloupotrebljavana, istina je da se njom bavi ozbiljna nauka. Hipnotizam i nije ništa drugo nego naučna i klinička upotreba hipnoze. Hipnoza, na drugoj strani, ili stanje hipnotisanosti, jeste privremeno stanje izmenjene pažnje kod neke osobe. Imajte na umu da je hipnoza jedino korisna kad je obavlja profesionalac. 
Hipnoza je poznata od drevnih vremena; pa ipak, nivo zloupotrebe je bio toliki da se danas retko nalaze ljudi koji bez podsmeha govore o njoj. Naučni hipnotizam lišen je svakog upliva magijskih elemenata i privida "moći" koja se uglavnom povezuje s našim predstavama o hipnozi. Efekti hipnotizma zavise uveliko od volje i motivacije osobe koja joj se podvrgava, a moguće je njime promeniti kvalitet i usmerenost nečije pažnje, odnosno unutrašnje i spoljašnje iskustvo. 
Nasuprot svom imenu (Hipnos ili Ipnos, grčki bog sna), i uvreženoj predrasudi, hipnotisane osobe su obično u punoj svesti i aktivno i intenzivno uključene u ono što se govori i radi. Hipnotizer koristi određene metode da bi osobu uveo u stanje hipnoze. Kako subjekat reaguje na ove metode, tako se menja i njegovo stanje pažnje. Ovo često vodi do promena u shvatanju fenomena; na primer, osoba može doživeti izmenu nivoa svesnosti, trezvenosti, mašte, sećanja i razumnosti ili postati otvorenija za predloge drugih (obično hipnotizera). Mogu se privremeno izazvati i druge promene, kao što su razni osećaji, crvenilo tela, znojenje, paraliza, zatezanje mišića i anestezija (gubitak osećaja bola). Neki od ovih efekata su korišćeni u cirkuskoj hipnozi, koja je ovu tehniku i izvela na loš glas. Naučnici tvrde da se hipnozom može izazvati promena u većini telesnih funkcija. 
Obična je predrasuda da hipnotizer može naterati hipnotisanu osobu da, recimo, opljačka banku. Osoba u stanju hipnoze se savršeno dobro može odupreti nekoj sugestiji; šansa da posluša naređenje o pljački banke je ista kao i u neizmenjenom stanju svesti. Hipnotisani ne gubi svest niti pojam razlike između dobra i zla. 
Jedna od najpoznatijih tehnika hipnotisanja je ona koja koristi direktne komande, jednostavna uputstva koja se uporno ponavljaju jednoličnim tonom. Hipnotizer usmerava pažnju subjekta na neki predmet ili tačku, govoreći mu da se opusti, diše duboko i dozvoli da mu kapci otežaju i zatvore se... Drugi koriste složenije tehnike u kojima subjekat reaguje na priču ili mentalnu zagonetku; hipnotizer ne daje direktna uputstva, već kroz priču, posredno, uvodi u stanje hipnoze. 
Izlazak iz hipnoze je uglavnom jednostavan. Hipnotizer obično daje neki znak (može da broji do pet, da da indirektnu sugestiju ili iskoristi neki zvuk). Ponekad se hipnoza završi sama od sebe, bez posebnog signala. Istina je, međutim, da ponekad ima problema pri izlasku iz hipnoze. Zato je bitno da se njome bave samo stručnjaci. 
Za šta se sve hipnotizam može koristiti? Na um odmah pada sposobnost hipnotisanih da se sete stvari kojih se inače ne bi setili. Hipnotizam zaista jeste sjajan način da se oslobode potisnuta sećanja i tenzija koju neko oseća baš zbog tih sećanja. 
Takođe, hipnotisana osoba može se "vratiti u detinjstvo", na primer, sugestijom da ima, recimo, sedam godina. Na ovaj način će hipnotisani stupiti u kontakt sa nekim aspektima svoje ličnosti koje je verovatno zapostavio u svakodnevnom životu. Hipnoza govori mnogo i o željama, strahovima i volji onih koji joj se podvrgavaju. 
Savremeni hipnotizam se koristi u medicini (hirurgija i stomatologija) i psihoterapiji, kao i (ponekad) u pravnoj proceduri. Upotreba hipnotizma u medicini se uglavnom oslanja na mogućnost da se prag bola pacijenta podigne ili u sposobnosti da dugo ostane u jednom položaju. Zabeleženo je da je, prilikom jednog slučaja presađivanja kože, pacijent, zahvaljujući hipnozi, držao telo u neprirodnom položaju skoro tri nedelje, ne osećajući pritom ni najmanju neugodnost. Neki zubari danas koriste hipnozu umesto anestetika. Koriste je i psihijatri, psiholozi i socijalni radnici. Osoba pod hipnozom je daleko otvorenija i pogodnija za rad, smirenija i podložnija sugestijama. Hipnoza je deo nekih terapija neuroza, depresije, fobija i stresa, poremećaja ishrane, odvikavanja od pušenja, disleksije, poremećaja spavanja... Ipak, hipnotizam je samo pomoćno sredstvo i primenjuju ga isključivo stručnjaci koji su izuzetno iskusni u grani medicine kojom se bave. Svaka laička upotreba hipnoze je nepoželjna i opasna.
tvoracgrada


sretanzivot @ 21:49 |Isključeno | Komentari: 0
Što je to? 
Samoozljeđivanje je dobrovoljno nanošenje štete vlastitom tijelu. Ozljedu nanosi osoba sama sebi, bez pomoći druge osobe, a ozljeda je dovoljno jaka da dovodi do oštećenja tkiva. 
Samoozljeđivanje se odnosi na ponašanja kao što su npr. rezanje, grebanje, čupkanje kože, čupkanje kose, udaranje, lomljenje kostiju, onemogućavanje ranama ili ozljedama da zarastu, izazivanje opeklina… i sve drugo što dovodi do ozljeda. Najčešće se koristi rezanje, i to najviše na zglobovima, nadlakticama i unutarnjoj strani bedara. 
Samoozljeđivanje se ne odnosi na ponašanja povezana sa seksualnim uzbuđenjem, dekoracijom tijela (npr. piercing ili tetoviranje) ili svjesnim pokušajem samoubojstva. 
Većina istraživača se slaže da se samoozljeđivanje ne vezuje uz samoubojstvo jer općenito osobe koje se samoozljeđuju nemaju namjeru umrijeti zbog vlastitog ranjavanja. No, iako samoozljeđivanje nema u korijenu samoubilačke ideje i misli, ipak može dovesti do razmišljanja o samoubojstvu pa i do samoubojstva, ako osoba pretjera u nanošenju ozljeda. 
Zašto samoozljeđivanje? 
Osobe koje se samoozljeđuju kažu da im nanošenje ozljeda donosi: 
• Bijeg od praznine, depresije i osjećaja nerealnosti 
• Smanjenje tenzije 
• Olakšanje 
• Oslobađanje od bijesa 
• Bijeg od obamrlosti i otupjelosti 
• Izražavanje emocionalne boli koju ne mogu izdržati 
• Komuniciranje drugima ozbiljnosti njihove unutarnje boli 
• Komuniciranje potrebe za podrškom 
• Izražavanje osjećaja otuđenja 
• Nastavljanje obrasca zlostavljanja (mnoge osobe koje se samoozljeđuju su bile seksualno ili/i fizički zlostavljane kao djeca) 
• Kažnjavanje sebe 
• Preusmjeravanje pažnje s problema koji su preteški da bi se analizirali 
• Sprječavanje nečeg još goreg što bi se moglo dogoditi 
Ovi se razlozi mogu svrstati u tri osnovne kategorije: 
• Regulacija emocija – pokušaj da se tijelo dovede u ravnotežu nakon turbolentnih ili uznemirujućih osjećaja. 
• Komunikacija – neki ljudi koriste samoozljeđivanje da bi izrazili ono što nisu u stanju izraziti riječima. 
• Kontrola / kazna – ova kategorija uključuje ponašanja koja su ponavljanje obrasca zlostavljanja pretrpljenog u djetinjstvu (najčešće fizičkog ili seksualnog) i tzv. "magično razmišljanje (ako povrijedim sebe, ono loše čega se bojim neće se dogoditi). 
Tko se samoozljeđuje? 
Osobe koje se samoozljeđuju mogu biti muškog ili ženskog spola, heteroseksualne, homoseksualne ili biseksualne, visokoobrazovane ili neobrazovane, bogate ili siromašne, iz bilo koje zemlje na svijetu. Neke osobe rade na odgovornim pozicijama i efikasne su u poslu. Dob osobe koja se samoozljeđuje može ići od rane tinejdžerske dobi do starosti. Bez obzira na to, zajedničko im je da imaju neke ili većinu od ovih osjećaja ili karakteristika: 
• jako podcjenjuju ili ne vole sebe 
• jako su osjetljive na odbacivanje 
• kronično su ljute, obično na sebe same 
• pokušavaju potisnuti ljutnju 
• impulzivne su i teško se kontroliraju 
• sklone su reagirati u skladu s raspoloženjem tog trenutka 
• sklone su ne raditi planove za budućnost 
• depresivne su 
• kronično su tjeskobne 
• iritabilne su 
• ne vide sebe sposobnima da se suočavaju sa stresovima 
• nemaju fleksibilan repertoar strategija suočavanja sa stresom 
• misle da nemaju puno kontrole nad time kako se suočavaju sa životom 
• sklone su izbjegavanju 
• osjećaju se nemoćno 
Što učiniti ako se samoozljeđujete? 
Potražite stručnu pomoć. Čim prije. To nije problem kojeg ćete moći riješiti sami. Psiholog vam može pomoći razumjeti vaš unutarnji svijet i izgraditi drugačije, efikasne i korisne načine suočavanja sa svime što život nosi. 
Niste sami. Ima ljudi koji vam mogu i žele pomoći. 
Dr. sc. Ana Kandare 


sretanzivot @ 21:41 |Isključeno | Komentari: 0
Svi se odlično snalazimo u poslovima koje volimo ili u kojima uživamo. Ali kad zadatak ocijenimo kao težak, neugodan ili zastrašujući, počinjemo oklijevati. Za neke osobe odgađanje je postalo kroničan problem zbog kojega su protratili vrijeme, propustili prilike, loše izvršili obaveze, snizili samopoštovanje stalnim samoosuđivanjem i jako povećali svakodnevnu razinu stresa. 
Pogledajte prepoznajete li se u sljedećim izgovorima: 
- Ima toliko drugih stvari koje moram prije obaviti. 
- Sačekat ću dok ne budem raspoložena da to obavim. 
- Zašto nam profesor zadaje toliko obaveza? Nije pošteno. 
- Sasvim je u redu slaviti . . . osim toga, sutra ću početi s dijetom 
(učenjem, disciplinom...). 
- Imam sasvim dovoljno vremena za to učiniti. 
- Teško mi je govoriti o tome. Ne znam odakle početi. 
- Bolje radim pod pritiskom, zato to ne moram odmah početi. 
- Moj zdravstveni problem i nije tako strašan. S vremenom će bol 
prestati. Sigurno nije ništa 
ZAŠTO ODGAĐAMO? 
Ovdje su navedeni neki razlozi zbog kojih ljudi najčešće odgađaju: 
TJESKOBA I ZABRINUTOST. Možda vam zadatak izgleda pretežak i bojite se da će loše završiti ako ga se prihvatite. Zbog toga provodite mnogo vremena brinući se umjesto da se uhvatite posla. 
PERFEKCIONIZAM I NEREALNA OČEKIVANJA. Vjerujete da morate pročitati i saznati sve ikad napisano ili rečeno prije nego što se ozbiljno prihvatite nekog posla. Kako je to zapravo nemoguće, stalno imate osjećaj neuspjeha koji vas još više obeshrabruje. 
OSJEĆAJ DA NISTE DOVOLJNO SPOSOBNI. Oni koji su uvjereni u to da nisu sposobni, ili bar ne dovoljno sposobni, često vjeruju da će zatajiti i žele izbjeći neugodu koju bi izazvalo testiranje njihovih sposobnosti. Mislite da ste, ako ne dobijete izvrsnu ocjenu, potpuni promašaj, ili da ste grozna osoba ako padnete na ispitu. 
LOŠA ORGANIZACIJA VREMENA. Odgađanje podrazumijeva loše raspoređivanje vremena. Možda ste nesigurni u svoje ciljeve. Možda vam zadatak izgleda pretežak. Zbog takvih razloga svoje zadatke ostavljate za kasnije ili se brinete umjesto da se pripremate za zadatak koji trebate izvršiti. 
PROBLEMI S KONCENTRACIJOM. Kad sjednete za svoj stol, zateknete se kako sanjarite, zurite u prazno, gledate u sliku svog partnera umjesto da radite svoj posao. Vaša je okolina bučna, ometa vas. Stalno idete po razni pribor, hranu, piće. Stol vam je zatrpan i nesređen. To je dobar način da postanete nervozni i zabrinuti. 
KAKO SE ODUPRIJETI ŽELJI ZA ODGAĐANJEM? 
NE PANIČARITE. 
Brzajući sa zaključkom da nećete uspjeti može vas toliko prestrašiti da ostanete pasivni i ništa ni ne pokušate. Vaša pesimistična predviđanja nisu činjenice. Koncentrirajte se na sadašnjost i pozitivne korake kojima možete postići svoje ciljeve. 
POMOGNITE SI TEHNIKOM «DVA STUPCA» 
Stari se izgovori za odgađanje mogu pobiti razumnim razmišljanjem. U tome vam može pomoći tehnika «dva stupca» koja se koristi tako da na jednu stranu papira napišete sve izgovore. Zatim pokušajte sami pobiti svoje izgovore. U drugom stupcu napišite pozitivno, realno razmišljanje. 
Evo primjera: 
Izgovor: Trenutno nisam raspoložena za rad. 
Realno razmišljanje: Moj rad ne ovisi o raspoloženju, nego o 
aktivnostima. Ako budem čekala da budem raspoložena za rad, možda nikad neću ništa napraviti. 
KORISTITE POTICAJNE REČENICE 
Sastavite listu poticajnih rečenica koje će na vas djelovati motivirajuće. To mogu biti, na primjer: 
- Što prije završim s nekim poslom, to prije ću moći početi sa 
zabavom. 
- Najbolje vrijeme je sadašnjost. 
- Savršeno ne postoji. 
POSTAVITE JASNE CILJEVE. 
Razmislite o onom što želite ili trebate napraviti, i budite određeni i precizni. Ako zadatak morate napraviti u određenom roku napravite plan i raspored za svaki manji cilj, ali budite realni jer vas preteški ciljevi mogu obeshrabriti. 
POSTAVITE PRIORITETE. 
Poredajte i zapišite sve zadatke koje morate obaviti po njihovoj važnosti. Prioritet treba ovisiti o važnosti i o roku u kojem zadatak treba izvršiti. 
PODIJELITE ZADATAK NA MANJE I LAKŠE DIJELOVE. 
Preveliki zadaci mogu izgledati nesavladivi. Podjela rada je osobito djelotvorna kod neugodnih poslova. Mnogi od nas mogu se nositi s dužnostima koje nam nisu drage ukoliko su one kratkotrajne i ne jako teške. 
ORGANIZIRAJTE SE. 
Pripremite sav potrebni materijal prije početka rada. Koristite raspored dana i uvijek ga nosite sa sobom. Budite oprezni u tome da dnevni ili tjedni raspored napravite realno. Svakodnevno prebrojite izvršene zadatke. 
KORISTITE SE PODSJETNICIMA. 
Napišite sebi podsjetnike i postavite ih na vidljiva mjesta kao što su npr. televizor, ogledalo u kupaonici, ulazna vrata. . . Što se više puta podsjetite na svoje odluke - veća je vjerojatnost da ćete ih se pridržavati. 
NAGRADITE SE!!! 
Veselite se i uživajte u svakom završenom zadatku, pa makar on bio najmanji. Ne podcjenjujte svoj uspjeh. Sjetite se da ste za toliko koliko ste prešli, bliži potpunom završetku svega što trebate napraviti. 
Dr. sc. Ana Kandare 


sretanzivot @ 21:38 |Isključeno | Komentari: 0
 

Ne usporedujte se s top-modelima, oni predstavljaju vrlo mali postotak populacije pa prema tome ne mogu predstavljati normu; 
Ignorirajte dijelove tijela kojima niste zadovoljni, umjesto toga koncentrirajte se na one kojima ste zadovoljni. 
Samopouzdanje i kako ga steci u drustvenom zivotu 
Pruzite i drugima osjecaj ohrabrenja i podrske, to ce i vas i ostale ciniti zadovoljnijima. 
Dobar drustveni zivot i lijepa prijateljstva imaju odlican ucinak na nase samopouzdanje, a obrnuta situacija djeluje suprotno. 
Sto uciniti, kako to ostvariti? 
Sve sto potice vas drustveni zivot, pa i ukljucivanje u razlicite aktivnosti, pomoci ce vam da se osjecate dobro. No, sto uciniti ako vas drustveni zivot katkada cini nervoznima... Trik je u tome da se ponasate sto prirodnije. Ljudi vole biti okruzeni ljudima koji su iskreni, otvoreni i zainteresirani za njih. 
Trikovi za samopuzdanje 
Provodite vise vremena s ljudima koji vas inspiriraju i s kojima se osjecate ugodno; 
Ne bojte se prekinuti prijateljstva koja vise nemaju smisla; 
Ako razgovarate s nekim koga ste tek upoznali, nastojte da konverzacija tece pozitivno. 
Samopouzdanje i kako ga steci u ljubavi 
Iako zvuci kao klise, uzrecica "Volite sebe da bi vas drugi voljeli" zaista je istinita. 
Zbog cega je vazno steci, ali i odrzati samopouzdanje u ljubavnom zivotu? 
Jedan od najlaksih nacina da izgubite samopouzdanje jest da odaberete krivog partnera. Vrlo cest slucaj je da inteligentne i atraktivne zene izgube samopouzdanje zbog lose veze. Mnoge zene ostaju u losim vezama zbog toga sto se boje ostati same. 
Sto uciniti? Ako ste u losoj vezi, a bojite se izaci iz nje kako ne biste ostali sami, potrazite pomoc od svoje obitelji, prijatelja ili pak strucnjaka. Sto dulje ostajete u takvoj vezi, to cete se losije osjecati. Osim toga, morate tocno znati sto zelite u vezi. Biti bez partnera za mnoge zene predstavlja problem, medutim, ako upoznate dobre aspekte "samovanja" samopouzdanje ce vam jos narasti. 
Iako zvuci kao klise, uzrecica "Volite sebe da bi vas drugi voljeli" zaista je istinita; 
Ne snizavajte svoje standarde samo da biste ostali u vezi; 
Ako zelite upoznati partnera koji je kreativan, dinamican i sl., pocnite njegovati te karkateristike prije svega kod sebe, cesto nam se dogada da nam se netko svidi bas zbog toga jer nam se cini da posjeduje karakteirstike koje mi ne posjedujemo. 
Samopouzdanje i kako ga postici na radnome mjestu 
Zbog cega mozemo uzivati u ispunjenom drustvenom zivotu, ravnopravnoj vezi te financijskoj neovisnosti i uspjesnoj karijeri, a ipak ne vjerovati dovoljno u sebe? 
Kako bismo se zaista dobro osjecali u vezi sa sobom, potrebno nam je unutrasnje samopuzdanje, ali i ono vanjsko. Strucnjaci tvrde da se pravo samopouzdanje cine cetiri komponente: ljubav prema sebi, poznavanje sebe, osjecaj smjera te optimizam. Mnogi ljudi djeluju sigurno ali to ne znaci da se tako uvijek osjecaju i u sebi. 
Sigurnost osobe ukljucuje sposobnost za dobru komunikaciju, kompetentan nastup te sposobnost kontrole emocija. Jedan od glavnih "rusitelja" samopouzdanja zasigurno je stres. Dokle god ste pod stresom, ne mozete se osjecati sigurni. 
Ljudi zapocinju zivot s potencijalom za samopouzdanje, no vrlo lako se ti pozitivni osjecaji mogu "unistiti". Osim toga, ako ste kao dijete bili zapostavljani, ili kasnije napadani na radnom mjestu, odbijeni u ljubavi ili su vas prijatelji izigrali, postoji velika vjerojatnost da ce vase samopouzdanje biti poljuljano i da ga morate popraviti. 
Danas je za zene karijera na vrhu ljestvice prioroteta i to je, tvrde psiholozi, dobro. Posao nam daje osjecaj vrijednosti i sigurnosti pa je stoga dobar za mentalno zdravlje. No, situacije u kojima se na poslu osjecate lose, zbog nemogucnosti napredovanja, neke vrste ugnjetavanja ili necega drugog, imaju negativan utjecaj na vase samopouzdanje. 
Sto uciniti? Ucinite svoj posao vaznim dijelom zivotnoga plana. Budite hrabri i ako osjetite da vas tretiraju nepravedno, jasno izrecite svoje misljenje i argumente. Ako i dalje nema pomaka, razmislite o prelasku na novo radno mjesto. 
Dolazite na posao svakodnevno 15 minuta ranije - to ce vam dati vremena za planiranje, a time cete dobiti na samopouzdanju; 
Borite se za sebe i svoja prava na smiren i pristojan nacin; 
Pruzite i drugima osjecaj ohrabrenja i podrske, to ce i vas i ostale ciniti zadovoljnijima. 
domaci.de
 

sretanzivot @ 21:36 |Isključeno | Komentari: 0
Mentalno zdravlje…nije cilj već proces’’,  N. Shpancer
Mentalno zdravlje nije samo odsustvo mentalnih poremećaja, ono je sveukupno psihološko blagostanje, koje podrazumeva emocionalnu stabilnost i uspešnost u ostvarivanju adekvatnih, zadovoljavajućih, odnosa u neposrednoj i široj okolini.
Emocionalna stabilnost bi se mogla odrediti kao balansiran, racionalan odnos prema sebi, bliskim ljudima, poslu i okruženju. U osnovi emocionalne stabilnosti je prisustvo zdravih emocija koje iz ovakvog odnosa proizlaze. S druge strane psihološko blagostanje je zavisno i od brojnih spoljnih faktora, koji kada su negativni i neodgovarajući predstavljaju potencijalne uzročnike stresa, koji dovode do oslabljenosti i opadanja kapaciteta za očuvanje optimalnog nivoa psihičkog i fizičkog funkcionisanja.
Važno je imati svest o tome da svet u kome živimo obiluje brojnim teškoćama i izazovima, koji su stalni izvor sresa i narušavaju naše mentalno zdravlje iako ne izazivaju direktno mentalni poremećaj, a da zaštita, kao i sve ostalo u životu, zahteva mali dodatni napor u vidu odvajanja vremena za bavljenje sobom, na koje nismo naviknuti ili nam čak izaziva osećaj krivice jer nam oduzima vreme od drugih stvari koje procenjujemo značajnim kao što su posao, porodica, prijatelji i sl..
Ljudi bavljenje sobom uglavnom tumače kao odvajanje vremena za fizičku aktivnost, kupovinu, čitanje, druženje ili putovanja. Naravno, sve ovo jesu aktivnosti koje pomažu da se stres umanji, ali postoji još jedna aktivnost koja je manje popularna, a zahteva čak i manje vremena i novca a to je: reflektovanje ili jednostavno, razmišljanje. Na žalost, vrlo retko ćete čuti nekog da kaže: ’’Uzeo sam malo vremena da promislim o tome šta mi se dešava i da pokušam da pomognem sebi da se oslobodim nezdravih emocija’’, jer se ovaj proces ne uzima dovoljno ozbiljno i ljudi nisu svesni moćnih efekta koji može da ima.
Razmišljanje o životu koji nam se dešava pomaže da osvestimo stvari koje nam se podrazumevaju, ali kojima se nikad nismo zaista bavili jer nismo imali vremena. Neka od opštih pitanja koja u tom smislu vredi sebi postaviti su:
• koji su moji ciljevi?
• šta su moje osnovne vrednosti i prioriteti?
• kuda sam krenuo/la, a gde želim da stignem?
• šta su pospešujući a šta ometajući faktori na mom putu, i što je najvažnije
• na koje faktore mogu, a na koje ne mogu da utičem?
Ova lista pitanja nije ograničena, i za svakog će biti dopunjena posebnim specifičnim pitanjima, ali je važno da se u njenoj osnovi nalazi princip promišljenog življenja, koji bi mogao biti ključni preventivni korak ka boljem mentalnom zdravlju.
Efekat ovakvog promišljanja je u osećanju osnaženosti, jer se uvek bolje osećamo kada nešto (u ovom slučaju  - sebe) bolje upoznamo, i osećanju olakšanja, jer iskreno odgovaranje na ova pitanja neizostavno vodi uvidu da nemamo apsolutnu moć da utičemo na sve što se dešava.
Promišljanje dalje može voditi i sagledavanju oblasti u kojima je potrebno osnaživanje ili dodatna podrška, ali i osvetljavanju snaga i resursa koje smo prosto zaboravili da imamo, a  kroz proces se može prolaziti samostalno ili uz stručnu pomoć i podršku tj. savetovanje i psihoterapiju.
Na kraju, treba imati na umu da je važno povremeno  se podsetiti da svaki čovek ima pravo i obavezu da svom mentalnom zdravlju posveti bar podjednaku, ako ne i mnogo veću pažnju od one koju posvećuje drugim ljudima, stvarima i poslovima, kojima vrlo često  olako i bez promišljanja daje prioritet.
Iva Branković, porodična savetnica
www.psiholoskikutak.com


sretanzivot @ 17:27 |Isključeno | Komentari: 0
Kako možemo poboljšati nizak nivo samopoštovanja koji itekako može uticati na naš društveni i profesionalni život? Koje se tehnike koriste za rešavanje ovog problema? Sama reč "poštovanje" u vezi je sa nagradom, značajem, kvalitetom, veličinom, vrednošću, cenjenjem nekoga, divljenjem nekome. Postoje ljudi koji imaju previše poverenja u sebe, ponosni su na sebe, ali im je nizak nivo samopoštovanja.
Većina ljudi, u trenucima duboke iskrenosti, će i priznati nedostatak samopoštovanja. Oni bi želeli da se osećaju bolje, da imaju više samopouzdanja, tj. da više vole sebe. Većina društvenih problema (finansijski, lični, socijalni) su rezultat - direktno ili indirektno - nečijeg niskog samopoštovanja. Postavlja se pitanje da li promena spoljašnjih okolnosti utiče na naše unutrašnje iskustvo pa samim tim i na naše samopoštovanje? Ne. Sve promene moraju krenuti od nas samih, od naše unutrašnje transformacije. Evo nekoliko saveta. Potrebno je udaljiti se od ljudi koji su previše kritični, koji nam dodeljuju razne kritike i time dopinose da se osećamo loše. Mi smo ti koji se trebamo fokusirati na naše greške i iz njih učiti. Poželjno je i čitanje dobrih knjiga, knjiga koje će vas inspirisati i dati vam nadu. Nisko samopoštovanje povezano je sa oskudicom nade. Zatim, dobar terapeut može vam pomoći da sebe vidite u boljem svetlu, da stvari vidite drugačije, da one nisu toliko loše kako se vama činilo. Fokusirajte se na svoje snage (talente, iskustva, znanja). Ne dozvolite sebi da vas obasipaju negativne misli. Ne gledajte u ono što se na udaljenosti vidi slabo, već ono što jasno leži u ruci. Budućnost je neizvesna, trebamo živeti ovde i sada. Gledajte unapred umesto unazad. Razlog niskom samopoštovanju može biti i preterana briga o tome šta drugi ljudi misle o vama, što je pogrešno. Sve ono što radite utiče na to kako ćete se osećati i obratno. Ne postoji status kvo. Zato, primenite neki od ovih saveta i poboljšajte vaše samopoštovanje još danas.
izvor:psihologijaonline


sretanzivot @ 17:09 |Isključeno | Komentari: 0
Mržnja može da se ispolji neuvijeno, ponekad prilično brutalno ali veoma često ume da bude duboko prikrivena, tako da je čovek ni sam nije svestan. Bilo u otvorenom, bilo u prerušenom obliku, mržnja je žilava i strasna koliko i ljubav. Zapravo, strasnija i žilavija jer mnoge sveobuhvatnije prožima, u mnogima duže bukti i teže zgasne. Ogromna je razorna snaga mržnje. U to se svakodnevno uveravamo. Ona truje, pustoši i uništava živote kako onih koji mrze tako i onih na kojima se iskaljuje. Ma koliko bila štetna, mržnja se, međutim, ne može prosto odstraniti voljnom odlukom, nekom vrstom moralne hirurške intervencije. 
 Mržnju nećemo ukloniti naređenjem i zabranom. Osoba koja sebi zabrani da mrzi će možda uspeti da svoju mržnju uvije u slatke oblande ali ne i da je se reši. Ona će nastaviti da u njoj besni bez obzira što osoba odbija da prizna njeno postojanje. 
 Mržnja ima svoje uzroke i možemo je prevazići tek kada se ovim uzrocima ozbiljno pozabavimo. 
 Koga i zašto mrzimo? 
 Iz mržnje progovara strah. Mrzimo one kojih se bojimo jer nas ugrožavaju ili bar verujemo da nas ugrožavaju, što nikako nije isto. Naše su procene veoma često nepouzdane i varljive. Veoma retko procenjujemo ljude na osnovu onog što stvarno jesu i stvarno čine, daleko češće na osnovu naših predubeđenja, očekivanja i zahteva. Lako možemo poverovati da su nam neprijatelji oni koji nam niti nanose niti smeraju ikakvo zlo. 
 Kada se osetimo napadnutim, ugroženim, povređenim, veoma je važno da se zapitamo šta je zaista napadnuto, ugroženo, povređeno - mi sami ili nestvarna, preuveličana predstava koju gajimo o sebi, svojoj vrednosti i svom značaju. Najljuće mržnje po pravilu izazivaju povrede ove druge vrste. To znači da se osećamo ugroženim, napadnutim, teško povređenim jer drugi odbijaju da podele i priznaju našu umišljenu predstavu o sebi samima. Na ugroženost zuatim odgovaramo žestokom mržnjom. 
 Tako možemo proglasti neprijateljem i zamrzeti nekoga ko je zapravo prema nama potpuno ravnodušan ili nas čak i ne primećuje, i to upravo zbog njegove ravnodušnosti koja ruši naše uverenje o vlastitom značaju. 
 Ili možemo, što je veoma čest slučaj, zamrzeti nekoga zato što nam je u bilo kom pogledu isprednjačio jer, u svojoj umišljenosti, ne možemo da podnesemo da bilo ko u bilo čemu bude ispred nas. 
 Ali okrutno možemo zamrzeti i one koji previše liče na ono što ne bismo želeli da budemo a ipak jesmo, na ono zbog čega sebe preziremo. Tako će, na primer, mrzeti "lenštine" onaj ko potajno prezire vlastitu nepriznatu lenjost, "nesposobnjakoviće" onaj ko mrzi vlastitu nepriznatu nesposobnost, "glupake" onaj ko se zapravo gnuša vlastite tuposti, "lopove" onaj ko u drugima osuđuje vlastitu sklonost ka iskorištavanju i krađi a "prevarante" onaj koji i sam voli da podvali. 
 Ovde je reč o klasičnom premeštanju gde se mržnja prema sebi ispoljava prerušena kao mržnja prema drugima. 
 Što čovek nemilosrdnije mrzi sebe, surovije će mrzeti druge. 
 Što je prema sebi nerealniji, osećaće se to ugroženijim i to će žešće zamrzeti one za koje je umislio da ga napadaju. 
 Izvor: iza-ogledala.com


sretanzivot @ 17:07 |Isključeno | Komentari: 0
Komponente kreativnog procesa
 Čovek je, u svojoj suštini, stvaralačko biće, te se, samo ako se u tom pravcu razvija, ostvaruje kao integrisana ličnost. Psihologija stvaralaštva mora da proučava i pronalazi uslove u kojima, tokom sazrevanja i učenja, kreativni potencijal deteta i čoveka može da bude sačuvan i dalje razvijan. Rana identifikacija stvaralački obdarene dece je visoko poželjna. Neposredna kreativna ekspresija mlađeg deteta gubi su između 10. i 14. godine života. Tada se pojavljuje snažna tendencija ka konvencionalnom i rigidnom odnosu u tretiranju pojava, i samo kod malog broja pojedinaca kreativni potencijali ostaju sačuvani. Potrebno je stalno iznalaziti načine da se neutrališe negativno dejstvo socijalizacije, koja, po svojoj prirodi, vodi konvencionalnom, stereotipnom, pa i rigidnom. Potrebno je stalno podsticati kod deteta usmerenost ka otkrivanju novih rešenja i što manje kočiti individualnu ekspresiju gotovim rešenjima.
Pojam i distribucija kreativnosti
 Kreativnost se često shvata kao crta ili sposobnost koja se normalo distribuira, koja se sreće kod sve dece, ali kod malog broja odraslih. Često se izjednačuje sa inteligencijom, produktivnošću ili originalnošću. Većina istraživača ističu da je kreativni proces složena aktivnost u kojoj dejstvuje čitav sklop sposobnosti, osobina i crta ličnosti koje stvaraocu omogućuju da u određenim okolnostima stvara nove proizvode, materijalne i duhovne, od šireg društvenog značaja. J. Tejlor razgraničava osnovne vrste kreativnosti:
 1. Ekspresivna – prva, primarna, koja se manifestuje kao slobodno, spontano variranje, karakteristična za decu. Kvalitet manje važan, nema cilja niti plana, nema korekcija. Zloupotreba ove kreativnosti vodi vulgarizaciji umetnosti.
 2. Inovativna – se karakteriše dosetljivošću u rukovanju i kombinovanju sa materijalima, tehnikama, metodama i fleksibilnošću opažanja. Ovde je najčešća nova upotreba starih znanja i postojećih stvari. Dakle, nagomilano znanje i dobra moć opažanja, uz dosetljivost, može dovesti do nje.
 3. Inventivno stvaralaštvo je vrhunska, evolutivna kreativnost, jer se bazira na kontinuitetu razvoja. Ona dolazi od potpunog i sveobuhvatnog razumevanja osnovnih principa iz neke oblasti. Zatim, uz sadejstvo prethodnih oblika modifikuje ove osnovne principe, razvija ih i produbljuje.
 4. Emergentna kreativnost – vrhunska, revolucionarna koja je sposobna da prevaziđe stare i formuliše sasvim nove, dublje i sveobuhvatnije principe. Može, ali i ne mora, da sadrži sve prethodne i tada govorimo o vizionarstvu ili genijalnoj intuiciji.
 Prema Arnhajmu, između ovih oblika kreativnosti postoje prelazni stadijumi u kojima se stvaraju „ružne forme“. U tim međufazama, dete ili bilo koja ličnost ravija se i menja i prevazilazi postignuti nivo, a još nije dostigla viši, pa stvara sa puno grešaka.
Najvažnije komponente kreativnog procesa
Originalnost – znači nešto što je izvorno. U najstrožem smislu originalno je samo ono što se prvi put javlja u svetu i što dovodi do nekih promena koje imaju značaja za čitavo čovečanstvo. Sposobnost originalnog mišljenja znači proizvoditi ideje i odgovore koji su retki, udaljeni i duhoviti. Takvi ljudi su slobodni i spontani u kombinovanju pojmova, asocijativnoj igri i sl. Negovanje originalnosti radi same originalnosti, bez ikakvog odnosa sa starim, po B. Stevanoviću nema smisla. Do nje se ne dolazi, iako se često pokušava, iz želje za isticanjem i dokazivanjem. Takva „originalnost“ jeste preterani individualizam. Eksperimenti pokazuju da ona više dolazi do izražaja u toku otkrivanja i formulisanja problema nego u toku samog rešavanja. Primer slaganja starog i novog i rezultiranjem nečeg originalnog je eksperiment Lendla i Broda sa pacovima koji su naučili odabirati veći krug, zatim su ubijeni a njihovim mozgom hranjeni drugi pacovi koji su kasnije brže od ovih prvih naučili da biraju veći krug.
Fleksibilnost – je složena komponenta kreativnosti koja je najznačajnije obeležje umetničkog stava. Očituje se u stalnoj smeni podsticanja i suzbijanja fikcija i iluzija, prihvatanja i odbijanja činjenica, u stalnom pomeranju granica između iluzije i zbilje. On sadrži sledeća svojstva: savitljivost, kvantitativnost i različitost. Posebno je značajna sklonost da se menjaju i primenjuju raznovrsne strategije prilikom rešavanja problema, a poželjno je i da se analiziraju ponuđena rešenja sa različitih aspekata. Dakle, ako se nekom problemu prilazi fleksibilno – sa više aspekata i različitim strategijama – povećavaju se mogućnosti da se dođe do originalnog i značajnog rešenja.
Stvaralačka fantazija – ogleda se u sposobnosti subjekta da se odvoji od stvarnosti u pravcu realno nemogućeg. Kod nas bi se reklo „izmišljanje“. To nisu apstraktne ideje, već izmišljene, nerealne slike koje se ne mogu svesti na nešto realno doživljeno, a često ni na nešto što bi moglo biti realno doživljeno. Naravno, imaginacije uvek imaju neke elemente realnosti, i tu se radi o kombinacijama koje su, kao takve, veoma daleke od realnosti i realno mogućeg.
Fluidnost ideja – proizvođenje što većeg broja različitih odgovora i ideja koje vode datom cilju. Postoje fluidnost reči, slika, asocijativna fluidnost, proizvođenje relacija i sl. Ona je ekspresivna sposobnost i dominira, najčešće, onda kada kontrola i kritičko razmišljanje malo popuste ili je pažnja skrenuta na drugi, sporedan kolosek. Vrlo je slična fleksibilnosti, ali je to tamo češće skokovito, a kod fluidnosti asocijacije prosto teku.
Osetljivost za novo i formulisanje problema – za mnoge je ovo najvažnija komponenta kreativnosti. Ono je najvažniji deo puta do novog rešenja. Kod živih bića postoji nagon usmeren na istraživanje spoljašnjeg sveta, naročito predmeta koji mogu zadovoljiti potrebe. Taj se nagon zove potreba za eksploracijom spoljašnjeg sveta. Kod čoveka to nazivamo radoznalošću ili znatiželjom i kod nekih je ovaj nagon jači od potrebe za sigurnošću. Ustanovljeno je da se pažnja, u ontogenetskom razvoju, kreće od jednostavnijih prema složenijim i iznenadnijim nadražajima, od bliskih i poznatih ka neobičnim i nepoznatim. Postoje, naravno, velike indiv razlike. Posebno je značajno zapažanje da tamo gde niko ne vidi problem, kreativac ga vidi (Njutn: Zašto jabuka pada sa grane?).
Kreativna generalizacija – sposobnost povezivanja i spajanja u jednu celinu udaljenih činjenica koje se ranije nisu povezivale, sposobnost uopštavanja i sinteze informacija na nov način. To je bitno jer u stvaralaštvu često moramo da stvaramo od različitih materijala. Sposobnost generalizacije može se podvesti i pod pojam induktivnog mišljenja. Ona je najčešće prisutna kod naučnog mišljenja. Dakle, umetnik mora naći suštinu i nit koja povezuje raznorodne elemente i tako stvara novu celinu koja na nov način pokazuje povezanost svega postojećeg, da se sve vidi u koegzistenciji i uzajamnom delovanju.
Kreativna diferencijacija – to je analitička sposobnost suprotna generalizaciji, specifična sposobnost pojedinca da vidi raznoliko u istom, da pronađe razlike, da u jednom otkrije još jedno, odnosno drugo. Nju možemo shvatiti kao analitički, deduktivni metod razlaganja.
Tolerancija neodređenosti – bez ove tolerancije čovek je sklon da neodređenu situaciju prebrzo definiše ili od nje beži, i nema mogućnosti da se pojavi bolje rešenje. Ako se neodređenost može duže podnositi onda postoji i veća mogućnost za kreaciju. Geštaltisti su pokazali da se male razlike teško podnose i obično previđaju ili preuveličavaju. Osobe koje ne mogu da tolerišu neodređenost i nejasnoće ostaju manje inteligentne i manje kreativne od onih koju mogu.
Iskustvena otvorenost – je otvorenost, spremnost uma za nova iskustva. Otvoren um nije samo sklon novotarijama već je više sposoban i da sintetizuje nova iskustva i da, ako treba, formira novi saznajni sistem. Nju treba shvatiti kao svojstvo koje je suprotno psihološkoj odbrani koja ima za cilj da zaštiti organizaciju vlastite ličnosti. Radi se o spremnosti čoveka da prihvati ili da odbaci nova iskustva i saznanja koja se suprotstavljaju već ustaljenom saznanju ili ustaljenim stavovima.
Kreativna percepcija – ona je, kao neki primaran proces, uslov od kojeg zavise sve druge kreativne komponente. Vinikot kreativnost i definiše kao način percepcije i opšteg pristupa jedne osobe spoljašnjem svetu. Kreativna percepcija čini spoljašnji svet interesantnim i lepim i pojedincu daje vrlo značajno osnovno raspoloženje prema tom svetu i prema sebi, daje mu osećanje da je vredno živeti. Suprotan pristup je čisto prilagođavanje – takva percepcija je pragmatična i najčešće indiferentna, što kod čoveka stvara osećaj praznine i dosade.
Konstitucionalna, motivaciona i konativna svojstva stvaralačke ličnosti
 Temperament kao opšte svojstvo svakog nervnog sistema utiče na celokupno ponašanje, pa i na osobine ličnosti, na njenu produkciju i stvaralaštvo. Inertni temperament kod flegmatika i melanholika sigurno nije povoljan za stvaralačku radoznalost. Zatim stav nekonvencionalnosti je jedan od uslova koje ubrajamo u obavezne za stvaralačke aktivnosti. Postoji, pored sposobnosti, i stav ličnosti, težnja za originalnošću. Cilj velikih umova nikada nije u tome da se bude originalan, već da se otkrije nešto novo, da im misao kroči tamo gde ljudska misao nikada nije bila. Razvijeni kreativni stavovi pozitivno utiču na razvoj kreativnih sposobnosti pa ih treba podsticati vaspitanjem. Baron smatra da kreativna ličnost prihvata i ono iracionalno u sebi i dozvoljava pristup i tabu mislima i impulsima, i za to je potrebno jako „ja“. Gilford je načinio listu najvažnijih motiva koji se sreću kod kreativnih ličnosti: radoznalost, potreba za uspehom i dostignućem, jake kognitivne i spoznajne potrebe, potreba za uživanjem u kreativnom radu, preferencija novog, potreba za različitostima, preferencija kompleksnosti, nekomformizam i slobodoumnost te specifična smelost. Kod stvaralačkih ličnosti otkrivena je i jaka insentivna motivacija – motivacija koja dolazi spolja, od situacija, problema i sl. Možemo dodati i Maslovljev motiv samoaktualizacije. Katel je sumirao faktore motivacije i korelirao sa postignućem te dobio sledeće korelacije: fluidna inteligencija 0,45; osobine ličnosti 0.43; motivacija 0.40; sposobnosti, osobine ličnosti i motivacija 0.78. Možemo dodati i Frojdovo učenje da sublimacija libidinozne energije i rano iskustvo igraju vrlo značajnu ulogu u formiranju ličnosti i stvaranju energetskog potencijala za stvaralački rad. Mnogi spominju i intrinzičku motivaciju koje se nalazi u samoj aktivnosti kao takvoj, aktivnosti koja čini zadovoljstvo. Konstatovano je da organizmu treba novih stimulusa. Oni pozitivno deluju, podstiču umetničko i naučno stvaranje, a u njihovoj osnovi najčešće je motiv radoznalosti.
serbianforum


sretanzivot @ 16:57 |Isključeno | Komentari: 0
U knjizi „Što je sreća“ Desmond Morris pokušao je osim definirati sreću i nabrojati nam osnovne izvore sreće.
 On kaže kako ljudi često sreću brkaju sa zadovoljstvom ili ugodom, što nije ispravno jer ugoda je dugotrajnije stanje u kojem nam je život dobar i zadovoljni smo, dok je sreća kratki i trenutni osjećaj koji doživljavamo kada nam život iznenada postaje bolji. 
Sreća nikad ne traje dugo. Ona je intenzivan, ali prolazni osjećaj. Zadovoljstvo nakon sretnog događaja može potrajati duže, ali sama sreće je vrlo vremenski ograničena. 
Desmond Morris u knjizi ističe kako su sretni oni ljudi koji vode kreativne živote pune raznolikosti i s iznova vidljivim ciljevima prema kojima mogu usmjeriti svoje napore. Za razliku od sretnih ljudi veliki broj pojedinaca još uvijek vodi beskrajno dosadne živote, radeći jedan te isti posao po cijele (npr. cjelodnevni rad u poljima), što prema njemu ne može učiniti ljude sretnima.
 Nakon što je definirao izvore sreće, prema njima je i klasificirao sreću i naveo vrste sreće. Ovo su neke od njih.
1 – Ciljana sreća – Onaj koji postiže cilj – Budući da su moderni ciljevi simbolični, nije važno koliko su oni visoki, sve dok je riječ o ciljevima koje smatramo važnima. Svatko bi sebi trebao postaviti realno ostvarive ciljeve i primjerene našim sposobnostima. Postavimo li sebi prevelike ciljeve u odnosu na talente stalno ćemo biti nesretni jer ih nismo u mogućnosti ostvariti. 
2 – Kompetitivna sreća – Pobjednik – Ova vrsta sreće izazvana je s postizanjem pobjede. Povezana je s prvom kategorijom, ciljanom srećom, ali se razlikuje u tome što ciljana sreća ovisi o postizanju osobnih ciljeva, a u slučaju kompetitivne sreće pobjeda je uvijek na račun suparnika. 
3 – Kooperativna sreća – Pomagač – Uz ukorijenjeni nagon za pobjedom, od pračovjeka smo naslijedili i urođeni nagon da pomažemo drugima. Takvo stanje sreće karakteristično je za dobročiniteljska djela. 
4 – Genetska sreća – Srodnik – Nagon za reprodukcijom samoga sebe toliko je snažan biološki imperativ da uspjeh na tom području donosi trenutke velike sreće. Svaka faza tog procesa od zaljubljivanja, preko vezivanja, rađanja do uspješnog odgoja djeteta stvara valove sreće. Ovo je jedan od najintenzivnijih oblika sreće koju ljudi mogu osjetiti. Ljubav prema partneru ili djetetu nadilazi bilo kakav drugi oblik sreće.
5 – Senzualna sreća – Hedonist – Kada ljude pitamo koji su im trenutci u životu bili sretni, najčešće se spominje užitak u ukusnom obroku ili neki drugi tjelesni užitak. 
6 – Misaona sreća – Intelektualac – Ljudski mozak se tijekom evolucije toliko povećao da je sada na razini da može stvoriti osjećaj sreće jednostavni misaonim igrama sa samim sobom. Te igre mogu biti najjednostavnije kartaške ili kompjutorske igrice, križaljke, šah, do velikih znanstvenih istraživanja. 
7 – Ritmična sreća – Plesač - Ovo je posebno intenzivna vrsta sreće povezana s intenzivno ritmičnim aktivnostima. Doživljava se kroz ples, pjevanje, sviranje, aerobik… Gdje god ljudska aktivnost uključuje „udarac“ odnosno ritam, postoji mogućnost da nas on ponese. Dijeliti taj osjećaj s drugima pojačava to iskustvo. Današnja glazba se pojednostavila do te mjere npr. rave, techno ili jednostavna glazba narodnih pjesama, da je od nje ostao samo zaglušujući ritam. Takva glazba ne zahtjeva nikakvu misaonu aktivnost, tada ljudi odbacuju bilo kakvu intelektualnu kontrolu i prepuštaju se ritmu se ritmu, što vodi do intenzivnih trenutaka sreće. 
8 – Opasna sreća – Odvažno ponašanje – Namjerno i dobrovoljno biranje rizičnih situacija izvor je sreće pojedincima kojima običan život ne pruža dovoljno intenzivnih trenutaka sreće. Dva najpopularnija oblika takvog ponašanja su kockanje i ekstremni sportovi. Kockanje vodi u opasnost bankovni račun, a ekstremni sportovi tijelo. 
9 – Sreća u spokoju – Meditant – Cilj je pronaći unutarnji mir. Međutim, sreću u trenutcima meditacije samo rijetki ljudi mogu pronaći jer je to za većinu ljudi suviše pasivno. 
10 – Posvećena sreća – Vjernik – Duboko religiozne osobe tvrde da najveći osjećaj sreće mogu pronaći u pobožnim trenutcima. Ključni element ove sreće je vjera u nauk dotičnih religija.
 covermagazin 


sretanzivot @ 16:55 |Isključeno | Komentari: 0
Vreme u kome živimo, sve više napetosti i neizvesnosti uz umanjenje uporišta u osnovnim duševnim utočištima - bliskosti i osećanju poverenja, čine da se povremeno osećamo neraspoloženo. Ovo neraspoloženje neretko nazivamo "depresijom". S druge strane, bolest ili gubitak bližnjih, neuspeh u karijeri ili medjuljudski problemi takodje mogu da izazovu stanje tuge za koje neretko upotrebimo isti termin - depresija. 
Prepoznavanje fizičkih znakova depresije vam može pomoći da shvatite da ste depresivna osoba. Ako ste tinejdžer ili adolescent koji se bori s osjećajem praznine ili očaja ovo može biti od izuzetnog značaja.
 Svi povremeno upadnemo u depresivno stanje, nekada se osjećamo depresivni bez ikakvog razloga, ponekad smo tužni iz nekog razloga kao što je gubitak prijatelja. No, usporedno s depresijom, tuga je prolazna i obično ne traje dugo. Tuga obično nestaje kada nam se dogodi nešto lijepo, kao što je novi posao ili hobi.
 Ali depresija je dugoročno stanje i prepoznavanje znakova depresije je važno jer je to prvi korak u liječenju depresije.
Fizički znaci depresije
 Neki osjećaji tuge traju dulje i teži su nego obična tuga. Depresija utječa na svakodnevno funkcioniranje i oduzima energiju i interes. Sve, čak i ustajanje iz kreveta zahtjeva izuzetan napor kada se suočavate s depresijom. Stvari u kojima ste uživali postaju nezanimljive i teške. Životni ritam je potpuno poremećen zbog depresije.
 Ovo su neki oblici ponašanja po kojima možete prepoznati depresiju:
povlačenje od društva, s posla i aktivnosti koje su nam godile su prvi znaci
nemir
uzdisanje, plakanje, jecanje
teškoće s ustajanjem iz kreveta
Smanjenje aktivnosti i nedostatak energije
Nedostatak motivacije – kada osjećate da za sve morate ulagati napor i trud
 Također i osjećaji mogu biti fizički znaci depresije:
tuga, i osjećaj bijede
preopterećenost uobičajenim poslovima kao što je spravljanje obroka
obrmrlost i apatija
anksioznost, napetost, iziritiranost
bespomoćnost
nisko samopouzdanje
razočaranost i obeshrabrenost
osjećaj da smo ružni i neprivlačni
gubitak uživanja u onome što smo prije voljeli
 Također i promjene u razmišljanju mogu biti znaci depresije:
poteškoće u donošenju odluka
nedostatak koncentracije
gubitak interesa za aktivnosti, ljude i život
kritiziranje i okrivljivanje sebe, kao i ispoljavanje mržnje prema sebi
pesimizam
preokupacija problemima i pogreškama
razmišljanje o samoubojstvu ili samoozljeđivanju
 Osluškujući svoje tijelo možemo primjetiti znakove depresije:
umor, nedostatak energije, iscrpljenost
nedostatak sna i poremećaji spavanja: rano ustajanje, nespavanje i pored umora
gubitak apetita, ili povećana želja za jelom
gubitak interesa za seksualne aktivnosti
 Prepoznavanje znakova jeste zapravo razumijevanje da ponašanje koje smo ovdje nabrojali su mogući znaci depresije. Ako u svakoj kategoriji prepoznate svoje ponašanje, tada postoji mogućnost da ste depresivni. Ako na čitavoj listi prepoznate jedno ili dva oblika ponašanja, tada se kod vas možda radi o nekom fizičkom poremećaju ili nekoj bolesti (npr. prehlada). 
 Zlostavljanje u obitelji, neuspjeh, žalost, gubitak prijatelja ili domaćeg ljubimca mogu pokrenuti osjećaj tuge, ali ne nužno i depresije. Također depresivne osobe mogu drugačije ispoljavati simptome. Neki su depresivni u jutarnjem dijelu dana a bolje se osjećaju kako dan prolazi. Drugi osjećaju depresiju noću, i bolje se osjećaju kada svane. Osjećaj depresije ovisi o ličnosti osobe, situaciji u obitelji, o bolesti koju imate i lijekovima koje koristite. Drugačiji uzroci depresije mogu ispoljavati drugačije znakove, te stoga i zahtjevati drugačiji pristup u liječenju depresije. Prvi korak je razgovor s članovima obitelji, obiteljskim liječnikom ili savjetnikom. Traženje pomoći okoline jeste najvažniji korak kako bi ste mogli ponovo uživati u životu.
 Savremeni čovek ima bogatiji psihološki rečnik i koristi sve složenije termine da izrazi sebe, i u tome često zanemari da jednostavno kaže - "tužan sam", "besan sam", "uplašen sam". Kada kaže " depresija", može da oseća samo neke od navedenih, tzv. osnovnih emocija ali zapravo upotrebom reči " depresija" sebe opisuje bolesnijim nego sto zapravo jeste. Sam sebi daje dijagnozu, sto ipak treba ostaviti lekarima. 
Upoznati depresiju
 U stvari, ono što svako od nas sam sebi može da ugodi, jeste da se pažljivo informiše o depresiji. Boljim poznavanjem glavnih činjenica o depresiji pomoćiće i sebi i bližnjima da se, ukoliko se bolest zaista pojavi, njoj brzo stane na put tako da se osoba vrati svom produktivnom životu brzo i bez posledica. U suprotnom, nelečena bolest moze da dobije hroničan tok i da u velikoj meri ugrozi mnoge aspekte svakodnevice obolelog i njegovih bližnjih. Jedna od tipičnih, vrlo nepovoljnih strana depresije je da nadvladava volju obolelog, gasi mogućnost reagovanja. 
 U sredinama u kojima se o depresiji ne govori mnogo u sredstvima informisanja, svega oko 20% osoba sa depresijom odgovarajuce se leči! Ako podjemo od činjenice da, dok ovo čitate, oko 4% osoba iz naše sredine ima neki od depresivnih poremećaja, to znači da je 250 000 ljudi u Srbiji u ovom trenutku neraspoloženo nedeljama i mesecima, da im je teško da rade, da obave osnovne dnevne aktivnosti i da ostvare minimum komunikacije, da loše spavaju, osećaju povremeni ili stalni strah, brigu, a neki od njih intenzivno razmišljaju na koji naćin da okončaju svoj život...
 Iako se može reći da je " Depresija bolest sa hiljadu lica koja se kod svakog bolesnika ispoljava na jedinstven nacin" (Jakovljevic, M.,2005), ipak postoje neka zajednička svojstva. Depresija je, naime, ozbiljno kliničko stanje, i ono ima odredjene karakteristike: mehanizam nastanka, kliničke simptome i odredjene forme, tok, kao i odredjen odgovor na primenjenu terapiju.
Šta je depresija? 
Depresija je bolest koja utiče na raspoloženje, osećanja, misli, ponašanje i zdrvlje uopšte. Depresiju karakteriše povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad volje i energije, nesanica, gubitak apetita, prepuštanje mračnim mislima, brizi i samookrivljavanju, usporen misaoni tok, beznadnadežnost i bespomoćnost.
 Raspoloženje: Promene raspoloženja mogu se smenjivati tokom dana: Često je stanje teže ujutru, a raspoloženje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, način promene raspoloženja može biti potpuno obrnut. Postoji nesposobnost uživanja u stvarima, stalni osećaj teskobe. Uz to, često postoji doživljaj beznađa. 
 San: Poremećen san, često s ustajanjem vrlo rano ujutro (tipicno je budjenje "u pet"), i nemogućnost nastavljanja normalnog sna, često usled "rojenja" neprijatnih misli. Kod manjeg broja postoji i preterano spavanje - "bežanje u san".
 Usporenost: opšte usporavanje misaonog toka, ali i govora i telesnih kretnji 
 Energija: Manjak energije; gubitak apetita i pad telesne težine ili, redje, pojačan apetit; smanjena želja za seksom; povlačenje od ljudi.
Depresivna epizoda
 Pamćenje, koncentracija, misli: manjak koncentracije; zaboravnost; negativne misli o budućnosti; samookrivljavanje i nisko samopouzdanje; preokupiranost bolestima. Ako simptomi traju 2 nedelje ili više, gotovo svaki dan, govori se o depresivnoj epizodi. Prema težini kliničke slike, epizoda moze biti blaga, umerena ili teška. Teška depresivna epizoda moze da bude udružena i sa bizarnim čulnim doživljajima i sumanutim idejama, i tada se radi o psihotičnoj teškoj depresivnoj epizodi. U toku života, deperesivna epizoda se može pojaviti jednom, ali i više puta. U drugom slučaju rec je o ponavljajućem depresivnom poremećaju. Ako se osim ponavljajućih depresivnih epizoda kod jedne osobe povremeno javlja i euforično raspoloženje koje traje dve ili više nedelja, tada je reč o bipolarnom poremećaju. 
Zašto se pojavljuje depresija?
 Depresiju čini niz organizvanih obrazaca reagovanja na dogadjaje i spoljašnja iskustva. O tome kako ovi obrasci nastaju ima dosta teorija, a to znači da se jedinstven (tj. tačan) uzrok jos uvek ne zna. Ipak, pojednostavljeno, smatra se da se depresija pojavljuje zbog dve grupe uzroka: unutrašnjih i spoljašnjih. 
Unutrašnji uzroci se nazivaju i "predispozicija". Predispozicija se ili nasledjuje od srodnika ili se vrlo rano (embrionalno ili neposredno po rodjenju) stiče. Sastoji se od "slabosti" u prenošenju informacija u mozgu, sto utiče da se osoba oseća "loše" tj. da se način funkcionisanja mozga "preokrene" u onaj koji stvara depresivno raspoloženje. Kod depresije, tipično je da postoji smanjena osetljivost na pozitivne informacije iz okoline, dok se negativne informacije primaju na isti način kao i kod osoba koje su zdrave. Zbog odsustva prijatnih misli, dominiraju uverenja kao sto su: "Nikad mi neće biti bolje", "ne mogu više", "ništa nema smisla", a iz kojih proističe i doživljaj beznadja, očaja, gubitak svake inicijative, umor i malaksalost. Ako osoba ima jaku "predispoziciju", tada epizode bolesti mogu da se pojavljuju i bez nepovoljnih spoljašnjih okolnosti. “Predispozicija” nije apstraktan fenomen. Naime, sve ukazuje da su u pitanju pojedini delovi genoma odgovorni za serotoninski receptor i puteve, noradrenergičke puteve (transmisiju), uz to i osovina koja povezuje hipotalamus-hipofizu i nadbubreg i hormon stresa-kortizol. 
 Medjutim, ako je predispozicija umerena, a spoljašnje okolnosti nepovoljne (spoljašnje okolnosti podrazumevaju i rano detinjstvo, ali i aktuelno okruženje; jedna od mogućnosti je na primer “učenje po porodičnom modelu”), takodje se može javiti preokret u moždanoj funkciji i gore navedenim putevima i osovinama, pa se mogu ispoljiti simptomi depresivne epizode. Kod ljudi koji su po prirodi emotivni, plašljivi, nižeg samopoštovanja, oni koji teže podnose nepravdu i kritiku, depresija se češće javlja.
Spoljašnji faktori su mnogi i mogu se svesti na doživljaj gubitka: u porodici, u karijeri, u sistemu vrednosti; u kvalitetu sopstvenog života. Iako redje, ima osoba kod kojih i prividni "uspeh" može da postane okidač depresije! Na dalje, depresiji moze da prethodi i pojava telesne bolesti, kao i zloupotreba alkohola i droga. 
 Osobe bez predispozicije vrlo retko, i to samo u izrazito nepovoljnim okolnostima, pod uticajem ekstremnih spoljašnjih teskoća, takodje mogu da dožive depresiju. Kod njih je medjutim trajanje simptoma uglavnom kratko, a oporavak je brz.
Šta je važno znati o toku bolesti?
 Nelečeni depresivni poremećaj može da dobije hroničan tok. Danas se smatra da će se depresivna epizoda spontano povući tokom 6 meseci (do godinu dana) kod 2/5 obolelih, ali će kod ostalih tegobe i dalje postojati i to u blažoj formi kod 1/5, a u izraženoj formi kod 2/5.
 Posle prve epizode depresije, 50% osoba nikada više neće imati depresiju. Medjutim, ako se ponove dve depresivne epizode, verovatnoća da se pojavi i treća raste na 70%, a sledeća epizoda povećava rizik od daljih depresija na 90%! 
Kako se leči depresija?
 Prvi korak u lečenju depresije je pravilno postavljanje dijagnoze. Ako se sumnja na depresiju, najvažniji korak je brzo javljanje lekaru opšte prakse koji će proceniti da li je potrebno dalje konsultovanje sa psihijatrom ili eventualno sa specijalistom druge medicinske grane. Ujedno, biće ocenjeno da li je potrebno primeniti terapiju lekovima - antidepresivima, terapiju razgovorom - psihoterapiju ili koristiti oba pristupa. Bilo o kojoj terapiji da je reč, oboleli mora redovno, strpljivo i dovoljno dugo biti lečen jer kratkotrajna poboljšanja su samo privid i bolest se bez uporne terapije ne može iskoreniti.
 Terapija depresije odvija se u tri etape:
 1. lečenje akutne epizode
 2. stablizacija terapije
 3. prevencija ponovnog pojavljivanja epizode depresije
 U prvoj etapi primenjuju se psihofarmaci, prvenstveno antidepresivi, sa ili bez psihoterapije. U drugoj fazi primat ima psihoterapija, udružena sa farmakoterapijom. U trećoj etapi postoji više profilaktičkih strategija i o tome će biti reči kasnije.
Antidepresivi
Antidepresivi su lekovi različitih struktura koji deluju preko nekoliko mehanizama u mozgu i menjaju ono funkcionisanje nervnih ćelija i mreža koje leži u osnovi depresivnih simptoma: neraspoloženja, malaksalosti i bezvoljnosti, promena sna i apetita, negativnih misli i loše koncentracije.
 Njihov efekat ostvaruje se putem promene koncentracija serotonina i-ili noradrenalina, a osim toga, šire posmatrano, oni aktiviraju moždane ćelije i poboljšavaju njihovu vitalnost. Danas se osnovano smatra da je vitalnost ćelija mozga (neurona) kod osoba sa depresijom ugrožena te da se, ukoliko se depresija ne leči, smrt moždanih ćelija ubrzava.
 Samo psihoaktivne supstance („droge“) deluju odmah i za nekoliko minuta stvaraju skok raspoloženja, volje, energije („up“). Ako bi antidepresivi delovali ovako brzo i jako, od njih bi bilo više štete nego koristi – osoba bi brzo postala zavisna od lekova, a depresija bi se produbila do najstrašnijih razmera jer bi se nakon brzog povišenja raspoloženja ono ubrzo survalo kroz još dublji pad. 
 Stoga, treba znati da su antidepresivi lekovi koji su pažljivo odabrani da ne stvaraju zavisnost, da se uvode u terapiju postepeno, da ostvaruju svoj efekat tek nakon nekoliko nedelja i da efekti koje od njih očekujemo (temeljno, a ne trenutno, lečenje depresije) apsolutno nadmašuju sporedne efekte koji bi mogli biti nepovoljni za pacijenta.
 Efekat antidepresiva u prvih nedelju-dve dana nije veliki, i zbog toga se obično daje i dodatni lek koji će pomoći da se umanji napetost, strah, olakša uspavljivanje i ublaži nelagodnost u telu koju prouzrokuje depresija (anksioliza). Medjutim, u daljem toku lečenja, već nakon 3 ili 4 nedelje, primećuje se da energija raste, da se misli „razvedravaju“, da i dalje ima faza neraspoloženja i bezvoljnosti alli da su one povremene, a ne stalne i da se sve više o tegobi i teskobi priča u prošlom vremenu. Dakle, antidepresiv je počeo da deluje i simptomi bolesti biće u povlačenju sve dok se terapija održava na odgovarajući način.
 Ne sme da se zaboravi da nijedan lek nije apsolutno idealan: naime, u zavisnosti od njihovog mehanizma dejstva kao i od izuzetnosti organizma svake individue, dešava se da lečenje prati i pojava neželjenih dejstava. Kod antidepresiva, na početki primene, oko 40-50 godina unazad, dešavalo se da lek uzrokuje smetnje srčane sporovodljivosti, stomačne smetnje, da uslovljava ograničenja u ishrani i da se sveukupno teško podnosi. Zbog toga su mnogi lečeni odustajali od terapije pre nego što se povoljno dejstvo na depresiju uopšte pojavljivalo.
 Medjutim, devedesetih godina javlja se preokret: sa pojavom fluoksetina, počinje era konfornijeg lečenja depresije, a najbolji dokaz za to je sve veći broj osoba koje se rado odlučuju na lečenje, dobro ga podnose, dovoljno dugo uzimaju antidepresiv i efikasno se vraćaju u remisiju ostvarujući zadovoljavajući kvalitet života. 
Koji su antidepresivi danas na raspolaganju?
 Osnovno je znati da su antidepresivi medjusobno više slični nego različiti – slični su jer imaju antidepresivni, ali i anksiolitički efekat koji postižu jednako brzo, a različiti jer imaju različite neželjene efekte. S druge strane, režim davanja se razlikuje prema tome da li se daju jednom ili više puta dnevno, da li se daju samo u tabletama, kapsulama, dražejama ili i putem injekcija (mišić, vena), da li se obezbedjuju na teret zdravstvenog osiguranja, da li su registrovani na našem tržištu.
Antidepresivi nove generacije
 Na primer, fluoksetin, sertralin, paroksetin i escitalopram su tzv. SSRI (inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina: tip antidepresiva koji se karakterišu sposobnošću povećavanja koncentracije serotonina u medjućelijskoj pukotini; postoje i TCA (triciklični antidepresivi ), MAOI (inhibitori mono-amino-oksidaze), NaSSA (Selektivni agonisti noradrenalina i serotonina), SNRI (Inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina) itd (Više o antidepresivima: „Antidepresivi“, autori: Miroslava Jašović-Gašić, Aleksandar Damjanović, Nadja Marić, Čedo Miljević i Dušan Djurić, Beograd 2006). 
 Ukoliko je jedan od lekova dat i nije postignut željeni efekat, ili je jačina pratećih smetnji tolika da se ne može podneti, pacijent se odmah može javiti lekaru koji će mu pomoći izborom drugog leka. Napominjemo da je pokazano da su šanse da se prvim datim antidepresivom ostvari uspešno lečenje oko 60%. Zbog toga ne treba odustajati, već nastaviti lečenje do povlačenja simptoma akutne faze, što je prvi cilj. Sledeći cilj je „Stabilizacija terapije“.
 U fazi „Stabilizacije terapije“, od značaja je sledeće:
 1. antidepresiv se daje do daljnjeg, 6 meseci do godinu dana ali i duže, a doza se prilagodjava. Neki lekovi daju se u istoj dozi kao ranije, ostali se smanjuju na oko dve trećine ili oko polovine doze, ali o tome odlučuje lekar razmatrajući mnoge faktore.
 2.uslovi za psihoterapiju se poboljšavaju, pa se savetuje odabir metode prema ličnosti i kapacitetima pacijenta (kognitivno-bihejvioralna terapija se u vecini zapadnih zemalja smatra psihoterapijom izbora za lecenje depresije!), prema okolnostima i u odnosu na ciljeve. U tom smislu, psihijatar će savetovati pacijenta o koracima koje može da preduzme.
 Na kraju, kada se efekti medikamentoznog i psihoterapijskog lečenja stabilizuju, najvažnije je sprečiti pojavljivanje sledeće epizode – „prevencija ponovnog pojavljivanja epizode depresije"
 Ako je osoba dobro i prestala je da uzima lekove, i dalje postoji rizik tj. mogućnost pojave nove epizode, posebno u stresnim situacijama: ako se dogodi da osoba počinje više da brine i strahuje, slabije da spava, više da jede, puši ili pije više alkohola, može se preventivno dati terapija. 
Depresija je teško izlečiva bolest, zahteva pažljiv odabir leka, rad na sopstvenoj psihološkoj arhitektonici, strpljivost i upornost, uz samoposmatranje i samoedukaciju. Prvi, najveći i nezaobilazni korak ka izlečenju pravi se ako se pažljivo čuje, duboko razume i istinski prihvati stav iskazan u rečima De Mello-a: „Sreća je skrivena u nama. Ona ne zavisi od onoga što nam se dogadja, već od toga kako mi dogadjaje shvatamo i kako se sa njima nosimo“.
AUTOR: Prof dr Srbobran Miljkovic


sretanzivot @ 16:50 |Isključeno | Komentari: 0
Neki lažu da bi se prikazali onakvima kakvi bi želeli da budu (laži su često u skladu sa neostvarenim željama), drugi da bi pribavili neki vid lične koristi, treći pak koriste laž da bi izbegli kritiku ili kaznu zbog nečega što su učinili ili nisu učinili, a okolina je to zahtevala ili je to bila njihova obaveza. Ne postoji univerzalni profil ličnosti koji bi se mogao pripisati lažovu, ali je izvesno da su nezrelost, slabo razvijena savest, manipulativnost i korišćenje drugih da bi se zadovoljile lične potrebe, karakteristike na koje ćemo često naići kod onih koji su skloni laganju.
Ponašanje lažova
 Dobro laganje ne uključuje samo što prirodniji govor, već i uklapanje jezika tela sa izgovorenim rečima. Manja je verovatnoća da će se lažov upustiti u telesni kontakt ili da će se približiti nekome. Njegov govor tela često je kontradiktoran u odnosu na realnost. Oni koji lažu prave više grešaka u govoru, a lažov će koristiti vaše reči da da odgovor na postavljeno pitanje. Može ponekad izbegavati laganje ne dajući direktne odgovore, tj. izbegavaće odgovore umesto da opovrgne. Osećaće se opuštenijim ako se promeni tema razgovora za koju su vezane laži ili će koristiti humor i sarkazam da bi izbegao temu.
Pogled govori sve
 Osoba koja laže izbegavaće kontakt očima. Ljudi koji izdrže pogled manje od jedne trećine vremena provedenog u razgovoru, verovatno kriju neku informaciju. Ipak,najpouzdaniji u otkrivanju pravih osećanja su mišići tela, jer ih je praktično nemoguće kontrolisati. Na primer, neko namesti osmeh da bi izrazio zadovoljstvo ili radost, a unutrašnji uglovi obrva se dižu i na sredini čela se javljaju bore, odajući tugu. Ljudi koji lažu ili zadržavaju informaciju vrpoljiće se u stolicama naslanjajući se prvo na jednu pa na drugu stranu, prekrštaće često noge, kao da žele da pobegnu iz situacije. Oni kojima je dosadno, a pretvaraju se da su zainteresovani, obično se odaju zgrčenim pozama. Pažnju treba obratiti i na različite radnje samododirivanja kao što su povlačenje usne školjke, trljanje poleđine uha, trljanje ili češkanje zadnjeg dela vrata, pokrivanje usta šakom, prekrštanje ruku na grudima, zatvaranje oka i trljanje kapka da bi se izbegao kontakt očima. Crvenjenje,znojenje, drhtanje glasa, gutanje pljuvačke, igranje olovkom ili naočarama samo su neke od očiglednih aktivnosti na koje treba paziti kod ljudi koji ne govore istinu.
Vrste lažova
 Osobe koje imaju bolesnu potrebu da lažu ljude oko sebe, a taj poriv, ma koliko se trudili, ne mogu da prevaziđu nazivaju se patološki lažovi. Još gore je što i njihova okolina uviđa taj poremećaj, te su ovi ljudi do kraja života obeleženi svojim prinudnim izborom da budu sve samo ne ono što jesu. Karakteristika njihovih laži je da su nerealne, često nemoguće i neostvarive, ali ih oni pričaju s uverljivošću, kao da su ih stvarno doživeli. Budući da ovaj tip laži spada u domen ozbiljnih psihičkih poremećaja koji se podvrgavaju lečenju, njih bi trebalo tretirati sasvim odvojeno od ostalih, „normalnih", tipova laži. Posle ovog, idu osobe koje nisu patološki lažovi, ali laž nose sa izvesnim zadovoljstvom i lakoćom. Oni su daleko opasnija vrsta, jer tačno znaju do koje mere mogu da lažu,koga mogu više ili manje lagati i šta im laž donosi. Laž im je dobro osmišljena, bez puno slabih tačaka, često pojačana sa bezbroj detalja i sitnica koji dodatno pojačavaju uverljivost njihove priče. Ovakve osobe imaju veoma razvijenu imaginaciju i često infantilan odnos prema svetu koji ih okružuje, a igranje uloga je njihov način da odgovore na ono što realan život od njih traži.
Laganje zbog koristi
 Tu su i oni koji lažu zato što im laž donosi neku korist. Oni nemaju nikakav vrednosni odnos prema laži, već je doživljavaju kao sredstvo za postizanje određenog cilja. To su često vrlo uspešni ljudi, političari, biznismeni, javne ličnosti, ali i veliki deo „običnih" ljudi. Laži su im jednostavne, krajnje precizne i odmerene. Bez nepotrebnih detalja i potpuno uverljive, ne dozvoljavaju vam ni za trenutak da posumnjate u verodostojnost njihovog iskaza.Četvrti tip su oni koji lažu u krajnje bezizlaznim situacijama. Ove osobe su suštinski iskrene, ne vole laž i ne snalaze se u njoj, ali joj pribegavaju kao krajnjem sredstvu. Njihove laži su često neuverljive,sa puno rupa u priči i nesigurnosti onoga ko lažnu priču iznosi. 
Psihologija ponašanja razlikuje tri vrste laži:
1. Bele laži postoje kada osoba laže iz neznanja ili iz lične zablude, bez namere i skrivenih motiva.
2. Sive laži postoje kada neko laže „s dobrom namerom" ili sa uverenjem
 da na takav način pomaže prikrivanju nekih loših, teških, poraznih ili pogubnih činjenica.
3. Crne laži su one koje su izgovorene zarad lične koristi, a potrebe i motivi mogu biti veoma različiti: materijalni interesi, ostvarenje određenog cilja, zadovoljenje subjektivnih interesa ili usled loših karakternih crta ličnosti.
 Kada lažu, muškarci obično snažno trljaju oko gledajući u pod, dok žene nežno masiraju kožu ispod oka i gledaju uvis.Prema jednom istraživanju, žene lažu mnogo pametnije i uspešnije od muškaraca, a to se odnosi na sve. Od neverstva do cena cipela i torbica.
 Izvor:Net


sretanzivot @ 16:48 |Isključeno | Komentari: 0
Manija kupoholizma dobrim delom je zasnovana na ljudskim slabostima. Da ih i trgovci koriste, sada je i naučno potvrđeno 
Veliki deo svetske ekonomije temelji se na ljudskim slabostima. Pritisak okoline, nesigurnost, privlačnost odevne kombinacije iz izloga ili neodoljiva slika na ambalaži topljenog sira - sve nas to nagoni na neracionalno trošenje. Za te tvrdnje poslednjih decenija postoje i naučna načela, koja se sve više koriste u cilju navođenja ljudi da kupuju i troše više.
 Krećete se predvidljivim trasama 
Prema praćenju kretanja svake mušterije, supermarketi koji kupca odmah na ulazu upute desno imaju bolju zaradu. To se objašnjava time da prvo na šta ćete naići jesu sveže voće i povrće, pa iako to nisu najpopularniji proizvodi, svojom svežinom i lepim bojama celu prodavnicu predstavljaju kao prijatan i lep ambijent. Ono po šta ste zapravo došli naći ćete tek na kraju, kad su vam kolica već puna. Naučna potpora tome dolazi iz biologije. Naime, predvidljivi načini kretanja uočljivi su i kod životinja koje se kreću u krdima, a čovek je kroz evoluciju uvek bio neodvojivi deo prirode.
 Nasedate na lep izgled proizvoda
Kod lepo dekorisanog proizvoda reakcija je instinktivna - čim ugledaju nešto lepo, ljudi tome pridaju dodatnu vrednost. Podsvesno, neki misle da je proizvod kvalitetniji ako je dobro „ulickan" i spakovan u privlačnu kesu. Kompanija „Invijeresel" analizom je dokazala da pešaci usporavaju čim naiđu na sjajne izloge. Jednostavno, ne mogu da im odole. Naučnici su kao objašnjenje za ovakvo ponašanje ponudili zanimljivu teoriju: sjaj i bleštanje nas privlače zbog sposobnosti koja nam je omogućavala da tokom evolucije uočimo i pronađemo čistu, pitku vodu. Tragači su od uvek birali vodu, koja najviše svetluca.
 Kupovina je kao droga 
Bliže se novogodišnji praznici, a sa njima i stampedo u tržnim centrima gde ljudi grabe proizvode na sniženjima kao da su besplatni. Stotine ljudi stoji u redovima, čak i pre početka radnog vremena butika, ne da bi kupili nešto retko ili vredno, već isto „smeće" koje su mogli da kupe i svih meseci ranije. Tada se kupuje zbog kupovine, a prodavnice to podstiču akcijama i rasprodajama od kojih kupcima srce brže kuca. Razlog takvom nerazumnom ponašanju je dopamin, koji ljudski mozak luči kao reakciju na seks, drogu i brzu hranu.
 Loše baratanje brojevima
Kad je Stiv Džobs predstavio novi „ajped", svi su mediji „plakali od sreće" nad tim kako je jeftin. Samo 499 dolara! Pravo pitanje bi bilo - ko kaže da je ta cena neverovatno dobra? Odgovor na pitanje možda bi moglo da reši i još jednu zagonetku manije zvane kupovina - zašto u cenama kao poslednju brojku srećemo oznaku „9"? Umesto da za proizvod X jednostavno piše da košta 500 dinara, na etiketi sa cenom naći ćemo 499. Međutim, istraživanja pokazuju da taj jedan dinar i te kako utiče na sve nas. Ovo se događa zato što ljudski mozak prirodno nije sposoban da precizno barata s brojevima.
 Prepoznavanje robne marke utiče na ukus 
Ako smo bili zadovoljni, vrlo verovatno ćemo, i sledeći put kupiti proizvod istog proizvođača. Međutim, prepoznavanje robne marke može biti važnije čak i od zadovoljstvom kupljenim. Objašnjenje za ovo vraća nas u '70. godine kada je „Pepsi" kupcima ponudio dva uzorka pića - jedan „pepsi" i drugi „koka-kola", bez nalepnica koje bi otkrivale o kojem piću se radi. Većina Amerikanaca izabrala je „pepsi", ali i posle tog istraživanja „koka-kola" je nastavila da se prodaje više sve do danas. Objašnjenje je usledilo u sledećem testu - kada su na ambalaže vraćene nalepnice, odjednom su svi ispitanici obožavali čuvenu „koka-kolu". Deo mozga, koji ljudi koriste za kategorizaciju, uvek će izabrati robnu marku koja podseća na dobre stvari.
Press


sretanzivot @ 16:43 |Isključeno | Komentari: 0
Mnogi su skloni da traže mišljenje drugih o važnim pitanjima. Ako i od vas traže odgovor, mnogo je bolje da ga ohrabrite da sam donese odluku
Neko vam je odavno savetovao da samo pratite svoje srce i na kraju će sve da bude dobro? A vi biste sad najradije svoj bes iskalili na tom „mudrom" savetodavcu? Kad vas neko pita za savet, ako je ikako moguće, izbegnite odgovor.
Mnogo je bolje da usmerite ljude u pravom smeru, ohrabrite ih, podstaknete da razmišljaju i motivišete. Evo nekoliko saveta kako da izbegnete zamke povezane s primanjem i davanjem saveta.
 Pitanje 1: Šta da radim sa svojim životom?
To je pitanje na koje se ne sme odgovarati. Čak i ako vam ga postavi vaše dete ili učenik, morate da ostavite mogućnost da odluku donese sama osoba. Vaš stav će kod osobe ostaviti utisak da nije samostalno donela odluku. Najbolje je da uzvratite protivpitanjima, podstičući osobu da utvrdi prioritete i najvažnija načela.
Nikada nemojte da kažete:
 „Prati svoje srce". Osim što je opasan, ovo je u suštini besmislen savet i niko ne može jasno da ga razume. Srce, odnosno osećanja ne bi trebalo da igraju glavnu ulogu u donošenju važnih odluka. Zapravo, ako pratite srce, imate recept za katastrofu. Za dobru odluku trebalo bi upotrebiti mozak i intuiciju.
 Pitanje 2: Da li da kupim ovo?
Ako vas prijatelj pita za savet u vezi s kupovinom kuće, automobila ili bilo čega velikog što će uticati na njegov stil života, postoji samo jedan način kako da mu pomognete - prikupite informacije koje će mu koristiti.
Nikada nemojte da kažete: 
„Samo kupi!" Recite: „Pogledajmo dobre i loše strane svake pojedine odluke". Neka vam objasni svoju odluku.
 Pitanje 3: Da li da ostanem u ovoj vezi?
Ukoliko osoba koja postavlja pitanje nije u vezi s nekim ko mu/joj ugrožava opstanak, nikad ne odgovarajte s „da" ili „ne". Pozitivan ili negativan odgovor na ovo pitanje stavlja vas u nezgodan položaj, a osobu koja čeka odgovor u situaciju da izgubi sposobnost samostalnog donošenja odluka. Nije vam potrebno da vas optužuju za propast nečije veze. A ako ipak ostanu zajedno, možda ćete izgubiti prijatelje jer ostaje utisak da ste sumnjali u njihovu ljubav.
Najbolje je reći: 
„Šta ti želiš?" Pre nego što date lični savet, najbolje je da utvrdite šta osoba u stvari želi. Neki traže savet, a samo žele potvrdu svoje odluke da bi bili sigurni da čine pravu stvar. Posebno je teško dati savet uznemirenoj osobi. Najbolje je samo da pokažete saosećanje i pričekate da se smiri.
 Pitanje 4: Kako da dovršim ovaj zadatak?
Ako na ovo pitanje odgovarate osobi koja radi s vama, način na koji ćete odgovoriti može da odredi vaš budući odnos.
Nikada nemojte da kažete: 
„Ne mogu da verujem da to ne znaš. Evo, pokazaću ti". Posle ovakvog saveta osoba vas verovatno nikada više neće ništa pitati. Pomozite ako možete, a ako ne možete, ljubazno se izvinite.
Pošto ih posavetujete, najbolje je da pitate: „Da li ti to izgleda logično?" Zahvalnost i saradnja urodiće boljim rešenjem ili poboljšanim međuljudskim odnosima.
serbianforum


sretanzivot @ 16:37 |Isključeno | Komentari: 0
Svima nam se dešava da katkad budemo neraspoloženi i mrzovoljni. Uzroci ovome mogu biti svakojaki – od naizgled banalnih razloga poput onog opisanog frazom „ustajanja na levu nogu“, do možda loših vesti koje smo čuli tog dana ili fizičke isrcpljenosti i bolesti.
 Kakav god da je uzrok lošeg raspoloženja (osim ako nisu u pitanju simptomi kliničke depresije), postoji više dobrih načina da ga na brzinu popravite i povratite životni optimizam.
 Evo nekoliko njih:
1. Ispravi stav
 Ukoliko se do sada niste uverili u to, evo prilike da proverite u praksi tvrdnju da unutrašnje emotivno nastrojenje zavisi uveliko i od spoljašnjeg držanja. Zabacite ramena i ispravite se, udahnite duboko nekoliko puta i nasmešite se, ako treba i na silu. Pokušajte ovakvo držanje i izraz lica da zadržite neko vreme i videćete ubrzo kako vam se sa telesnim popravlja i mentalni stav.
2. Ispravi razmišljanje
 „Moć pozitivnog razmišljanja“ postala je već otrcana fraza zahvaljujući poplavi naslova petparačke pop-psihologije, ali neosporna činjenica je da dobre i pozitivne misli rađaju iste takve emocije, pa i dela. Ako si prepokupiran sumornim mislima zbog životnih problema koji ti ne daju mira, odvoj sebi vreme da se distanciraš od njih i zameniš ih nečim lepim. Sedi na neko mirno i prijatno mesto. Opusti telo i udahni duboko nekoliko puta. Zamisli događaj ili mesto iz svog života gde ti je naročito bilo prijatno i prizovi lepe misli i emocije. Ti imaš dar da kreiraš sopstvene misli i da ih rukovodiš, iskoristi ga sebi na dobro.
3. Postavi ciljeve
 Dr Ričard Dipju, profesor Ljudskog razvoja na Kornel univerzitetu smatra da lična inicijativa i fokusiranje na životne ciljeve mogu povećati nivo dopamina u mozgu koji je neurotransmiter zadužen, između ostalog, za osećaj zadovoljstva i euforije. On takođe smatra da su ljudi koji su orijentisani na postizanje ciljeva ne samo motivisaniji nego generalno srećniji i zadovoljniji.
 Uzmi papir i olovku i zapiši tri cilja čije ostvarenje bi ti donelo ličnu ili profesionalnu korist i satisfakciju. Neka sva tri cilja budu kratkoročna i realno ostvariva. Zatim ih razloži na tri koraka za realizaciju od kojih prvi već tog momenta možeš krenuti da sprovodiš.
4. Pozovi prijatelja
 Ponekad je dovoljno da nas neko samo potapše po ramenu i kaže „daj ne zezaj, nije to ništa!“, pa da nam isti čas popravi raspoloženje. Socijalna podrška kao bitan faktor prevazilaženja prelomnih životnih trenutaka odavno je uočena od strane psihologa. Dakle, pozovi najboljeg drugara, podeli sa njim svoje probleme i izađite zajedno među ljude – na piće, šetnju ili rekreaciju.
5. Odradi trening
 Naše telo ima prirodnu sposobnost da se izbori sa stresom i fizičkim bolom preko lučenja određenih supstanci. Pored hormona za koje svi znamo, važnu ulogu igraju i endorfini koji spadaju u grupu neurotransmitera a imaju dejstvo slično opijatima – smanjuju osećaj bola i popravljaju raspoloženje!
 Najjednostavniji i najzdraviji način da stimulišete lučenje endorfina jeste intenzivan fizički napor. Pravac: trčanje, teretana, fudbal sa drugarima, spremanje garaže, cepanje drva za zimu…
6. Pojedi pravu hranu
 Kao i dobar trening, pravilno odabrana hrana može da vam popravi raspoloženje. Određeni sastojci u hrani mogu donekle podići nivo serotonina koji je još jedan u nizu neurotransmitera zaduženih za dobro raspoloženje. Hronično niski nivoi serotonina se vezuju za pojavu depresije. Najzgodniji izbor bi mogla biti crna čokolada bogata kakaom koji sadrži aminokiselinu triptofan – jer učestvuje u produkciji serotonina, a uz to je bogata i antioksidantima. Dalje, sladak ukus šećera moguće stimuliše i druge hemijske mehanizme u mozgu, poput dopaminskih – što objašnjava zašto posežemo za hranom i slatkišima kada se loše osećamo. Birajte tamnu čokoladu sa preko 70% kakaoa.
 Pored ovoga, ishrana bogata ribom (losos, haringa, tuna, sardine) i lanenim uljem sadrži značajne količine omega 3 masnih kiselina koje se nalaze u značajnoj koncentraciji u mozgu i važne su za kognitivne funkcije. Neke studije pokazuju da ove „zdrave“ masti mogu umanjiti simptome depresije.
7. Ne čitaj dnevne novine
 Osim toga što objavljuju gomilu neproverenih informacija, dnevne novine sve više liče na žutu štampu koja nas „bombarduje“ naslovima crne hronike i detaljima iz života estradne i ostale kvazi-elite. Ljudski mozak jednostavno nije spreman da obradi toliko količinu informacija, naročito ne tako negativnih. Uvek je bolje odabrati dobru knjigu.
Svesni smo da u životu uglavnom nema „brzih rešenja“ i lakih prečica. No, nadamo se da ovde izneseni saveti mogu donekle pomoći da na zdrav i konstruktivan način popravite svoje raspoloženje i napravite dobar izbor pri svakodnevnim izazovima.
 Izvor: Muški magazin


sretanzivot @ 16:32 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 24, 2013
Snovi fasciniraju kroz celu istoriju čovečanstva, čak se i nauka njima ozbiljno bavi. Proverite da li znate baš sve o čudesnom svetu snova.
Snovi intrigiraju kroz celu istoriju čovečanstva. Njihovo značenje i svrha još nisu u potpunosti shvaćeni i otkriveni, a postoji i posebna grana nauke koja se njima bavi. Neke stvari o snovima verovatno znate, ali evo još nekoliko zanimljivih činjenica.
 Svi sanjamo
Svako ljudsko biće sanja, ali muškarci i žene imaju različite snove i različite fizičke reakcije. Muškarci imaju tendenciju da više sanjaju o drugim muškarcima, dok žene jednako sanjaju o ženama i muškarcima. Uz to, i muškarci i žene doživljavaju seksualno vezane fizičke reakcije na svoje snove bez obzira na to da li je san seksualne prirode. Muškarci dobiju erekciju, a ženama se poveća dotok krvi u vaginu.
 Zaboravljamo 90 odsto snova
Već pet minuta posle buđenja polovinu snova već zaboravljamo, a posle deset minuta 90 odsto je zaboravljeno. Zanimljivo je da je Robert Luis Stivenson ideju za priču o doktoru Džekilu i gospodinu Hajdu dobio dok je sanjao, isto kao i Meri Šeli za Frankenštajna.
 Ne sanjamo svi u boji
Čak 12 odsto ljudi koji normalno vide sanjaju samo crno-belo. Svi ostali sanjaju u boji. Takođe, ljudi često sanjaju slične stvari od kojih su najčešće - dešavanja u školi, da ih neko proganja, sporo trčanje u mestu, seksualne avanture, padanje, kašnjenje, smrt neke osobe, ispadanje zuba, letenje ili automobilsku nesreću.
 I slepi ljudi sanjaju
Ljudi koji su oslepeli posle rođenja takođe mogu da vide slike u svojim snovima. Ljudi koji su slepi od rođenja ne vide slike, ali imaju snove „žive" kao i njihova ostala čula - zvuka, mirisa, dodira.
 Sanjamo samo ono što znamo
Naši snovi su često puni neznanaca koji igraju određenu ulogu u snu - da li ste znali da vaš mozak u stvari ne izmišlja njihova lica? Oni su lica osoba stvarnih ljudi koje ste jednom negde videli, ali možda na toliko kratko da to niste ni registrovali. Kroz život vidimo stotine hiljada lica, što uživo što na TV-u, pa imamo više nego dovoljno likova kojima možemo da punimo snove.
 Bivši pušači živopisnije sanjaju
Ljudi koji su dugo pušili, pa su onda prestali, imaju živopisnije snove nego što bi to inače imali. Snovi o pušenju rezultat su odvikavanja od cigareta, a čak 97 odsto ispitanika u jednoj studiji ih nije imalo dok su pušili. 
 Spoljni uticaji utiču na naše snove
To je iskustvo koje je većina od nas imala kada smo tokom sanjanja čuli neki zvuk iz stvarnosti i registrovali ga na neki način. Jedan od primera bi bio kada ste fizički žedni i vaš um to osećanje uključuje u vaš san. I posle toga sanjate da stalno pijete vodu, ali da nikako ne možete da se napijete.
 Snovi su uvek simbolički
Ako sanjate određenu temu, najčešće se u snu uopšte ne radi o tome o čemu vi sanjate. Snovi govore na duboko simboličkom jeziku. Nesvesni um pokušava da uporedi vaš san s nečim drugim što je slično. Dakle, bez obzira na to koji simbol vaš san odabere, on najverovatnije nije simbol za samog sebe.
 Paralizovani ste kad spavate
Verovali ili ne, vaše telo je gotovo u potpunosti paralizovano za vreme snevanja. Za vreme REM faze žlezde počinju da luče hormon koji pomaže da se izazove san, a neuroni šalju signale kičmenoj moždini i čine da se telo opusti i postane više-manje paralizovano.
 Još...
Kad hrčete, ne sanjate. Bebe ne sanjaju sve do treće godine života. Od onda deca imaju mnogo više noćnih mora nego odrasli, a to traje sve dok ne napune sedam ili osam godina. Ako se probudite iz REM faze, mnogo su veće šanse da ćete se setiti sna na živopisniji način.
Press


sretanzivot @ 16:52 |Isključeno | Komentari: 0
Da li Vas je iko ikad upitao šta je to što, zaista, želite u životu?
Da li je to više uspjeha, više novca, više ljubavi ili nešto sasvim drugo?
Što god odgovorili, zaključak je uvijek isti: jedino što svi želimo je DA SE OSJEĆAMO DOBRO. To je ultimativna potreba svih ljudskih bića.
Osjećati se dobro, to je, ništa drugo do jedna od ljudskih sposobnosti. Poput mišića – što je više koristimo, sve jača postaje. Na žalost, većina ljudi je zaboravila ili nikad nije naučila da koristi ovu sposobnost.
 Postoje razne jednostavne tehnike kako poboljšati sposobnost za sreću i zadovoljstvo.. Neke od njih ćete upoznati ovdje i one će Vam, ako ih budete primjenjivali prema uputama, dramatično poboljšati kvalitet života, imat ćete više energije i jednostavno osjećati zadovoljstvo sobom i životom..
 Sve što se zahtijeva od Vas je da ove vježbe radite 10 dana u nizu i osjetićete promjenu.
 Poslije toga, sami odlučite hoćete li ih zadržati ili ne..
 Pa, počnimo.
TEHNIKA BR. 1: FLIP SWITCH
 Svi znamo koliko je važno da se osjećamo dobro, ali na to zaboravljamo u dnevnoj vrevi i obavezama. Toliko je toga što moramo stići, a dan ima samo 24 sata.
 Koliko je važan osjecaj zadovoljstva sjetimo se tek kad smo već duboko u stanju nezadovoljstva i negativnosti.
 Šta je to Flip Switch? To je tehnika kojom držimo na umu neku pozitivnu sliku, neki momenat iz prošlosti, kad smo se osjećali jako dobro, ili, pak, neki izmišljeni dogadjaj koji nas čini sretnim. Dovoljno je samo par sekundi čuvanja ovog osjećaja kako bismo “otkazali” prethodne negativne misli ili nezadovoljstvo. Ključ svega je raditi ovo što češće.
 Kaže se, ubij zvijer dok je još mala.
 Dakle, ne čekaj da negativne emocije prerastu u nešto više i potpuno ovladaju Vašim mislima.
 Radite ovu vježbu tokom cijelog dana i vidjećete koliko promjena će se desiti u Vašem životu. Nekim je ljudima teško da zamišljaju, tj. vizualiziraju. Moj savjet je, u tom slučaju, pretvarajte se da vidite željenu sliku u glavi. Nije važno kako jasno zamišljate, nego kako intenzivno osjećate.
TEHNIKA BR. 2. Uhvati magične trenutke
 Niko se ne sjeća svih stvari koje su mu se desile u životu, ali se svi sjećamo pojedinih momenata. Na nesreću, mnogi ljudi se sjećaju samo neugodnih trenutaka, a zaboravljaju one lijepe. Neugodne uspomene nas čine još nesretnijijma, a to, čak, i ne primjećujemo.
 Cilj ove tehnike je da Vam pomogne da svjesno upamtite magične sretne trenutke tako da Vas oni učine sretnijim. Jednostavno vodimo dnevnik magičnih trenutaka svaku noć prije spavanja, pozivajući iz memorije sve ono lijepo što se desilo u toku dana.
 Zabilježi stvari u kojima si uživao, ono što si naučio i, najvažnije, ono što si postigao. Svake sedmice, zabilježi svoja postignuća za tu sedmicu, i svaki mjesec, zapiši svoja glavna dostignuća za taj mjesec. Bićete zapanjeni koliko dobrih stvari ste postigli i čuditi se kako to ranije niste primjećivali.
 Zapamtite, i ovu tehniku morate primjenjivati 10 dana i onda ćete, naprosto, zavoljeti nastale promjene u Vašem životu.
TEHNIKA BR. 3. BUDITE ZAHVALNI NA SVEMU
 Najmoćnije emocionalno stanje koje čovjek može imati jeste upravo ZAHVALNOST. Kada si u stanju zahvalnosti onda si u harmoniji sa univerzalnim izvorom energije i svaka prepreka postaje tada tvoja prilika.
 Ljudi su nesrećni i depresivni u većini slučajeva zato što previše pažnje posvećuju problemima a zaboravljaju sve one lijepe stvari koje im se dešavaju u životu.
 Budi zahvalan na ljubavi koju dobijaš od porodice, prijatelja, kolega. Zahvali im na neki način, bilo koji način. Spremi im ručak, kupi poklon ili pokloni lijepu riječ zahvalnosti, ili samo osjećaj zahvalnost u svom srcu.
 Budi zahvalan i sebi, svome tijelu. Kaži hvala nogama koje te nose tako dugo vremena, kaži hvala očima koje ti omogućavaju da vidiš svu ljepotu ovog svijeta, kaži hvala ušima kojima možeš čuti sve fine zvukove svijete. Reci hvala svim dijelovima tijela.
 Budi zahvalan na svemu što imaš i dobićeš još i više od svega.
TEHNIKA BR. 4: TAJNA DAVANJA
 Ono što daš, to ceš dobiti! Dokaz ovoga je da su najbogatiji ljudi na svijetu, upravo, oni koji najviše daju.. primjer, Bill Gates. Ne puno drugih osoba u ljudskoj istoriji je dalo toliko koliko je Bill Gates pružio svijetu.
 Pravilo je da moraš dati ono što želiš da dobiješ. Ako želiš novac, moraš dati novac, ako želiš ljubav , moraš dati ljubav…
 Da bi bio sretan i voljen moraš uciniti druge ljude sretnim i voljenim. U tom vrlom trenutku kad pokažeš ljubav svijetu, univerzalni zakon ti već garantuje da ćeš to dobiti nazad..
 Jedino što treba zapaziti je, da sve što daješ, daješ bezuslovno, dakle, ne očekujući ništa za uzvrat. Posao Univerzuma je, kako i na koji način češ dobiti to za uzvrat.. sve u skladu sa tvojim namjerama.
TEHNIKA Br. 5: I AM A VIP!
 Ništa nije tako važno kao osjećati se dobro.
 Vanjski svijet je samo direktni odraz tvoga unutrašnjega svijeta. Jedini način da ostvariš srećan i prosperitetan život jeste da osjetiš sreću i prosperitet u svijetu unutra, tj. u sebi.
 Ti si sam kreator svega što doživljavaš u svom životu. Samo ti možeš kontrolisati svoje vlastite emocije. Nikad niko ne može uticati na bilo koji tvoj osjećaj, ako mu ti to ne dozvoliš. Niko te ne može učiniti nesrećnim, ako mu ti to ne dozvoliš.
 Sam odlučuješ kako ćeš se osjećati i 100% si sam odgovoran za ono kako se osjećaš.
 Šta onda učiniti kako bi se osjećali dobro? To ćemo postići tako što ćemo sami sebe tretirati kao VIP, very important person, tj. vrlo važnu osobu.
 Zamisli da si sreo neku poznatu i tebi važnu ličnost, kako bi se ponašao prema njoj? Da li bi učinio sve da se ona dobro osjeća, da li bi ona bila broj jedan na tvojoj listi prioriteta? Zašto onda ne tretirati samoga sebe kao VIP?
 Učini sve da se usrećiš: napravi si jelo, kupi si poklon, posveti si vremena – ti to zaslužuješ. Ti si svoj vlastiti VIP i niko nije važniji od tebe samog!
TEHNIKA BR. 6: MOĆ FOKUSA
 Sigurno ste čuli neke od sljedećih konstatacija : “Ono na što stavljaš fokus, postaje realnost” ili “Ti si ono o čemu misliš najviše vremena”.
 Svi želimo prosperitet i zadovoljstvo u životu, ali koliko nas, zaista, stavlja u fokus BAŠ to? Mnogi fokusiraju na probleme i na kraju, to je ono što i dobiju. Ovaj univerzalni zakon je nepogrešiv i radi stopostotnom preciznožcu. Ako fokusiraš na siromaštvo, dobićeš ga, ako fokusiraš na bogatstvo, dobićeš ga, ako fokusiraš na sreću, dobiceš je i tako dalje.
 Ovaj zakon radi perfektno.
 Pitanje je samo, šta bismo svjesno trebali da radimo da bi fokusirali na onome što želimo, a ne onome što ne želimo. Mnogi od nas, svjesno ili nesvjesno razmišljaju negativno, tj. sumnjičavo i sa strahom, a to je jedan od glavnih uzroka neuspjeha.
 Mnogi si postavljaju pitanja, tipa “Zašto se ovo meni moralo dogoditi” i odgovaraju u jednako negativnom tonu : “Zato što sam glup/a” i slično. Medjutim, ovoga treba biti svjestan i preokrenuti ton u pozitivnom pravcu, staviti fokus na pozitivne stvari i postavljati si ohrabrujuća pitanja. Npr. ” Zbog čega je dobro ovo što mi se desilo? ili “Šta mogu naučiti iz svega ovoga?” Nikad nije sve tako loše, a ni sve tako dobro, pa, ipak, moramo sami sebi pomoći da bude više onoga dobrog i pozitivnog.
 Dakle, bez obzira kako situacija izgleda loše, nadji načina da preusmjeriš pažnju na nešto pozitivno. Zapamti, ti postaješ ono na šta fokusiraš!
TEHNIKA BR. 7: KONKURENCIJA NE POSTOJI!
 Mnogo razočarenja i loših osjećanja dolazi upravo iz uporedjivanja i takmičenja sa drugima, jer mislimo da drugima ide bolje nego nama. Drugi izgledaju ljepše, imaju više novaca, bolju kuću, napreduju na poslu, drugi su sretniji.. I sve dok usmjeravamo pažnju na naše slabosti, uvijek ćemo se osjećati loše i nikad si nećemo biti dovoljno dobri. Sve dok se uporedjujemo sa drugima, uvijek ćemo naći nekoga ko je bolji od nas samih.
 Umjesto toga, daleko je bolje i lakše živjeti na sopstveni način… Umjesto razmišljanja o drugima i kako su oni bolji, usmjerimo pažnju na učenje od drugih i poboljšanja vlastitih sposobnosti.
 Život je rast i napredovanje, a ne takmičenje.
TEHNIKA BR. 8: Ostvarite kontakt sa svojim višim JA
 Moderno doba sa sobom donosi sve više obaveza. Svi smo toliko zauzeti dnevnim aktivnostima da jednostavno zaboravljamo na nas same i svoje potrebe. Zato trebamo izdvojiti vremena samo za sebe kako bismo došli u kontakt sa svojim višim JA.
 Majka priroda je prvo mjesto gdje trebamo potražiti sebe. Svake sedmice prošetajte u parku ili šumi, slušajte zvukove prirode i osjećajte njenu moć… uživajte u zelenilu.. Osjetite sigurnost blizine Majke Prirode.
 Drugi način na koji možemo doći u dodir sa svojim višim JA je kroz m e d i t a c i j u. Meditacija je jednostavna i svi je mogu primjenjivati. Najjednostavniji način je sjediti mirno i brojati udisaje. Kad god Vam pažnja odluta, vratite je na svoje disanje.
 Cilj meditacije je razbistriti svijest kako bi došli u kontakt sa svojim podsvijesnim umom.
 Više o tome u nekim drugim tekstovima, a do tada prakticirajte ove jednostavne tehnike za vlastitu dobrobit i , zapamtite, dovoljno je samo 10 dana vježbe da biste osjetili pozitivne učinke i osjetili se sretnijima.
 Izvor : Quantum-Mind-Power.com


sretanzivot @ 16:47 |Komentiraj | Komentari: 0
Problem sa manjkom samopouzdanja poslednjih godina sve je uočljiviji kod muškaraca. Dok nam naše dede sasvim opravdano tupe o tome kako su u njihovo vreme momci jurili devojke, a ne čekali da ih devojke smuvaju, sve je više upravo takvih primera koji njihovo tupljenje potvrđuju i u praksi. Nedostatak samopouzdanja, naravno, ne mora imati veze sa devojkama, već može biti rezultat nečeg sasvim trećeg. Poenta je da ne možete ceo život živeti u strahu. Pre svega jer živite u društvu u kojem takvi ne opstaju. Zato vam donosimo nekoliko saveta koji će vam pomoći da podignete svoje samopouzdanje. I zapamtite – bezobrazluk je tajna do uspeha.
Prestanite da brinete
 Da li veliki deo svog vremena provodite u razmišljanjima o tome šta bi se moglo desiti ako… ? Da li brinete oko nekih stvari koje se nisu, a nema sigurnog pokazatelja ni da će se ikada dogoditi? Potrebno je da preusmerite tu energiju koju ste fokusirali na zabrinutost, prema nekim boljim i kreativnijim stvarima. Da se usavršavate u karijeri, poboljšavate odnose sa drugim ljudima.. Ako je predodređeno da dogodi to o čemu se brinete, dogodiće se sa i bez vaše zabrinutosti. To što ćete brinuti nikako ne može pomoći. Bolje budite konstruktivni i POBRINITE se da se ne dogodi, ako već nešto možete da učinite.
Ne razmišljaj negativno
 Neprekidnim negativnim razmišljanjem održavate samopouzdanje na stalnom niskom nivou. Uvežbajte se da ne ne uzimate zdravo za gotovo sve to što vam unutrašnji glas govori i čime vas obeshrabruje. Pokušajte sa drugačijim pristupom – suprotstavite svakoj svojoj negativnoj misli jednu pozitivnu. Možda će vam ovo zvučati malo neobično, jer ispada na se u vašoj glavi vodi čitav jedan rat unutrašnjih glasova, ali dok svoj negativni stav ne zamenite pozitivnim nema načina da vam krene na bolje.
Prevarite um
 Ljudi se obično plaše kada neke stvari rade prvi put. To je normalno, jedino što se kod ljudi sa manjkom samopouzdanja takva situacija može pretvoriti u pravi pakao. Najbolje je postaviti se tako kao da to nije prvi put – da idete na razgovor za posao, muvate devojku… Manipulacija umom (svojim, ali i tuđim) 70% je puta do uspeha. Ubedite sebe da ste to već radili, da imate iskustva i da to nije ništa strašno i nepoznato. Ako ne uspete u potpunosti da odagnate svoje sumnje, bar ćete ih donekle ublažiti. A i to je nešto.
Učite od drugih
 Pronađite neku osobu koja ima dosta samopouzdanja u nečemu, i pokušajte da naučite nešto od nje. Nemojte se truditi da imitirate tu osobu, već zapazitte šta je to kod nje što joj omogućava da izvršava zadatke sa lakoćom, koji su njeni kvaliteti, verovanja, stavovi itd… Ako ste u mogućnosti da razgovarate sa njima, slobodno ih pitajte sve što vas zanima!
Glumi samopouzdanje dok ne postane stvarnost
 Oceni koje bi to kvalitete voleo da imaš. Kako bi voleo da izgledaš, kako da se ponašaš, kakav stav da imaš…. vežbaj to svakog dana i vremenom glumu pretvori u stvarnost. Ponovo se sve svodi na obmanu i samoobmanu, ali to nije nešto čega bi trebalo da se stidiš. Samo je mali broj onih koji su rođeni hrabri, ostali su vremenom to postali.
Smanji dramatizaciju
 To što tebi sada deluje kao smak sveta, veruj nam, samo je sitnica koja će ti već za mesec dana delovati smešno. Život je pun teških trenutaka i situacija, a ako od svake budeš pravio dramu u tri čine vrlo je verovatno da ćeš ti biti njen tragičan kraj. Opusti se i gledaj život sa pozitivnije strane. 
Ne strahuj
 Madona je jednom prilikom rekla da je za svoj uspeh najviše zahvalna motu koji kaže – najveće probleme, i one od kojih najviše strahuješ, rešavaj prve. Odlaganje rešavanja problema samo će dovesti do toga da ga nikada ne rešiš, a sam možeš zamisliti kako će izgledati tvoje samopouzdanje tada. Nema uspeha bez malo žrtvovanja. Važno je da budete strpljivi i da ne odustajete lako!
Ne budi besposlen pop
 Dve su stvari ovde bitne. Prvo, morate shvatiti da niste u centru pažnju, i NE – ne gledaju svi u vas. Drugo, višak slobodnog vremena je fatalan po mentalno zdravlje. Tada čovek u besmislenim razmišljanjima najlakše zastrani, i zato je poželjno makar da taj višak slobodnog vremena ispunite čitanjem neke knjige, spremanjem kuće… samo nemojte razmišljati o sebi.
Nije svaka kritika negativna
 Ne primajte negativne kritike drugih (a ni od vas) zdravo za gotovo! Ne zaboravite da ljudi koji imaju veliko samopouzdanje nisu savršeni. Niko nije savršen! Možda često o sebi razmišljate negativno, shvatite da ovo samo još više razara vašu sliku o samom sebi. Kad počnete da mislite o sebi negativno, shvatite da stvari nisu baš tako crne, i da neće zauvek biti tako loše. Stvari će se promeniti nabolje, verujte!
Učite iz svojih poraza, ali i pobeda!
 Kada uspete u nečemu, nemojte misliti da ste imali sreće, da je bilo slučajno i slično tome. Pobrinite se da zahvalite sebi što ste u nečemu uspeli, jer ste to vi postigli, svojim umećem i svojim talentom. Počnite da vrednujete sebe i svoje kvalitete! Sa druge strane, kada ne uspete u nečemu, nemojte praviti dramu od svega toga, znajte da je to samo privremeno, i da ako iz toga naučite nešto, da ćete u tome sigurno uspeti u budućnosti.
 Izvor: Muški Magazin


sretanzivot @ 16:38 |Isključeno | Komentari: 0
Na informativnom letku o svojoj djelatnosti psihologa-savjetnika obično započinjem s ove tri izjave. Većinom mi se jave osobe koje su u svojim pokušajima suočavanja sa životnim teškoćama došli do ruba svojih nemogućnosti. Za mnoge je to krajnji čin. Možda bi to učinili i prije, ali u mnogima postoji predrasuda da je javiti se psihologu za pomoć nešto sramno. Kad osjećaju da nema više izlaza iz slijepe ulice, jave se sramežljivo, a ne mora biti tako. 
Posljednja izjava (moguće je...) nedovršena je, a počinje se ostvarivati kad stupimo u istinski kontakt (s prijateljem, bračnim partnerom, slučajnim suputnikom koji je ponekad, eto, psiholog). Što se tada događa? Pa jednostavno, tada je sve moguće jer je svaka osoba za sebe izvor mnogih mogućnosti za život i rast. U trenutku je moguće da Ja i Ti postanemo Mi kako bi potom više bili Ja i Ti. U trenutku se desi stvarnost, istinsko buđenje bića i hodanje k novim mogućnostima. I suprotno predrasudama, to nije susret nekoga tko je potpuno "zdrav" (bio on i psiholog) i nekoga tko je bolestan. To je susret dvaju bića koja putuju do životne zrelosti, do otkrivanja sebe kroz darivanje sebe što je uvijek jedinstveno, neponovljivo.
Ponekad susret potiče nadahnjujuća otkrića o načinima kako se život ostvaruje u nama. Neke meni važne istine koje su mi se otkrivale kroz iskustva terapeutskog susretanja pokušao sam ponekad zapisati. To sam činio onako "za svoju dušu" no možda će biti poticajna još nekome, možda i tebi koja (koji) ih sada čitaš.
 Ponekad se osjećamo kao da smo zašli u slijepu ulicu, ne osjećamo život u sebi, dani prolaze pored nas. Kao student psihologije ovo sam često osjećao, a stekao sam dojam da se moji profesori u svojoj težnji da se stalno potvrđuju u okviru znanstvene psihologije nisu bavili pitanjima koja su meni bila važna. Premda su u akademskim krugovima (i samima sebi dakako) nešto značili, uglavnom nisu bili spremni za istinski susret. Danas mi njihov pristup nama, tadašnjim studentima, nalikuje dresuri miševa u eksperimentima klasičnog i eksperimentalnog uvjetovanja. Mnogo razgovaram s ljudima (volim svoj posao) i imam snažan utisak da smo svi mi uglavnom na različite načine prošli sličnu dresuru počev od roditeljskog doma i kasnije kroz "odgoj" i obrazovanje na različitim stupnjevima školovanja. Valjda je moralo biti tako. Ipak mislim da se ova igra kojom još uvijek mnogi ljudi nastoje prikriti svoj osjećaj izgubljenosti, potisnuti svoje tegobno iskustvo slijepe ulice ne mora nastaviti baš cijeli život. Duboko vjerujem da onkraj tog iskustva, kad se dese trenuci buđenja i odustajanja od preživjelih igara, ispraznih trikova za koje smo bili uvjereni da bez njih ne možemo preživjeti ("jer svi to rade"), odustajanja od slikanja sebe nekim tuđim bojama, tada dotaknemo onaj dio sebe koji nam više nitko ne može oduzeti postajući autentično ljudsko biće.
Postoje li i nakon toga problemi? Postoje naravno, ali nas oni čine budnima, osjetljivima za životni vjetar za koji ne znamo odakle dolazi niti kamo ide i znamo da se nešto novo u nama rodilo i da su bonace i oluje samo dva lica životne stvarnosti na putu do sebe, na putu do Boga. 
Tvoj život je poruka
Svaki put kad prebacujemo odgovornost na okolnosti ili druge ljude gubimo djelić sebe. Često u svojim životima preuzimamo tuđe odgovornosti ili očekivanja. Tako u sebe usađujemo tuđe stavove, navike i ciljeve. S druge strane, od drugih očekujemo da se pobrinu za nas.
 Ali što učiniti kada izgubim veći dio sebe? 
 Važno je ne nastojati dokazati već istraživati svoje postojanje. Kada ne nastojimo već istražujemo, postojanje se samo dokazuje. Rascvjeta se i pušta svoj miris, a taj miris je iznad prolaznosti jer ne teži za tim da mu se gradi spomenik. I baš zato ljudi ga prepoznaju i smiješe se. Taj miris potiče u njima suptilni osjećaj divljenja premda mu nikada neće pljeskati, kao što nikada neće pljeskati sunčevom zalasku. U sebi, duboko u sebi, osjetit će, razumjet će poruku i, barem za trenutak život će im biti jasniji. Tvoj život je poruka uz uvjet da ne nastojiš mijenjati druge. Tvoj život je poruka uz uvjet da ne nastojiš postići bogatstvo, obrazovanje i slavu. Sve ovo se može desiti, ali i ne mora. Važno je ne nastojati.
 Važno je odustati od borbe i samodokazivanja, odustati od načina dokazivanja sebe i svojih gledišta utemeljenih na strahu od poraza i odbacivanja. Bojimo se biti gubitnici jer je među nama ukorijenjena navika natjecanja i utrkivanja. Ono što time dobivamo su sukobi, u društvu, u obitelji, u nama samima, dakle gubimo mir u sebi, u obitelji, u društvu. Kad netko izađe iz ove utrke, može se osjećati usamljen neko vrijeme. Ali ono što može dobiti je iskustvo nadolazećeg mira i životnog nadahnuća. Onaj koji odustane svijetli, a svijetlo se samo objavljuje. U ovom svijetu punom sukoba i mirovnih deklaracija istinsku promjenu mogu donijeti oni koji odustanu od uvriježenih načina borbe za mir i pravdu. Institucije, ni nove ni stare, ne mogu donijeti istinske promjene. Promjene donose pojedinci koji u ovo društvo unose svjetlo. Kada se međusobno prepoznaju mogu se povezati, udružiti, ali udruživanje gubi smisao kada postane sebi svrha.
Život se teži ostvariti.
Život je dovoljan. Poput vode niti život ne treba dodatke. Ne moramo piti ništa drugo jer je voda dovoljna za obnavljanje tijela. Dovoljno je osjećati život, čisti život i duša se obnavlja. Dok pijemo vodu u nama se ponovno obnavlja njen čisti okus. To može biti dobra vježba buđenja čistog življenja jer smo skloni popustiti uvjerenjima, pa i sami ih stvarati, da je životu potrebno mnoštvo dodataka da bi bio život. Kada se vratimo jednostavnosti, polako se u nama obnavlja čisti okus življenja. Tko tako živi, postaje prorok koji u čaši čiste vode vidi dragocjenost i osjeća zahvalnost.
 Život donosi svoje. Premda se nastojimo osigurati za buduće dane ne možemo imati uvid u budućnost do mjere izvjesnosti. Izvjesna je jedino sadašnjost. Budućnost možemo samo naslućivati, a utjecati na nju samo odgovornim pristupanjem u sadašnjosti. Zato je dobro pustiti da život donese svoje, biti osjetljiv i prilagoditi se. Ovo ne isključuje naporan rad već podrazumjeva mudrost prosuđivanja što je bitno. 
 Život se teži ostvariti u nama. Ponekad se događanja odvijaju tako da je dovoljno jednostavno podići ruke i prepustiti se struji koja u nas donosi jasnoću i blagostanje. Ponekad život potiče inicijativu i tada je važno djelovati. Mudrost je prepoznati kada je vrijeme za mirovanje, a kada za djelovanje. Da bi saznali što život traži od nas sada, važno je naučiti slušati i čekati. Postoji vrijeme počivanja, sijanja, rasta i ubiranja plodova. Svaka etapa je važna i treba joj pristupiti s mnogo pažnje. Biti pažljiv i osjetljiv na promjene znači živjeti plodonosno.
 Postavljati si velike ciljeve podrazumijeva da znamo što nam treba. Ali mi ne znamo što nam treba sutra i kad odustanemo od svojh velikih ciljeva, život nam u svakom trenutku donosi ono potrebno, bilo sposobnost ili ideju, novac ili osobu s kojom ćemo hodati dio puta. Valja prihvatiti činjenicu da je osobni put put u nepoznato. Treba hrabrosti i povjerenja da bi stigli tamo gdje treba, a kada stignemo, spoznajemo da smo već oduvijek tamo, samo nismo znali. I premda će neki možda reći da nije tako jer Bog je njihov put i oni znaju kamo idu, smatram da se u svima nama Bog ostvaruje na jedinstven i neponovljiv način. U suprotnom ne bi od nas tražio vjeru, jer bi uvijek znali što nam je činiti i Bog nam ne bi trebao. 
 Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.
Kada ne gubiš ništa
Nismo li već čuli? Imaš što jesti i piti, imaš gdje biti, imaš obitelj, crkvu, obrazovanje, doktrinu, naciju (i još koješta)... Pa što bi ti htio? Ali nasuprot ovih glasova društva, ako to želimo, možemo jasno čuti glas naše istinske prirode koji kaže: imovina nije život već samo dodatak životu! Oni koji svoje življenje temelje na imovini nužno smišljaju sustav vjerovanja kako bi sebe, a potom druge uvjerili da je sve u redu. Nisu li ovakva uvjerenja utemeljena na strahu, a strah se njima hrani.
 Ništa ne vrijedi toliko da bi bilo vrijedno prikupljanja. Obezbjeđujući se za buduće dane, slijedimo poticaje tjeskobe, štoviše hranimo tjeskobu u sebi. Baveći se prikupljanjem, propuštamo život, a tjeskoba se povećava činjenicom da moramo sačuvati to što smo prikupili.
 Važno je otpuštati ideje i stvari kako bi uvijek novi sadržaji protjecali životnom stvarnošću. Otpuštanje je radost davanja odnosno radost bivanja u miru sa sobom i s drugima u bliskosti sa životom samim. Život brine za mene kada mu za to dam priliku svojim povjerenjem. Prikupljanje je znak nepovjerenja, straha i smrti duha mnogo prije no nastupi tjelesna smrt. Otpuštanje je znak povjerenja i ljubavi koja nadolazi poput rijeke tamo gdje su ustave straha maknute. 
 Možeš izgubiti sve, a ovo je ponekad potrebno da bi otkrili ono što vrijedi. Život se ponekad čini nemilosrdan, dogode se nesreće i gubici, bol postaje nezidrživa. Ako kojim slučajem propadnemo, možda možemo spoznati da ono na čemu smo stajali i nije bilo tlo već postolje na kojem smo uzdizali lažne vrijednosti. Veći dio našeg života bio je protkan strahom od propadanja, a ono je možda bilo jedina mogućnost buđenja. Stoga ako nam život priušti propadanje, to nije kraj nego početak nas samih. To ne mora biti zla kob nego početak buđenja. Doduše privremeno iskustvo može biti bol i tugovanje, a ovome može slijediti nostalgično prisjećanje na prošlost. Ali nakon ovoga valja osluhnuti život sada i iskusiti buđenje posve novih vrijednosti, nove osobnosti, novih odnosa utemeljennih na stvarnosti. 
 Tada je moguće spoznati da smo cijelo vrijeme do tada spavali i sve što smo radili bila je prevencija protiv buđenja. Ustrajnom nostalgijom samo nastavljamo s ovom preventivom u novim uvjetima. To je zla kob, takav stav, a ne život. I ako nakon svega nismo spremni učiti, životu ne preostaje drugo nego da se ugasi zauvijek.
Iskustvo samoće
Važno je naučiti biti sam! Za ovo ne postoji recept, ali postoji razlog. Recept ne postoji jer svatko uči biti sam na svoj način kada shvati da je to važno. Kad naučimo biti sami umijemo biti i s drugima. Umjetnik samoće ujedno je i umjetnik zajedništva jer od drugih ne očekuje ništa osim da budu to što jesu. 
 Iskustvo samoće u početku nije ugodno, može biti prožeto dosadom i osjećajem napuštenosti. Ali kada samoća sazrije, njen plod postaje sladak i životvoran. Istinsko zajedništvo tada se može odvijati bez napora. Život postaje lijep i slobodan kada nismo ovisni jedni o drugima, kada možemo biti sami, a možemo se i susretati.
Ovo možemo naučiti promatranjem vlastitog disanja. Kao što udisanje prirodno slijedi nakon izdisanja, tako i zajedništvo prirodno slijedi nakon iskustva samoće. Ako zaboravim izdahnuti, disanje se prekida, ali tijelo mi to neće dopustiti. Ako ne njegujem iskustvo samoće, moja društvenost postat će neprirodna, opsesivna.
Važno je naučiti šutjeti. Govor je dar, njime možemo poručiti jedni drugima o tome tko smo. Ali kada zaboravimo tko smo, govor gubi smisao, postane isprazan. Tvoj život je poruka ako prije govora naučiš šutjeti. Šutnja može pomoći da život postane objava. Tada izgovorena riječ nadopunjuje iskustvo objave. 
 Riječ rođena iz šutnje rasvjetljuje odnose, iscjeljuje onoga koji sluša. Riječ rođena iz šutnje ne nagovara već plijeni i vraća nas kući. Riječ rođena iz šutnje ne mora uvijek biti izrečena, pa ipak budi dobrotu, naklonost i susret. Riječ se može roditi iz šutnje u samoći ili iz šutnje dok pozorno slušamo sugovornika.
Biti osoba i biti s drugima!
Sklonost preuzimanju više odgovornosti za druge nego za sebe ima za posljedicu da osoba ne čini važne korake u svom životu pod izlikom da je to radi drugih. Istovremeno se odriče moći da se pobrine za sebe i svoje potrebe, pa očekuje od drugih da se zauzvrat pobrinu za nju.
 Ovakav scenarij se iz primarne obitelji lako prenosi u druge oblike zajedništva. Temeljna odgovornost je vidjeti sebe kakav doista jesam i iskreno izražavati sebe. 
 Tako poručujem: ovo sam ja i želim vidjeti možemo li se susresti. Ako je potrebno, želim čekati na tebe. Umjesto toga želja za zajednicom je često na prvom mjestu. Spremni smo učiniti sve ne bi li ostvarili ili održali zajednicu. Stoga su različiti vidovi ljudskog zajedništva češće utemeljeni na lažnom nego na iskrenom predstavljanju.
 Lažno se predstavljamo jer se bojimo odvajanja. Stoga se radije odvajamo od dijelova sebe da bi bili s drugima. Ulazeći u međuovisnost, kojoj robujemo iz straha, zasnivamo zajednice kojima osnovno svojstvo nije odnos nego ovisnost. Ako unutar takve zajednice netko izrazi svoju potrebu da se jedno vrijeme odvoji odnosno, da se sebi posveti, u očima drugih on postaje otpadnik ili čudak. Prečvrsta zajednica ne tolerira potrebu za odvajanjem niti iskreni izražaj pojedinca.
Meni najjasnija definicija duhovnosti izrečena je u jednoj terapijskoj skupini glasi: Duhovnost je biti osoba i biti s drugima.
 Kao prvo važno je Biti. Biti osoba znači upravo to, to jest ne biti netko drugi ili nešto drugo, puki objekt samo da bih bio s drugima. To znači prihvatiti odgovornost za to što doista jesam, istražiti i izraziti sebe. Ako previše želim biti s drugima moja pažnja i nastojanje bit će nedovoljno usmjerena na istraživanje sebe i načina izražavanja sebe, već na "čitanje" drugih, to jest na tumačenje što drugi očekuju od mene da bi me prihvatili i poštovali. Ali što vrijedi ako na takav način zadobijem cijeli svijet, a sebe izgubim. Što vrijedi ako sam živim neiskreno, ako se lažno predstavljam. Tada više ne živim ja, nego drugi žive kroz mene.
 Biti s drugima mogu samo ako jesam to što jesam, ako odgovaram za sebe prije svega pred sobom, a tek onda pred drugima. Vidjeti Boga u bližnjem mogu tek onda ako ga vidim u sebi. Stoga je važno uzeti vremena za pronicanje sebe i suočavanje sa sobom, a u tome mi Bog pomaže jer me poznaje. 
 Također, ne mogu voljeti drugog ako ne volim sebe. Ne mogu zavoliti sebe ako ne poznajem sebe. Ljubav i istina idu ruku pod ruku, u meni samom, u mojoj svjesnosti i mome načinu izražavanja. Mogu biti blizak s drugima ako nisam otuđen od sebe. 
 Jednako možemo reći: bivati znači biti u odnosu. Istinski odnos je lijek jer nas vraća nama samima. Istinski odnos potrebuje nadahnuće ljubavi kako bi spoznali drugu osobu u njezinoj jedinstvenosti i neponovljivosti. Također, svojstvo je istinskog odnosa u uzajamnom otkrivanju i usmjerenosti na drugoga. Čovjek uviđa što znači biti ljudsko biće kroz život za druge i s drugima i kroz ulaženje u zajedništvo i dijalog s drugima. Da bi bio autenčan potreban mu je drugi čovjek koji će ga slušati i prihvatiti ga takvog kakav jest da bi krenuo k onome što može postati. Osoba živi i raste kroz odnos i obratno, osobni rast neprestano unaprijeđuje odnos.
Razgovor
 Ne nastojim utjecati na tebe, raditi na tome da se promijeniš. Ja, koji to još nisam u punini, prihvaćam potpuno tebe koji to još nisi u punini kako bismo zajedno otkrivali i postajali to što doista jesmo, Ti i Ja.
 Slušam što mi govoriš o sebi, kako opažaš to što se dešava u tebi i oko tebe i što osjećaš sada. Gledam te, promjene na tvome licu, u tvome disanju, pokrete tvojih ruku... pokušavam biti tvoje zrcalo.
 Nemam namjeru pitati zašto, ne mogu niti reći što je bolje, pametnije za tebe. Samo pokušavam iskreno reći kako ja opažam tebe, što osjećam i koje mi se misli javljaju dok te slušam.
 Dok se otvaramo jedno drugom dešava se odnos. Tvoje iskustvo postaje blisko mojem. Tako Ti i Ja postajemo Mi kako bi potom bili više Ja i Ti.
 Kroz ovaj istinski susret bolje uviđamo stvarnost. Ono što mislimo o sebi, što bi Ti i Ja željeli postati biva usklađeno s onim što doista jesmo.
 Ovo što je u nama i ovo oko nas biva usklađeno kroz spontano zajedničko opažanje. Sada i ovdje jesmo to što doista jesmo, Ti i Ja.
Analiza stavova
 1. Prihvaćanje: Ne nastojim utjecati na tebe, raditi na tvojoj promjeni.Ustvari važno je reći: "Nemoj se mijenjati, budi takav kakav jesi." Naša istinska priroda je vrlo jednostavna, ali smo se otuđili od nje. Možemo radi toga optuživati okolnosti, političare, svoje roditelje, poslodavce... Odgovorni smo jer smo zaboravili slušati svoj unutarnji glas. Što učiniti? Baš ništa, ne čini ništa da bi postigao ili zaslužio ili zadobio (naprimjer moju pažnju ili naklonost). Sve što ti treba oduvijek je ovdje, samo zaglušen mnoštvom ne možeš čuti.
 ...prihvaćam potpuno tebe koji to još nisi u punini...Bez obzira na stupanj rasta druge osobe dužan sam prihvatiti ju kao osobnost u nastajanju. Ako joj je i stran moj svjetonazor, moj sustav istina i vrijednosti, prihvaćam to što ona jest sada jer je osoba koja je sada preda mnom važnija od bilo kojeg sustava. Ako sam i uvjeren u svoju istinu, to može postati njezina istina ako sama prepozna da je u njoj oduvijek pohranjena. Istine prihvaćene nametljivim uvjeravanjem ne donose slobodu nego patnju. Ono što je stvarno istina je čisti životni potencijal koji se ostvaruje u meni i u mome sugovorniku kada mu to dopustimo. Kada ne radimo protiv Života, on radi za nas i postaje objava što promiče osobni rast i oplemenjuje odnose u zajednici.
 2. Aktivnost i uzajamnost:...kako bismo zajedno i uvijek iznova otkrivali i postajali to što doista jesmo, Ti i Ja. Prihvaćanje nije, naime, pasivno mirenje, rezignacija, već pružanje prilike sugovorniku da zajedno sa mnom uđe u proces istraživanja i iskrenog izražavanja sebe. Prihvaćanje, dakle, uključuje i uzajamnost. Nasuprot stavu oholosti koji traži od drugoga da se ugleda na mene kako bi postao više "on" (tako što će prihvatiti moj mentalitet i stil ponašanja), uzajamnost podrazumijeva svijest o potrebi međusobnog odnosa unutar kojeg jedino možemo osvijestiti, izražavati i ostvarivati svoju individualnost. I uvijek iznova jer niti ti niti ja danas nismo to što smo jučer bili, nešto se u nama i našim okolnostima zasigurno promijenilo.
Slušanje
Slušam što mi govoriš o sebi, kako opažaš to što se zbiva u tebi i oko tebe i što osjećaš sada. Aktivno slušanje jest ulaženje u doživljajni svijet druge osobe, poticaj procesu osvještenja. Iza govora krije se stil opažanja usko povezan s afektivnim životom. Gledam te, promjene na tvome licu, u tvome disanju, pokrete tvojih ruku... pokušavam biti tvoje zrcalo. Slušati znači biti zrcalo drugome. Tako osoba dobiva uvid u svoje tjelesne geste i mimiku koje su često u neskladu s verbalnim iskazima ili s osjećajima (npr. smije se iako se dobro ne osjeća). Ovo govori o izvjesnom stupnju kulturološki uvjetovane podijeljenosti koja je zapreka osobnom rastu i iskrenoj komunikaciji.
Govor iz "ja"
Nemam namjeru pitati zašto, ne mogu niti reće što je bolje, pametnije za tebe. Pomaganje drugome da doživi uvid u svoje unutarnje iskustvo i način izražavanja sebe podrazumjeva i osjetljivost u postavljanju pitanja. Pitanje zašto uglavnom potiče samoopravdavanje umjesto otvaranja za cjeloviti i izvorni doživljaj stvarnosti. Također sklonost dijeljenju mnoštva savjeta uglavnom je povezano s nestrpljenjem i željom da drugoga oblikujem po mjeri mojih očekivanja i stvorim od njega kopiju sebe samog. Pitanja koja počinju s kako i što potiču istraživanje i ponovno buđenje unutarnjeg bića sposobnog da u svakoj situaciji vidi izazov, otkrije vlastiti način gledanja i kreira vlastiti način reagiranja na trenutne okolnosti, preuzme odgovornost za moguće posljedice. Samo pokušavam iskreno reći kako ja opažam tebe, što osjećam i koje mi se misli javljaju dok te slušam. Iskrena povratna informacija moguća je ako govorim iz "Ja" pružajući tako drugome uvid u moj 
 doživljajni svijet koji je u dinamici s njegovim (produbljenje efekta "zrcalo").
Ljubav umjesto straha
Dok se otvaramo jedno drugom dešava se odnos. Tvoje iskustvo postaje blisko mojem. Tako Ti i Ja postajemo Mi kako bi potom više bili Ja i Ti. Ulazak u zajednički iskustveni proces omogućuje međusobno upoznavanje i osjećaj bliskosti u kojem nestaje strah, a rađa se ljubav. Ono što mislimo o sebi, što bi Ti i Ja željeli postati biva usklađeno s onim što doista jesmo. Ovo što je u nama i ovo oko nas usklađeno je kroz naše zajedničko opažanje. Ljubav potiče kreativnu spontanost, sklad u doživljavanju unutarnje i okolne stvarnosti. Prihvaća mogućnost odvajanja i slobodu drugome da iskusi samoću kada za time osjeti potrebu. Sada i ovdje jesmo to što doista jesmo, Ti i Ja. 
Izvor: Psiholog Vanja Popovic


sretanzivot @ 16:33 |Isključeno | Komentari: 0
Najnovija istraživanja sna na Prezviterijanskom medicinskom koledžu u Njujorku koje vodi Arthur J. Spielman, ukazuju da san regulišu dva potpuno različita sistema. Jedan sistem je homeostat sna. On funkcioniše kao poriv koji se velikim delom linearno povećava tokom budnog stanja, a smanjuje se kada spavamo. Drugi sistem vezan je za životni ciklus od 24 sata, ili telesni biološki sat.
San je osnova zdravlja
San omogućava ljudskom organizmu da se oporavi od dnevnih događaja. Snom se stiče snaga za buduće napore. Kao svojevrsan biološki ritam, san pruža šansu za oporavak i predstavlja važan uslov za održavanje života.Veb (Webb. W.) s matra da svaka vrsta, pa i čovek, ima na raspolaganju jedan kvantum energije. Kod čoveka se ovaj kvantum istroši za 17 sati, od mogućih 24, što znači da nam najmanje 7 sati ostaje za spavanje. Usled utroška energije dolazi do stanja iscrpljenosti koje se najbolje leči snom. San se, u principu, ne javlja u bilo kom vremenskom intervalu, već je vezan za noć. Skoro sav biljni i životinjski svet spava, takođe, noću. Spavanje je period nereagovanja na spoljne i unutrašnje draži i za ljudsku vrstu, kao i za životinjsku, neaktivnost tokom noći je sine qua non njegovog opstanka. Neadaptivne, neefikasne i destruktivne forme ponašanja kod čoveka sprečavaju noćno spavanje. Za neke životinje koje noću love i razmnožavaju se, dnevno spavanje ima istu važnost koje kod čoveka ima noćno. Za ljudsku vrstu karakteristično je noćno spavanje.
 Za mnoge ljude vreme provedeno u krevetu je pravo mučenje. Reč je o nesanici. Industrijska revoulucija, otkriće električne energije i sijalice uzimaju svoj danak. Problemi sa spavanjem su u velikoj meri posledica učinka savremenih tehnologija. Sve dok je čovek živeo u skladu sa prirodom, san je bio kontinuiran i neporemećen. Svedoci smo saznanja da čovek iz godine u godinu sve manje vremena provodi u noćnom spavanju. Tako, na primer, u jednom istraživanju koje je urađeno 2008. godine, 38% odraslih Amerikanaca izjavilo je da kraće spava u odnosu na period od pre 5 godina. Amerikanci sada spavaju u proseku 7 sati, dok 60% izjavljuje da ima problem sa spavanjem. Ono što se dešava na našim prostorima je kopija američke slike i prilike. Kafići koji rade noću, supermarketi koji rade non-stop, neprekidno emitovanje raznih serija na televizijskom programu, kao i dvadestčetvoročasovni pristup internetu iscrpljuju čovekov organizam i remete prirodne fiziološke i biološke procese.
 Možemo li povratiti čoveku ono što mu je sama priroda dala? Naime, potreba za spavanjem ima koren u drevnom ritmu planete i duboko je ukorenjena u našem mozgu. Kad prekinemo prirodni ritam dana i noći iz bilo kog razloga, pa bilo to i uživanje u nečemu, rizikujemo da pokrenemo čitav niz problema. Ono što radimo noću utiče na sve aktivnosti koje obavljamo danju – na učenje, veštine, pamćenje, fizičku izdržljivost, zdravlje i bezbednost. Najviše ipak utiče na naše raspoloženje, pa nije čudno da hronični poremećaj predstavlja jedan od okidača za depresiju.
 Istraživanja pokazuju da najveći broj ljudi najmanje jednom godišnje doživljava neku nemirnu noć. To je neminovni deo ljudskog postojanja izazvan skoro svakodnevnim stresom i brigom. Stručnjaci tvrde da odnos prema tom problemu određuje da li će osoba sa takvim problemom završiti hroničnom nesanicom.
Regulacija sna
 Najnovija istraživanja sna na Prezviterijanskom medicinskom koledžu u Njujorku koje vodi Arthur J. Spielman ukazuju da san regulišu dva potpuno različita sistema. Jedan sistem je homeostat sna. On funkcioniše kao poriv koji se velikim delom linearno povećava tokom budnog stanja, a smanjuje se kada spavamo. Homeostatski pritisak koji izaziva san ne zavisi samo od toga koliko ste budni, već i od toga koliko ste aktivni dok ste budni. Drugi sistem vezan je za životni ciklus od 24 sata, ili telesni biološki sat. Ovaj sistem povezan je sa cikličnom smenom dana i noći.
 Čovek poseduje senzore na retini koji šalju poruke o tome da li je dan ili noć direktno do epifize koja se nalazi duboko u mozgu. Kao odgovor na mrak, ovaj sićušni izraštaj moždanog tkiva stvara hormon koji izaziva san – melatonin, šaljući uspavljujuću poruku onim delovima mozga koji regulišu razne procese: od telesne temperature, sinteze proteina, proizvodnje hormona, do budnog stanja. Životni ritam od 24 sata vodi telo naizmenično kroz cikluse sna i budnog stanja. Tako u periodu od 18 do 20 sati budnost je najjača. Posle 20 sati budnost počinje da opada što može dovesti do dremeža. Najpospaniji smo ujutru od 4 do 6 časova. Ako ostanemo budni cele noći i izdržimo budni u ovom periodu, moći ćemo da ostanemo budni bez nadoknade sna.
 Manipulisanje ritmom sna je moguće. Budno stanje postiže se pomoću jakog svetla ujutru ili uzimanjem meletonina uveče. Dva najbolja načina za san su vežbanje i zagrevanje tela. San prirodno dolazi posle pada telesne temperature. To znači da mirno ležanje u krevetu posle tople kupke može biti upravo ono što je potrebno vašem telu da utonete u san.
Kako se određuje pojam nesanice?
 Često se žalimo da nismo ispavani. Nesanica je reč kojom se previše razbacujemo. Stručnjaci uglavnom primenjuju pravilo: 30 – 30: ako vam je potrebno 30 minuta i više da zaspite, ili ste budni 30 minuta i više u toku noći, najmanje tri puta nedeljno, u pitanju je nesanica.
 Bez obzira koliko malo spavate, ukoliko se zbog svojih noćnih navika ne osećate slabo i neraspoloženo tokom dana, vi nemate nesanicu. Oni koji se teško uspavljuju ili bude, a nemaju nesanicu, pate od poremećaja faze sna. U ovom slučaju ljudi pokušavaju da zaspe u pogrešno vreme. Ovo je češći slučaj kod adolesacenata i studenata koji do kasnih noćnih sati, odnosno ranih jutarnjih, ostaju budni. Ako imate nesanicu tokom 4 ili 5 noći u toku nedelje , a dobro spavate vikendom, opet nije reč o nesanici.
 Vanredni profesor psihologije i psihijatrije Michael L. Perlis sa univerziteta u Njujorku i direktor ustanove za bihevioralnu medicinu sna kaže da ne bismo voleli da spavamo kao bebe jer se one često bude noću. Možda je bolje da spavamo kao adolescenti zato što većina adolescenata spava kao da ne postoji sutra. Rađanje i podizanje dece je faktor broj jedan koji kod žena izaziva nesanicu. Žena nauči da spava oprezno, pa kasnije kad potreba za noćnim buđenjem prestane, ona se i dalje budi na najmanji šum. Nesanica se ponekad javi iznenada, neočekivano. Nešto vam se desi i vi neprespavate celu noć. Većina ljudi doživljava frustraciju i uznemirenost zbog lošeg spavanja. Pokušavaju da nadoknade spavanje: dremaju poslepodne, idu u krevet ranije, duže spavaju sledećeg jutra ili ispiju neko piće pred spavanje. Sve ovo je kontraproduktivno, to samo pogoršava stvari. Odlazak u krevet bez akumulirane potrebe za snom, zurenje u plafon, dodatno uznemirenje zbog iscrpljujućih razmišljanja vodi vas u začarani krug. Pod uticajem zabrinutosti vaš mozak brzo uči. Bez vašeg znanja i saglasnosti spavaća soba postaje okidač za nesanicu. Legnete da se odmorite, a vaš mozak pređe u stanje budnosti. Neka istraživanja su pokazala da su ljudi koji imaju problem da zaspe postali preosetljivi na podsticaje koji se nalaze u spavaćoj sobi. Uspavate se u fotelji ispred televizora, ustanete i odete u spavaću sobu i odjednom ste se rasanili. Na umu vam je milion stvari, medju kojima i računanje koliko vam je još vremena ostalo da spavate da biste bili sposobni za sutrašnji dan.
 Postoji druga vrsta nesanice, koja nije posledica nedostatka sna, već pogrešne percepcije: vaš mozak misli da ste budni, a vi ustvari spavate. Dok dremate, prenošenje informacija i čulna obrada podataka nisu u funkciji. Nesvesnost spavanja polako prelazi u budnost, tako da se mnogi ne sećaju kad su zaspali. Iz tog razloga se ne sećamo buđenja usred noći, i pored činjenice da se normalno budimo 5 do 10 puta svake noći. Neki ljudi imaju utisak da su budni cele noći, da nisu „ ni oka sklopili“. Međutim, kada im se uključe monitori koji nadgledaju san, ispostavi se da normalno spavaju.
 Zaključak je da smo sami sebi najveći neprijatelj kada se radi o nesanici. Svojim ponašanjem mi je još više podstičemo. Sve taktike kojima ljudi pribegavaju posle loše prospavane noći, dremanje ili odlazak u krevet ranije, narušavaju prirodnu sklonost organizma da sam popravi „izgubljenu“ stvar. Nesanicu ćemo najbolje savladati ako ništa ne radimo. Prvi i najbolji pristup nesanici jeste da dozvolimo homeostatu sna da se sam popravi, bez ikakvih pokušaja da nadoknadimo san. Takodje pravilnom upotrebom pilula za spavanje, posle par neprospavanih noći, možemo vratiti prirodni mehanizam sna .
Nesanica i posledice 
 Hronična nesanica dovodi do razdražljivosti, glavobolje, bolova u mišićima. Slabi koncentraciju i mentalno blagostanje, umanjuje sposobnost da se borimo sa problemima i da ih rešavamo, smanjuje vitalnost organizma.
 Istraživanja dr Perlisa ukazuju da je rizik od ispoljavanja depresije kod osoba koje su dve do tri nedelje patile od nesanice visok. Perlis upravo tvrdi da je jedan od faktora kod depresije nesanica. Njegove longitudinalne studije pokazuju da približno posle pet nedelja nesanice sledi depresija. Međutim, ono što pobuđuje interesovanja stručnjaka ove oblasti jeste da lečenje nesanice može sprečiti prvu epizodu depresije, ili makar to da depresija ne postane hronična.
 Koliko smo mi sami odgovorni za pojavu psihopatoloških fenomena, neuroza, ili onih struktuiranih i težih poremećaja, i koliko pripisujemo spoljašnjem faktoru svoju nemoć da sprečimo neželjeno ponašanje? To ćemo saznati kada uočimo sled stvari, kako od jednog običnog problema, zamene aktivnosti vezane za noć i dan, upadamo u vrtlog poremećenog funkcionisanja, neprirodnog režima koji nas vodi vremenom u nesanicu, a potom u depresiju.
 Poznato je da razlikujemo najmanje dve faze vezane za spavanje: prva sadrži 4 stupnja (NREM, periodi bez brzih pokreta očiju ) i drugu sa (REM periodom brzih pokreta očiju). Kod čoveka, otprilike svakih 90 minuta dolazi do REM faze, faze u kojoj sanjamo. Ono što je karakteristično za depresivne osobe jeste da veoma brzo uranjaju u REM fazu , kao i to da REM faza kod njih traje dva puta duže.
 REM faza pomaže čoveku da obradi dogadjaje, pospeši pamćenje, da integriše znanje i osećanja koja su se dešavala u toku dana, kao i da oslobodi misli od negativnog naboja. Kod depresivnih osoba negativnog naboja ima i previše, zato centralni nervni sistem ostaje budan, mentalna hiperaktivnost dovodi do negativnih misli koje ostaju upamćene i čovek ih se teško oslobadja. Upravo jutarnje buđenje kod depresivnih je pokušaj da se čovek prirodnim putem oslobodi negativnog naboja koji je ostao neprerađen u poslednjoj REM fazi. Iz ovog sledi da kognitivnim putem u budnom stanju možemo obraditi negativne informacije i događaje i integrisati ih u memoriju dugoročno, čim nam neće u toj meri remetiti svakodnevne životne aktivnosti.
 Jedan od načina rešavanja specifičnih problema je solving terapija čiji su osnivači D. Zurilla i Goldfried (1971). Pojedinac u ovoj terapiji korak po korak uči strategiju rešavanja problema kao što su gubitak posla, drage osobe, raskid veze , bolest ... 
 U prvom koraku ličnost uči da prepozna svoj problem, da ga izoluje kako bi ga se rešio.
 U drugom koraku osoba se uči da iznađe što veći broj mogućih rešenja za problem koji ima.
 U trćem koraku se analiziraju moguća rešenja, uočavaju prednosti i nedostaci svakog pojedinačno i na kraju na osnovu izvršenih analiza, pomažemo ličnosti da se opredeli za najbolje moguće rešenje.
 Naravno, ovo je samo jedan od načina da naš mozak bude manje aktivan dok spavamo. Neke od načina za bolji san smo već pomenuli. Suština ovog problema jeste da napravimo razliku izmedju noćnog života, nesanice i depresije. Šematski prikazano to može da izgleda ovako: noćni život→ nesanica →depresija.
AUTOR : Psiholog Nevenka Igic


sretanzivot @ 16:30 |Isključeno | Komentari: 0
Spoznati samog sebe
 Zašto nekim ljudima ide bolje u životu
 Poslednjih godina fenomen emocionalne inteligencije ponudio je odgovore na mnoga pitanja koja su nas oduvek zanimala: zašto nam se čini da neki ljudi naprosto nadareni da uživaju u životu, zašto se najzapaženiji đak u razredu obogati kada poraste, zašto nas neki ljudi osvoje na prvi pogled, dok smo prema drugima nepoverljivi, zašto neki iz nevolja isplivaju sa lakoćom, a drugi potonu? U čemu je tajna najboljih prodavaca, najtraženijih menadžera i najuspešnijih lidera? Pitanje je dakle: „Koji umni kvaliteti određuju uspeh“?
 Tema emocionalne inteligencije zaintrigirala je različite i široke slojeve poslovnog, i ne samo poslovnog sveta. Odgovori se mogu naći u poznavanju veštine samosvesti. Sposobnost da se osećanja kontrolišu u svakom trenutku od velike je važnosti za psihološku samopoznaju i samorazumevanje. Kada nismo u stanju da prepoznamo sopstvena osećanja, mi od njih u velikoj meri zavisimo. Ako smo sigurni u svoja osećanja, veštije vodimo sopstveni život i lakše donosimo odluke. Tada govorimo o samosvesti koja predstavlja prepoznavanje osećanja u trenutku kada se ispoljavaju. 
Šta je samosvest
 Samosvest se odnosi na trenutnu pažnju posvećenu unutrašnjim stanjima.Tokom samoposmatranja, um posmatra i ispituje iskustvo, uključujući i emocije. To nije pažnja zaokupljena emocijama, niti prenaglašeno reagovanje na događaj, već neutalno stanje koje potpomaže samoposmatranje, čak i tokom najburnijih osećanja. Samoposmatranje omogućava složenost svesti tokom strasnih i burnih osećanja. Biti samosvestan znači biti svestan svog raspoloženja, kao i misli koje to raspoloženje prate.
 Samosvest je sposobnost da upoznamo sebe i sopstveni identitet, da budemo svesni svojih prednosti i mana, potreba i motiva. Za emocionalnu inteligenciju je neobično važna naša svest o sopstvenim osećanjima. Kada nam od jutra krene loše, često smo mrzovoljni ceo dan, a da nismo ni svesni pravog razloga. U trenutku kada neokorteks, deo mozga zadužen za emocije, „preradi“ naše stanje i mi ga postanemo svesni, „šanse“ da se naše raspoloženje popravi počinju da rastu.
 Ljudi sa jasnom samosvešću nisu previše kritični prema drugima niti su neracionalno optimistični. Otvoreni su i iskreni kako prema sebi i prema drugima, samopouzdani su, svesni svojih granica i mogućnosti, zbog čega znaju kada je vreme da zatraže pomoć. Oni su spremni da prihvate kritiku na svoj račun, što olakšava promene i obezbeđuje uspeh. Ljudi koji su otvoreni za kritiku sposobni su da se menjaju, razvijaju i uče, što im omogućava da lakše upravljaju svojim životom. 
 Samosvest je ključna veština jer od nje zavisi stepen naše samokontrole. Samokontrola ne znači da potiskujemo svoja osećanja u nesvesno već da razvijamo snagu svoje volje koja će ta osećanja nadvladati, kontrolisati i pravilno usmeriti.
Načini suočavanja sa emocijama
 Ljudi se na različite načine suočavaju sa emocijama. Postoji nekoliko tipova po Majeru:
 Skrušeni- Ljudi koji često padaju pod uticaj emocija i teško im se odupru, kao da osećanja njima upravljaju. Nestalni su i nedovoljno svesni sopstvenih osećanja, pa ih pre prihvataju nego što traže neki izlaz. Oni retko pokušavaju da izbegnu loše raspoloženje osećajući da nemaju kontrolu nad emocijama. Često su skrušeni, skrhani i bez emocionalne kontrole.
 Pomirljivi-Ovakvim ljudima je jasno šta osećaju, ali se takođe mire sa svojim osećanjima, ne pokušavajući da ih promene. Postoje dav tipa pomirljivih: oni koji su obično dobrog raspoloženja, pa nemaju razloga da ga menjaju, dok su drugi podložni lošem raspoloženju, ali ga nonšalantno prihvataju (depresivci koji su pomireni sa očajem).
 Samosvesni-Ovi ljudi su svesni šta osećaju i imaju bogatiji emocionalni život. U stanju su da, u većoj meri, upravljaju svojim emocijama. Oni su samostalni, svesni sopstvenih ograničenja, dobrog su psihičkog zdravlja i pozitivno gledaju na život. Kada su loše raspoloženi, to ih ne opseda i u stanju su da brže savladaju neraspoloženje. Njihova svesnost im pomaže da se sa osećanjima izbore.
>>> Samosvest I samokontrola
 Samokontrola ili upravljanje svojim emocijama oslobađa nas opasnosti da budemo zarobljenici sopstvenih emocija. Normalno je da ljudi prolaze kroz loše raspoloženje i da imaju potrebu za emotivnim istupima, ali samokontrola omogućava da se jake emocije kontrolišu i kanališu, i da se iskoriste za svoje dobro, a ne protiv sopstvenog interesa. Jedan od važnih elemenata samokontrole je sposobnost da se nosite sa stresnim situacijama.
>>> Samosvest i samopouzdanje
 Samosvest podrazumeva svest o sebi, o svojim istinskim osećanjima, željama i mislima, o svojim postupcima i osobinama, mogućnostima i ograničenjima. Samosvest podrazumeva još nešto - svest o svojoj vrednosti. Nazivamo samosvesnima one ljude koji sebe uvažavaju i cene. To dvoje je usko povezano. Ako ne poznajemo sebe, ne znamo koliko vredimo. Sebe ili potcenjujemo ili precenjujemo, često naizmenično. Pritom nas nagriza osećaj duboke nesigurnosti. Uzalud pokušavamo da ga ugušimo. Nesigurnost je posledica udaljenosti od sebe i ne može se ukloniti dok se sebi ne približimo.
 Mnogi se žale da im nedostaje samopouzdanja. Tragaju za nečim što bi im ulilo samopouzdanje, Ili traže načine da ga steknu. Kao da je samopouzdanje nešto spoljašnje, neka čudotvorna tečnost koja se u nekog može usuti. Ili nekakav deo koje se u čoveka može ugraditi. Samopouzdanje se lako brka sa nadmenošču i ohološću. Sasvim pogrešno. Nije pun samopouzdanja onaj ko se busa u prsa, vičući - ja sam najbolji. Naprotiv, upravo oni kojima nedostaje prave vere u sebe imaju potrebu za ovom vrstom isticanja. Ono je odnos prema sebi, ne osobina ili stvar.
 Samopouzdan čovek drži do sebe. To znači da je svestan sebe. Sebe uzima ozbiljno, ne zanemaruje, ne nipodaštava svoja osećanja, želje, iskustva, doživljaje, mišljenja, osobenosti, mogućnosti. Samopouzdanje uključuje pozitivno vrednovanje sebe i verovanje u sopstvene sposobnosti. Na samoupouzdanje značajno utiče podsticanje okoline i uticaj drugih.
>>> Samosvest i samoostvarenje
 Samoostvarenje je aktivna težnja za zdravljem, impuls usmeren ka rastu, odnosno ostvarivanju ljudskih potencijala. Cilj kojem se teži je idealno stanje ličnosti, u kojem nema agresivnosti, sebičnosti ili neurotičnosti. To je stanje, pozitivno određeno, podrazumeva prihvatanje i ispoljavanje unutrašnjeg Ja, odnosno postizanje potpunog razvoja ličnih potencijala.
 Samoostvarenje je vrlo zahtevan cilj, koji uključuje samosvest, analitičke sposobnosti i mogućnost da se stvari vide objektivno. Jasno je da to nije lako postići. Moramo biti svesni šta želimo da postignemo i da shvatimo da smo sami odgovorni za sopstvenu sudbinu i da je budućnost u našim rukama.
Samosvest na radnom mestu
>>> Samomotivacija
 Pojedinci ispunjeni samomotivacijom teže da ostvare rezultate koji su iznad njihovih očekivanja kao i očekivanja drugih ljudi. Samomotivacija znači da možete da pronađete zadovoljstvo u onome što radite i da vam nisu potrebni spoljni stimulansi (velika plata status, nagrade, kazne ili pretnje) da bi se pokrenuli na akciju. Samomotivacija ili samodokazivanje predstavlja najviši nivo zadovoljenja ljudskih potreba, kada ljudi obavljaju poslove prvenstveno zbog sebe, zato što ih ti poslovi ispunjavaju ili za njih predstavljaju kreativni izazov, a ne zato što ih neko primorava ili nadgleda. Ljubav prema poslu, nepresušna energija, želja da se uči, lojalnost prema firmi koja im omogućava da rade zanimljiv i kreativan posao, predstavljaju odlike ljudi sa visokom samomotivacijom. Ovi pojedinci, čak i kada se suoče sa teškoćama ostaju optimisti, jer njihova samokontrola, kombinovana sa željom za postizanjem, prevladava depresiju i frustraciju. Odlika ovih pojedinaca je da oko sebe okupljaju ljude sličnih profila, što može da predstavlja snažan podsticaj čitavoj organizaciji. Istraživanja pokazuju da je samo 20 % radne populacije u stanju da sami sebe motivišu, dok motivacija preostalih 80 % ljudi zavisi od toga kako se drugi prema njima ponašaju.
>>> Odnosi sa drugima
 Odnosi sa drugima omogućavaju menadžerima i liderima da njihova emicionalna inteligencija „zaživi“ i predstavlja sposobnost da se sa drugim ljudima uspostavi i održava dobar, konstruktivan i produktivan odnos, kao i da se preveniraju sukobi. Osnovu za ovaj element emocionalne inteligencije predstavlja dobra i iskrena komunikacija. Uspostavljanje dobrih odnosa sa drugim ljudima nije samo sebi cilj, već on mora da bude u funkciji postizanja planiranih rezultata, kako bi se ljudi pokrenuli u određenom pravcu. Uspostavljanje dobrih odnosa sa drugim ljudima je ključna osobina menadžera i lidera jer oni svoje ciljeve ostvaruju kroz rad drugih ljudi, a to neće biti moguće ukoliko se sa njima ne uspostavi dobar odnos i dobra komunikacija.
>>> Razumevanje emocija drugih
 Razumevanje emocija drugih podrazumeva, pre svega, sposobnost da stvari posmatramo iz pozicije svojih sagovornika (empatija), da razumemo njihove emocionalne potrebe, brige i želje i da u skladu sa tim saznanjima „vučemo“ inteligentne poteze. Empatija je jedna od najvrednijih veština, jer nije jednostavno proniknuti u razmišljanje i emotivno stanje svojih sagovornika, posebno ako se zna da se 90 % komunikacije između ljudi odvija neverbalno kroz „govor tela“. Dobra vest je da se, iako je urođena osobina, empatija može trudom i iskustvom izgraditi i unaprediti.
 Kada govorimo o emocijama ljudi, nestaju hijerarhijske razlike i barijere. Svi delimo iste emocije, i one treba da nas spajaju sa drugim ljudima, a ne da nas razdvajaju. To je razlog, a to potvrđuju i istraživanja, da su oni ljudi koji su u stanju da prepoznaju osećanja drugih, uspešniji i omiljeniji na poslu. Sve ovo, naravno, ne znači da treba da damo prioritet potrebama drugih ljudi u odnosu na sopstvene, ali, da bi doneli inteligentne odluke, treba da budemo svesni stavova i emocija drugih i da ih uzmemo u obzir. Neki naučnici smatraju da tradicionalni IQ, odnosno kognitivna, konvencionalna inteligencija, koja se meri koeficijentom inteligencije, ne doprinosi više od 4 % sveopštem uspehu, dok emocionalna inteligencija doprinosi skoro 25–30 %. Ostaje značajnih 60–70 % koji zavise od drugih vrsta inteligencije, kao što su praktična inteligencija, kreativna inteligencija, profesionalne veštine (stručnost) u konkretnoj aktivnosti na poslu, kao i od drugih faktora kao što su društveni status, sreća i dr.
Emocionalna inteligencija kao faktor uspeha u poslu
 Istraživanja pokazuju da opšta inteligencija pomaže ljudima da se zaposle, a emocionalna inteligencija da napreduju na poslu. Organizacija ima manje koristi od onih zaposlenih koji se odlikuju visokim koeficijentom inteligencije, ali koji nemaju dovoljno razvijenu emocionalnu inteligenciju. Prema rečima stručnjaka, najuspešniji lideri imaju izraženo razvijenu emocionalnu inteligenciju, iz čega se može izvući jasan zaključak o vezi između uspeha kompanije i nivoa emocionalne ineligencije njenih lidera.
 Osoba može da ima izuzetnu edukaciju i obuku, britak analitički um i izuzetan kreativni potencijal, ali bez emocionalne inteligencije, neće postati vrhunski lider. Osnovač i predsednik Time Manager International (TMI), najveće kompanije u Evropi koja se bavi konsaltingom u oblasti ljudskih veština i koja obučava oko 250.000 ljudi godišnje u 36 zemalja, kaže da njegova kompanija pomaže menadžerima mnogih kompanija da nevidljive stvari, a pre svega emocije zaposlenih, postanu za njih vidljive i jasne. U većini kompanija menadžeri su još uvek više zainteresovani za kratkoročne rezultate i finansijske efekte nego za uspostvaljanje i negovanje dobrih odnosa i stvaranje pozitivne atmosfere u firmi, bez obzira što to donosi zadovoljstvo zaposlenih, njihovu motivisanost, posvećenost poslu i lojalnost, a dugoročno i neizostavno povećanu produktivnost i profit. Emocionalna inteligencija je veoma važna na poslu (s obzirom da ljude sa kojima radimo ne poznajemo toliko dobro ni dugo kao članove svoje porodice ili prijatelje, niti nas za njih vežu jake emotivne veze kao što je to slučaj sa porodicom ili prijateljima) jer značajno utiče i na uspeh pojedinca i na uspešnost kompanije.
 U koliko u firmi postoji nepoverenje između menadžmenta i zaposlenih, ako nema otvorene i iskrene komunikacije ili ako se zaposleni plaše svojih direktora, oni neće biti motivisani da rade, ustručavaće se da prijave probleme u procesu rada i neće biti spremni da priznaju svoju grešku, već će svi problemi biti „gurani pod tepih“ sve dok ne nastanu višestruko veće štete. Za nesposobnost da sa svojim podređenim uspostave kvalitetnu komunikaciju, za neprepoznavanje značaja emocionalne inteligencije za firmu kao i za štetne posledice koje iz toga nastanu, odgovornost uvek leži na menadžmentu organizacije.
 Oduvek je bilo poznato da se izuzetno uspešni poslovni ljudi razlikuju od onih prosečnih po izuzetnom nivou empatije, samodiscipline i inicijative, što sve predstavlja deo emocionalne inteligencije. Ovi kvaliteti su sve do nedavno smatrani apstraktnim i nemerljivim, ali se u poslednje vreme mnoge organizacije specijalizovane u oblasti ljudskih resursa bave upravo pronalaženjem instrumenata (samovrednovanja, analize, dijagnoze, testovi itd.) koji će pomoći da se kod pojedinaca i organizacija izmeri nivo njihove emocionalne inteligencije (kompetentnosti). Rezultati svih ovih istraživanja treba da nam saopšte važnu pouku: svet bi bio mnogo prijatniji, a ljudi mnogo uspešniji i zadovoljniji, kada bismo pridavali više važnosti onome što nauka danas naziva emocionalnom inteligencijom, i kada bismo bili spremniji da uočimo kako da je stičemo i proširujemo, jer i kratko vreme odvojeno za razmenu „finih osećanja“ sa kolegama, šefovima ili podređenima, kao i sa kupcima i poslovnim partnerima, može firmi u kojoj radimo doenti zadovoljstvo i značajan profit.
>>> Samosvestan rukovodilac
 Lideri sa izraženom samokontrolom u stanju su da u firmi stvore atmosferu umerenosti, poverenja i korektnosti, u kojoj će „unutrašnje borbe“ za pozicije biti znatno smanjene, što otvara put produktivnosti. Samokontrola ima takođe jedan zanimljiv „domino-efekat“ na čitavu organizaciju. U koliko se lider ističe svojim umerenim i smirenim pristupom, svi su izgledi da u takvom ambijentu niko neće želeti da bude „usijana glava“. Ukoliko na vrhu nema nekontrolisanog i impulsivnog ponašanja, neće ga biti ni u čitavoj organizaciji. Ljudi se razlikuju po svojim sposobnostima u svakoj od ovih oblasti. Greške u emocionalnim veštinama mogu se popravljati,na njima se uspešno može raditi. Svako od ovih područja u velikoj meri predstavlja navike i reakcije koje, uz napor, mogu biti usavršene.
 Izvor: Danas.rs


sretanzivot @ 16:27 |Isključeno | Komentari: 0
Znate li razloge zbog kojih vrijedi spasiti brak
U braku nije lako. Puno je kompromisa, rasprava i negodovanja, ali i puno lijepih trenutaka koji nas tjeraju da zaboravimo ono loše. No što učiniti kada je lijepih trenutaka sve manje, a pred nama je brodolom? Neke od savjeta zašto ostati u braku napisala je spisateljica Gigi Levangie Grazer koja iza sebe ima dva braka
Iako se dva puta razvela, spisateljica Gigi Levangie Grazer zaključila je da u braku u nekim situacijama ipak vrijedi ostati, a za Huffington Post nabrojala je najveće zablude žena zbog kojih se uzalud nadaju da će stvari biti drugačije i bolje ako se razvedu.
Ukratko o muškarcima
Istodobno su super i jako iritantni. Žive da bi nas usrećili, ali su zahtjevni. Svi muškarci su jeftini i lako će vas zamijeniti drugom, ali će vam kupiti fantastičan nakit umjesto isprike. Sa svima se supruge svađaju oko higijene, spuštanja i podizanja daske na školjki, a noću vam je hladno jer uzmu cijeli prekrivač. Svi često zanovijetaju i pravi su mamini sinovi…
Poruka koje se krije iza tih rečenica vrlo je jednostavna. Svi su muškarci isti i ako se planirate razvesti zbog takvih razloga nećete drugi put proći bolje. Dobro, možda ćete stari model zamijeniti novijim, ali kako vrijeme prolazi i taj će trebati servisiranje.
Samohrano majčinstvo je preteško
Razvod braka kada imate djecu nekoliko je puta milijuna gori i teži, a ni djeci nije uvijek bolje kada žive samo s jednim roditeljem. Psihologinja Judith Wallerstein provela je 25-godišnju studiju o efektu razvoda na djecu. 
Razvod roditelja može loše utjecati na djecu koja zbog toga mogu postati lošija u školi, lakše popuštaju pritisku vršnjaka pa eksperimentiraju s drogom i alkoholom, a na kraju često i sami ulaze u društvo razvedenih zbog trauma u djetinjstvu. Novije istraživanje objavljeno u The American Sociological Review pokazuje da su djeca razvedenih roditelja lošija u matematici i socijalnim vještinama. Život je težak sam po sebi, a još je teži ako žongliraju između razvedenih roditelja.
Sve se vrti oko novca!
I da se samo radi o novcu nije se pametno razvoditi. A kada se roditelji rastanu, onaj tko ostaje s djetetom prima naknadu i svejedno se čini da nema dovoljno. Druga strana ima isti osjećaj jer plaća alimentaciju u iznosu koji je dodijelio sud i ima niži životni standard, posebno ako je u međuvremenu opet osnovala obitelj.
Osim toga, svađe oko novca česte su bez obzira jeste li u braku, piše Gigi Levangie Grazer. Kada tome dodate troškove odvjetnika i suda da biste se uopće razveli, u minusu ste kako god okrenete. Jedina dobra stvar koja se dogodila u recesiji je pad brakorazvodnih parnica jer si ih parovi ne mogu priuštiti.
Djeca iz drugog braka
Za sreću vaše djece i skladne odnose s bivšim suprugom, koji sada ima novu suprugu i možda novu djecu, morate raditi kompromise i prihvatiti nove članove obitelji. Ako pak nađete novog partnera, postoji šansa da i on ima djecu iz prethodne veze. To znači da morate odgajati i drugu djecu, ali se i suočiti s drugačijim odgojnim nazorima i pronaći put u zamotanom klupku odnosa s ostalim roditeljima. Nije lako odgajati djecu u braku koji funkcionira, a zamislite kako je kada je upleteno više od dva roditelja. Gigi upozorava da je teško biti pomajka i da se jako teško slažu dijelovi slagalice da bi na kraju svi bili zadovoljni.
O izlascima…
Hm, niste dugo izašli s drugim muškarcem jer ste bili u braku? Sada ste slobodni i zamislili ste da ipak postoji taj princ na bijelom konju jer zaslužujete bolje. Da, to je dobar stav, ali već pri prvom susretu nekoliko malih sitnica vas nervira? A što će tek biti za pet godina, ako ostanete zajedno? Ah da, nemojte zaboraviti seks. Ako djeca nakon razvoda žive s vama, budite sigurni da im neće biti drago kada počnete izlaziti. Seks će biti gotovo nemoguć, osim ako su klinci kod oca za vikend jer se nećete moći opustiti. I da, svakog muškarca ćete procjenjivati pitajući se je li dovoljno dobar za vašu djecu.
Neprospavane noći su neminovne
Samohrana majka ima svu odgovornost na svojim leđima bez obzira u koliko je dobrim odnosima s bivšim suprugom. Kad završite sve dnevne obaveze i strpate male anđele u krevet, tek tada krećete s poslovima po kući, pripremama za posao i dan koji slijedi. Uz pokoju lošu noć i glavobolju te preopterećenost, proći će puno vremena prije nego što djeca odrastu, budu samostalnija, a tada ćete i vi moći odspavati šest sati u komadu.
izvor: tportal.hr


sretanzivot @ 16:20 |Isključeno | Komentari: 0
Korak do razvoda
Ovo definitivno znači nevolje u braku
S godinama se u bračnoj idili mogu pojaviti određene pukotine, a ako to iz nekog razloga ignorirate, te će se, na početku male pukotine, s vremenom pretvoriti u popriličan rascjep između supružnika.
Ignoriranje problema u ovom slučaju moglo bi, nažalost, dovesti i do razvoda. Ako vam je stalo i ako na vrijeme obratite pažnju na to što se događa u vašem braku, postoji šansa da rješite probleme, piše na stranici thestir.cafemom.com. 
Ako ne znate otkuda biste krenuli, evo četiri znaka da je vaš brak u velikoj nevolji i da trebate sjesti sa suprugom i ozbiljno popričati i to odmah.
Ne pitaj, ne diraj
Više niste fizički intimni kao što ste nekada bili? Svi parovi u svom seksualnom životu imaju uspone i padove, ali ako je u vašem odnosu potpuno nestalo strasti i seksate se samo da to odradite, nije dobro. Poljupci, držanje za ruke, oralni seks..., sve su to načini pružanja i dobivanja zadovoljstva. Ako vam suprug više uopće nije fizički privlačan, pokušajte saznati zašto je tako, po mogućnosti prije nego vas počne privlačiti vaš zgodni susjed. 
Moji osjećaji se tebe ne tiču
Kada spoznate da vaša supruga više nije prva na listi ljudi s kojima dijelite svoje osjećaje ili dobre i loše novosti, možda je to mjesto zauzela neka nova osoba u vašem životu ili vi iz nekog razloga jednostavno ne osjećate potrebu za takvom vrstom dijeljenje, u braku je počelo gadno škripati. Bilo kako bilo, ako izvan braka tražite emotivnu intimnost, vrlo lako će se to pretvoriti i u fizičku intimnost. Da, to se događa puno češće neko ljudi misle.
Komunikacijski slom
Ako se uglavnom svađate oko istih stvari i ne događa se nikakav pomak ili ako prolaze dani, a vaša komunikacija je na razini 'Što ima?' 'Ništa!', jasno vam je da nešto ne štima. Veza ne može funkcionirati bez komunikacija, a pod komunikaciju ne podrazumijevamo razgovor kakav vodite s vašim frizerom ili prodavačicom u kvartovskom dućanu. Kako si proveo dan?, Volim te!, Što bi htio raditi u nedjelju?, Znam da smo oboje zauzeti, ali 'ajmo u šetnju. To je već nešto drugo. 
Sve manje vremena provodite zajedno
Fizička intimnost s godinama može biti sve rijeđa, ali ako unatoč tome zajedno provodite vrijeme i to kvalitetno, ovo prvo možda neće biti toliko važno. Važno je da zajedništvo postoji, a evo nekih znakova koji upućuju da ste blizu tome da se potpuno raziđete: 
- Sretniji ste kada supružnik nije pored vas. 
- Ne uživate s njim, nije vam zabavno i nezadovoljni ste. 
- On je postao problem, a ne rješenje. 
- Kada ga vidite na kraju dana to vam ništa ne znači. 
- Njegove vam sitne mane sve više idu na živce. 
- Slobodno vrijeme ne provodite zajedno jer više nemate nikakvih zajedničkih interesa. 
- Sve lakše pronalazite razloge da ga kritizirate.
izvor. magazin.hr


sretanzivot @ 16:17 |Isključeno | Komentari: 0
Deset mitova o bračnom životu – razbijenih!
Bez obzira radi li se o tome da brak ubija strast ili da će vas potpuno promijeniti, bez ustezanja se može reći da je bračni život obavijen raznim mitovima. Dobra je vijest da u braku može biti bolje od bilo kojeg romantičnog mita.
Neki od mitova mogu biti i štetni, poput 'partner ti mora biti i najbolji prijatelj' ili 'ako se svađate, korak ste do razvoda'. 'Ti mitovi postoje jer smo skloni idealizirati brak, zbog čega nam je još teže suočiti se sa stvarnošću', kaže Pamela Garber, psihoterapeutkinja iz New Yorka.
Što stručnjaci kažu o 10 najčešćih mitova o braku. 
U braku će se promijeniti
Čovjek kojem ćete reći 'da' onakav je kakav će biti i dan nakon vjenčanja. 'To ne znači da se ljudi ne mogu mijenjati, ali isto tako ne znači da nekoga možete promijeniti', upozorava Gilda Carle, autorica knjige 99 Prescriptions to Fidelity. Ako ima loše navike, poput konzumiranja alkohola, kockanja ili je već bio nevjeran – budite oprezni. Ako još niste u braku, dobro razmislite jer osobe koje imaju loše sklonosti neće promijeniti ljubav dobre žene. 
Ako je riječ o nekim lošim navikama koje vas izluđuju, poput toga da ne pokupi šalicu za sobom ili ostavlja prljavu odjeću na podu, morat ćete prihvatiti da je takav, kao što vjerojatno postoje stvari kojima i vi njega izluđujete. 
Kad se vjenčate, više se ne razvijate
Razvoj traje cijeli život. Vjerovati da ste dosegnuli vrhunac u trenutku kad ste razmijenili prstenje, isto je kao misliti da ste sve naučili u trenutku kad ste završili fakultet. 'Taj mit može stvoriti otpor prema razvoju, što može biti i opasno za brak', kaže Garber. Primjerice, možete izbjegavati učiti nove stvari ili raditi nešto novo jer se bojite da ćete se vi ili suprug toliko promijeniti da se više nećete voljeti. No, nove stvari i učenje obogaćuju brak, posebno ako nova iskustva i ideje dijelite s partnerom.
Bračni partneri trebaju imati iste interese
Puno parova vjeruje da moraju partnera pratiti u svemu što radi. To je lijepo i većina će stisnuti zube i pogledati film koji mrzi ili raditi nešto što ne. Ali s vremenom, ako forsirate da sve radite zajedno, jednome će dosaditi ili će postati nesretan. Ključno je zapamtiti – nema pravila koje kaže da baš svaki slobodan trenutak morate provesti zajedno. Zapravo, bolje je za vezu neke stvari raditi odvojeno, imati svoje hobije i prijatelje, te se vratiti jedno drugome osvježeni. 
Suprug vam mora biti i najbolji prijatelj
Koliko samo pjesama govori o tome da partneri jedno drugome moraju biti sve? 'Da, suprug bi vam trebao biti prva osoba u životu, ali ne i jedina. Posebno ženama, važno je nastaviti njegovati prijateljstva', kaže dr. Carle.
Seks u braku je dosadan
Ovo je jedna od stvari zbog koje neki i oklijevaju ući u brak u strahu da će izgubiti strast koju imaju u vezi. 'Problem je pogrešno vjerovanje da seks mora biti divlji i nov da bi bio strastven', kaže Garber. U stvarnosti, bračni seks može biti strastveniji. 'Kad ste s nekim vrlo intimni i pred njim možete biti ranjivi, bit ćete slobodniji, sigurniji i povjerljiviji, što može dovesti do dublje seksualne povezanosti', kaže dr. Carle. 
Sav kućanski posao morate dijeliti popola
Iako to zvuči jako moderno i prosvijetljeno, posebno ako oboje radite, i to je zamka. Ako idete za strogim pravilima – poput, ja sam kuhala, neka on čisti – mogli biste život provesti u ljutnji. Nekada će vaš suprug imati više posla izvan kuće, pa neće moći izvršiti obaveze u kući. Zato Gerber savjetuje fleksibilnije dogovore, ujedno i prilagođene interesima i mogućnostima partnera.
Djeca će vas zbližiti
Teško je povjerovati da to ponekad nije istina, posebno ako oboje obožavate svoju djecu. Istina je da vas sav posao, pustolovina i užitak odgajanja djece mogu ili zbližiti ili razdvojiti. Ali ako ste na istoj strani kad je u pitanju roditeljstvo, veća je vjerojatnost da će vas zbližiti. 'Nisu djeca sama po sebi ta koja vas mogu spojiti kao par, nego iskustvo roditeljstva.' 
Ako se svađate, korak ste do razvoda
Istina je da je vaša veza u krizi ako se stalno svađate zbog iste stvari i ne možete se dogovoriti. Ipak, bliže ste razvodu ako se nikada ne svađate. To može značiti da je jedan od vas odustao i više mu nije stalo rješavati probleme. Ako vas nešto muči, popričajte o tome, ali pazite da to učinite na civilizirani način.
Njegova obitelj uvijek će vam biti neprijatelji
Ako vjerujete da ćete se stalno svađati s njegovim roditeljima, to će se vjerojatno i dogoditi. Zapamtite da i vi i njegovi roditelji dijelite ljubav prema vašem suprugu. S tim u mislima postupno gradite odnos, upoznajte ih kao osobe, a ne potencijalne neprijatelje. Pokušajte sve što rade vidjeti u što pozitivnijem kontekstu. Ako mislite da njegova mama smatra da ne znate kuhati, možda samo želi pomoći u kuhinji kako biste se mogli odmoriti. 
Ljubav koju osjećate na dan vjenčanja je vrhunac, nakon toga sve ide nizbrdo
Na lijepim vjenčanjima možete osjetiti ljubav sretnog para. Ali, to je samo jedan dan u životu. Pravo putovanje počinje sljedećeg dana. Ima nešto nevino i obećavajuće u ljubavi koju osjećate na dan vjenčanja, ali ako vjerujete da više od toga ne možete dobiti niti dati, mogli biste se razočarati. 'Vaše vjenčanje samo je početak zajedničkog života, te odlučite da će s godinama biti sve bolje i bolje', kaže dr. Carle.
izvor: magazin.hr


sretanzivot @ 16:16 |Isključeno | Komentari: 0
Prati nas
 
 
Posjetioci